Zagrebačke pruge

Koja komplikacija. Stajalište Žrnovac je puno jednostavnije...

borna je napisao/la:Moj skromni prilog bez teksta: ...

Da, prva shema je iz Studije razvoja željezničkog čvora Zagreb koju je izradilo Istraživanje i projektiranje u prometu d.o.o, Zagreb, 2016. (a oni su je pokupili od HŽ Infrastrukture), a druga shema je iz diplomskog rada Martina Golubana koji ju je pak preuzeo od HŽ Infrastrukture d.o.o, Područne radne jedinice za održavanje građevinskog infrastrukturnog podsustava Centar, Nadzorno središte Zagreb.

Nisam vas u početku htio zatrpati gomilom shema iz različitih izvora, ali možda to ipak ne bi bilo zgoreg?

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ISTOČNI DIO (3)


Sad ja obično dajem i neke zračne slike. Ovaj put neću pretjerati jer ih sami lako možete naći na stranicama Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Arkoda i Google Eartha (najkvalitetniji prikaz). No ipak, neke naprosto ne mogu izostaviti.

Pogled s jugozapada...



...i jugoistoka



U one dane kad je u Zagrebu započinjao željeznički promet i kad još nije bilo Glavnog kolodvora (1880.) a grad prema jugu završavao zgradom današnje HAZU ipak se pazilo na provedbu sigurnosnih mjera pa je jedan od puteva koji je iz centra vodio u Trnje (a koji su navedeni u pretprethodnom postu) bio osiguran rampom. Dakle, rana inačica ŽCPR. Tko je rukovao rampom nije mi poznato.



A onda je sagrađena zgrada Glavnog kolodvora. U ranijem postu pisao sam o nekadašnjoj zgradi kolodvorske pošte, istočno od kolodvora, nekako između kolodvora i današnje Pošte 2. Eto je na slici. Na slici vidite i naziv na francuskom: La gare. Kolodvor. Otuda dolazi i onaj termin gariranje. Da li bi onda izravan prijevod bio: kolodvoriranje?



Ostavit ćemo se civilne, cestovne, strane kolodvora koja je predmet tako brojnih slika da je to čudo jedno. A možete i sami ići i pogledati. Mi se prebacujemo na službenu, željezničku stranu. Kod slijedeće slike ne mogu a ne prisjetiti se one Kako bijaše na početku, tako sada i vazda…. Slika nam prikazuje prazni kolodvor. Tako je često i sada a nadamo se da će se sa željeznicom u Hrvata nešto pozitivno desiti i da tako ipak neće ostati vazda.



Zašto je još zanimljiva gornja slika? Pa, ilustrira ono o čem sam ranije pisao. Vidi se uski prvi peron i tračnički spoj današnjih IV. I VI. perona. Onda, onaj slijedeći peronski otok. Danas su tamo umjesto njega tračnice II. perona a slijedeći kolosijek je uklonjen odn. preko njega je izgrađen današnji II. peron. Nema ni današnjeg III. perona koji je izgrađen na jednom od slijedećih kolosijeka. Vidi se i ona zgrada stare kolodvorske pošte koja je prethodila današnjoj pošti. Lijevo vidimo i teretni vagon (možda nije jedini, već se radi o cijeloj kompoziciji?). Znači li to da su se u one dane (i) tu vršili utovari/istovari?

Slijedeća je slika, rekao bih, malo starija, i tu, čini se (još) nema onog peronskog otoka kao na prethodnoj. Zanimljivo je promotriti putničke vagone, kao i tada uobičajene teretne koji su na toj lokaciji danas izuzetna rijetkost, a i onda samo prolaze, a ne stoje.



Još dvije zanimljive slike. Uz sve rečeno tu vidimo i najdesniji kolosijek koji je u stvari onaj kolosijek danas uz samu poštu, na kojem je postavljen vagon-hostel, a koji se nekad protezao sve do kolodvorske zgrade.





Slijedeća nam slika razotkriva arhitektonsku izvedbu lijevog krila zgrade. Zasigurno niste znali ništa o onom zavojničastom stubištu, kao ni o podrumu na strani Tomislavovog trga. Ne sekirajte se, nisam ni ja.



Toliko za danas, toliko o prošlosti.

Nekada su u podrumu simetrično na obje strane zgrade bili javni wc-i kojih se maglovito sjećam kao mračnih i smrdljivih.
Kad su ih zatvorili napravili su jedan na uglu zapadne strane no i njega su pred dosta godina ukinuli. Nije bio baš toliko
jeftin da se od prihoda nebi mogao izdržavati? Sramota je da ga danas više nema jer je to jedna od osnovnih civilizacijskih
stečevina koje se mogu naći na svim kolodvorima u Eu!
U nekoliko navrata zadnjih godina sam imao priliku vidjeti nevjericu turista i nekih putnika koji su tražili wc ili restoran
koji je još jedno proplo mjesto na kolodvoru
Šalje ih se u pothodnik koji nije baš blizu za one sa više prtljage a i tamo svijećom treba tražiti wc!
Na katu su bili stanovi staničnog osoblja, i to se desetljećima zapuštalo i propalo je pa je HŽ-u bilo najjednostavnije bilo
ukinuti ih i zatvoriti prolaze. To je općenita radnja HŽ-a, ukinuti sve što traži pažnju i uređenje osim svojih fotelja

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ISTOČNI DIO (4)


Došlo vrijeme da se pozabavimo Glavnim kolodvorom danas. Potaknut prethodnim postom neplanirano ubacijem ovaj dio. Naprosto je neshvatljivo da jedan javni prostor, poput kolodvora, nema sanitarni čvor. Neshvatljivo je i da ne postoji zakonski akt (ili postoji, pa se ne primjenjuje?) koji bi ga na to obvezao. I onda je Zagreb neka europska prijestolnica? A ni zahoda nema. Toliko zapanjujuće neshvatljivo da se ni zgražati ne možeš. No, vratimo se na temu.

Na zapadnom dijelu je, građena poput turskih kuća na Ohridu, postavnica 1. Tu počinje i rasplitanje kolodvorskih kolosijeka.



U postavnici je (bio?) upravljački pult. Što se i kako se na njemu radi(lo) trebat će nam ispričati netko drugi. Ne trudite se pročitati što na pultu piše jer su slova naglavačke, odn. pult je željeznički izvrnut, s jugom gore a zapadom desno. Baš me zanima kako bi se željezničari snašli u prirodi da im daš kompas, specijalku i kolodvor. Da li bi krenuli u Varaždin a završili u Karlovcu?



Ono Ne naginji se kroz prozor nije vrijedilo za autora slijedećih slika iz postavnice koji nas je obogatio lijepim vizurama. Na obje slike se vidi ficlek nekadašnjeg trećeg kolosijeka preko kojeg je izgrađena platforma II. perona.





Vratimo se u razizemlje, na I. peron. Sad umjesto žute crte zamislite nekadašnji kolosijek, spoj današnjih IV. I VI. perona.



Istočno od kolodvorske zgrade nekad se nalazio pješački nathodnik, sagrađen 1892. kao spoj kolodvorom prekinute Petrinjske ul. i Trnjanske c. Slijedeća slika je iz 1905. Sjetite se, prilaz na nathodnik sa sjeverne strane bio je stepeništem kroz zgradu stare kolodvorske pošte (to je ona zgrada lijevo na kraju nathodnika).



Slika iz 1957. A vidi drveće! Kolodvor je, kako vidite, bio ograđen, a za pristup na perone trebalo je kupiti peronsku kartu za ondašnjih 10 dinara. Ponekad me otac vodio na kolodvor, na peron (peronske karte su željezničari uredno cvikali na ulazu). Na peronu je bila i automatska vaga na kojoj sam se obvezno vagao. I to veselje je koštalo neku kovanicu koja se ubacila u vagu. Kad smo htjeli proći gratis, gledali smo vlakove s nathodnika.



Reklame su kasnije zaklonile pogled kroz rešetkastu ogradu.



Pristup s trnjanske strane. Stepenice su bile drvene.



Nathodnik je konačno srušen i uklonjen 1974. kad je njegovu funkciju preuzeo novi pothodnik na zapadnoj strani kolodvora.

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ISTOČNI DIO (5)


Onih godina kad se Tito još uvelike slavio kod pošte je bila izložena parnjača (čega se ne sjećam, pa ovakva slika dobro dođe).



Danas su II, III. i VI. peron produženi unedogled tako da na svakom njihovom kolosijeku mogu stajati po dva vlaka, jedan za drugim. Ovo je završetak II.a i III.a perona. Lijevo, kod žutog vagona, s istaknutim krovom vidimo postavnicu 2. Što se (ako se išta) tamo radi, ne bih vam znao reći. U svakom slučaju postavnica 2 nije tako veličanstvena kao postavnica 1.



Još jedna slika s nathodnika koju imamo zahvaliti strancu prikazuje nam gemišt starih i malo manje starih putničkih vagona. Vidimo i kvartet Hugota (koristim izraz primorske ekipe). I, kao naznaku dolazećeg doba, imamo Aseu, čini se bez pantografa, koju vuče zanimljiva manevra u vidu oveće parnjače, tip koje će nam razjasniti parni znalci (da ja sad ne čeprkam po svojoj fotospremi).



Još jedna slika istočnog dijela kolodvora. Kolosijek na kojem su dizel lokomotiva i Hugoti (opet koristim izraz primorske ekipe, Huge mi je nekako čudno) je VI. peron (kolosijek VL-1), slijedeći je kolosijek II. stari kolosijek, slijedi S-2a, a onaj blijedi je kolosijek zatrpan otokom II. perona. Za ostalo se snađite koristeći moju shemu.



Taj je blijedi kolisijek još 1964. bio aktivan (vjerojatno nije bio prebetoniran svom dužinom, odn. nije bilo II.a perona). Iz ovog u istočnom dijelu rasplitanja kolosijeka možete zamisliti onu tužnu situaciju 1974. kad je vlak, poput ovog, stigao na I, II. i III. peron i ostale kolosijeke.



Isti dio u novije vrijeme i malo s druge strane. Četverousna ložiona postala je depo.



S istog mjesta možemo baciti pogled unazad odn. na drugu stranu (jer teško je reći što je ovdje naprijed a što nazad, pogotovo nakon hvalevrijednog objašnjenja besposlenpopa koje je ograničilo moje daljnje vrijeđanje autora željezničkih shema). Dosta je vagona, kao i na prethodnim slikama, samo su ovi nešto veći.



Opet jedna, danas već povijesna, slika dijela koji nije namijenjen putnicima. Sredinom gornjeg dijela dominira stari vodotoranj a iza njega proviruje novi.



Jedna još starija slika dijela gdje su se parnjače namirivale ugljenom. Slika je iz fundusa HŽM (vidite po žigu dolje lijevo) ali je izvorno pogrešno (zrcalno simetrično) orijentirana (možda i za fotografije vrijedi ono: kolodvor mora biti amo, početak pruge tamo... pa onda slika ispadne svima naopako, osim željezničarima), pa sam je morao okrenuti (zato su slova naopaka). U gornjem lijevom kutu vidimo staru zgradu Tvornice ulja Zagreb. Prema sredini, iznad stražnje (ili druge) ložione, nazire se kostur novog spremnika plina u Gradskoj plinari. Ložiona/depo koju smo vidjeli na ranijim slikama je izvan lijevog ruba ove slike. A u sredini lijeve polovice slike (onaj bijeli oval) je veća glavnokolodvorska okretnica.



Okretnica? Sad sam, napokon, dirnuo u nešto zanimljivo. Ali, s daljnjim izlaganjem ćemo stati, baš kad je najnapetije.

Druga manja postavnica na istoku je bila zadužena za manje skretnica koje se nalaze na tome području, na slici pulta
glavne se vidi da su na njoj one samo naznačene

Nespretno si se izrazio "vlak poput ovoga je došao na perone..." jer je to bila diesel lokomotiva sa 4-osovinskim vagonima a ne
parna sa Batićima...
Iza većeg okretišta (banalno zvana okretaljka) je još jedna ložiona a na kraju bijaše još jedno okretište koje je sada zatrpano.
I prije prestanka parne vuče je dio za namirivanje ugljenom reduciran te na kraju potpuno uklonjen.
Cijelo to područje je bilo moje omiljeno mjesto za šetnje od sredine 60-ih, znao sam se igrati lovice sa željezničarima koji nisu bili
tako opasni kao milicionari. Krajem 60-ih mi je Staničićev otac dao jedan stari željezničarski šinjel i kapu pa više nisam bio upadljiv.
Upoznao me je sa tzv Instruktorom parne vuče (šefom ložionice) kojemu je bilo drago da se još netko interesira za parnjače.
Često sam ga pratio u njegovim inspekcijama lokomotiva i radovima na njima. Nešto sačuvanih slika sam pokazao u odgovarajućem
mjestu ovoga foruma, nažalost je puno njih nestalo u požaru KŽMZ-a.

borna je napisao/la:Nespretno si se izrazio "vlak poput ovoga je došao na perone..."

Zapravo nisam (iako možda i jesam), jer razlika je u smislu između vlak poput ovoga je došao... i vlak, poput ovoga, je došao... ali prihvaćam da svi pratitelji možda nisu bliski jezičnim suptilnostima i u svakom slučaju hvala na komentaru (koji isključuje bilo kakvu dvojbu glede tumačenja jezika) i dopuni. Zajedno smo jači a tema potpunija.

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ISTOČNI DIO (6)


Stali smo kod okretnice. I nastavit ćemo kod okretnice. Zračna slika iz 1968. nam pokazuje da se radi o dvije okretnice, velikoj i maloj (iako nije bitno manja od velike). Ovu malu je [b[borna[/b] nestrpljivo najavio dva posta ranije, a nadam se da pritom nije mislio da će ta mala promaći mojoj analizi. Nju spominjem tek sad radi zapleta i podizanja napetosti. Sve u svoje vrijeme. Na donjoj, današnjoj slici vidimo da je velika okretnica preživjela, dok male više nema. Isto tako zadaća velike okretnice je danas upitna i iz nje ne izlazi više toliko kolosijeka kao nekad (kolosiječna shema je u ovom dijelu promijenjena).





Sličica, također iz fundusa HŽM, kako joj opis kaže: kolaudacije električne (!) okretnice promjera 23 m (to je ona velika). Vidite i da se to zbiva 1936. Prošlo je vrijeme žganaca tj. palente kao pogonskog sredstva za okretnice.



Komad okretnice, radni čovjek i koktel lokomotiva. Znalci kažu da su to redom s lijeva na desno JŽ 661, 643, 4x11, 01 i 33. Zanimljivo je, posebno za one mlađe, i promišljanje o ložioni. Što, kako, zašto, čemu? Stoje tamo parnjače i dime se. Reklo bi se: bez veze troše gorivo u praznom hodu. Ali, parnjaču je za vožnju trebalo pripremiti. Nije to bilo: uđeš, ubaciš drva za potpalu, vužgeš, nabaciš malo ugljena i voziš. Pripremni postupak bio je daleko duži.



Velika okretnica i botanički vrt u njoj – pogled prema istoku.



Isto mjesto, pogled prema zapadu (ispravnije bi bilo: jugozapadu)



Jedan od kadrova u istočnom dijelu kolodvora. Radi lakšeg snalaženja kolosijeci su redom s lijeva na desno: 9.L, 11.L i 12.L sa slijepim desnim odvojkom do isčezle male okretnice.



Tu ću sad (kad već nisam prije) reći da je teško dati jedan smisleni redoslijed dijelova zagrebačkog glavnog kolodvora, osim, možda, redom kolosijek po kolosijek (koji onda mora dominirati sredinom slike). Ali, slike su slikane iz raznih kuteva i obuhvaćaju više sekcija i zgrada i tu je teško biti sistematičan.

S motivima kolodvora selimo lagano prema jugu. Ponovno jedna slika s nathodnika. Ograda u sredini razdvaja operativni kolodvorski dio (lijevo) od željezničkih radionica (desno). Ona tri kolosijeka lijevo, zaposjednuta putničkim vagonima cijelom dužinom, su 18, 19 i 20. Slijedi grananje na kolosijeke 21 i 22 a između drva i ograde su kolosijeci 23, 24, 25 i 26. Desno od ograde je kolosijek Graba.



Dio između stražnjeg depoa i Strojarske ceste.



Isti taj dio s druge strane odn. pogled na drugu stranu (zapad). Slika je starija od prethodne jer ovaj travnati dio sad je asfaltiran, što se vidi na prethodnoj slici.



I, naposlijetku, novi vodotoranj, kao svjedok minulih vremena. Proda li Grad Zagreb kompleks Gredelja, bojim se da novi investitor neće imati sluha za industrijsku baštinu i vodotoranj, kao tehnički spomenik, uklopiti u novo urbanističko rješenje. Velika šteta unaprijed.



Našlo bi se još obilje slika Glavnog kolodvora i njegovih građevina i kolosijeka novijeg datuma. Zainteresirani mogu pročeprkati po drugim prometnim forumima (tamo će naći i neke od ovdje objavljenih slika), a mogu i proguglati. U svakom slučaju dosta je Glavnog kolodvora jer je puno toga još pred nama.

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ISTOČNI DIO (7)


S Glavnim kolodvorom smo u prošlom postu završili, ali i nismo. U Glavnom kolodvoru odvaja se prva industrijska pruga, duga tek 200 m. Vodila je u Paromlin, sagrađen 1863. koji je dozvolu za izgradnju pobočne željezničke pruge dobio 1876. Pruga je u odnosu na kolodvorske kolosijeke bila pod nekim čudnim kutem iz kojeg ne možemo razaznati gdje je i kako na njih bila spojena.





Odgovor ćemo potražiti u staroj karti.



Na karti vidimo da je spoj pruge bio u osnovi kao i do nedavnih dana, iz smjera zapada. Ali, vidimo i da u vrijeme izgradnje te pruge još nije bilo Glavnog kolodvora, što bi značilo da je odvojak išao od glavnog (i jedinog) kolosijeka. Vjerojatno nije pogrešno zaključiti da taj odvojak nije diran pri izgradnji kolodvora na kojem su se novi kolosijeci samo dodavali prema jugu. S druge strane, vjerojatno bi bilo lakše učiniti novi odvojak od najjužnijeg kolosijeka nego sva ova sjecišta s drugim kolosijecima.

Donedavna situacija, kad se pruga u Paromlin odvajala od tog najjužnijeg kolosijeka, željeznički kolokvijalno zvanog Graba i vidljivog i na prve dvije slike.





Zavirimo malo i u paromlin. U željezničkom smislu tu se isto dosta toga događalo. U prvom planu, s vlakom na njoj, vidimo paromlinsku prugu, paralelnu s Trnjanskom cestom. Osim nje vidimo i na nju okomito postavljenu prugu koja vodi sjevernom stranom parpmlina, a u pozadini još jednu prugu u smjeru sjever-jug.



Tu će nam stvari možda biti malo jasnije. Na paromlinskoj pruzi bila je okretnica kojom su vagoni usmjeravani na onu sjevernu prugu, na kraju koje je bila još jedna okretnica za onu pozadinsku prugu.



Malo jasnije na ovom prikazu? Iako, tu se ne vidi ona pozadinska pruga.



U velikom požaru paromlina 1906. stradali su i vagoni.

Koliko puta je paromlin gorio?

Pfaff je napisao/la:Koliko puta je paromlin gorio?

Navodno tri puta. U novije vrijeme se i dvaput urušavao, od dotrajalosti i od jakog vjetra.

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ISTOČNI DIO (

A sad da, nakon mjesec i više dana neplanirane pauze, prijeđemo s teorije na praksu. Eto kolosijeka za Paromlin i Grabu. Službeno ime: Koturaška. To je ovaj lijevi.



Kolosijek Koturaška desno uz ogradu iza koje je, pogađate, Koturaška cesta.



Nastavljamo duž kolosijeka Koturaška.



Slika dušu dala za analizu. Pruga iz Paromlina lijevo siječe Koturašku cestu. Prugu ne vidite ali vidite Andrijin križ koji označava ŽCP. Pruga je tu zavijala (u smislu geometrijske forme a ne glasanja) i prolazila kroz ona zatvorena dvokrilna vrata u samoj sredini slike. Tamo se i naziru dva traga koje možete zamisliti kao prugu. Ova poluotvorena vrata u sredini dolje vrata su kroz koja je nekad prolazila paromlinska pruga, ona s fotografija, koja se sijekla s kolodvorskim kolosijecima.



Eto i odvojka za paromlin. Ovdje je, doduše, već odsiječen, odspojen od željezničkog sustava, dakle nefunkcionalan.



Ima na tom dijelu nešto zanimljivo. Ne otkrivam Ameriku, jer o tome je odavno bilo riječi (i slika) na željezničkom forumu, ali da ponovimo. Na jednoj je strani (unutrašnjoj strani zavoja) tračnica a na drugoj (vanjskoj strani zavoja) je na drvenoj podlozi nešto poput punog čeličnog pravokutnog profila.



Prijelaz s tračnice na taj profil.


(pokradeno od na drugom forumu poznatog člana Errasera)

Ovakvo rješenje razvuklo se podosta metara, sve do ulaza u paromlin. Daska na ovoj slici je položena nakon izvrštenja pruge.



Šira slika i ponovni prijelaz na normalne uvjete vožnje. A kako se vozilo na tom dijelu s jednom tračnicom? Po toj tračnici normalno, na vijencu, a po onom profilu na bandaži (za neupućene, to je onaj tanki dio kotača, normalno s unutrašnje strane tračnice, koji osigurava ostanak na tračnici). To je nekako teško zamisliti, ali, čini se da je takvo rješenje uvjetovano malim polumjerom zavoja u kojem se vagoni možda pretjerano naginju i većina pritiska je na kotače s unutrašnuje strane zavoja, pa bandaža male površine može podnijeti svoj dio pritiska.



Željeznički ulaz u paromlinski kompleks



Obično tragove napuštene civilizacije zatiru biljke. Ovdje to čini zemlja. No tamo neke ne tako davne godine još uvijek se vidjelo grananje pruga unutar paromlinskog dvorišta.





Crno-bijela slika upućuje na neku davniju prošlost, ali ova pustoš je iz 1991. Ovim bi se kolosijekom još dalo voziti.



Izvješće ne bi bilo potpuno da ne vidimo i kraj kolosijeka.



Eto, kad nema puno teksta, ima više slika. U slijedećem postu prelazimo na slijedeću prugu u neposrednoj blizini ovdje opisane, a slične sudbine.

gaspa je napisao/la:
...
Ima na tom dijelu nešto zanimljivo. Ne otkrivam Ameriku, jer o tome je odavno bilo riječi (i slika) na željezničkom forumu, ali da ponovimo. Na jednoj je strani (unutrašnjoj strani zavoja) tračnica ...

Zaboravil si napomenuti da je uz nju (s unutrašnje strane) pričvršćena i vodilica.

gaspa je napisao/la:
... a na drugoj (vanjskoj strani zavoja) je na drvenoj podlozi nešto poput punog čeličnog pravokutnog profila.
...

Mislim da ga se uobičajeno naziva pločasti profil.

gaspa je napisao/la:
...
... A kako se vozilo na tom dijelu s jednom tračnicom? Po toj tračnici normalno, na vijencu, a po onom profilu na bandaži (za neupućene, to je onaj tanki dio kotača, normalno s unutrašnje strane tračnice, koji osigurava ostanak na tračnici). To je nekako teško zamisliti, ali, čini se da je takvo rješenje uvjetovano malim polumjerom zavoja u kojem se vagoni možda pretjerano naginju i većina pritiska je na kotače s unutrašnuje strane zavoja, pa bandaža male površine može podnijeti svoj dio pritiska.
...

Hmm, čini mi se da si zamijenil pojmove ...


Željeznički kotač prirubnica, lijevo i prirubnica tramvajskog kotača, desno

Bandaži/e su obruči koji se navlače (posebnom tehnikom) na tijela kotača i koji se u novije vrijeme izbjegavaju (umjesto njih koriste se skoro isključivo prešani monoblok kotači) iz sigurnosnih razloga.
Međutoa, vijenci (ili kako ćitap kaže - prirubnice) dio su profila svih kotača (bili s bandažama ili monoblok).

U konkretnom slučaju, vodilica održava smjer klizanjem unutarnjih kotača i time cijelog vagona na kolosjeku, dok se po vanjskom profilu kotrljaju vijenci vanjskih kotača. Bez brige, materijal je dovoljno čvrst za prijenos mase vagona na kolosjek.

Nisam ja ništa zamijenio nego, očigledno, nisam znao. A papir sve trpi i ne buni se. Sve proizlazi iz objašnjenja znalaca (ili nadriznalaca?), željezničkih autoriteta ( ) koji su rekli da se po konkretnom profilu vozi na bandaži, i zaključio da ta bandaža može biti samo prirubnica (iako mi je bilo čudno). I dalje sam si s konkretnim rješenjem na vi, ali valjda konstruktori pruga znaju zašto je to tamo tako učinjeno.

Srećom se ovdje pojavio netko tko daje objašnjenja i za obične smrtnike i oplemenjuje ovu temu. Zahvaljujem.

besposlenpop je napisao/la:Mislim da ga se uobičajeno naziva pločasti profil.

A-a! Nagazna tračnica...



Svornjaković



Imam jednu doma, ali joj još nisam našao primjereno mjesto prezentacije (Helga ima neke primjedbe)



Ostalo si lijepo objasnio. Mislim, ono s bandažama. Jedino još uvijek nije riješeno pitanje postoje li ljetni i zimski bandaži...?

Bandaži su univerzalni poput cjelogodišnjih guma za automobile
Nekada je bilo popularno stavljanje bandaža (obruča) na kotače, kad bi se oni potrošili ispod minimalnog obujma još malo
bi se potokarili, dobro rashladili i onda bi se na njih naprešali vrući (užareni) obruči. Tako se štedilo na održavanju i obnovi
kotača u željeznice.
Međutim dogodilo se ovo kada je jedan takav obruč pukao uslijed zamora materijala:
U dosad najvećoj željezničkoj nesreći u Njemačkoj, koja se dogodila 3. lipnja 1998. u blizini sjevernonjemačkog grada Eschedea, prilikom
iskliznuća jednog ICE vlaka poginula je 101 osoba. ICE je prestižni projekt njemačkih tvrtki Siemensa, AEG-a i DB-a, a nakon nesreće u
Eschedeu se više puta pokretala rasprava o njegovoj sigurnosti.
Nakon toga su se rontgenom pregledavali svi kotači sa obručima kao i njihove osovine te se odlučilo da se takova tehnologija napusti
radi sigurnosti.

Pfaff je napisao/la:

besposlenpop je napisao/la:Mislim da ga se uobičajeno naziva pločasti profil.

A-a! Nagazna tračnica...


...

Gde si to samo našel ?

besposlenpop je napisao/la:  Gde si to samo našel ?

Nacrtano prema arheološkom nalazu kad su vadili stari talijanski zavoj na spoju Rive Boduli i lukobrana (kod zgrade Carinarnice)

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ISTOČNI DIO (9)


Zadnje napisah da ćemo u slijedećem, tj. ovom, postu preći na slijedeću prugu u neposrednoj blizini ranije opisane. E, pa, nećemo. Ljetne su vrućine, neki neumorno postaju i jade se što su u tome manje-više usamljeni, a neki, poput mene, čekaju bolje (hladnije) dane i povratak čitalačke publikie. Vrijeme dotle može se provesti u istraživanjima. I onda se pojave novi materijali. S prikupljanjem materijala za temu počeo sam negdje 2007. (istina, nisam se tome posvetio svo ovo vrijeme punim žarom), a 15 godina kasnije još uvijek pronalazim nešto novo. I onda je pitanje, kad uopće započeti s objavljivanjem neke teme? S dosta toga upotpunit ću ranije objavljene postove, sve do samog početka teme. A neki će prilozi proširivati spoznaje u budućnosti.

Onu: svaka sila za vremena znate. Ja dodajem: svaka (ili bar neka od njih) dopuna za vremena. Neke od njih došle su mi utaman. Pa onda danas slijede dopune onog što je dosad izrečeno za istočne pruge.

Jedna zanimljiva karta Glavnog kolodvora iz 1911. Zanimljiva zato jer su prikazani spojevi između kolosijeka, a i zato jer se od glavnog pravca odvaja (a kasnije, desno, i ponovo spaja) kolosijek ondašnjeg 1. perona koji je, kako se sjećate (ako se sjećate) danas prekriven platformom današnjeg 1. perona, a od tog starog kolosijeka ostali su samo današnji 4. i 6. peron. Miramarsku je pruga prelazila u razini a na sjevernoj strani ucrtana je rampa (ne znam zašto nije i na južnoj). Rekao bih da je to prvi prikaz rampe u (meni poznatoj) kartografiji. I kolosijek u paromlin je ucrtan pod pravim kutem i ne znamo kako se i gdje odvajao. Možda je u početku tu bila neka okretnica?



1898. današnja Draškovićeva predstavljala je istočnu granicu grada (dalje na istok grad se protezao samo duž Vlaške ulice). Zbog lokacije Zapadnog kolodvora razvoj grada bio je više usmjeren ka zapadu i tom kolodvoru. A onda je izgrađen i ondašnji Državni (danas Glavni) kolodvor. Iz starih se karata i planova dade svašta zanimljivog isčitati a mi ćemo se danas i ovdje usmjeriti na željezničke pruge. Promotrite kako je ucrtana paromlinska pruga. Vjerujem da u one dane kartografi baš nisu posvećivali previše pažnje detaljima (npr, skretnicama i skretanjima pruga te kolosijecima) i da su prikazi bili u određenoj mjeri simbolični. Prikazom paromlinske pruge htjelo se, valjda, ukazati da je riječ o sporednoj pruzi. Međutim, njezin položaj, okomit na glavnu prugu, poklapa se s onom ranijom fotografijom gdje smo se zapitali kako je paromlinska pruga bila spojena na glavnu, kad je okomita na kolodvorske kolosijeke.



Desno, usred pustopoljine, vidimo tvornicu papira i njezinu prugu, o čemu će, naravno, isto biti riječi. I rečenica. A ovdje je daleka periferija.

Još ću, za ovu priliku, dodati vrlo zanimljivu sliku Glavnog kolodvora i okolice iz 1926. U daljini vidimo da se pruga i Savska cesta još križaju u razini. Dolje lijevo vidimo prugu kako ulazi u paromlin. Vidimo i pješački nathodnik koji završava na sjeveru u zgradi stare pošte. A u sredini slike eto nam i tramvaja na jednokolosiječnoj pruzi s obilaznim kolosijekom.



Eto toliko, a ostali novi dokumenti stigli su baš na vrijeme da se uklope u slijedeće nastavke.

gaspa je napisao/la:...

Zadnje napisah da ćemo u slijedećem, tj. ovom, postu preći na slijedeću prugu u neposrednoj blizini ranije opisane. E, pa, nećemo. ...

Ak ovak izgleda "nećemo", pitam se kak bu izgledalo "hoćemo"?

besposlenpop je napisao/la:Ak ovak izgleda "nećemo", pitam se kak bu izgledalo "hoćemo"?

Ma, pusti ga, on je već gospodin u godinama...

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ISTOČNI DIO (10)

Za daljnja razmatranja dobro će nam doći shema kolosijeka jer od svega toga ostalo je malo.



Iz gornjeg lijevog kuta nam dolazi kolosijek Koturaška (ne piše mu ime) od kojeg se odvojila paromlinska pruga. Dalje je usmjeren u željezničke radionice čiji su kolosijeci obilježeni brojevima s kojima ste se upoznali u dijelu o Glavnom kolodvoru. Prvi desni odvojak je kolosijek Graba. On će se ubrzo razdvojiti na dio koji lijevo odlazi u radione Gredelja a desno se raspršuje u kratke odsječke od kojih neki dotiču i zadiru u stambeno Strojarničko naselje, prvo planirano radničko naselje u Zagrebu, s tzv. gradskim stanovima koje je izgradila gradska uprava 1898. i 1922. za radnike i činovnike Ugarskih državnih željeznica i glavne željezničke strojarnice, po projektu arhitekta Ferenca Pfaffa, ujedno autora zgrade Glavnog kolodvora (dotični nema veze s našim forumašem administratorom Pfaffom – nije mu ni djed, ni pradjed, ni išta po sporednim linijama). Tu negdje su bili postavljeni i vagoni za smještaj siromašnih željezničkih radnika – tzv. Koroščevo selo – o čemu sam pisao u uvodnom dijelu.



Danas su u tom kolosiječnom raspletu postavljeni različiti vagoni upitne korisnosti (uporabljivosti) i vozne sposobnosti.



Prizemljeni pogled (o, čovječe, sićušan si među vagonima)



Tu sad, bez uvida u katastar i zemljišne knjige, ne bih gatao što je čije. Uglavnom, veći dio tih odsječaka završava na livadi Hrvatskog željezničkog muzeja. Kažu - zbog građevinskih radova HŽM je zatvoren za posjete. Da mi je znati što tamo imaju graditi ili pregrađivati da je i ona mižerija od izložaka nedostupna. Iako duboko vjerujem da postoje neki vrijedni ljudi kojima je stalo taj muzej urediti, obogatiti izlošcima svih vrsta, održavati i predstaviti ljubiteljima, te sa željezničkom baštinom i tehnikom upoznati i nevježe, muzej je preslika HŽ-a i stanja u njemu. Nemam baš lijepih riječi. Dio Gredeljevih pogona bio bi idealno mjesto za takav muzej. Mogao bi se proširiti i na drugu tehničku baštinu jer je sadašnji Tehnički muzej očigledno premali za bilo kakva bitna proširenja. Da je bilo više volje i pameti a manje zloće, proračunatosti i nekih tute, sačuvao bi se i Gredeljev strojni park i eto ti vrijednih izložaka. A brojni bi bivši gredeljevci o tome rado složili priču za posjetitelje. Mnogi bi nam pozavidjeli na tome. Ali kod nas – koga briga. Nek' propada. Ne'š ti nekih vlakova, zahrđalih lokomotiva i druge stare krame, crvenih kapa i nekih fenjera...



Neću se dalje jaditi zbog muzeja, neću jaditi ni vas, već ću vas povesti slijedećim kolosijekom. Taj ide u južni dio Gredelja.





Kad smo već zašli u Gredelj, pogledajmo njegovu kolosiječnu shemu. Neći vas sad gnjaviti i ubijati u pojam kartama različitih godišta, no tek ću spomenuti da se kartografi do 1923. nisu ozbiljnije bavili prugama u Gredelju (često je nacrtan samo kao obrubljeni pravokutnik) ali zato je na planu iz 1923. kolosiječna shema nacrtana vrlo ozbiljno i, čini se, realno. Plan iz 1930. daje više poetski prikaz. Vama predstavljam plan iz 1931. jer je prilično čitak i vrlo detaljan.



Naravno, zabavit će vas i shema Glavnog kolodvora, i njegove dvije okretnice. Ali, usmjerimo se mi na Gredelj. Pažnju privlače 4 uspravne linije, okomite na kolosijeke. Na jednoj ćete fotografiji vidjeti da su i to kolosijeci. Na prva dva (lijeva) zapažate i ucrtane okretnice. Jesu li one ucrtane tek simbolično ili su se nalazile na svakom križanju – ne znam. Dvije desne vertikale nemaju okretnice pa bi se tu moglo raditi o nekim pomičnim platformama (jednu modernu ćete vidjeti kasnije).

I karta iz dvijetisućitih daje sasvim pristojan prikaz kolosijeka. Neuobičajeno, čak, za karte koje izdaje dnevni tisak, jer su takve karte usmjerene na prikaz drugih podataka. Ucrtani su čak i oni kolosijeci sjever-jug, okomiti na ostale tvorničke kolosijeke (mada mi se čini da ih je malo previše).



Kako bilo, bacimo pogled na Gredelj i iz zraka. Usputni dobitak je i Glavni kolodvor.



Rado biste vidjeli malo bolje? E, pa, evo.



S druge strane i u novije doba. Promotrite onu zelenu površinu u sredini slike. Na njenom lijevom kraju je pokretna platforma za vagone  (ono s krovom) koja se gibala duž zelene površine.



Pa kad sam je već toliko puta spomenuo, neka joj ovdje i slika (iako bi spadala u neki drugi podforum, možda u temu Vlak na vlaku).



Zelena površina danas je siva površina, tj. pretvorena je u parkiralište (sad bih mogao puno razglabati o urbanizmu, infrastrukturi i sl, sa zajedničkim nazivnikom nesposobnjakovića, nestručnjaka, uhljeba i onih tute, ali nije ovo tema za to).

Pa, kad smo već u zraku, jedna usporedba lokacije iz 1968. i 2019.

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ISTOČNI DIO (11)

Eto, prizemljili smo. Tu je sve počelo, u radionicama državnog kolodvora. Ovo područje je ondašnji grad Zagreb kupio uzevši zajam od Ugarske hipotekarne banke u Budimpešti te ga poklonio Ugarskoj kraljevskoj državnoj željeznici da bi ona tu podigla moderni industrijski pogon.



Položaj kolosijeka se s godinama malo promijenio. A i pokoje drvo je izraslo.



U planiranom nastavku sam se mislio raspisati o Gredelju, a podataka je bilo sve više i više, pa sam naposlijetku od toga odustao, jer Gredelj ionako ima svoju vlastitu temu. Cijeli kompleks Gredelja bio je premrežen tračnicama a bila je tu, kako već ranije rekoh (tj. napisah), a i pokazah, i platforma za transport vagona – njihovo pomicanje između više paralelnih kolosijeka, nešto kao linearna okretnica (to je ono kad klasičnu okruglu okretnicu u jednom dijelu prerežeš od središta do ruba pa oba kraja razvučeš u pravac – nakon toga se tu više ništa ne može okretati ali se može prebacivati s kolosijeka na kolosijek, krećući se gore-dolje ili lijevo-desno, već kako je postaviš). Jedna posebnost je bila i na pješačkom ulazu u tvornicu s Trnjanske ceste. Iz prijemne portirnice pothodnikom se prolazilo ispod jedinog ulaznog kolosijeka u tvornički kompleks. Iz, za ljude, sigurnosnih razloga? Kao da je tim kolosijekom ne znam kako veliki promet. A iza toga, u krugu, nezaštićenih kolosijeka koliko hoćeš. Ali tamo su se kretali radnici operativci, a prvi dio bio je rezerviran za upravu i goste (činovništvo i poštenu inteligenciju), nevikle opasnostima željezničkog prometa.

Iz najjužnijeg dijela jedan se kolosijek protegao van tvornice, preko Strojarske ceste, do nekadašnjeg Erarskog sjenika (pojam: erar rabio se davno a znači materijalno dobro u državnom vlasništvu), kasnije vojničke sjenare za konje kraljevinske vojske. Još kasnije, sve do šezdesetih (možda i nešto dulje), ovdje je bilo stovarište ogrjevnog materijala.





Za neznalice: Ova prometnica u sredini, odozgo nadolje je današnja ul. grada Vukovara. U donjem dijelu je presijeca Avenija Marina Držića.

Nekad se do tog stovarište iz Gredelja izlazilo kroz ova vrata.



Na mjestu stovarišta danas su stambeni blokovi i ni naslutiti se ne da neka željeznička prošlost ove lokacije.



A kako ovu sliku nisam imao kad sam je trebao, tj. u sredini prethodnog posta, stavit ću je sada. Riječ je o najjužnijim kolosijecima Gredelja, onima o kojima sam pisao prvo, odmah nakon lamentacije o HŽM. Evo što je od tog dijela ostalo: pomalo devastiran okoliš i jedan zaboravljeni bogec. Zimus je još bio prilično istaknut, a sad kao da vegetacija želi sakriti njegov jad.



Još ćemo se posvetiti dvjema starim kartama i u njima ucrtanim prugama o kojima nisam (u opsegu mog skromnog pretraživanja, bez zavirivanja u gradski arhiv) našao nikakvih podataka.

Na planu grada iz 1944, baziranom na onim starijima iz dvadesetih godina, vidimo (uspoređujući ga s onim iz 1923.) dogradnju u Gredelju, a, čini se, i naznaku one pokretne platforme. No, na ovoj karti nas zanimaju dvije pruge koje izlaze iz Gredelja na istok. Ona gornja je već spomenuta za vojničku sjenaru, kasnije stovarište ogrjevnog materijala. Ona donja, novopojavljena i dosad neviđena, usmjerena je ka jugoistoku, a njezina svrha i namjena nisu mi, nažalost, poznati. Ali, nema što, karta je dobra i očigledno je da su u nezavisnoj kartografiji vladali Ordnung und Disziplin.



Plan grada iz 1947. traljavo je urađen. Vidimo tramvajsku prugu i okretište u Branimirovoj. Vidimo ucrtanu i trasu autobusne linije (tamnocrveno crtkano, slabije vidljivo) iz Kružićeve ul. ispod starog podvožnjaka, Lucićevom ul. (tako se nekad zvao najsjeverniji dio današnje Držićeve), Supilovom i dalje Budmanijevom ul. do Dubrovačke (koja je nadsvodila odvodni kanal, ondašnji Drek River). Ovaj zadnji dio na ovoj slici ne vidite. Vidimo i drugu autobusnu liniju, Trnjanskom (u Trnje, a gdje bi drugdje?) počev od južne strane pješačkog nathodnika. A vidimo i početak preimenovanja ulica. Tada već pokojna Anka Butorac imenom je zauzela Ivkančevu ul. Značaju 8. maja još se nisu domislili pa je na južnom zelenom valu zadržano staro nazivlje. Eh, a slabo vidljivo ime trga Generalisim.(usa) Staljina?



Usmjerimo se na željezničke pruge. Nije ucrtana pruga duž Radničke koja je tamo od davnina. Nedostaje i odvojak u uljaru. Vidimo obje okretnice i sustav gredeljskih pruga, uključivo i poprečne spojeve s okretnicama, ali bez kolosijeka u skladište ogrjevnog materijala (na tom je mjestu ucrtana cesta, desno iz Strojarske). Čini ce da je plan rađen ofrlje, bez puno razumijevanja, na osnovi starijih planova čiji su dijelovi jednostavno precrtani. Ali zato vidimo jednu prugu južnije koja prelazi i Strojarsku i koridor Dobrovačke i usmjerena je prema jugu. Vidjeli smo je već i na prethodnoj karti iz 1944, ali ovdje je produžena. Naravno da i dalje nemam pojma o čemu se radi(lo) i jesu li nastavatelji onih zgrada do kojih je pruga vodila koristili tu prugu. Iako još nisam došao u dob u kojoj dječja sjećanja postaju kristalno jasna, prilično sigurno mogu tvrditi da 1960. te pruge više nije bilo.

Ta pruga prema jugoistoku, u dijelu kroz Gredelj



a izlazila je na ova vrata.



Na slijedećoj karti vidimo neku prugu s početkom uz kanal (lijevo iznad slova A u imenu Zagreb koje ujedno skriva dio te pruge), pa do Savice gdje se grana a jedan krak prelazi preko rukavca. Zanimljiv je ali i nejasan prikaz ove pruge. Ovakav se simbol (prema njemačkim topografskim pravilima, iz kojih su proizašle i naše karte) odnosi na višekolosiječnu prugu normalnog kolosijeka. Očigledno je kartograf doživio neko svoje nadahnuće pa nacrtao budalaštinu. Ali što bi takva pruga ovdje radila? Opet, obzirom da vodi do Savice, bi mogla koristiti za prijevoz šljunka a bila je kratkog vijeka trajanja.



Toliko o odvojku za Gredelj. Tračnice su manje-više povađene, mjesto gdje je bila pomična transportna platforma pretvoreno je u parkiralište a ostaci ostataka tvorničkih hala danas proizvode samo tišinu.

U slijedećem nastavku prelazimo na novu cjelinu.

Ja bih pridodao jednu sliku i sjećanje....

Do kraja 70-ih ili početka 80-ih smo odlazili po ugljen za kućnu ložionu u Strojarsku, bilo nam je blizu za prošetati se i
uplatiti za ugljen kojeg su onda dopremili kamionom i istovarili na ulicu ispred kuće. Tada Smičiklasova još nije bila tako
prometna kao danas pa smo imali vremena cijeli dan ubacivati ugljen kroz male otvore u podrum.
    U maniri dobrog gospodara bi već krajem ljeta imali dovoljno sakupljenog novaca za 30-ak tona što nam je bilo dovoljno
do početka nove godine a tada bi slijedila još jedna narudžba od 20-ak tona koja je potrajala do kraja ogrijevne sezone.

U HŽM-u imaju nekoliko maketa sa prikazom razvoja Gredelja

Nažalost su bile u mračnom hodniku i pod staklom tako da slike nisu baš uspjele (sad sam vidio da su prevelike). U HŽM-u bi se moglo
doznati gdje su i zašto išle pruge iz Gredelja u grad?