Pješački maraton Lupoglav- Raša

Zajednički djelitelj je 1. Ma nisam se ni okrenuo.

I pitam se ima li što ovaj broj zajedničko sa stupom koji leži kraj njega. Da nije puko nakon 50-te.

Predsignal, k tome još i pad.

Još listam po Signalnom i pitam se za značenje njegovo



I njegovo.

Valjao se od smijeha kad nas je vidio.

Ovu dobrodošlicu nitko nije vidio osim mene,



I vas

Ovu dobrodošlicu nitko nije vidio osim mene,



A sad i vas.

Nakon razmišljanja slijedi



Zaključak.

Ovaj trač nije za vaše uši.

E moja prugo.
Svakakvi su po tebi prolazili, ali ovakvi ne? Al kad si njih preživjela nećeš nam biti ukinuta. Ove godine imat ćeš ih 58. A one nisu za bacanje. Niti za otpad. Kako si ženskog roda i ako ti išta znači Klara Cetkin, neka ti ova posjeta bude dar za dan koji je ona zakuhala. Oni su to učinili o srca a takvi pokloni jednoj dami od tolikog broja muške populacije je neostvareni san mnogih i nesretnih i sretnih žena.

lovac_na_pruge je napisao/la:... Samo što sam stao da namjestim kragnu vidio sam da dio sudionika nekuda bježi ...

https://2img.net/h/i250.photobucket.com/albums/gg253/berislavster/istra/BZ087377_resize.jpg

mic mic mic mic ... na mujse, na ... dojdite miceeee

lovac_na_pruge je napisao/la:Nakon razmišljanja slijedi

https://2img.net/h/i250.photobucket.com/albums/gg253/berislavster/istra/BZ087515_resize.jpg

Zaključak.
https://2img.net/h/i250.photobucket.com/albums/gg253/berislavster/istra/BZ087516_resize.jpg

A jesi me uslika'

Iako već u poodmakloj životnoj dobi i lošeg zdravstvenog stanja, odlučio sam otići dočekati maratonce na stanici Raša.
Krenuo sam oko podneva, škrto i šparljivo preko Poklona umjesto kroz tunel. Rijeka se ljeskala na suncu...







Na Poklonu (a i kasnije preko cijele Učke), bilo je krcato izletnika tako da sam se uspio zaustaviti samo na čas



Čak tri "Trolejeva" busa su dovela planinare...



... među njima i meni osobito dragi 579



I njegov strojovođa (Linija 17 u 7:45)



Nakon kraćeg obilaska Raše i Krapana dokjotrljao sam se do kolodvora Raša i proveo neko vrijeme dokumentirajući ga (al' to je neka druga tema). Onda sam zapazio da na pruzi Lupoglav – Štalije ipak nisu počupali svu signalizaciju i odlučio slijediti signalne žice pa što bude...
I bilo je – kod predsignala naletio sam na vesele maratonce koji su bili odlično raspoloženi i zadovoljni pa smo zajedno krenuli natrag



Kod signala sreli smo već i prateću logistiku



Portos i Narcis su nešto prčkali po signalu...



... pa je Portosu pal šišmiš na glavu! Pouka priče: Prčkanje po željezničkim instalacijama ostaviti LL-u i Vekiju!



Barba bojnik je nevjerovatno dobro podnio cijeli štrapac



Kiki je bio nešto nujan, al' kad se sjetim u kojem je psiofizićkom stanju, još je i dobar



Tempra je čekala u hladu kolodvorske zgrade



Onda smo činili milenijske fotke uz pomoć najsuvremenije tehnologije koja sve može sama (treba samo podmetnuti kamenčić na pravo mjesto )







U Trgetu kod "Nanda" su neki pili pašaretu



A oni mlađi su u Raši smogli još dovoljno snage da se poigraju s pravim vagončićima

I toliko od mene za dodatak!

Evo i mojih fotki.

Kako je i bilo dogovoreno,našli smo se kod Getroa na Vrbanima.Ja i Drempa smo čekali Portosa i Lovca na pruge koji su došli našim prijevoznim sredstvom kako smo i planirali-u 6 sati.


Malo detalja sa puta prema Rijeci.
Karlovac


Pred čvorom Bosiljevo 2.


Čvor Bosiljevo 2.


Do Rijeke još 77 km.




Motodrom na Grobniku.


Riječka ekipa. Ali samo jedan dio njih.Na slici(s lijeva na desno):narcis,file,Thomcro,kiki273,LLeon i Mannas.


Plominski zaljev.Malo prije ovoga na vidikovcu gdje smo se pregrupirali nam se pridružio i Narcis.




TE Plomin.


Nakon kratkog fotkanja zaljeva i TE,natrag u aute i put kolodvora Kršan.


Kolodvor Kršan.Pogled prema Lupoglavu.


I prema Raši.Tamo i mi idemo.


Prva zajednička,ali bez mene.Ja fotkam.
Na slici(gornji red s lijeva na desno):Portos,Drempa-tzv-v7,narcis,kiki273,file,Mannas i LLeon.
Donji red:Lovac na pruge i Thomcro


Kreće start puta od 20 km.Početak je bio na nekih 32,4 km,a mi moramo dogurati do 52,4 km.Dug put.


Ekipa već grabi put pod noge.


Reportažna kola.


Tvornica kamene vune "Rockwool".


Thomcro je malo skrenuo sa pruge i nastavio cestom.


Prvi ŽCPR gdje nas čeka naša logistika.Tu se pridružio i Jean.


Još jedna zajednička.


Narcis demonstrira kako se oglašava zvono dok se rampa spušta.




LLeon se popeo skoro na vrh ove zgrade i fotkao nas.


Nakon par minuta i kratkih dogovora idemo dalje...


...a ŽCPR ostaje iza nas.


Još jedan ŽCPR na cesti koja povezuje Pazin i mjesto Vozilići.


Uređaji za dizanje i spuštanje rampi.


Narcis je pokušao spustiti rampe, ali su zaključane lancem i lokotom.


Krećemo dalje.






Mi po pruzi,Portos i Thomcro po cesti.


Opet nailazimo na ŽCPR i naravno,logistika je tu.


Pogled prema Lupoglavu.Iz tog smjera smo došli.


Narcis opet demonstrira.


Idemo dalje.Put pod noge prema cilju-Raši.






Thomcro malo zaostaje,ali ne da se.Kao pravi bojnik i ratnik.


KM 35,9.Prošli smo 3,5,još 16.5 km do cilja.




Lovac fotka nešto zanimljivo.


Dobro raspoložena i nasmijana ekipa.


Prema Raši.








Narcisa zove priroda.




Naiđemo na kutiju telefona,...


...narcis i thomcro gledaju jel otključano,...


...pogledavaju i dolaze do nevjerojatnog otkrića-...


...ormar je otključan i unutra je dnevnik ophodara pruge.


Idemo dalje i nailazimo na lovačku čeku,a to je poziv za LLeona da se popne i fotka.


Još jedan ŽCPR.


Malo kasnije,poslije Narcisa,i Portosa zove priroda.


KM 40.Do kraja još 12,4.


Dolazimo u nekadašnje stajalište Vetva.


Pošto je tlo bilo vrlo mekano i mokro,auto je propao i jedva se izvukao van,...


...a ovo je posljedica toga.


Jedna zajednička.Sad sam i ja tu.


Opet ormar i unutra dnevnik ophodara pruge.


Nek se zna tko je bio ovdje.


Nakon malo duže stanke za gablec,osvježenje i odmor,idemo dalje.










Prema Raši.


Prema Lupoglavu.




U daljini nas opet čeka naša logistika i to po predzadnji put.


Još 6,7 km do cilja.






Nakon kraćeg zadržavanja,krećemo naprijed zajedno sa našom logistikom koja je krenula sa nama,ali samo do svojih auta.


Hebote,kolko nas ima.:wave:


Ovdje se logistika odvojila od nas,a mi idemo dalje.Još 6,4 km.


Ponovno ormar i unutra znate što već.


Na 48,5 km po zadnji put nas je dočekala logistika i ovo je bila posljednja prilika za onoga tko je htio odustati od hodanja i ići autom do cilja,ali nije bilo kandidata.






Još 3,4 km do cilja.





Objavnice predsignala.






I evo ga.Predsignal ulaznog signala Raše. LLeon se popeo na njega,a tu nam se priključio i Pfaff.


Još 1,4 km do cilja.


Prema Raši.




Thomcro se već pomalo umara.


Ulazni signal kolodvora Raša.Tu je i logistika.




Prema Lupoglavu.


Raša.


Ulazimo u kolodvor.








LLeon u svom stilu.


Još 400 metara.


Istarska tvornica vapna.






Sve bliže i bliže.






I na kraju puta.52,4 km.,tj. 20 km od Kršana.












I na kraju jedna zajednička fotka svih sudionika ovog putovanja.
Gornji red(s lijeva na desno):Lovac na pruge,Drempa-tzv-v7,mannas,ZlayoZg,Pfaff,file,kiki273 i Jean.
Donji red:narcis,Portos,LLeon i Thomcro


Zahvala riječoj ekipi na ljubaznosti i gostoprimstvu.Lijepo su nas ugostili i veliko im HVALA.

I na samom rastanku-riječka ekipa(s lijeva na desno):LLeon,kiki273,Thomcro,Jean,file i mannas. :mig: Narcis i Pfaff su se prije pozdravili i odvojili od nas,tako da njih nema na fotki.


KRAJ.

E vi baš znate umoriti čovjeka. Pa i kad samo gleda. Jer svaku, ali zaista svaku, sliku treba pogledati. I pregledati. Čestitke hodačima (iako sad kad vidim da je samo 20 a ne 27 km - malo mi je žao da se nisam pridružio - al proć ću ja to autom )... dakle - čestitke hodačima na uloženim naporima, čestitke fotografima na prilozima: kikiju na uobičajenoj konciznosti i komentarima, thomcrou na opširnosti, Lleonu na životnosti, lovcu na osebujnosti eseja, zlayi na poljskim ćenifama i dovoljno energije da je potroši slikajući kolodvor Raša (vidi se po količini fotografija prema cilju koliko je kome bilo sati), ... ma, čestitke svima, više i ne znam tko je što uradio.

Da se i ja javim, sa mojih par slika.
Kao što je već poznato, odradili smo jedan do sada najjači ekšn, riječka/labinska i zagrebačka ekipa zajedno. Nakon što smo se našli netko na Vratima Jadrana, netko se pridružio na Vidikovcu, netko u Potpićnu, krenuli smo na drugu etapu pješačkog maratona prugom Lupoglav-Raša i to od kolodvora Kršan do Raše.
Konačni popis sudionika je izgledao ovako:
HODNJA
1.Narcis
2.Thomcro
3.LLeon
4.Portos
5.Lovac na pruge
6.Drempa-tzv-v7
7.ZlayoZg

LOGISTIKA
1.Kiki273
2.Mannas
3.File
4.Jean

I na kraju nam se pridružio i Pfaff, koji nam je ususret došao u Raši kod ulaznog predsignala.

Ovo je naša polazna točka; kolodvor Kršan, pogled prema Lupoglavu


pogled prema Raši


Jedna zajednička, neki nedostaju


Početni položaj


Baraka


Nakon što je zatvorio skretnicu, u hodnji nam se pridružio i kiki do 3.žcp-a.


Jedna unazad


Nekadašnja skretničarska kuća, danas ruševina


Poklopci kabelske glave (što li je tu bilo električnoga?)


Ovaj kombi ste već vidjeli, sa zanimljivom ručicom na stražnjim vratima


A tek ovo, kao da je to bio centar za daljinsko vođenje prometa ???


Na ovome mjestu je nekada stajao ulazni signal


Hodamo prugom i sa naše desne strane Rockwool, za neke uzdanica gospodarstva, a za neke kamen spoticanja.


Nakon 1,5 km imamo prvi objekat, nekadašnje mjesto za pretovar ugljena





1.žcp, na cesti Potpićan-Tupljak, drugi su već prikazali moje ovdašnje zvonovne akrobacije na rampi
Pa dolazimo ubrzo i do 2.žcp-a, na cesti Vozilići-Pazin




Unutar skretničarske kuće ili bolje reći onog što je od nje ostalo, pokušao sam snimiti izvod iz voznog reda, ali nisam uspio


Ova slika ima dvojako značenje;
1. Štacion je krenuo u obnovu pruge Lupoglav-Raša
2. Kiki ima dobru alternativu, ako mu dosadi vožnja busa.


Nastavk hodnje


Ja, drempa, zlayo i portos




Thomcro snima dokumentarac


Uputismo gromoglasne pozdrave daci sa žaljenjem što nije s nama.


***

*** (2)





Kraj malog jezerca



Izvire vodica


U pozadini gore Šumber


Evo nas kod prvog tel. uređaja, zanimljive stvarčice smo otkrili






Ali se nakupilo stršljenova i ostalih kukaca


Lovac nešto smišlja


Zove informacije ŽFBIH i pita kad ima vlak iz Raše




Ne može saznati ništa, i odustaje.


A mi grabimo dalje put Raše




Malo okolice








Lovačka čeka, i LLeon u ulozi lovca





Na nekom šumskom prijelazu


Manekeni na djelu

*** (3)





Ostaci nekog objekta, nismo skužili čega


Još malo, pa polovica puta


Ne nije ovo močvara, ostaci vode još od prethodne kiše


Već smo kod nekadašnjeg stajališta/odjavnice Vetva


Totalno devastirano i zapaljeno








Tu nas je dočekala naša logistika, uslijedila je i mala offroad vožnja, evo rezultata;




Zgrada sa civilne strane








Jedna zajednička, na kojoj smo svi osim Pfaff-a.


Ophodaru pruge smo ostavili podsjetnicu, da ne obilazi prugu samo on.


Opraštamo se s logistikom, idemo dalje, do nekog drugog susreta, tamo gdje bude moguće.








Jedan od brojnih mostića na ovom dijelu pruge


Malo artefakata

*** (4)

Viđeni fotografi




Ovdje je ovaj mladi poskok skončao (je li zima već prošla?)


Zatim nas je ponovo dočekala logistika (preko vog mosta su prešli)


Pruga, cesta i rijeka




Još 6 km i nešto sitno








Sa strane je ipak nešto lakše hodati.




Još jedan mali izvor


Km 48, ostalo je još 4,5


I evo opet naše logistike, imali kandidata za odustajanje, nema



Kod vodocrpilišta Mutvica smo, otkud se i Labin opskrbljuje pitkom vodom, a u prošlosti i parnjače






Grabimo posljednje kilometre




Još malo nizvodno uz rijeku Rašu


I uzvodno


km 49

*** (5)

I ovdje se krčila šuma


Plinovod se nazire, blizu smo kraja




km 50


«Kaj ima još puno»?


LLeon je i ovdje našao igračku u obliku kineskog šešira



Nakon poziranja je lijepo fino sve vratio na svoje mjesto



Plinovod


Predsignal je blizu




LLeon ga pokušava otvoriti, neće ići.


Vidi, vidi tko nam dolazi u susret


Zatezači




Kamenolom u daljini, odnosno blizini


Horizontala nas prati sve do kraja puta


km 51,3 i ulazni signal bi trebao biti blizu


Aha, evo ga


Tu nas je i logistika dočekala, više nema potrebe da paze na nas.


Ulaz u kolodvor Raša

*** (6)

Malo signalizacije, sve u paketu; hektometarska oznaka, granica manevrianja, ograničenje brzine, ulazni signal








Kamenolom Raša prvi susjed kolodvora










Istarska tvornica vapna, kao drugi susjed


Pripreme za zajedničku fotku


I konačno svi na okupu


Posjedali smo u aute i put Štalija, Bršice, i konačno za stolom na Trgetu u konobi Nando




Na povratku prema Raši, malo nevezano uz željeznice, ali simpatično, posjetili smo farmu magaraca








Pa smo u Raši, zastali da malo pogledamo rudarske vagonete, jedini koji su ostali sačuvani, a neki su i probali gurati.


I to bi bilo to, tu smo se već počeli razdvajati svatko svojim putem, netko u Labin, Rijeku, Zagreb, Zaprešić. Što reći na kraju, bilo je predivno, i svi zajedno odlučili da tako nešto moramo ponoviti što prije i u većem broju.

thomcro je napisao/la:Dolaskom na trg ispred crkve što ćeš prvo ako ne odvojene ćenife.
https://2img.net/h/i458.photobucket.com/albums/qq309/thom58/istra/P3080318.jpg

A vidi malo što sam ja uslikao par sati ranije odmah tu, iza ugla...

Pfaff je napisao/la:A vidi malo što sam ja uslikao par sati ranije odmah tu, iza ugla...

:surprise: ...

I. dio

Bogu hvala, putopis kojeg ne započinjem izvatkom iz zdravstvenog kartona!!! A ne započinjem ga niti sa Vratima Jadrana i Vidikovcem i to iz dva razloga. Prvi je taj što sam taj dio ekšna preskočio (doći ćemo kasnije i do toga...), a drugi je taj što je za mene, kao savjesnog logističara, ovaj ekšn počeo znatno prije negoli za ostatak ekipe...

Počelo je, dakle, onom raspravom na forumu o tome kakvi su pristupni putevi do pruge i postoje li oni uopće. U petak sam na Google Earthu uočio svjetlu crtu koja prati lijevu obalu Raše i pri dnu prelazi na desnu. Daljnjim guglanjem dolazim do mjesta gdje se mogu kupiti biciklističke i topografske karte Istre i tu počinje moj put. U subotu kupujem topografsku kartu doline Raše i krećem put Labina, odnosno Most Raše u izvidnicu i pripremu terena.

Kasno subotnje popodne... Sunce se lagano pakira "u krpe" iza Učke, obasjavajući crvenom svjetlošću vrhove creskih brda. Oblaci već mute nekakvu kišicu nad Lošinjem. Stajem na odmorištu prije Brseča i hvatam Cres i Lošinj ispod duge:












Nedugo nakon Zagorja prvi radovi:


To je ujedno i semafor na kojem se najduže čeka zeleno:


Dok sam stigao do Most Raše već je pao debeli mrak. Neposredno poslije prelaska ceste prvo preko pruge, a zatim preko rijeke Raše skrećem na bijelu cestu koja vodi u polje. Put je relativno dobar. Na Google Earthu se vidi nekakvo postrojenje u šumi i znam da put sigurno vodi do njega. Za dalje ćemo vidjeti... Prolaskom pokraj te osvjetljene hale put postaje sve lošiji i pun ogromnih lokvi. Uskoro nailazim na most preko Raše i eto me na drugoj strani. Prugu vidim pod osvjetljenjem farova :vibro: . Uskoro ŽCP i još nekakvo postrojenje, no ono u potpunom mraku... Nastavljam dalje. Ako je vjerovati karti, uskoro će se taj put i pruga ponovno dodirnuti, a ako je put prohodan do kraja, trebao bih izaći u Potpićanu...

Mobitel poručuje "Samo SOS pozivi". Močvarno tlo, mrak i farovi Clija rezultirali su baletom žaba na putu. Cestica je čitavim putem prekrivena kraterima promjera od 30 do 150 centimetara, koje je kišurina koja je padala zadnjih dana pretvorila u lokve. Široka je dovoljno da se dva auta mogu mimoići. Između ceste i pruge nalazi se šašavo tlo (obraslo u šaš!), a povremeno i prava šuma. Ipak, pruga je dostupna i to je ono što je najvažnije. Još ako je cesta prohodna skroz do Potpićana...


Potpićan je na vidiku! Samo da pred kraj nije nekakav trošni drveni mostić ili kakav glib...


Cestica je prohodna!!! Dakle, logistička ekipa ima kuda pratiti "hodače", te može uvijek biti relativno blizu, za slučaj "ne daj Bože". Obilazim još i Šumber i ŽCP kod kolodvora Potpićan, gdje završavam preliminarnu ophodnju rute sutrašnjeg ekšna (u suprotnom smjeru, doduše...). Prst sudbine htio je da u nedjelju ujutro nastavim baš sa mjesta gdje sam u subotu navečer stao sa slikanjem:


Nedjelja je započela dosta smušeno. Thomcro je nazvao da mi javi kako je došlo do promjene plana i da se za detalje čujem sa Kikijem, čiji će mi broj poslati SMS-om. Sjedam u auto i krećem prema Istri, očekujući znak za SMS (Decooooooo!!! ) koji nikako da stigne. Nedugo nakon vage u Opatiji prošla mi je glavom crna slutnja da mi je mobitel ostao doma! Pipanje po praznim džepovima potvrdilo je najcrnju slutnju i jedino što mi je preostalo bilo je vratiti se po njega . Zbog toga sam propustio Vidikovac i start iz Potpićana i priključio se Mannasu i Filetu na ŽCP-u:


Ostaci prošlih vremena:


i id(e)ologija:


I taman kad mi je na pamet pala ideja da se popnem na prvi kat pretovarnog skladišta te da od tamo opalim koju sliku hodača, eto njih... Preduhitrili su me:


Netko prugom:


a netko cestom:


Evo i KLJŽ-ovaca!


LLeon se već negdje spentrao... Tek su krenuli...:


Logistička karavana se sastoji od tri mobilne operativne stanice:


Hodači nastavljaju dalje:


Sljedeći susret sa hodačima samo parsto metara dalje, na križanju pruge i ceste Potpićan-Pićan (...i dalje prema Jakačićima ):


Detalj eko-rampe:


Narcis i Zlajo pokušavaju spustiti rampu da ostatak ekipe može nesmetano proći:


Prolaze oni i sa dignutom rampom:


Skitam se i snimam... Portos:


Kiki sa hodačima:


Na čelu kolone LL i LnP:


Na ŽCP-u iznad raskršća za Šumber i Martinski na pruzi smo naletjeli na nekakvo čudno šinsko vozilo:


koje je išlo ususret hodačima na pruzi:


pa su u pomoć pritekli vatrogasci:


Ekipa stiže! Prvo izviđačko-navigacijski odred:


Ponovo imamo i drumski dio ekipe:


Evo, uspio sam okupiti svih u jednom kadru. I šetači i logistika:


Narcis najavljuje prolazak putničke kompozicije...

Zapravo razglašava, jer kompozicija je već prošla

Prvi i jedini koji je počeo hodnju i odustao je Kiki . Kasnije će reći da je on to tako i planirao, da ujutro radi, da čeka prinovu... Ok, vjerujemo mu!

Krećemo dalje prema kamenolomu između Potpićna i Šumbera. Spuštena rampa na ulazu predstavlja krajnju točku do koje se smije autom. Da smo se pješice nastavili spuštati prema pruzi, došli bi dolje vjerojatno nakon hodačke ekipe. Zato samo uspostavljamo glasovnu komunikaciju s brda po sistemu "Ooooooj, thomcrooooooo!"

Uz pristupni put prema pruzi, netko je instalirao "Trijezdvobitni vindouz Istra":


Kako sam preskočio jutarnji dogovor oko rute, a logističari nisu pratili moje terensko izvješće od večer prije, prezentirao sam im detalje sa noćne ophodnje (ob-vožnje?). Odbačena je ruta Šumber-Martinski i kroz koju minutu opet smo na prašnjavom putu uz Rašu:


Između nas i pruge je potok. Karta kaže da je neposredno poslije mostića preko tog potoka nekakva staza prema pruzi. Kiki prelazi u moj auto kako bi proučavao kartu dok ja vozim:


Neposredno poslije mostića je poljski put, ali i nekakva zgrada! Pa to je stajalište Vetva!!! Željezničko stajalište usred ničega! Najbliža kuća udaljena je oko 8 kilometara, najbliže industrijsko postrojenje je u Potpićanu...


Gasimo motore. Tišinu remete samo naši glasovi i kreket kreketuša iz obližnje bare:


Stajalište Vetva sa "cestovne" strane. Slika super za teksturu, nadam se da je netko uslikao i ostale strane jer ja nisam...:


Nekada je i telegrafista bio ovdje:


Dočepali smo se pruge:


Dok čekamo da se hodači pojave, File pokušava uspostaviti telefonsku vezu (i uvaliti kredit "s povoljnim kamatama" thomcrou ). Uspjeva iz trećeg pokušaja (uspostaviti vezu - kredit će nastaviti ugovarati negdje gdje je GSM signal malo jači).

Kako nismo imali kod sebe DPŽ-ovih naljepnica, ostala nam je samo improvizacija:


GSM signal je slab, ali bi zato u kutiji sa velikim slovom T na stupiću uz prugu trebao biti željeznički telefon. Možda uspijemo koga dobiti? Kiki sumnjičavo otvara pretinac, a unutra... Ophodarska knjiga! I to najsvježija! Ophodar ima ritam prolaska svaki četvrti dan, ako su zapisi točni, prošao je dan prije u 10:30 ujutro:




Podne je. Sunce je u zenitu. "Vazduh trepti kao da nebo gori..."


Nisam neki ljubitelj cvijeća, ali tratinčice me uvijek vrate u djetinjstvo i onaj park ispod ogulinskog kolodvora...:


Filetova informacija glasi: "Hodačka ekipa je udaljena još puna dva kilometra." Vraćamo se u aute prezalogajiti nešto i napojiti žedna grla:


Pored nas se zeleni nabujala Raša:


Vraćamo se na prugu. Kroz par minuta u daljini se nešto nazire. Ekipa hodača, predvođena Barba bojnikom ( ) približava se stajalištu Vetva!!!










Ekipa je u odličnoj formi! Thomcro je najbolji dokaz da je hrvatsko zdravstvo vrhunsko. Do prije par dana nije mogao ustati, a vidi ga sad! Deset kilometara pragova i tucanika je za njima, a drug thomcro jaše na čelu kolone! Mali predah:






Odmor za noge...


..., za leđa...


...i za fotografiranje:




U Mannasovom rječniku pojam "Stanica" označava mjesto do kojeg treba dovesti putnike... Ne znam kako bi se 669 ponašao u močvarnoj kaljuži, ali Corsa je svom (uz šoleta) jedinom putniku, Filetu, priuštila silno zadovoljstvo off-road vožnje u stilu Camel trophy:


Ekipa nastavlja dalje prugom




...a mi se vraćamo na prašnjavi put. Usput gledamo brazde koje je Corsa napravila po močvarnoj livadi... K'o da je Tomo Vinković prošao...






Dan prije ga je oprao...

II. dio

Tri i po kilometra dalje, na mostiću četiristo metara prije mjesta gdje pruga tangira put organiziramo novu sačekušu:


Ohooo, bandera!


Točno po Kikijevom proračunu ekipa se pojavljuje iza zavoja:


Jedan za drugim... K'o pačići u onom crtiću :


Ponovno slijedi kraći odmor, a zatim svi skupa (nas 11!) pješačimo tih 400 metara do spoja cesta i pruge:








Maratonci silaze sa pruge na makadam odmoriti noge. Još uvijek nema zainteresiranih za uslugu prijevoza prema Most Raši:


Mi se vraćamo u aute i upućujemo prema vodovodu Mutvica ispred kojega se nalazi ŽCP osiguran Andrijinim križem:






Izvor Mutvica vodom napaja šumske životinje, labinske ljude, a nekada davno i parne lokomotive:


File je u naletu defetizma legao na prugu! Dosta mu je svega! Sva sreća da se taj napad desio na pruzi Lupoglav-Štalije


Evo i maratonaca! Sad je karavana već poprimila nekakve normalne konture: LLeon na čelu, Thomcro i Narcis na bremzi…






Lovac se nešto uspuhao, ali nakon pravovremene logističke intervencije (u obliku vrlo kratkog odmora i riječi potpore) nastavlja dalje još energičnije nego do sad:


Ima li umornih? Zainteresiranih za prijevozničke usluge? Mannas i Kiki su ponijeli i po blok „cvikalica“, ali slabo su tržili. Nema zainteresiranih, iako im je ovo bila posljednja prilika za odustajanje, a do kraja je još 4 kilometra!


Odvajamo se od pruge i prelazimo preko mosta na desnu stranu Raše. Prolazimo pored još jednog vodocrpilišta otkuda se pitkom vodom snabdijeva jug Istre. Preko rijeke vidimo opomenice predsignala kolodvora Raša i nakon par zavoja likovni predsignal:


Nakon tri i pol sata offroada ponovno smo na asfaltu! Sat vremena dok se ostatak ekipe ne pojavi na kolodvoru Raša koristimo za podizanje netko tlaka kavom, a netko alkoholnih promila u bircu u Most Raši.

Dok se jedan Tomo sa ostatkom ekipe približavao cilju, jedan drugi Tomo, bjelovarac prezimena Vinković tek je kretao na svoj put:

Ako nije Tomo, molim za prosvjetljenje!

A drug Radoje nas je gledao svisoka:


Nakon kaf'ce uputili smo se na kolodvor Raša. Tamo nas je dočekao apsolutni mir, nikakav muving. Jedino se iz ITV-a čulo brujanje nekakvih strojeva koji rade i nedjeljom:


Krećemo ususret maratoncima i susrećemo ih kod ulaznog signala:




Pfaff!?!?!?!? Pa otkuda se on stvorio??? E, ovo je iznenađenje u pravom smislu te riječi!

Ako je Thomcro hodajuća reklama hrvatskog zdravstva, Pfaff je hodajuća reklama za domaću farmaciju (ili narodnu medicinu, ako je prihvatio Thomcroov savjet za suzbijanje simptoma gripe)

Neki su već vidno umorni:




Dok su neki drugi još puni snage:


Veki, trebao si ići s nama!!! Mannasu, uz najbolju volju, ovaj posao ne ide kao tebi!:




Thomcro u dilemi: smijem li ili ne smijem???


Konačno su na cilju!!!


Pripreme za povijesnu:






Mažoretkinje i pleh-mužika su izostali iz razloga što bi tolika količina buke poremetila nedjeljni mir u ovom pitomom kraju. Kao nadomjestak, ponio sam vlastiti glazbeni iznstrumentarij (gitaru i drombulju), ali ekipi nije bilo do muzike, nego do osvježenja. Zbog toga je prigodni kulturno-umjetnički program preskočen, a umorni prugopješaci okrjepu su požurili potražiti u pasareti i favoritu u konobi Nando u Trgetu:

Logističar Mannas i hodač Drempa:


Logističar File (hmmm, jesam li se zaj**'o što sam naručio ovo???):


Hodač Thomcro:


Dvostruki hodač, penjač i kaskader LLeon:


Logističar i iznenaditelj Pfaff:


Dvostruki hodač Narcis i jednostruki (samo južna dionica!) Portos i Lovac na pruge:


Hodač i moj suputnik od Most Raše do vidikovca nad Plominom, Zlayo:


Kiki mi je utek'o. Taman otišao obaviti blagajničko-računopolagačke dužnosti, kako to i dolikuje čovjeku njegovih kvalifikacija…

Nakon cijelog dana na pruzi i 20 kilometara tucanika i pragova u nogama, čovjek se osjeća ko tovar. I jedino ga tovar može shvatiti i utješiti:


Obilazak raške pruge završili smo vožnjom u rudarskom vagonetu. Portos, LL i ja smo se ukrcali, a thomcro tresao vagon (kao u onom vicu):




Od Zagrebačke ekipe rastali smo se na vidikovcu iznad Plomina. Pale su i neke velike riječi i obećanja u vezi nekih novih skorih ekšna… Vidjeli smo da smo dovoljno složni i organizirani da možemo poduzeti i nešto veće. Samo se treba dogovoriti!

Preko razrovane ceste odlazimo u crveni kvarnerski suton...


Do nekog novog ekšna čestitam na sjajno obavljenim zadacima i zahvaljujem na fenomenalnom druženju redom: Drempi, Filetu, Kikiju, LLeonu, Lovcu na pruge, Mannasu, Narcisu, Thomcrou, Pfaffu, Portosu i Zlayi. Postavili smo visoki standard!

Ovako od oka, traktor je ili OLT ili IMT, ali prije će bit IMT. TV nije sigurno jer oni nisu radili ove velike već samo male zglobne.