Pfaff u Ameriki - Dijo V.

Vrli moji štioci, malo sam vas zapustio glede mojih izvješća iz USofA, ali je bilo prečih (a izgleda i zanimljivijih) tema. No, kako ja ne volim ostavljati nezavezane krajeve iza sebe, nastojat ću sagu privesti kraju pa kud puklo da puklo...

Moj je prijatelj Eric planirao da bi mi tog jednog četvrtka otišli pogledati neki tramvajski muzej. Chicago je u nekom razdoblju svog razvoja imao jednu od najvećih tramvajskih mreža u Americi pa su nakon ukidanja zadnjih linija neki pametni ljudi uspjeli spasiti nešto vozila. Pomnijim planiranjem i posjetom web sajtu muzeja (http://www.foxtrolley.org/info.html), ustanovljeno je da isti radi samo vikendom pa je Eric smislio nešto drugo.
Vozili smo se jako dugo po nekakvim brzim cestama i autoputevima. U jednom trenutku, preko New Jersey odbojnika spazio sam ovo:



Upitah vozača da li zna o čemu se tu radi, dobio sam odgovor da je to golemi "freight yard" oliti ranžirni kolodvor (što se i dalo naslutiti iz priloženog)



Slikano je pri brzini od 60-tak milja pa su slike kakve jesu.



Za razliku od naših situacija, Ameri svoje željeznice, a pogotovo kolodvore, drže dobro ograđene i zaštićene od neželjenih pogleda i posjetitelja (o čemu je već i ruxrux pisao) pa nije moguće negdje zastati i slikati na miru...



Izgleda da nema grbine. Manevarke na kolosijecima potvrđuju taj zaključak



Ono na horizontu ('rvacki: obzoru) je čikaški aerodrom ('rvacki: zračna luka) O'Hare, jedan od najvećih u svijetu po teretnom prometu. Zato je i zgodno da se sve to nalazi na blizu...



Neka poznata imena (bar meni koji sam se nekoć time bavio u pokojnoj "Jugoliniji")





Dolazimo do ulaza u nešto. Piše Cantigny



Neizbježna zastava. Izgleda da je nešto vojno. Eric se zagonetno smješka



Sad stvari postaju jasnije: Cantigny je mjestašce u Francuskoj gdje su Ameri prvi put ozbiljnije učestvovali u tarapani i ostvarili uspjeh osvajanjem rečenog lokaliteta. Čovjek na čijem se imanju sad nalazimo je kao oficir i džentlman nazočio tom činu i to mu se tako usjeklo u pamćenje da je imanju dao naziv Cantigny i tu, među ostalim, napravio muzej u spomen 1. američkoj pješadijskoj diviziji...



Recepcija muzeja



Gospodin osnivač. Kako natpis veli, dogurao je do pukovnika. Radi se o Robertu R. McCormicku (1880 – 1955), medijskom magnatu i vlasniku novina Chicago Tribune. Po prezimenu se dade zaključiti da je odvjetak obitelji poznatoj po proizvodnji poljoprivredne mašinerije.



Eto ga u vrijeme dok je gacao po blatu zapadne bojišnice tijekom WWI.



Model imanja upušten u pod recepcijske dvorane



Kad imaš moj osovinski pritisak onda je prilično strašljivo hodati po staklenom podu ispod kojeg nema ništa!



Muzej je prije bio negdje drugdje, ali su ga prije 17 godina amo premjestili



Ratne zastave





Malo vojničke umjetnosti. Stil me podsjeća na našeg pokojnog Ivu Marendića



Obratite pažnju na natpis na šalvaomini. Nakon debakla kod Pearl Harbora, tadašnji zapovjednik pacifičke flote pao je u nemilost. Kako je obitelj bila nekog dalekog njemačkog porijekla, posprdno su ga zvali von Kimmel. Uniforme vojnika su pre-WWII uniforme američkih marinaca.



Američki topnik iz vremena rata za neovisnost



Konjanik iz građanskog rata (nije John Wayne, on je obično bio neka šarža )



Američki vojnik iz vremena prvog američkog imperijalističkog rata – okupacije Kube i Filipina



Ameri su u WWI uletili posve tehnološki nespremni pa su im opremu dali uglavnom Francuzi. Ovdje je pokazan amrički vojnik kako koristi francuski mitraljez Chauchat – jedno od najkatastrofalnijih mitraljeskih oruđa ikad proizvedenih



Ovje se vidi način hranjenja Chauchata, jedan od temeljnih uzroka loših performansi.
Kad smo već kod toga, cijela Antantina vojna doktrina (za razliku od Centralnih sila) nije pojma imala što i kako činiti s mitraljezima , kad su shvatili što i kako, bilo je kasno



U podrumu ovog dijela muzeja uređen je modelski prikaz nekih bojišnica gdje je učestvovala 1. divizija. Ovo je rov iz WWI i periskop koji je korišten za osmatranje neprijateljskih položaja



Ameri su od Francuza dobili i nekoliko Schneiderovih tenkova (kod Cantignyja bilo ih je 12)



Koliko sam shvatio, radi se o modelu, ali izvrsno napravljenom





Pogled odozdo. Tako je to negdje izgledalo preplašenom jadničku koji je čučao u jarku dok je to čudo drobilo preko njega



Komandno mjesto



Dnevni boravak + spavaona



Sad smo već u WWII



Smještaj u idealiziranom obliku



Ovo je govor dobrodošlice regrutima:



Malo neprijatelja: Ovo je njemački vojnik Afrika Korpsa kako poslužuje protutenkovski top sistema Gerlich



Među ostalim uspomenama, našlo se i ovo – pločica talijanskog vojnog vlaka.



Stari, dobri, Sherman



U pitanju je noviji model s prednjim dijelom iz jednog komada



Bit će da je negdje u vrijeme bitke u Ardenima



Oprema i uspomene



U prvom redu Čavog..., pardon, Thompson, u sredini poluautomatski Garand, a otraga puškomitraljez BAR



Neprijatelji: Padobranska jurišna puška, tandžara i Walterova poluautomatska puška iz 1941. Lijevo dolje je slavni Parabellum oliti Luger – zaostatak iz WWI



Colt M1911A1



D-Day - prizori s plaže Omaha





Most kod Remagena



Ovo sam uglavnom preskočio – ja više volim staru tehnologiju



Džungla...



... i pesak



I onda smo izašli da ponovno vidimo zvijezde...

Oko zgrade muzeja poslagani su američki tenkovi kroz povijest. Nadam se da sam ih poslagao po redu



Prvi



Slatki mali





Od naoružanja, imao je mitraljez



Ljenivac



Prigon



Nekako mi liči na one naše patkice iz Rečine



Jedan od tipova koji nisu nikad vidjeli rata







Ovakve su imali i partizani 1945.



Jedino je zvijezda bila malo drugačije boje



Detalj prigona i ovjesa



Ljenivac



Još jedan laki tenk za podršku pješadiji





Mitraljez Browning



Lijevana i varena kupola



Duboko grlo Ø 75 mm



Ovjes je već mnogo moderniji



Još jedan eksperimentalni











Patton je zapravo vidio komadić WWII, ali uglavnom na paradama u osvojenim njemačkim gradovima. Bilo je više inačica – ovo je ona iz 1946.





Pričuvni članci gusjenica su se često postavljali na kupole kao dodatna zaštita



Model iz 1947.



Djeluje moćno



Ovo kako su obrusili kupolu me podsjeća na onu čuvenu scenu kad je Bob Rock gulio krumpire



Potpis majstora?



Blenda topa



Stražnje spremište u kupoli i kutija za RAP



Ako se dobro sjećam, u ovoj kutiji su priključci za interkom pomoću kojih se moglo izvana komunicirati s posadom tijekom bitke (Crawl-by-wire?)



Svake godine novost – 1948. (bila je to odlična godina!)





Veliki skok naprijed – 1960.





Oklopni transporter





Pogled unutra (otvor je zaštićen pleksi-pločom što baš i nije user-friendly). Obratite pažnju na natpis koji upozorava na opasnost od ugljikovog monoksida, mora da je unutra gadno kad je sve zatvoreno



Sheridan – oklopno izviđačko vozilo





Abrams, vele da mu je naš Degman bio opasan konkurent u performansama







Ima i nešto artiljerije koju je koristila 1. divizija. Osim tenka, od francuskog Schneidera su dobili i ovu haubicu (prstenasto ojačanje kraja cijevi je karakteristično za tog francuskog proizvođača)







Francuski poljski top 75 mm (Puteaux). Početkom WWI, jedan od najsuvremenijih topova. Koristili su ga i Ameri pa je zato tu







Napokon jedan američki top!



Vele da se mogao rastaviti pa nosati po brdima – ne, hvala!



Ma, izgleda mi nekako poznato???



Teška artiljerija – vaš izvjestitelj



Krenuli smo doma. Veli Eric da još nešto moramo posjetiti jerbo da je usput



Fermilab, nacionalni centar za fiziku čestica



Ulaz u zgradu (ovo su uredi znanstvenika i administracije). Prije 9-11 su dopuštali posjetiteljima da liftom odu na terasu zgrade odakle puca p...ogled na okoliš. Ovi nebožići koji žive u nepreglednoj ravnici su napaljeni na svaku visoku točku s koje mogu gledati daleko. Ne kužim? Mene to nekako ne pali



Iznutra



Sa stropa visi...



Eric se kune da je ispod onog nasipa Tevatron, poslije ženevskog CERN-a (Ameri drugi, Europljani predzadnji ), najveći hipodrom za subatomske čestice na svijetu



Evo slikice iz zraka c/o Wikipedia



Kompleks je ogroman i jako je zeleno orijentiran. U jednom kutu su napravili farmu gdje obnavljaju krdo autohtonih američkih bizona



Ovo u sredini sam ja...



Natrag se vraćamo po Eisenhower Expressway (mi bi rekli "brza cesta" - 3 trake u svakom smjeru) jer se s te ceste navodno jako dobro vidi središte Chicaga s neboderima, a i sunce nam je iza leđa pa će sve biti prekrasno?!?
Opaaa! Vidi, vidi, neki interesantni vagoni uz samu cestu. To bi valjalo malo podrobnije istražiti jer se čini da bi se moglo doći bliže pa slikati na miru. Wow!



Zapišimo naziv lokacije pa ćemo se sjutra prošetati!



Evo nas u downtown Chicagu



Ova zgradurina je nekadašnja središnja pošta u Chicagu Stanley



Tako je golema da se ni ne primjećuje da ispod nje prolazi 6-stazna cesta!



A što je dalje bilo, vidjet ćete u slijedećem nastavku

Dobro je to. Dapace, vrlo dobro, al' od bijesa stovatelja za dlaku te je spasilo nesto tracnica i ono malo vagona...



Barney

Barney je napisao/la:Dobro je to. Dapace, vrlo dobro, al' od bijesa stovatelja za dlaku te je spasilo nesto tracnica i ono malo vagona...

Čega sve tu ima - još je ovo vrhunaravno korektno!

... jedva čekam nastavak!

Najs, veri najs!