Avioni u kojima smo letjeli i strahovi od letenja

Pozdrav
Ja se želim malo provozat u mlažnjaku ali me je jako strah!
prijatelji koji su se vozili u avionu me jako plaše!

Ako znate odgovor dobro bi došao!!
Samo mi se nemojte

KAPO je napisao/la:Pozdrav
Ja se želim malo provozat u mlažnjaku ali me je jako strah!
prijatelji koji su se vozili u avionu me jako plaše!
Ako znate odgovor dobro bi došao!!
Samo mi se nemojte

Pošalji prijatelje u neku stvar i provozaj se.
Avion je statistički najsigurnije prijevozno sredstvo.
Osjećaj letenja je prekrasan, naročito ako je vrijeme lijepo.
Jedino je malo, hajmo reći, neugodnije ako avion upadne u zračne turbulencije i malo se zatrese, ali to je uobičajeno i ništa opasno.
Ako te bude strah prije leta drmni jednu lozu ili bilo koju drugu žesticu i sve će biti

Stanley je napisao/la:Avion je statistički najsigurnije prijevozno sredstvo.

Točno. Još nitko nije ostao tamo gore

Evo mogu ti ukratko ispričati moje iskustvo kada sam prvi puta letio i to u Norvešku
Stojim u redu za ulazak u aerodromski autobus u Zagrebu. Točno ispred mene muž i žena, a on tapša nju po ramenu i kaže: ma ne boj se neće valjda baš ovaj pasti....i moje raspoloženje je odmah skočilo na Iako me je sestra još kod kuće tješila da se nada da ipak neću sjesti do prozora, a ako i sjednem još uvijek imam mogućnost spustiti klapnu da ne gledam van (patim od visine)...I gle vraga, taj valjda nikad ne spava....dobio sam sjedalo upravo uz sam prozor i to na mjestu gdje je krilo....pogledam van i vidim na krilu da se niz zakovice cijedi hrđa, zapravo dosta izražena patina od hrđe...tada mi je raspoloženje bilo Prvi puta u životu su mi se znojili dlanovi....no došao je trenutak i za krenuti i iako je avion bio velik bio mi je dosta neugodan osjećaj što se tresao kao da je od papira i onda u jednom trenutku, kada su krila preuzela težinu na sebe, mislim da je to bilo na skoro 400km/h odjednom se sve umirilo i počeli smo se brzo udaljavati od tla i onda ponovno šok za mene...kada smo već bili na dosta velikoj visini, a avion se uspinjao pod dosta velikim kutem u jednom trenutku sam pomislio da je STAO i da će krenuti natrag...ozbiljno Naravno da je taj osjećaj bio zbog velike udaljenosti od tla pa više nemaš osjećaj kretanja. Pogledam u druge ljude i vidim da nitko ne paničari pa sam i to prebrodio shvativši da je to normalno....itd. itd...bilo bi tu još puno za pričati....

Vjeruj mi, osjećaj je za vrijeme leta bio veličanstven. Nezaboravno. Više uopće nebi dvojio nego bi sa veseljem ušao u avion, barem mlazni

EDIT: Zaboravio sam spomenuti da avion nema sjedalo sa brojem 13. Ugodan let ti želim

Da se i ja sa svojim iskustvom nadovežem . '78 sam bio u vojsci u Splitu i da se ne drndam busom išao sam u Rijeku avionom. I to ne bilo čime već ...



... da, Fairchild Metro-om. Strah? Nije bilo straha pri polijetanju jer je bio lijep sunčan dan a pogled ... nešto nezaboravno! Kako je to malen avion, oćeš-nećeš moraš biti uz prozor. Polijetanje je bilo u smjeru Dubrovnika sa otrim okretom prema Krku tako se lijepo vidio Split i otoci. Ubrzo smo bili iznad oblaka i to je veličanstveno za vidjet. No oko Zadra se avion je počeo sa laganim spuštanjem i ušao je u oblake. Tad je bilo malo neugodno zbog turbulencije i bilo je par propadanja. Dali me je tad bila frka? Pa nije baš da mi je bilo svejedno s obzirom da sam prvi put letio ali vrijedi sve probati. Na Krk smo sletjeli vrlo, vrlo glatko.

Kasnije sam još par puta letio i to "egzotičnim" avionima . Sa Krka za Prištinu Antonovim 26 ...


... iz Prištine za Krk Yak-om 40


I šećer na kraju, Antonovim An-2, panoramski let iznad Kvarnera

Da se i ja malo nadovežem. Dakle, prvi let obavio sam tamo negdje 1953. na relaciji Zagreb (Borongaj) - Rijeka (Grobnik). Avijon? Naravno, JAT-ov DC-3. Ne sjećam se puno osim one "uzbrdice" kod ulaska u avion i bijelih "Putnikovih" autobusa koji su nas vozili do tadašnjeg Narodnog trga tj. do "Putnikove" poslovnice. (To je ujedno i odgovor na pitanje kakvi su bili prvi autobusi u floti "Kvarner Expressa" nakon osamostaljenja )
Kasnije je bilo svega i svačega, isprobao sam Convair, Caravellu, DC-6, DC-9, Boeingove od - do, BAC 1-11, Airbusove od - do (osim ovog novog na tri kata) i valjda još pokojeg. Nisam imao čast s Rusima (a i ne žalim se na to).

Moje prvo iskustvo letenjem biti će u subotu 21.11.2009. od Pule via Zadar do Zagreba i natrag, kako je bilo, naknadno ću vas izvijestiti, naravno i sa pokojom fotkom ako se bude moglo slikati.

Narcis je napisao/la:... naravno i sa pokojom fotkom ako se bude moglo slikati.

To Ti je prilika da provjeriš da li "Štacionova" dozvola vrijedi i za aerodrome

Naskrivećki se uvijek nešto more okinuti, dakako Pfaff ima iskustva, škljocaš, škljocaš i samo škljocaš pa šta ispadne ispadne.

Pfaff je napisao/la:... Nisam imao čast s Rusima (a i ne žalim se na to).

Ja sam sa njima išao jer nije bilo drugog. Ovi Antonovi i Yak su bili OK. Kako sam par godina radio na krčkom aerodromu tako sam bio i neposredno u doticaju sa Tupoljevima. Njih ne bi baš preporučio! Ostao mi je u sjećanju Tu-104 ...



... ukrcaju se putnici ... zatvore vrata ... kresnu motore ... a ono iz motora šiša kerozin! Kako smo pobjegli!!! Neopisivo iskustvo! Kompanija "Aviogenex" iz Beograda. Nisam siguran da više postoji.

A Iljušini, jesu li oni slijetali na krk, ajme meni kako su bučni ko sam vrag.?

I Iljušini i Tupolevi još uvijek redovito dolaze svako ljeto u Hrvatsku na raznim charter letovima. Možete ih vidjeti u Splitu, Zadru, Puli...

Do nedavno je i redovnu Aeroflotovu liniji Zagreb-Moskva držao Tupolev Tu-154, ali zadnjih godinu dana viđam samo A319 i A320.

Što se tiče fotografiranja po aerodromu ja uvijek okinem koju fotku kod ukrcaja, u avionu nikad nema problema, a i kod iskrcaja..

Narcis je napisao/la:A Iljušini, jesu li oni slijetali na krk, ajme meni kako su bučni ko sam vrag.?

Jednom sam vidio jednog. Vozio je nekakov cargo. Ne sjećam se tipa aviona ali znam da je bio mrcina od ptice, sav bijel. Ostalo mi je u sjećanju i da je jedva stao jer mu je umalo prifalilo piste.

tomo je napisao/la:Kako sam par godina radio na krčkom aerodromu tako sam bio i neposredno u doticaju sa Tupoljevima. Njih ne bi baš preporučio! Ostao mi je u sjećanju Tu-104 ...... ukrcaju se putnici ... zatvore vrata ... kresnu motore ... a ono iz motora šiša kerozin! Kako smo pobjegli!!! Neopisivo iskustvo! Kompanija "Aviogenex" iz Beograda. Nisam siguran da više postoji.

Mala ispravka: avion na slici jest Tu-104 (usput rečeno, to je civilna izvedenica iz bombardera Tu-16), ali ih Aviogenex nije imao.
Ta, nazovimo je tako, kompanija imala je avione tipa Tu-134 (kasnije i druge). Jedan Tu-134 srušio se kod slijetanja na Krk početkom sedamdesetih. Nakon toga se pojavila pošalica: ako želite dobro pocrniti na ljetovanju, letite Aviogenexom.
Da su ruski avioni strahovito bučni, naročito pri polijetanju, uvjerio sam se osobno radeći na šalteru poštanskog ureda 41150 Zagreb-Aeroport (1976./77.). Kad bi čuli onu karakterističnu grmljavinu sa piste rekli bi: ode Moskva.
Aeroflot je u ZL Zagreb imao vrlo simpatičnog predstavnika. Zvao se Topčijev i svake godine nam je za Novu godinu poklanjao značkice Aeroflota (dok bi nam Lufthansa podijelila torbe, viski i pepeljare ).
P.S. Kad već pitate tko je čime letio, evo mojeg kratkog popisa:
- Zagreb - Split, 1971., JAT DC 9
- Zadar - Beograd, 1984., JAT Boeing 727
- Zagreb - Split, 2003., CA Airbus
- Split - Zagreb, 2003., CA ATR 42
- Zagreb - Dubrovnik, 2007., CA Airbus
- Dubrovnik - Zagreb, 2007., CA Airbus
Svi letovi bez iznimke bili su vrlo ugodni i dojmljivi. Sjećam se da me malo štrecnulo kad sam 2003. letio u Split, jer je stjuardesa objavila kako avionom upravlja kapetan Palikuća.

Stanley je napisao/la:Mala ispravka ...

Ma moguće da sam se zeznuo .

tomo je napisao/la:

Pfaff je napisao/la:... Nisam imao čast s Rusima (a i ne žalim se na to).

Ja sam sa njima išao jer nije bilo drugog. Ovi Antonovi i Yak su bili OK. Kako sam par godina radio na krčkom aerodromu tako sam bio i neposredno u doticaju sa Tupoljevima. Njih ne bi baš preporučio! Ostao mi je u sjećanju Tu-104 ...



... ukrcaju se putnici ... zatvore vrata ... kresnu motore ... a ono iz motora šiša kerozin! Kako smo pobjegli!!! Neopisivo iskustvo! Kompanija "Aviogenex" iz Beograda. Nisam siguran da više postoji.

Kompanija još postoji, ali nikad nije koristila avione tipa TU104, već je u floti imala Tu134 i tu134A. Ovi zadnji su kasnije dovedeni na standard Tu134B-2

Stanley je napisao/la:Ako te bude strah prije leta drmni jednu lozu ili bilo koju drugu žesticu i sve će biti

Stanley, nemoj nam osmoškolca prerano naučiti na čokanjčiće loze...

Do sada sam leteo sa slijedečimi avioni:
- Airbus 320 (Adria airways)
- Canadair 900 (Adria airways)
- Canadair 200 (Adria airways)
- Boeing 737 (Adria airways - unajmljen od Ukraine international airlines )
- Dash 8 (Austrian arrows)

Do sada nemam nikakvih loših iskustva.. možda samo neke male turbolence, ali ovo mi je samo za poljepšavanje leta

P.S. u petak idem sa Lufthanso, pa ču sljedeči tjedan napisati još nekoliko mojih iskustva..

Pfaff je napisao/la:

Stanley je napisao/la:Avion je statistički najsigurnije prijevozno sredstvo.

Točno. Još nitko nije ostao tamo gore

.....idi vraže di te traže.......

O čemu vi pričate. Kakav strah od letenja? Imam par stotina sati samostalnog letenja. (to je ono kad upravljaš avionom.) i par tisuća letova kao putnik. Dobar dio od tih putničkih letova u pilotskoj kabini. Tipovi aviona razni. Letovi su trajali od svega koji minut do desetak sati. Iskustva svakojokih. Od kvarova u letu i gašenja motora do zaleđivanja dijelova aviona najčešće na ATR-u. Udare gromova u avion da i ne spominjem. Pa do sasvim finih letova kad u putničkoj kabini do tebe sjedne ugodna suputnica. onda let prođe u trenu.
I za zaključak. Aviona se ne treba bojati. Taj strah je kao i svaki strah iracionalan. Ja se više bojim na cesti. Jer za volan sjednu i oni koji ne znaju voziti ili ne znaju propise

kriticar je napisao/la:I za zaključak. Aviona se ne treba bojati. Taj strah je kao i svaki strah iracionalan. Ja se više bojim na cesti. Jer za volan sjednu i oni koji ne znaju voziti ili ne znaju propise

Potpisujem !!

Bogme, ja mislio da i nisam baš letio raznim tipovima zrakoplova, ali kad stavih na papir, pozamašna svota:
A320 (Croatia airlines)
A319 (Crostia airlines)
ATR-42 (Croatia)
Dash 8-Q400 (Croatia)
MD-82 (Dubrovnik airline/Air adriatic)
DC-9 (JAT, kao dijete DBV-ZAG)

Naletio sam se podosta.
Najneugodnije iskustvo, ATR-42, jutarnji let ZAD-ZGB, jake turbulencije i u jednom trenutku avio ne propao nekih 20-ak metara. Nagnuo se na lijevu stranu i kao da je udario o nešto tvrdo nakon propadanja. Znam da sam držao časopis Croatia travel i da je čitav bio potpuno izgužvan da ga nisam mogao vratiti u pretinac sjedala ispred sebe.
Nisam tremaroš što se letenja tiče, naprotiv! A u biti, što se ima dogoditi-dogodit će se (i to u svijetu aviona jako brzo). Iako imam povjerenja u moderne zrakoplove kao i u naše avio-kompanije tako da se strah svodi većinom na to-hoćemo li na vrijeme poletiti.

kriticar je napisao/la:I za zaključak. Aviona se ne treba bojati. Taj strah je kao i svaki strah iracionalan. Ja se više bojim na cesti. Jer za volan sjednu i oni koji ne znaju voziti ili ne znaju propise

Nit' visi, nit' je poduprt Dakle, strah od letenja je posve racionalan.

A što se tiče zadnje rečenice, dovoljno je reći Air France

A na cesti gine više ljudi nego u Zrakoplovnim nesrećama. S obzirom koliko aviona leti u svakom trenutku nije ni čudno da se ponekad dogodi nesreća. Na toliki broj letova događa se stvarno malo nesreća. Jedini problem je što odjednom strada veći broj ljudi.
A najviše nesreća se dogodi zbog ljudske pogreške direktno ili posredno.

U emisijama Airplane crash investigations ili sl., lijepo je uspoređen avion kao "zračni autobus koji spaja točku A s točkom B" i posve je normalno/realno/logično očekivati da će, tijekom vremena, nešto zakazati, otkazati, otpasti, odlomiti se itd. Tu su na udaru kompanije kojima su avioni dnevno po 8 sati u zraku.
Ne znam jesu li danas sve mogućnosti koje se mogu dogoditi unificirane ili još uvijek postoji "faktor iznenađenja". Npr. ona strava koja se dogodila na Air Alaska-inom MD-80 kada se zaglavio mehanizam za kontrolu repnog stabilizatora ili ATR-72 (u SAD-u, mislim Americanov) gdje su kontrole otkazale zbog leda koji se skupljao iza krila. Ovo jest opet ljudski faktor, ali sama priroda događaja se razlikuje!