Džoint (ekšn) in Istria nobilissima

Ako se može negdje rentati mala drezina i ja bi se priključio, 50 km za pješačenje je ipak malo preveliki zalogaj u jednom komadu

A kako bi bilo da se iz Pule iznajmi dizelka manevarka? Koliko bi se ljudi s njom moglo prevesti? Može li neko stajati i vani? Ja sam stajao na platformi Kennedy-dizelke i snimao kamerom - jednom rukom se držao za šipke, a drugom držao kameru. Do 60 km/h nije nikakav problem (zbog vjetra), a pri 80 km/h (i to sam radio!) - Isuse Bože, nikada više!

Pozdrav
Zeleni_Vlak_ARENA

Molim da se u planiranje uračuna i mene (ne bih li skinuo koju od 60-tak kila viška...). Kupio sam glanc novi steznik za koljeno, moram ga negdje isprobati!

Zavisi od datuma kada bi bio taj ekšn, ako je to do 15.03. ok, a ako kasnije, onda nažalost ja neću moći učestvovati.
Počinje turistička sezona i zimski odmor je završen.

Ja ću se pridružiti (konačno) izvještaju sa zajedničkog ekšna sa nekoliko fotografija

















Bilo je lijepo, ponovit čemo akciju nadam se već u Ožujku, kada dani budu duži i topliji. Računajte na nas govorili su u svoje doba Stanley i njegov kompić sa novčanice od 10 Dinara...

Bravo za nas !!!

portos je napisao/la:Ja ću se pridružiti (konačno) izvještaju sa zajedničkog ekšna sa nekoliko fotografija

https://2img.net/h/i268.photobucket.com/albums/jj13/portosmedex2/Skrad/06Osmorica.jpg

Sedmorica ... pardon osmorica veličanstvenih.
Veliki bravo za ekšn !!!!

seabral je napisao/la:Sedmorica ... pardon osmorica veličanstvenih.
Veliki bravo za ekšn !!!!

Idući puta moraš da ideš s nama!

Nisam htel ništa pisat ali od mene ništa. Na koncu ću morat ipak kod doktora i slikat koljeno ali i potkoljenicu! Nešto nije OK!

thomcro je napisao/la:Nisam htel ništa pisat ali od mene ništa. Na koncu ću morat ipak kod doktora i slikat koljeno ali i potkoljenicu! Nešto nije OK!

Ajoj, ni valjda neš strašno?

narcis je napisao/la:Ajoj, ni valjda neš strašno?

Nemam pojma! Dosta me boli u dubini i kao da nešto struže. Otprilike!

Thomcro, nadam se da će Röntgen pokazati da si se samo malo natukao i da ćeš do slijedećeg ekšna biti sasvim fit. Barem za doć do najbliže birtije i u njoj uspostaviti stožer za praćenje i navođenje

Evo konačno malo vremena da i ja dam svoje viđenje nedjeljnog, povijesnog zajedničkog ekšna Štaciona i KLJŽ. Zbog pomanjkanja vremena i prilično napornog radnog ritma u zadnjih par dana, reportažu ću morati "narezati" u dva-tri dijela.

Odmah da obavijestim sve sudionike i svjedoke "špage" između tračnica kojom sam obilježio krajnju točku svojeg nedjeljnog hoda: otečeno koljeno se prilično dobro i brzo oporavlja. Oteklina i konstantna bol su prošlost, ostale su samo dvije zelene fleke koje, naravno, bole na dodir. Radi se o staroj kroničnoj ozljedi zbog koje bih trebao biti posebno oprezan pri hodu (ali eto, nisam) i koja je dobrim dijelom zaslužna za tjelesnu promjenu koju su mnogi zamijetili kada su ugledali one stare slike na pokaznim kartama...

A povijesni dan započeo je sastankom sa Pfaffom na Krnjevu i odlaskom po Thomcroa. Dosadna kiša koja je ispirala riječke ulice i zaobilaznicu prijetila je da pokvari dan, no kako smo se penjali prema prema Tunelu Učka kiša je bivala sve slabija. Dok smo došli na mjesto sastanka, bivšu Ininu pumpu s istarske strane tunela, dočekalo nas je blago rečeno "čudno" vrijeme - kiša prestaje, a nebo se dodatno namrgođuje:




S lijeve strane nas je napao nekakav kumulonimbus:


I dok smo tako bili nosom u oblacima, iz smjera tunela stvorio se Citroen ZG tablica i u njemu 4 mušketira (Portos je još uvijek tu, Aramis, Atos i D'artagnan svoja su mjesta prepustili Lovcu na pruge, Stanleyu i Silveru). Uskoro stiže i srebrna strijela sa rombom na prednjoj i PU tablicom na stražnjoj haubi te Narcisom u "upravljačnici".

Na brzinu smo srknuli kavicu i detaljno razradili plan putovanja u već dobro poznatoj birtiji Kika (sa odličnim pogledom!) u Lupoglavu. Slijedi obilazak kolodvora Lupoglav i detaljno foto dokumentiranje trenutne situacije. Šved 026 koji je pred dva tjedna vozao Narcisa, LL-a, Kiću, Kikija i mene, a prošlu nedjelju Pfaffa, odmara na starom mjestu za odmor:


Portos traži najbolju poziciju za slikanje:


Neuobičajeni oblik šlipera:


Ispraćamo Šveda iz Pule:


Povijest se događa sada! Članovi KLJŽ i Štaciona zajedno na najsvetijem mjestu Štacionove religije:


Thomcro i Narcis su našli novog prijatelja - lupoglavskog breka (poznate istarske pasmine DODŽ - domaća obična džukela):


Zatim smo malo tumarali bespućima povijesne zbiljnosti - Mikuličići su mjesto gdje će jednog dana biti zapadni portal željezničkog tunela kroz Učku (tako je barem tvrdio autor "Bespuća" kada je slavodobitno sjekao trobojnu vrpcu na otvorenju radova prije 16 godina):


Željeznicoljubna ekipa okupila se oko "portala tunela". ZG dio u nevjerici pita "je li to taj tunel kojeg smo došli obići???"

Portos je na odlasku dao svoj stručni sud o realizaciji projekta "Željeznički tunel Učka":


Krećemo dalje prema Kolodvoru Učka (kako to moćno zvuči, rekao bi Narcis). Usput smo stali kod ŽCP na kojem se rampa komotno može koristiti kao stup javne rasvjete jer uskoro neće u horizontalu:


Tračnice vode borbu s atmosferilijama:


Na kolodvoru Učka ostavljamo aute i krećemo cipelcugom (ova riječ tek u kontekstu hodanja po pruzi dobija svoje pravo značenje).


Ono preko, to je naš cilj!


Sad bi u engleskim humorističkim serijama pisalo „…to be continued!...“

narcis je napisao/la:

seabral je napisao/la:Sedmorica ... pardon osmorica veličanstvenih.
Veliki bravo za ekšn !!!!

Idući puta moraš da ideš s nama!

Naravno, to je i moja želja
A koliko vidiim, lagano se popunjava i drugi kombi za ekšn na kumrovečkoj pruzi u travnju .... je li to i to jedan novi zajednički ekšn na vidiku ?

Autori ne vole da im se ubacuje među dijelove reportaže, ali naprosto sam morao kad sam vidio crveno-bijeli stup cestovne rasvjete. Prva pomisao je bilo - zar baš nitko od vas nije bio dovoljno nestašan da rampu spusti, a onda ugledah blokadu lancem i lokotom.

gaspa je napisao/la:....Prva pomisao je bilo - zar baš nitko od vas nije bio dovoljno nestašan da rampu spusti, a onda ugledah blokadu lancem i lokotom.

Na sve su mislili jedino su zaboravili da je pruga napravljena da po njoj ide vlak

Evo konačno malo vremena i za drugi dio:

Dakle, započeli smo pješački dio ekspedicije na kolodvoru Učka. Putem do tunela Vranje I. pješačenje nam je olakšavalo suho vrijeme i povoljna konfiguracija terena (čitaj: nizbrdica):


Tko zna kada je ovim žljebovima protekao posljednji kubik pijeska i kamena...


Kraj drugog kolosijeka. Do ulaza u tunel je još dvadesetak metara. Thomcro i Portos spremaju mašineriju za zajedničko fotografiranje, ostatak ekipe lagano stiže:


Ovo je slika za povijest KLJŽ: prvi njihov član koji je kročio u istarski tunel je Portos, iako je Stanley imao prednost koju je u strahu prokockao par centimetara prije. Tražio je od Pfaffa odgovor na pitanje "Ima li Drekavca u tunelu?":


Prvi metri u tunelu:


Nakon pedesetak metara dolazimo do poprečnog tunela sa uskim kolosijekom. Iz prijašnjih putopisa znamo što je s one strane, ali Thomcro je jedini koji je i osobno bio tamo. Svi ulazimo.


Izlaskom na drugu stranu otkrivamo da je upravo počela padati kišica. Thomcro je išao provjeriti je li tko poslije njega bio na terasi ove kućice (a počinje kiša, trebalo bi i prozore pozatvarati...):




Kraj uskotračnog kolosijeka:


Među prvima se vraćam u glavni tunel. Usput slikam ostatke vagoneta:




Hmmm... Nismo baš puno prešli:


Evo i ostatka ekipe:


Nastavljamo dalje. Relativno brzo smo ugledali svjetlo na drugoj strani:


Tu nas je dočekala Vela draga sa svim svojim ljepotama! Ovo su prizori zbog kojih se i onima koji nisu ovoliko zagriženi za željeznice kao mi isplati propješačiti ovu dionicu:














Lovac na pruge u kišnom izdanju:


Ispred nas je već tunel Vranje II.:


Stijene Vele drage iz tunela Vranje II.:


U tunelu, usred mraka...:


Još malo hoda i izlazimo na drugu stranu.


Ciljna točka je dostignuta. Pogled prema početnoj i još malo klisura Vele drage:






Thomcro i LnP su išli istražiti puteljak koji vodi oko brda... Lovac je s nama na pruzi, ali gdje je izgubio Thomcroa? A, evo i njega ispod nasipa:


Ehhh... Onda je uslijedio onaj bolni dio s početka priče: u namjeri da prijeđem preko pruge na drugu stranu, stao sam desnom nogom na tračnicu, a lijevom zakoračio na prag. Masnoća s praga pomiješana s kišom rezultirala je špagom kakve se ne bi posramila ni Nadia Comaneci. Desna noga je ostala na tračnici, a lijeva proklizala prema suprotnoj, pri čemu je najviše stradalo već otprije nikakvo lijevo koljeno.

Šepesajući po sve jačoj kiši vraćam se u tunel. Ostatak ekipe lagano dolazi zamnom:






Lovac namješta kompoziciju. Tko zna kada je posljednji put na ovoj pruzi bila kompozicija s tri vagona... I to još putnička...


Vraćamo se prema Kolodvoru Učka. U međuvremenu kiša znatno pojačava, tako da onaj dio puta od tunela do auta prilično kisnemo. Krećemo prema Roču. Kiša u međuvremenu prestaje, a moj fotoaparat otkazuje poslušnost, tako da u Roču uspjevam uslikati tek dvije-tri fotke:
Ručno upravljanje signalima:


Loparić i zastavicu:


Ćenifu:


i kolodvorsku zgradu u totalu:


Pogled prema istoku (otkud upravo stiže Portos):


i prema zapadu (otkud ne stiže ništa):


Idemo dalje, prema Nugli. U dva tjedna nije se (osim ekipe) ništa promijenilo. Zato tek slika Stanleya u čekaonici u koju dvojica teško mogu stati zajedno:


I "osiguranje" ŽCP-a:


Na obližnjem brežuljku mjesto je kao stvoreno za sačekuše:


Nažalost, vremenska stiska nas je spriječila da to brdo i "isprobamo u praktičnoj primjeni". Do 17 sati treba biti u Rijeci na sastanku. Zato brže u aute i "vozi dalje". Transportna sredstva ekšna:


Vraćamo se u Roč, vidjeti parni stroj o kojem je bilo riječi ovdje na forumu:


Akumulacijska jezera napajaju se iz ovog potoka:




Pomoću brane:


Vodom iz ovih bazena nekada su se napajale parnjače na ročkom kolodvoru. Parni stroj je bio smješten u ovom zdanju i služio je kao pumpa:


Vrijeme je za povratak. No, krulenje gladnih trbuščića (koje je u trenucima nadjačavalo brujanje motora Fiata i Citroena) opominje nas da je pri obilasku znamenitosti Ročkog polja grijeh zaobići Danileu.

Zasjedamo za spojeni stol i raskomoćujemo se. Svatko se posvećuje svojem poslu: Pfaff odabiru aperitiva, pošto je svoju odluku o koljenici već donio. Stanley razgledavanju detalja za susjednim stolom (imalo se šta vidjeti!):


Silver degustiranju aperitiva kojeg mu je Pfaff predložio, Thomcro pregledavanju foto-materijala:


Portos slikanju mene, a ja čavrljanju s Lovcem i Narcisom


Iako na ovoj slici izgledam kao da mi mislima prolazi ljubav mog života, misli su mi bile usmjerene samo na jedno:


Toliko o Istri (za sada!). Ovom prigodom se najtoplije zahvaljujem kolegama iz Zagreba koji su uveličali ovaj ekšn: Lovcu na pruge, Portosu, Silveru i Stanleyu, te prijateljima iz Štaciona Narcisu, Pfaffu i Thomcrou na sjajnoj organizaciji i odlično provedenom danu kojeg nije uspjela pokvariti niti kiša niti bol u koljenu. Nadam se da ćemo uskoro imati prigode za novo druženje.

I da zaokružimo ovu temu; kažu da se zločinac vraća na mjesto zločina; a ja sam uostalom kao i svi na ovome forumu zločinac po pitanju najubojitijeg oružja Fotoaparat i Videokamera.
Nakon samo 6 dana nakon ekšn-a, ponovo sam posjetio Roč i Nuglu, jednim drugim povodom i vratio se na poznato mjesto za sačekuše, ali prije toga me je kopkalo ovo;


Pa s druge strane

Potočić i cesta dijele zajednički prolaz ispod pruge

Ovo mjesto vam je poznato


Pa sam dočekao....

I ode put Buzeta. :vlak:

Uhhh ... zbilja bogomdana sačekuša!

Da parafraziramo pokojnog Julija C.: Doš'o, proš'o i o'š'o

narcis je napisao/la:Potočić i cesta dijele zajednički prolaz ispod pruge

Perfektno optimirano ... sa samo jednim jednim mostićem su riješili dva problema

Lijepa sačekuša ... može opet !

seabral je napisao/la:Lijepa sačekuša ... može opet !

Bude, bude, ali na drugom mjestu! :mig: :mig:

Uuuuuppssss.........što sad?
Ma jasno da je posao ipak prioritet, a što se mene tiče, ma i osgoda od 7 dana nije neka tlaka.!