Pješački maraton Lupoglav- Raša

Štacionov kvartet: Kićo, Narcis, Jean i LLeon pojačani sa logistikom u obliku Pfaffa su danas poduzeli jedan iscrpljujući i pomalo suludi pothvat. Propješačili smo dionicu istarske pruge od Lupoglava do Kožljaka. Ukupno 25,5km. To je samo 1. etapa cjelokupnog pothvata koji planiramo napraviti do Raše. Trebali su sa nama ići i Lovac_na_pruge koji je ideji začetnik ovog poduhvata, Portos, Daca i Seabral ali nažalost zbog poslovnih obaveza nisu mogli.

Kićo, Jean i ja smo krenuli rano ujutro iz Rijeke ispraćeni gustim oblacima i tmurnom sumaglicom. Na putu smo sreli vrijedne bodule, zapravo samo njihovu opremu na cesti Vranja- Vozilići.


Nakon budulskih semafora (jedan je svijetlio tako škrto da nismo bili sigurni da li uopće radi) slijedi novi zastoj na cesti


Prolazimo ispod pruge, ulazimo u Kožljak i mislimo si to je to, stigli smo, ali našim mukama nije kraj. Treba pronaći željezničku stanicu do koje vodi bijela neoznačena cesta.


Nakon 15 minutnog gubljenja i Narcisovog navođenja putem mobitela, stigli smo na cilj, sreli se sa Narcisom i njegovim autom put Lupoglava gdje nas je već čekao Pfaff


Brzinska kava, kratke konzultacije i put pod noge. Napuštamo Lupoglav. Na kolodvoru se nismo puno zadržavali. Toliko puta je već uslikan, a nas čekaju novi, neistraženi izazovi


Radni strojevi miruju




Desni smjer je za Pulu, a lijevi je naš- za Rašu. Crveni znak nas obavještava da je pruga zatvorena za promet, ali ne i za nas.




Naš dobri duh Pfaff motri na nas.


Spoj tračnica. Nije na cijeloj pruzi ovakav


Mađarska roba. Ljeto gospodnje 1911


Prolazimo ispod istarskog ipsilona…


…gdje su bili nekakvi radovi, a ostaci završili na pruzi


Blago krivudamo kroz šumu…


… i stižemo do tunela…


…Dolenja vas 93,75m


U tih nepunih 100m je i jedna niša. Za zlu ne trebalo.


Nakon izlaska iz tunela ŽCP na cesti Lupoglav- Boljun i opet naš dobri duh Pfaff






Lokot, za svaki slučaj da ne bi kome palo na pamet bedastoće izvodit


Dolazimo do mostića.


Tko će provjerit bočni profil ako ne ja.


Zaključili smo da se ovo srušilo sa lijeve strane na prugu, pa je služba za održavanje to samo prebacila na desnu stranu.


Od nekih pragova je ostala samo ljuska


Opet mostić i bočni profil




Pfaff- 3. put, a tek smo na 4. km


Spuštamo se. Zapravo, cijelo vrijeme ćemo se samo spuštati.


Ostaci signalizacije


Ova ravnica mi ne izgleda baš za ograničenje 20 km/h. Izgleda da ima iznenađenja, ili je to zbog približavanja kolodvoru.

4. put. Čovjek je najozbiljnije shvatio svoj zadatak.


Kolodvor i kolodvorska zgrada




Nešto što sliči na prašćji rep, a čemu služi…???


Oštećena šina


Opet se srećemo sa našom logistikom, par riječi i pozdravljamo se na duže vrijeme. Slijedećih 15-ak km nema cestovnog pristupa, ako ne računamo kozje staze.

ŽCP preko samog kolodvora




Lijevi kolosjek je dobro zatrpan nanosom zemlje i pijeska


Možda se ne vidi, ali ovdje su 2 kolosjeka




Tunel Vranje 1




Već su dovoljno obrađeni u drugim temama, pa neću puno u detalje.
Nosač za žice signala.


Prijelaz sa kamenog svoda na betonski


Što može biti nakon Vranje 1, ako ne Vranje 2


Ali prije toga fantastičan pogled na Velu dragu




Proći kroz tunel, a ne baciti pogled sa njegovog portala


Nakon Vranje 2 slijedi Vranje 3…. ma ne, opet fantastičan pogled na Istru…


…i kamenolom


Nekima nisu dosta 4 oka, nego im treba i kanoćal


Opet ja malo iz ptičje perspektive


Sad su krenule varene šine


8,7 km- sa drvenih pragova prelazimo na betonske


Sad nešto čemu se nismo mogli načudit. ŽCP usred ničega. Zapravo šumski puteljak koji vodi do 3 njive, ali ima 6 glanc novih znakova upozorenja.






Mrtva priroda


Pa opet malo u visine




Što li je moglo ovako oštetit beton? Teško da je netko nosio bat ovamo, kilometre daleko od civilizacije samo da bi zveknuo jedan prag.


Tunel Mandići




Ali prije prolaska obavezo izvidit situaciju na portalu

Ima li netko ideju čemu ove bačve služe? Nalaze se uz cijelu dionicu na barem dvadesetak mjesta. U nekima je voda, neke su šuplje, ali sve do 1/3 ili ½ zakopane u zemlju


Padokaz. 16 promila je čini mi se bio neki prosjek.


Cesta sa nagibom od nekih 20%, pješčana podloga i novi novcati znak STOP. Ovdje može krenut samo kakav gusjeničar ili dobar terenac, a da bi vidio je li slobodan prolaz iz smjera Lupoglava mora ući u profil vlaka, jer drukčije ne vidi zbog stijene.


Klupice, kao da ih je netko za nas napravio. Upravo smo razmišljali o kratkom odmoru. Ipak je iza nas već skoro 12 km.




Slijedi najdosadniji i monotoniji dio puta. Ništa se ne događa, nema nikakvih zanimljivih objekata. Podloga je od krupnog tucanika, po kojem je dosta teško hodat. Iz dosade sam krenuo brojat pragove. 1670 po km.
Štacion je bio ovdje


2 drvena u seriji betonskih


Ovdje ima i živih


12,7 km- točno pola puta, a hodamo 3,5 sata. Nisam zadovoljan brzinom, zato preuzimam čelo povorke i ubrzanim ritmom pokušavam natjerat ostale da ubrzaju. Kići nije trebalo puno da prihvati moj ritam, pa se sve češće razdvajamo u 2 grupe.


Pazi sad ovo: doslovno NASRED LIVADE prometni znakovi. Izgleda da ih je HŽ imao viška na lageru, pa da ne propadnu.




Telefon i približavamo se ŽCP-u. Sigurno opet neki divlji.


Malo artfekata


Pa još jedna bačva nepoznatog porijekla i namjene


Ekipa sa Tetova je bila tu.


13,9 km- sa betonskih na drvene. Betonska dionica je duga 5,2 km


Ovo sam htio uzet za uspomenu, kao privjesak za ključeve


Do ovdje nije stigla znakovna obnova


Prelazimo plinovod.


Nabavio sam si žuti klobuk


Plinovod posred parka prirode. Da mi je znat koji imbecil je to projektirao, a koji odobrio. Zaboravio sam napomenut da većina naše današnje etape prolazi granicom parka prirode Učka.


Provjera ispravnosti rampe. Jedna stvar mi nikako nije jasna. Pretpostavimo da se željeznički promet normalno odvija, kao što donedavno i je. Tko upravlja ovom rampom? Možda prometnik sa Šušnjevice trči do ovdje ispred vlaka da bi spustio rampu.


Koračamo dalje


Ovdje je nekad nešto bilo


Pogled u daljinu otkriva nam koliki put nas još čeka


Da li je Šušnjevica nekad bio kolodvor ili je samo bio u planu da to postane


17 km :gunner:




Još jedna totalna nepoznanica. Previše ih je za danas.


Zanimljive izbočine na nasipu

Je li to Pfaff dolje? Je, mašemo mu. :croatia2:


Hodamo dalje






20,2 km. Je li hektometarski stupić u zemlju propao ili se pod dignuo?


Mostić




Gadan zavoj kad je ograničenje 20 km/h


Odradili smo polumaraton


Pruga je malo ulegnuta. Narcis je rekao da je tu negdje odron zbog kojeg je pruga zatvorena. Mislili smo da je to to.


Dok nismo vidjeli OVO!!! :surprise: :surprise: :surprise: :surprise:


















Puni dojmova i lagano šokirani nastavljamo dalje. Najava ŽCP, tu bi nas mogao dočekati Pfaff


Zanimljiva stijena




I ono što se krije iza nje.


Spoj tračnica. Vidi se koliko dilatiraju zbog razlike toplo- hladno.


Pfaffu predajemo višak prtljage.


Neće nam trebat za preostalih 2 km.














Kožljak je nekad bio kolodvor. Imao je i kanal za pregled i popravak lokomotiva


Pod ovim borićima su ostaci pragova 2. kolosjeka


Nakon 7 sati i 8 minuta hodanja- 25,5km- CILJ!!!


Ali to nije sve, kako bi rekli u onoj tv-reklami. Sjedamo u aute i idemo na drugi kraj kolodvora. Kilometarska oznaka 26,0. Idemo pogledat pravu pravcatu okretnicu, tj. ono što je od nje ostalo.




Sve pohvale mojoj ekipi koja je junački odradila ovaj ekšn. Ipak nije lako hodat preko 7 sati, po teškom i zahtjevnom terenu. Sada kada je gotova 1. etapa moram priznat da nisam vjerovao u Jeana i Narcisa. Mislio sam da će putem odustat, ali su me na najbolji mogući način razuvjerili i odradili ovo muški. Kićo, standardno na visini zadatka. Čovjek koji je prohodao i daleko duže ture. Meni je ovo bio jedan u nizu treninga na mom putu prema cilju koji sam si zadao. Umor skoro i ne osjećam, i to je znak da sam na dobrom putu, ako izuzmemo žuljeve na nogama kojima se nisam nadao. Prije svega ovo je za mene bilo ugodno druženje i upoznavanje istarske, i hrvatske naravno, željezničke infrastrukture, koja naočigled sve više propada. Ne može me nitko uvjerit da je onih 100m odrona neka velika investicija koja se ne bi brzo vratila teretom koji bi krenuo ovom prugom.

I za kraj, veliko hvala Pfaffu koji je cijelo vrijeme bio uz nas, kao moralna podrška i uz kojega smo imali osjećaj sigurnosti ako što krene po zlu.

A šta reći nego - sjajno !!! Kapa dolje ... ovime su postavljene potpuno nove dimenzije željezničkih ekšna ! Bravo svima i hvala za izvrsne fotke.

Odron neću komentirati ... ostao sam šokiran i još uvijek me drže crne misli vezano na ono šta sam vidio

...

Sad red komentara .

* Sad sam definitivno siguran da je IMV-ova drezina našla svoje mjesto negdje drugdje!

* Baćve ... s obzirom da je sve to nenaseljen predio a ide pruga koja je k tome još i u padu, zbog kočenja i mogućeg iskrenja i zapaljenja trave uz prugu postavljene su bačve sa vodom za brzo gašenje. A je*at ga, s vremenom su se neke i probušile.

* Stavljat znakove upozorenje na livadu ... ... najveća bedastoća koju sam do sad vidio.

* Urušavanje nasipa uopće neću komentirat!!!

* S nestrpljenjem očekujem i ostale slikovno-pisane izvještaje.

I naravno, moram vas pohvaliti! Nije to mala stvar prehodati 26 km! Šteta je samo što to nije i medijski bilo popraćeno. Al' nastojat ćemo i to promjenitit.


EDIT:

Zaboravio sam dodat :

LLeon je napisao/la:

Kad sam videl ovu fotku pomislel sam da je na krivom mjestu!!! Meni ovo liči na izlaz iz "Vranje 2" i onaj nasip iznad Vele drage. Normalno, išal sam pogledat u Exif. Ne mogu vjerovat da na dva mjesta ima sličan detalj.

Potpisujem sve što su thomcro i seabral reli!
Naravno, čestitke na podhvatu i s nestrpljenjem očekujemo drugu dionicu!

Stvarno iscrpno i vrlo junakči napravljeno

Svaka čast hrabroj ekipi i žaljenje jer nisam bio dijelom iste.
Nažalost na poslu se tokom prošlog tjedna zakompliciralo te do petka kasno popodne nisam znao da li ću raditi u subotu ili neću. Ipak nisam, ali nisam mogao riskirati da Zg ekipa u posljednji trenutak ostane bez vozača.
Što se vašeg ekšna tiče, svaka čast, poduhvat je prikazan vrlo detaljno i vjerujem da ste bili fizički umorni ali i ponosni na sebe nakon svega obiđenog i viđenog. Nastavak nadam se slijedi već iduči vikend ali i sa mnom kao dijelom ekipe, sutra bi konačno trebala završiti ludnica na poslu, nakon toga definiram ekipu i najavljujem se.
Do tada sanirajte žuljeve i odmorite ekstremitete!

Od Lupoglava do Kožljaka (doživljaji jednog logističara)

Ekipa je čvrsto odlučila odraditi hodnju čak i bez metropolskog (metropolnog?) ojačanja, a ja sam inzistirao da glumim nešto ovakvo...



,,, i da budem pri ruci (koliko se to dade) za nedajbože. Prethodno smo Narcis i ja kao najbolji poznavaoci predjela i trase, ustanovili gdje bi se to dalo doći do pruge za slučaj da nekomu otkaže koljeno, skvikne gležanj ili se desi nešto još gore.
Evo točke početka...



... i, naravno, mjesta odakle sve počinje!



Ekipa postrojena



Odeeesno raaame, naprijed MARŠ!



Za početak sam ih sačekivao gdje god se moglo. Ovo je slikano s nadvožnjaka kojim prolaze HDZ-ovi agitatori kad idu u Lanišće





Izašli su iz tunela "Nova vas". Sad će na onaj naš ŽCPR s lokotom





Cesta i pruga su paralelne pa ih je lako pratiti



Može i na filmu (a onda mi je krepala kamera)

Podvožnjak i pružni prelaz kod Mavrovije







A evo i ekipe. Sasma su živahni







Odoše dalje



Kup novih znakova "in mezzo a un bel niente" što bi rekli Talijani



Ja cestom, oni prugom, a među nama šikara



Dočekujem ih na nadvožnjaku gdje se odvaja cesta za Vranju








Malo se razvlače... AJMO, ZAČELJE!



S druge strane je kolodvor "Učka"







Evo i Narcisa



Oproštaj. Oni će put tunela Vranja I. & II., a ja put mjesta Vranja i dalje kroz Čepićko polje



Odoše. Šmrc! Valjda će sve biti dobro. Sad se dosta dugo nećemo vidjeti...



Viiidi! Bikiiiii





Bez komentara

Nakon raznih peripetija (al' to je za neku drugu temu), stižem do Kožljaka iz smjera Plomin/Vozilići.
(Kako sam imao dovoljno vremena, otišao sam na kavu kod "Dorine" u Plomin, a onda sam pofotkao par sličica u starom Plominu. Kako bi to bio čisti OT, nudim vam te slike na mojoj galeriji)



Nalijevo pruga ide prema Raši



Uvijek me oduševi kad neki majstor na ovakav prekrasan podzid od kamena uspije natrkeljiti nešto od betona...



Idem ususret ekipi. Oni bi trebali biti visoko na brdu, al' ih možda spazim. Imam i durbin...
Putem uočim s desne strane ovu zgradu. Je li moguće da je to bila kakva pumpa za napojnu vodu? To treba malo istražiti...



Dolazim do mjesta Surjani



Podrajon Pavetići. Malo ću se utaboriti i preskenirati durbinom obronke Učke



Bingo! Iz prve!!!



Malo mi se nekako razvlače







Podsjećaju me na ovu loksu – dvije vučne osovime naprijed i dvije trčeće otraga



Prošli su već prvo mjesto gdje sam ih mogao dočekati vozilom (Mea culpa, dečki), ali idemo pokušati kod Zagrada.
Izgleda da se aboridžani snabdijevaju vijčanom robom kod prometnog znakovlja – dobar dio tabli je ovako nisko (bilo me strah sagnut se da pročitam...)



Idemo uz usku stazu planinsku... Uzgred, cijeli kraj je prepun automobilskih i inih olupina. K'o da sam na Rujevici...



Aha! Pruga! Smjer Kožljak...



Smjer Lupoglav... (Kiki to bolje radi, al' ga nema pa sve moram sam!)



Nekoliko izmagličnih slika krajolika















Ostaci ostataka. Nekoć je ovo bila ozbiljna pruga, a danas su sve počupali



Izmišljeno mjesto za sačekušu...

Upalilo!





Evo i ostatka ekipe. Nitko ne želi odustati. Svaka čast...





Preuzimam nešto suvišne prtljage, a oni će dalje...





Slijedeći susret je kod mjesta Katun





Tu sam već rezervirao mjesto na groblju ako mi se ki zvrne...



A, ja – svi su k'o cicibani!





LL još ima snage pogledat što ima dolje



Stiže i začelje



Fotka za uspomenu



Slijedeći susret u Kožljaku



Dočekali smo ih s razvijenim zastavama



Još smo nabrzinu išli pogledat ostatke nekadašnje okretaljke



I onda u vozila pa put Lupoglava



Evo hrabre ekipe u punoj ljepoti:

Sudionici ekšn-a su poznati, dionica poznata, preostaje mi samo da vam prenesem svoje viđenje. (Samo 280 slika)
Ovo je naše odredište.


Pogled u smjeru Raše, vide se ostaci drugog kolosijeka.


Pogled u smjeru Lupoglava


Ovoliko treba propješačiti


Nekadašnji Kolodvor Kožljak, u zadnje vrijeme po službenim dokumentima stajalište, tu sam čekao riječku ekipu, pa da krenemo put Lupoglava, ali malo su mi se izgubili po

Kožljaku i okolici. Znate doći do kolodvora Kožljak?. Daaaa. Nakon lutanja po stazicama i mojim mobilnim navođenjem, našli smo se i krećemo za Lupoglav, gdje nas je čekao

Pfaff na ekšn-u naš "Big Brother i Background". Sastanak za nas već kultni kafić "Kika" Lupoglav, kavica na brzaka i krećemo. Na kolodvoru se nismo zadržavali, pošto smo ga

obradili nekoliko puta.

Kolodvor Lupoglav kratki osvrt prema Buzetu


Prema Raši i Puli


Detalj skretnice


Nekoliko željezničkih vozila održavanja sparkiranih





Mazalica na kolosijeku za Pulu



Kratki osvrt, ulaz u Lupoglav iz smjera Pule


Lijevo za Rašu, desno za Pulu


Pruga zatvorena, ali za nas nije.


Udaljenost od kolodvorske zgrade (Lupoglav)


Pfaff je napravio prvu sačekušu.


A mi grabimo dalje


Istarski ipsilon iznad nas


Položaj


Približavamo se predsignalu Lupoglava




Radi, ali zeleno ili treptajuće zeleno još dugo dugo neće zasvijetliti.


Opomenica predsignala na 100m


Ulazimo u "S" zavoj




Potporni zid i 2 km je iza nas

A i predsignal je na 200m


Pa malo dalje 300m

Ulazimo u prvi objekat na pruzi, tunel Dolenja Vas



Gdje nas na izlazu iz tunela na istoimenom žcp-u čeka Pfaff


LLeon ispred skretničarske kućice, sve nekako gleda kako da spusti rampu (jednu šumsku je čak i uspio)




Kico, "pazi vlak" !!


A to se sve skupa odigrava na km položaju


Selo Dolenja Vas u pozadini,a u krupnijem planu "Motritelj"


A mi idemo dalje grabiti zavoje, pragove, tunele....


3.km


Malo dalje lokalna cesta Dolenja Vas-Staraji-Boljun prolazi ispod pruge


S druge strane


Hmmm, što sam vam ovdje htio pokazati, ah da, Hum u pozadini, ali zbog magle i loše vidljivosti jedva da se naziru i obližnja brda, naime dan je bio totalna koma za fotkanje,

ali slike su takve kakve su, u životu nije sve idealno, pa tako ni ekš-n ne može biti.


Dalje


Nailazimo na jedan manji usjek, gdje je odvaljeno kamenje




Pa smo zaključili da je odron bio zapravo sa lijeve strane


Vidi se i po oštećenom potpornom zidu


Pogled unazad


Hodamo dalje


Na 4.km smo


Jean nešto gleda sa strane, što li?


Ah da, kaskader je već dolje, "kad brže".




Na žcp Mavrovija iznad Vranja jasno Pfaff nas čeka




Približavamo se kolodvoru/stajalištu Učka


5.km i ostaci žičanih vodova do signala i predsignala (skinuto sve)


Ispod ceste D500 a gore nadzor, da li smo svi na broju


Ograničenje brzine na ulazu


Skretnica, naravno zaključana, da ne bi nekome pala kakva ideja na pamet



Iskliznica na drugom kolosijeku


Kolodvor/ Otpremništvo Učka, već obrađeno, nećemo u detaljima


Pfaff nas napušta, idućih 16 km nema prilaza pruzi autom (eventualno traktor ili motocross)

Pruga je cijelo vrijeme u padu


Poznata kućica


Ulazimo u drugi tunel Vranje 1



Unutra


To smo već objasnili da ne vodi nigdje


Na izlazu


Km položaj u tunelu


Izlazimo vani, lokalitet Vela Draga, vidite u pozadini tunel Vranje 2


Vela Draga i lijevo gore istarski ipsilon, vijadukt Zrinšćak i ulaz u tunel Učka


Malo bliže


Vidikovac iznad Vele Drage


Visoko, visoko...


Evo ga gore već, ne može a da se ne popne na nešto...



Pogled prema tunelu 1


Ulazimo u 2-ku


Km položaj odmah na ulazu u tunel


Izlaz na drugoj strani


Vela Draga sa druge strane, i stanica Učka u daljini



Netko je iza,


A netko naprijed (uloge su kasnije malo izmijenjene, maratonci su ipak maratonci)


Slijedi nam dalje put u nepoznato


Biti će i svako toliko jedna panoramska slika




Na naše iznenađenje slijede betonski pragovi i koji će nas pratiti idućih 5 km


Na poziciji


Što kažu padokazi

Suprotno


Iduća 2 km teren je malo teži za hodanje, nema staze uz prugu, a među pragovima je dosta krupno kamenje, jao petama


Evo nas na prvom šumskom prijelazu iznad Boljunskog polja, jedan od pet.


Granica parka prirode Učka


Jedno napušteno imanje iznad pruge


Pogled na Boljunsko polje i mjesto Boljun na brdu




Idući prijelaz, pogledajte vi ovu šumu znakova, ali kome, čemu?


Kao što sam prije spomenuo, jedino traktor može ovuda

Jedan pogled unazad


Slijedi ravan dio, i staza uz prugu, kad prijeđeš sa želj. pragova na travu, ko da hodaš po vuni




Prema Lupoglavu


10-ka je.


Ulazimo u usjek


Vidite vi ovo kamenje, pa hodaj ti po tome kilometrima...


Padamo, padamo

Suprotni smjer

I dalje nam je Boljunsko Polje sa desne strane, bijelo što se vidi, D500 u rekonstrukciji




11 km iza nas


Iznad neke drage




A ispred nas četvrti tunel Mandići


A zna se tko je iznad portala












Pogled na tunel sa druge strane


Dalje


Još malo panorame, sa lijeve strane prema obroncima Učke


Desno prema polju


Česta oznaka brzine na pruzi


Još jedan manji usjek


Nakon kojeg slijedi dugi pad




Još jedan prijelaz




Na kojemu smo naišli na jedno ajde nazovimo odmorište, tkogod da je to napravio, svaka mu čast, tu smo malo predahnuli, napojili se, nakrmili, ipak je skoro polovica puta

prijeđena, a još 13,5 km nas čekaju.

Nastavak hodnje




Ovo je jedina kuća (iznad Boljunskog polja) koja je uz prugu, na cijeloj dionici koju smo prošli


Gdje smo


Da li je ovo sakupljač za vodu, ili što drugo, nismo skužili

S druge strane


Još malo šumskih znakova, ovo bi više bilo za temu vicevi




Koja je ovo vrsta prometnice?


Ravno je prema Lupoglavu


A bogami i prema Raši


Telefon, kojeg naravno nema


13.km, prešli smo već više od pola puta (utjeha)


Lovačke sačekuše uz prugu



Usponi i padovi



I prateća šumska signalizacija

Uskoro će Šušnjevica


Iza nas Lupoglav je ostao obavijen maglom


Obronci Učke


A odsada dalje ćemo gledati Čepićko Polje sa desne strane


Infrastrukturni detalji


Izrezbareni, zadnji posjet je bio 1999


Dalje


Na km


Era betonskih pragova prestaje


Opet duga ravnica




Pa blagi zavoj udesno


Pa ravno


Pa ulijevo


Iznad Šušnjevice smo (moje prvo prebivalište), vidi se spoj prilazne ceste na D500


U daljini Kožljak ne vidi se zbog oblaka


A i Lupoglav je nestao iz vidokruga


E sad smo na trasi plinovoda Pula-Karlovac



A tu je uslijedilo još jedno iznenađenje; rampe



Malo prije šumski putevi označeni najnovijim znakovima, ovdje su rampe, a ceste nigdje, što li nas još čeka na ovoj pruzi.??



Idemo mi dalje, gdje li je to stajalište Šušnjevica, daleko od svega




Opet telefon, dakako prazno


16. km


E i tu je nekada bio neki objekt, ali davno, davno porušeno, a što???






I evo konačno ukazuje se stajalište Šušnjevica, zanimljivo je to, da je prostor dosta širok, vjerojatno se planirao izgraditi još jedan kolosijek, pa da to mjesto služi kao ukriže,

jer od Učke do Kožljaka 19 km nema mogućnosti križanja, a doduše ni promet nije bio takav da bi to bilo ni potrebno.



Jean promatra okolinu




Točno na 17. km






Još jedan nepoznat detalj

Nastavljamo dalje do Kožljaka je još 8,5 km


Nova Vas, Sv. Duh




Ovo smo vidjeli na više mjesta uz prugu








I Šušnjevica je ostala iza nas




Jasenovik-Suriani, poznato vozilo u daljini


Podgradni zid, vrlo slično onome poslije tunela Vranje 2




20. km


Slijedi usjek


Tu se već vidi propadanje pruge








Mostić


Ispod kojeg prolazi šumski put




21. km


Na ovome zavoju je već vidljivo ulegnuće


A ono što slijedi iza zavoja...


Dalje neka slike govore









Mene to podsjeća na Gardaland

Ova grupica ljudi nije naša ekipa, ljudi od okolnih sela dolaze šetat po pruzi i gledaju, čude se, a zanimljivo je i to da ovo nije bilo ni u jednim dnevnim novinama, željeznički forumi su prvi na kojima su ove slike. A to propadanje pruge je vidljivo i s donje strane sa lokalne ceste Vozilići-Kožljak-Šušnjevica.



to je sve na poziciji km 21,3-21,5


Još jedna iz daleka

Nastavljamo mi dalje, još je 4 km do cilja, al' noge su mi već teške, ipak 21,5km je iza mene teškog hodanja, nije to kao po cesti. Ali trud se isplatio.






Čepićko Polje nas uporno prati, ili mi njega






I ovdje je bilo lomljave


Zagrad na vidiku, i logistika nas vjerojatno čeka


Tu se rješavamo viška prtljage


Jedan pogled unazad,


I nastavljamo dalje


Logistika će nas čekati na cilju






Još jedno manje ulegnuće na vidiku


Znak radovi na pruzi, a što?






Jean ispred mene, a tamo daleko naprijed Kico i LLeon, da nije nas možda bi već bili i u Raši




24. km, još samo 1,5 km, ali su teškiiiiii, otpočelo je odbrojavanje hektometarskih oznaka, svakih 100m mi se činilo kao 1km




Iza nas




Jeana uspijevam pratiti, ali onu dvojicu nikako


Vau, vau, vau, razlajali se ovi dva ćene, vidi se da nisu navikli na promet po pruzi, kako vlaka, tako ni pješaka


Još malo, još malo, približavanje stajalištu Kožljak


I 25. km je pao


Početak bivšeg koldovora


Skretničarska kućica, devastirana totalno

Ostaci drugog kolosijeka




Servisni kanal


I kao bonus za kraj


Okretnica ili bolje reći, ono što je od nje ostalo





Zavoj na kraju kolodvora i nastavak prema Raši, koji nas tek čeka. Ali pao je dogovor da se krene iz Kršana, jer dio Kožljak-Kršan nije osobito zanimljiv, a ja sam ga polovicu već prošao, u temi Ex žcp Kršan-Kloštar Čepić.
Posjedali smo u aute i pravac Lupoglav, opet u Kiki, tu smo pregledavali fotke i koliko je tko okinuo (Ja najviše, uostalom i vidjeli ste)


Pićence za brzaka i svatko u svoj auto i pravac doma Rijeka, odnosno Labin.

Što reći na kraju, osim da je bilo turbo naporno. Jedno nezaboravno iskustvo u jako, jako ugodnom društvu i ovim putem se zahvaljujem LLeonu, Kico101, Jeanu na sudjelovanju ovog ekšn-a, a posebno Pfaff-u koji nam je bio logistika cijelo vrijeme, bez njega u zaleđu se ne bi ni upuštali u ovakav pothvat, jer ipak je to dobra dionica prohodana (25,5 km) po pruzi.

ap.p. laganje posljedice bolovi u lijevoj peti, desna puna žuljeva, ali nadam se da će proći do iduće nedjelje.

Svaka čast, sve ostalo bi bilo višak.

Depresivni radi izostanka i djelovanja viših sila.


Lovac

lovac_na_pruge je napisao/la:Svaka čast, sve ostalo bi bilo višak.

Depresivni radi izostanka i djelovanja viših sila.


Lovac

Valjda neće biti više sile na drugoj dionici?

Kvragu, sad sam još uvjereniji da je sve ovo trebalo i jako medijski popratit!!! Ovo je ispao izuzetan pothvat i šteta da ga više ljudi nije u mogućnosti vidjeti!

Mili Bože, gdje su zašli
prugom hode u tuđini.
Nigdje puta, nigdje staze,
prag i kamen noge gaze,
trudne noge po pustinji.

A lijepo sam vam govorio...

Sreću čine male stvari. Tako je i tih "malih" 25 km bilo itekako dovoljno za zadovoljstvo - kako pohodnika koji su si dokazali da to:
a) mogu bez problema
b) ipak mogu
učiniti, tako i za promatrače koji, udobno zavaljeni ispred TV ekrana, prate jedan odličan dokumentarac, kao da su i sami bili tamo, te zaključuju da, na kraju krajeva, nisu jako uskraćeni i da su (kao i prijenos sportskih događaja) pohod vidjeli bolje nego uživo (jer tko je, uostalom, još kadar slijediti LLeona po portalima?), a noge ih ne bole. A da stadion ne bude prazan, odn. da se sve ne odvija bez gledateljstva, pobrinuo se Pfaff (još da nam otkrije za koga je navijao...)

Svaka čast. I, kao što thomcro napisa - trebalo je to medijski propratiti. Pa makar i u Globalnom sijelu - grupa frikova tumara obroncima Učke. Šalu na stranu - trebala bi se negdje pustiti vijest o učinjenom i o planiranom. Pfaff bi onda mogao vodati nekog kamermana s terencem do strateških točki nadzora i praćenja napredovanja ekipe..

LLeon je napisao/la:

Nešto što sliči na prašćji rep, a čemu služi…???

To je opruga za pričvrščivanje tračnice na pragove. To je neki novi sistem i time se svi remonti kod nas rade. Bez šrafova.

Bravo za put koji ste pješke prešli...i naravno fotke. :wave: