Pfaff u Ameriki - Dijo IV.

Daklem, priču počinjem golemom izvinjotinom zbog nehotičnog dovođenja u zabludu svekolikog čitateljnog pučanstva Sjećate se ove slike iz jednog od prethodnih izvješća?



E pa, tvrdio sam da ta pruga ne vodi nikamo. Vodi, itekako, prob'o ja! Na tom se mjestu crvena linija spušta pod zemlju i prolazi ispod cijelog središta grada na drugu stranu. Koliko sam uspio shvatiti, to je jedini slučaj. Ne znam točno razlog, ali mi se čini da je to najmlađa linija pa da više nije bilo moguće dodati odgovarajući izlaz s nadzemnog Loopa te su morali pribjeći tunelarenju. Evo, olakšan sam...

U nastavku planiram malo -čariti i pokazati vam, vrli moji i vjerni štioci, par veduta Chicaga. Nadam se da mi nitro neće zamjeriti.
Nakon izranjanja iz crvenolinijskog hada, našao sam se u društvu moje vjerne družice u SamoM središtu grada. Evo i poznatih kukuružnjaka



Ako ste mislili da ovog ima samo u policijskim serijama...



Nebodera k'o u New Yorku



Sedamnaesta (brojem: 17) Kristova crkva



Spomenik palim borcima i civilnim žrtvama iz vijetnamskog rata







Vodeni ta-puta-i



Kad god čujem toponim Wabash, sjetim se Studsa Lonigana

George Washington sa svoja dva pajtosa. Na natpisu ispod nešto krasnoslove o ravnopravnosti...



Pogolem sahat na opću korist. To je prilično tipičan ukras američkih javnih zgrada s početka XX. stoljeća



Chicago je nalik na Osijek – ima strašno puno zelenila. Manjkaju samo komarci



Idem na istok tj. Prema jezeru Michigan.



Ovo ostaje iza mene



Nalazimo se na ulazu u tzv. Millenium park, veeeliku zelenu površinu složenu iznad podzemnih garaža (i još nekih STVARI o kojima će još biti riječi) gdje se nalaze različiti sadržaji namijenjeni zabavi i pouci.

Ovo je Milenijsko jaje, veliko ogledalo. Službeni mu je naziv Cloud Gate



Vaš izvjestitelj kako ga vidi njegova najbolja itd, itd....



Kad si ispod, ovo vidiš iznad sebe i možeš se zabavljati na temu "Koliko me ima?"



Po parku nije dozvoljena vožnja biciklom (nešto za moju dušu) – može ih se gurati, a sigurnjaci se voze Sedgwayima



Ova teta me podsjetila na onu vozačicu oklopnjaka što proganja Dannyja Glovera u "Smrtonosnom oružju 3"



Odsjaj velegrada. Ja sam ono žuto ispod koso odrezanog nebodera. Inače nisam debeo – to je valjda od iskrivljene površine



Koso odrezani neboder



Ravno odrezani neboder

Ovo je Jay Pritzker Pavilion – koncertna dvorana na otvorenom



Prostor u produžetku sjedećeg dijela nadsvođen je ovom rešetkom...



... i (privremeno) ukrašen mojom malenkošću!



S veličanstvenom kulisom nebodera u pozadini



Zgrada u pozadini je The Art Institute of Chicago. Može se u nju i preko mosta po kojem se upravo penjemo



Ako sam dobro zapisao, ovo je pogled na zapad duž Madison Streeta.
Mala napomena za one koji ne znaju: Ameri baš nisu pretjerano dosljedni kod imenovanja ulica – imaš avenija od par kućnih brojeva zatrpanih smećem i naoko običnih ulica oivičenih neboderčinama. Jedina sigurna informacija je kad se nešto zove bulevard, to znači da nije dozvoljen promet kamiona.



U dubini duše, pardon, slike, je jezero Michigan (jesam li već rekao da je veće od Jadranskog mora?) i marina.
Grozno se nespretno orjentiram jer je ovdje voda na istoku, a ja sam naučen da je voda na jugu. Ovdje je sve drugačije...



Stabalca posložena u kutije oivičuju The Lurie Garden. Svi se objekti zovu po donatorima.

Most po kojem se uspinjm(o) zove se The Nichols Bridgway, a ispod njega je...



... stanica Metre i njihov ranžirni kolodvor. Ma, primijetio sam ja već ranije da se tu nešto zbiva, ali nisam znao kako doći bliže!



Metra je ono plavo, a ono neplavo je nešto drugo. Ovo je Metrina EMU kompozicija, ima ih i s dizelkom na jednom kraju.



Kompozicija i nosač KM à la HŽ



Tu se vlakovi gube ispod javnih površina, a ovaj stari nosač ukazuje na činjenicu da je to moralo bitno drugačije izgledati prije gradnje Millenium Parka



Kompozicija onog nečeg drugog. Mali prozor S kliznim dijelom označava položaj upravljačnice u gurnime-povuciga režimu rada. Strojovođa sjedi na gornjem katu.





Ono drugo = NICTD = Northern Indiana Commuter Transportation District



Ulaz u podzemlje



I još jedan zum prije odlaska...

Na vrhu zgrade Art Instituta nalazi se restoran, a na vidikovcu su ovi simpa stolci od kamena na kojim je po vrućem danu vrlo ugodno rashladiti ona poštovana tri slova



Kad smo se liftom spustili u prizemlje, na raskršću prekoputa dešavala se neka tipična Chicago Blue frka pa smo išli pogledati



Hrabri u srcu vole kad sve bljeska i šljašti se



Naravno da smo zakasnili. Lik u trku skida HTZ opremu i dok si rekao dz, evo ga u šorcu (prirođena ćudorednost navela me da odustanem od slikanja prizora)



Opet smo prešli cestu i vratili se u park. Ovo je The Crown Fountain. Lako što se cijedi voda, ali opeke su u stvari veeeliki video pikseli pa cijeli zid glumi facu koja pravi grimase i povremeno pljuje vodu kao sad. (Ja sam, naravno, došao na dan kad su nešto popravljali pa je faca dobila slobodan dan iz zdravstvenih razloga)



Narod se ludo zabavlja u vodi. Osobito čučavci



Da je ono naprijed lokomotiva A'A', slika bi mogla u kategoriju "Željeznice i ljepši...", ovako je samo gradski fijaker s kočijašicom...



Škola za pačiće male. Sedgwayi se mogu iznajmiti za razgledavanje, a ova grupa zbunjenih i zaštitno opremljenih prima posljednje naputke...

Vaš izvjestitelj ispred milenijumskog spomenika s imenima donatora – velikih i jako velikih.
Cijeli čikaški kulturni život utemeljen je na donacijama i to očito dobro funkcionira. Tamo si nitko ne gradi slavu javnim parama – 'Oćeš spomenik? – posegni u špag!



Čikaška gradska knjižnica



Neki su neboderi malo vremešniji...



... a neki jako novi



Lift za Metrinu podzemnu stanicu



Ovo je "normalni" ulaz



Moderna umjetnost



Vatrogasna umjetnost – isto u inoxu. Ameri se panično boje požara (valjda su svi gledali "Pakleni toranj" s Paul Newmanom) pa sve visoke zgrade imaju vanjske priključke za dobavu vatrogasne vode.

Ovo sam zapazio na podu. Znači da sam iznad crvene linije.



Natrag ćemo nadzemno – narančastom pa smeđom linijom. Volim vesele bojice. Noseća konstrukcija je definitivno smeđa. Pogled prema zapadu (valjda)



Pogled prema istoku (za ovo mi fali Kiki273 )



Popeli smo se na stanicu i prvo što sam ugledao je ovaj znak upozorenja



Satovi za mjerenje potrošnje struje.



Čekamo...



Evo ga, stiže!



Iz zadnjeg vagona se svašta vidi.



Prešli smo u vlak smeđe linije. Pogled s mosta



"Don't be srljing!", reklo bi se na engleskom



Napuštamo The Loop



Ova dva lika što se voze u mom vagonu su funkcioneri CTA. Slikano je s prsa da ne primijete. Onaj desni, niži, je nekakav Vicepresident za elektriku. Ne voze se iz dosade već nešto kontroliraju. Onaj visoki je stalno nešto slikavao mobitelom.



Lijepo križanje



I još ljepša odjavnica



Što je WA, nisam uspio saznati. Uvijek postoji nada.

Evo nas opet u predgrađu. Nešto za ljubitelje zavrzlama



Ovako lijepih dječjih igrališta ima jako puno, a nisam zapazio znakove vandalizma



Halo, Bing! Trebaš zajam?



Promijeniti čekove?



Vaš razbijeni auto časkom razvučemo da bude još ljepši i još stariji...



I za kraj, mali bonus:

Našao sam se na raskršću u kvartu kod mog prijatelja kad je naišao Metra vlak. I to ne samo jedan – dobio sam ono što Ameri zovu Double feature.



Do skorog...

Odlicno, odlicno! Prva liga!

Pricu o debljini sam ostavio za onaj drugi forum.

Barney

Very good, very nice!

Another Pfaff-style report. Extraordinary photos and comments...

Can't wait for 5th Dijo!!! :skok :

ovo je predivan putopis u svim dijelovima, i ja ću bit malop grintav, ima li možda V dijo.?

Narcis je napisao/la:... i ja ću bit malo grintav, ima li možda V dijo.?

Ima ima sigurno samo ljubomorno doma čuva. Ča nisi skužil da fali del kad je doma šal!?

Malo budite potrpljivi. Će bit'!

E, pa ko' je reko' da u 'jameriki nema elektro vuče

Pfaff je napisao/la:Malo budite potrpljivi. Će bit'!

Smo bili dost potrpljivi ?

Ma znao sam ja, da ima i V dijo, pa nismo vidjeli s kakvim "pticama" je doletio nazad.