Pješački maraton Lupoglav- Raša

Stiglo je vrijeme za 2. etapu pješačkog maratona Lupoglav- Raša. Ovog puta višestruko brojnija družina nego na 1. etapi pojačana sa zagrebačkom ekipom okupila se na „Vratima Jadrana“.


Starom cestom D66 Rijeka- Pula koja vijuga prateći morsku obalu stižemo do vidikovca iznad Plomina. Ovdje se srećemo sa Narcisom, obavljamo jutarnju kavu, kratak radni dogovor i krećemo dalje. Portos ovdje ostavlja svoj auto, i Zg ekipa se pregrupira u domaći vozni park. Usput stajemo u Plominu i bacamo pogled na Plominski zaljev i termoelektranu.
Ovdje pristaju brodovi koji dovoze ugljen za rad TE.




Stižemo na kolodvor Kršan i potpomognuti brojnom logistikom krećemo u hodnju. Upravo zbog jake logistike odustajemo od prvobitnog plana da aute odvezemo u Rašu. Nepotrebno, kada će nas oni pratiti. Mannas u svom autu, a File preuzima moj. Kiki kreće sa nama u hodnju, čisto da vidi u čemu je gušt.
32,5km- START


Što li je ovdje tako zanimljivo?


Uz prugu se nađe svakakvih čuda




U krupom planu. Da ne povjeruješ.


Drveni potporni zid


Ozloglašena i u zadnje vrijeme često spominjana tvornica kamene vune „Rockwool“



Oho, prva sačekuša. Sada već pojačani sa Jeanom.


Skladište za utovar ugljena.


Pogled na Učku. Bijela okomita štrika je magistralni plinovod Pula- Karlovac. Ispod te štrike smo prošli u 1. etapi.


Proći kraj skladišta, a ne se popesti gore. Za mene nešto nepojmljivo.
Unutra ništa zanimljivo. Razrušeno, devastirano.




Bacam pogled na ekipu na tlu…


..i na slijedeći ŽCP


Logistika nastavlja svojim putem, mi svojim




Kratka dritura i ponovni susret.


Nastavljamo uz cestu D64 Pazin- Vozilići


Slijedeći ŽCP, Narcis nam demonstrira zvučni signal. Kada će opet zazvonit sa razlogom.


Što li je samo pomislio vozač kamiona? Iz koje ustanove su ovi pobjegli?


Neki čudni tragovi


Prvi od brojnih mostića

Pruga je cijelo vrijeme ravna ili u blagom padu.


Proljeće je u zraku


Su pragopolagači bili pijani?


Zanimljiv mostić…


…i Thomcro na njemu






Telefon?


Bio nekad, sada je spremište ophodarske knjige


Lovac_na_pruge smišlja nešto


Pa naravno, treba se javiti u centralu ŽFBH


Pogled sa lovačke čeke




Kratka ravnica…


I stižemo do ŽLP-a. Željezničko- Livadni Prijelaz


:gunner:


















Stajalište Vetva, Mannas je bio lijen propješačiti od ceste do pruge, pa smo ga zamalo morali spašavati iz blata. Zar nije njegov zadatak da on spašava nas?






Stajališna zgrada, potpuno devastirana






Namještanje fotoaparata


Jedna u nizu „milenijskih“.

Vrijeme je za nastavak


Planinarska oznaka


Tu se i pucalo


I pituri su bili pijani






Novi susret sa logistikom


Treba odmorit umorne noge. U zadnja 3 dana su prešle preko 30 km + 25 u prošlonedjeljnoj etapi, a još ostalo oko 8 km.


Slikaj nas, neka se vidi da smo i mi hodali. Jean i File


Kiki


Rijeka Raša, cesta kojom nas logistika prati i pruga. Slikano u smjeru Lupoglava.


















Da sada jedan šved naleti. :night:




Vodovod






Je li to Mannas prolazio ovuda?


Raša je već poprilično široka. Kad smo krenuli, bila je tolika da smo je mogli preskočiti.










50!!!

Thomcro i plinovod


Oho, prvi znak da se približavamo cilju.




Proći kraj signala, a ne vidjeti kakav je pogled odozgo.




Koga to naše oči vide? Doduše, dok smo putovali Thomcro mi je napomenuo da bi se Pfaff mogao negdje pojaviti. Ma koji Pfaff, pa on je doma bolestan, na ku'anoj rakjet'ni.




Kamenolom, a ispod njega je naš cilj.


Stiže i logistika. Dečki ajd' sad vi prema Kršanu, a mi ćemo vas pratit.




Ulazna skretnica


Pogled sa hrpe pragova. Prema Lupoglavu


Prema Štalijama


ITV- Istarska Tvornica Vapna


"Ofišl vijekls" čekaju na cilju. Crveni, bijeli i- smeđi.


I Pfaffomobil u hladu kolodvorske zgrade.


Ovdje su svi stali, ali dečki, pa nismo se tako dogovorili. Pruga nastavlja dalje- do D66.
Ajde, tih zadnjih 300 m ću ja odradit. Dok ekipa dolazi do daha i sprema se za još jednu milenijsku fotku, ja trčim do kraja, par slika i trk nazad.




Lijevo posljednji hektometar na ovoj pruzi 52,7, a desno početni hektometar 0 prema luci Bršica.




Nastavak ove pruge, kao i slike iz Raše možete pogledati u mom prošloljetnom solo ekšnu:
https://vlakovi-ri-hr.forumcroatian.com/putopisi-i-reportaze-f1/rasa-brsica-t889.htm

Opet jedna „milenijska“. Šime Strikoman je mala beba za nas.
Konačno svi sudionici ekšna na okupu: :wave: :wave: :wave:
Stoje slijeva nadesno: Lovac_na_pruge, Drempa, Mannas, ZlajoZg, Pfaff, File, Kiki, Jean
Čuče: Narcis, Portos, LLeon, Thomcro


Za kraj smo autima otišli do Trgeta, na osvježenje, i sabiranje dojmova.




I na povratku smo stali na farmi magaraca. Tu smo se odvojili u 2 grupe: oni koji su se držali podalje (valjda da ih djeca ne prepoznaju) i mi koji smo išli pogledat magarce.








Kako prepoznat Lovca u ovoj gužvi? Lako, to je ovaj u plavoj majici.


Još jedno stajanje u Raši kraj crkve Sv. Barbare


Jean u rudničkom vagonetu.


Stižemo na Vidikovac, pozdravljamo se sa željom za ponovnim susretom, ponavljanjem nekog ovako dobrog, uspješnog i brojnog ekšna i odlazimo svatko svojim putem u kvarnersko predvečerje.

Jako sam se zabrinuo na samom početku ove šetnje. Samo što sam stao da namjestim kragnu vidio sam da dio sudionika nekuda bježi. Pomislio sam nešto ružno…….. neću to da pišem ali sam ostao hrabro na mjestu jer nisam znao što da radim.

Prvo sam htio da gledam TV

i onda sam bacio pogled na vrh Učke i poslije mi je bilo lijepo.

vidio Pićan iza km 33.

I prisjetio se jednog filma. On se zove Diverzanti, sa elementima Otpisanih, ambijentom Valtera. Sve mi se bilo pomješalo. Bilo je neugodno i napeto.

Opet brojevi. Samo parni. I gore i dolje. Sljedeći km bavio sam se njihovom djelivošću, zbroju, razlici.

Onda me uhvatila tuga. Razmišljao sam o tome što se dešava na temu «sve će to o mila moja prekriti onaj cvijet i šaš¨». Znam da je to vezano za Bregovića ali baš u to vrijeme su bile u tijeku najžešće pripreme dijela ženskog svijeta za Čolićev koncert u Zagrebu. Veza isto mjesto berbe.

Odtužio sam se kad sam ugledao jaglace. U kombinaciji sa prugom i Rašom.

I onda opet na prugu, na prugu……

I malo sa strane.

Prilog temi što je ljepše ovdje.

Ovakvu posudu za cvijeće zaželio sam u svom domu. Neću vam reći za kućni komentar.

Idealna kombinacija po mom ukusu. Željeznica – planina na jednom mjestu. Onome ko je postavio marku na ova dva mjesta želim dug život i puno zdravlja. I još ovakvih marki.

I onda sam ugledao kao da mjesec u po bijela dana.

Pa mi dobri ljudi rekoše Dobar dan. I ja sam njima odgovorio Dobar dan, sve u skladu sa lijepim ponašanjem.

Ovo je bilo jednostavno, oba broja djeljiva su sa 1, pa sa 2, pa sa 4. Nisam imao o čemu dug razmišljati.

I nešto što me u srdce dirnulo. Domena ba postoji od 1908. Svaki komentar je izlišan.

Ovakvu vrstu hoda prvi put sam vidio kod sestrične kad se udavala u Priručniku za mladenke.

Ovog neopreznog vozača svi sudionici ophodnje su htjeli tući osim mene. Ja sam zahtijevao da mu se da još jedna šansa na prijelazu kod Okučana.

Ipak ime nešto znači, a ne sila.

Jedno drvo.