U Zagreb na pivo

Ravnica prema Zagrebu. Na ovom dijelu pruga je ravna, bez radijusa, gotovo 8 km.


Pogled prema ovim žabama dolje.


Čekaonica, No comment.


Kiki kupuje kartu.. ili samo provjetrava Mažuranića


Unutrašnjost blagajne


Stižemo u Domagović. Jean, na krivu stranu fotkaš.


Ovdje ćemo sačekat putnički 4059 Moravice- Zagreb. Oho, Mađar. Tko je rekao da ih nema u Moravicama?




Kad smo ispratili Mađara i djevojke, mogli smo se posvetit infrastrukturi.


Blagajna

Čekaonica, kao i ona u Lazini- u jadnom stanju.


Most preko potoka. Kiki i Kićo se čude kako u potoku ima riba. Ribe tu žive, u vodi, znate.


Baš kad smo se okrenuli i htjeli nastavit dalje začulo se BLINK.. BLINK.. Teretni prema Karlovcu. Logično, križao se s Mađarom u Jastrebarskom i evo ga…




Jastrebarsko sa civilne strane


I sa službene


Kiki na vodonapojniku


Prema Zagrebu


Prema Karlovcu

Pfaff je napisao/la:Jedino sam se nadao da će se netko od mladih i energetski nabijenih zatrčati po onom industrijskom kolosjeku u Jaski...?

Ne, nismo istraživali industrijski kolosjek. Nismo se čak puno ni zadržavali.

Brzo smo se našli u Desincu…

…i još brže nastavili dalje, u ovom smjeru.


Slijedeća stanica- Zdenčina




Izgleda da se desila mala nezgoda. Željezna rudača, najvjerojatnije iz Bakra, tamo gdje joj nije mjesto.


ŽCP…


..preko 4 kolosjeka i od toga se 3 koriste. A negdje ne može ni preko 2.


Tražeći Mavračiće navigator, tj. ja, je malo zakazao. Našli smo se na pruzi, ali nigdje ni S od stajališta. Za otkrivanje km. položaja može poslužiti i dobar zoom. Dobro je, promašili smo samo za neka 2 km.


Nakon dosta lutanja nalazimo Mavračiće


Polmetarski peron, ovdje se putnici spuštaju u vlak.


Svakih desetak metara među pragovima se nalaze ovi kolci.

Kolodvor Horvati




Traktorom do kladionice


Zaključili smo da je ovdje nekad bio ŽCP, ali kako se nalazi unutar skretnica je zatvoren.


Improvizirani mostić


Prema voznom redu za par minuta, ovdje bi trebalo doći do križanja putničkih vlakova 4054 i 4061.
Stiže 4054.




Opet se čuje BLINK.. BLINK.. ali… ne bih rekao da nagibni vozi Moravice- Zagreb
Pa ovo je IC 520 iz Splita




Provjeravamo mapper.. živio mobilni Internet.. 4061 kasni desetak minuta, dovoljno da mi stignemo do Hrvatskog Leskovca. Ili možda nije… Na ŽCP-u blizu kolodvora dočekao nas je- pogađate- BLINK.. BLINK.. Spretnim i vještim potezom pilota, Lada Njiva II skreće prije ŽCP-a , parkira se uz posljednji kolosjek, a mi preskačući kolosjeke brzo hvatamo svoje pozicije za fotkanje
Pa to je naša jutrošnja poznanica iz Moravica. 019

Mala plava, nakon što je otpravila vlak povlači se u prometni ured.


Nakon par sekundi, evo je još žurnijim korakom vani i u stilu pekinezera započinje lavež: „tko ste vi, zašto slikate po kolodvoru, zašto mene nitko nije pitao za dozvolu…???“ Polako, previše pitanja odjednom. Sad krenem ja, smireno: „Dobar dan, mi smo članovi DPŽ-a Štacion iz Rijeke. Nismo vam se stigli javit jer smo žurili fotografirati vlak koji je upravo otišao. Obilazimo željezničku infrastrukturu na ovom području, i htjeli bismo fotografirati ovaj kolodvor“ Sad opet počne pekinezer: „Vama stvarno pamet smeta.“ Takav odgovor nisam baš očekivao od službenog osoblja u uniformi. Bolje da mi je šamar opalila. Manje bi me iznenadilo. Ja: „Zašto? Jer se zanimamo za željeznicu.“ I tu prestaje svako moje objašnjavanje. Daljni razgovor prepuštam Kići i njegovoj dozvoli za fotografiranje (moja je po običaju ostala doma).


NK Hrvatski leskovac na domaćem terenu protiv susjednog kvarta


Čekaonica lijepo uređena i ukrašena dječjim crtežima


Kolodvorska zgrada sa civilne strane





Stižemo u Remetinec gdje nas je dočekao po xy put- BLINK.. BLINK.. Ma nemamo mi ništa protiv, dapače




Stajalište Remetinec

Nasuprot stajališta zanimljiva fasada


Ovime je završio naš zacrtani plan. Mi smo zadovoljni obavljenim. Sve poslije toga je bonus. Ubrzo smo se našli u trilemi. Pozvani smo od strane Gaspe, Portosa i Drempe. Svaki nas zove na svoju stranu i ima planove za nas, a mi smo kao jedan, jedna nedjeljiva cjelina i ostalo nam je manje od 2 sata vremena dnevnog svjetla za fotografiranje.

Odlučili smo da najprije odemo do glavnog kolodvora
















Uhvaćen na djelu. Je li netko za tko je ovo? Možete slobodno ovu fotku prenijet na željeznice.net u temu „Viđeni fotografi“. Možda se netko prepozna, ja ga nisam pitao tko je.

Na kolodvoru smo se našli sa Gaspom, sjedamo u njegov auto i jurimo u Podsused gdje je Portos upravo stigao sa probe novog EMV za ŽFBiH
Lovac na pruzi


Majstor prvi slijeva je okrenuo skretnicu da slučajno ne bi vlak odgurali u…


…CIOS



Vlak izgleda fantastično








Kasnije nas je Gaspa provezao gradom i pokazao nam ostatke nekih bivših, zaboravljenih industrijskih kolosijeka. U knjižnici Medvedgrad nas je dočekao Portos, pridružio nam se i Drempa, te smo zajednički prolistali malo literature.


Kao šlag na kraju i završetak uspješnog dana, odlazimo kod Gaspe. Njam, njam.. Raj za nepce kojeg se ne bi postidjeli ni luksuzni restorani.




Još jedan uspješan ekšn. Dan prepun događaja. Svima koji nisu bili sa nama, može biti žao. Hvala zagrebačkoj ekipi na dočeku (redom pojavljivanja): ZlayoZg, Marioo, Gaspa, Portos, Drempa.
Do slijedećeg susreta: pozdrav!

Meni samo nije jasno kaj ta plava izigrava nekog šerifa ??

Šerifa koji brani "svoj" teritorij...

A neš ti šerifuše (Kico bi je smaz'o za marendu ) a bogami neš ti ni teritorija . Viđasmo već takve ... u Malovanu, na Brajdici ...

thomcro je napisao/la:(Kico bi je smaz'o za marendu )

Ne bi. Ne volim žilavo. :tease:

I za to ima leka, zemeš batić (da ne povem ... macolu ) malo zbubetaš da omekne ... i to je to .

Ma kud bi vi sirotu mladu prometnicu tukli.
Ni dozvola za slikanje joj nije bila dovoljna.

Ne ne ne , ne ju tuć nego samo malo zmekšat

Al' mislim da si ti mene ipak krivo shvatil, ja sam to više metaforički napisal nego što sam ozbiljno mislel!

thomcro je napisao/la:Ne ne ne , ne ju tuć nego samo malo zmekšat

Al' mislim da si ti mene ipak krivo shvatil, ja sam to više metaforički napisal nego što sam ozbiljno mislel!

Ma jasno da je šala u pitanju.

Jeaaaaan! Ča ti nisi bil s nami? Fotke na sunce!

Moje izvješće sa ekšna već tradicionalno počinje detaljem od dana prije ili ujutro ranije nego se ekipa okupila, a koji će imati utjecaj na tijek ekšna ili na samo izvješće. Ovoga puta i jedno i drugo... Pripremajući karte i planove za ekšn uspio sam, prčkajući po drajverima od printera, srušiti Windowse na stolnom kompjuteru. Radi toga smo putem ostali prikraćeni za isprintane karte, ali je LLeon sve popravio zabilješkama o kilometraži između stanica. Djelomično je i to razlog što izvješće kasni, ali nije da se na to izvlačim: komp je sređen nakon dva-tri dana, a izvješće stiže nakon četiri tjedna

Drugi događaj koji je utjecao na ekšn zbio se rano ujutro. Kako sam na kolodvor (nekim čudom!!!) stigao petnaestak minuta ranije od dogovorenog termina, odlučio sam vrijeme prikratiti jutarnjom kavicom u Cresu. Sjeo sam na terasu i čekao da civilnom stranom kolodvora prođe bijeli megane. A njega nikako... U jednom trenutku izvadio sam mobitel iz torbe sa namjerom da zovnem LLeona, ali sam odlučio prvo popiti kavu do kraja, pa onda telefonirati te sam odložio mobitel na stol. Kad je LLeon banuo po mene s objašnjenjem da me već neko vrijeme čekaju u plavom Cliju ( ), brzinski sam pokupio torbu s foto opremom i ruksak sa alimentarnim potrepštinama i pošao za njim. Mobitel je ostao na stolu...

Konačno smo se nešto prije 7 sati ekipirali i krenuli. Dečki su već spominjali gustu maglu zbog koje smo odgodili odlazak u posljednju "crnu točku" Riječke pruge - stajalište Kupjak. Kiša koja je počinjala i prestajala bila je dodatni argument protiv obilaska tog stajališta. Produžili smo do Vrbovskog, pa onda cestom kroz Hajdine i Dokmanoviće u kolodvor Moravice. Tamo smo zatekli dvije žutke te po jednu karavelu, ASEA-u i manevru, od čega se jedino ova potonja nešto muvala po kolodvoru, dok su ostale svojom statičnošću samo upotpunjavale sivilo vlažnog jesenjeg jutra. Ja sam se bacio na slikanje panoramskih, LLeon se razletio kolodvorom, Kićo se upustio u razgovor sa strojovođom (ili kondukterom ), a Kiki u ocjenjivanje kvalitete dodatnih kolodvorskih sadržaja (Condor).

Iz sna se probudila žutka 011:


Dok sam ja vrtio panoramsku po čekaonici, sa razglasa sa perona (Pfaff, samo za tvoju informaciju, onaj blablafon u čekaonici ne radi) začula se najava brzog iz Zagreba za Rijeku. Proces otkapčanja ASEA-e i odbačaj sam "filmovao", pa do daljnjega ništa od toga. Tek ASEA vraćena pod svoju izmjeničnu žicu:


i polazak:


Kad smo ispratili brzog, jednako brzo i mi krećemo prema Karlovcu. Tamo nas već čekaju Zlayo i Marioo:


Kolodvor je još uvijek u jutarnjoj izmaglici:


Javljamo se prometniku sa zamolbom da fotografiramo šinobuse. Prometnik nas upućuje na nadzornika strojovođa, koji se i sam amaterski bavi fotografijom, ali nigdje ne objavljuje fotke. Vjerujem da se u njegovoj zbirci krije štošta interesantno i vrijedno! On nam, pun razumjevanja, dozvoljava da poslikamo šinobuse, za koje ni sam ne zna kakva ih sudbina čeka: kasacija, muzej, prodaja, prenamjena u službena vozila ili pak nešto sasvim peto...

Dok smo išli prema "šupi", pored nas je protutnjala teretna kompozicija s ASEA-om 202 na čelu:


Šinobusi čuče u dnu remize. Prvi plan okupira naslijednik na liniji za Bubnjarce - šved:


Evo nas i kod šinobusa. Od posljednje "vizite" prošlo je 3 dana manje od 7 mjeseci. Neke velike promjene nema, a obzirom da je od posljednje vožnje prošlo više od godinu dana, djeluju dosta dobro konzervirani i ne čini se da im je sudbina kasacija:






Za razliku od ovih vani, koji su u žalosnom stanju:

Zlayo i Marioo moraju hitno natrag u metropolu. Pozdravljamo se s njima uz milenijsku fotku i želju za novim, malo dužim druženjem.

LLeteći reporter je još uvijek u formi :




Uskotračni vlakić sa 1435 milimetarskom lokomotivicom sve više zarasta u travuljinu:


Ostalo je još vremena za kratki pogled prema okretnici:


Pfaffovi slonići:


ili, kako ih Zlayo zove Uckk-z za prijevoz cementa:


Kasnimo u odnosu na zacrtani vozni red, pa zbog toga žurno sjedamo u Ladu Njivu II. i nastavljamo prema Draganiću. Ili Draganićima? Uglavnom, prvoj stanici na pruzi od Karlovca prema Zagrebu:


Na civilnoj strani ćenife osvrt na nedavna događanja u Karlovcu i predgrađu:


EVP je detaljnije istražio LLeon:


...kao i detalje ovog kolosijeka koji naprasno završava u travi:


Ravnica u p...

ravcu rasputnica ex. sisačke i ozaljske pruge.

I u pravcu Lazine:


Čekaonica sasvim uredna, biljetarnica u funkciji (sistem sa prometnikom u prozorčiću):




Ćenifa, kao i čekaonica skromno opremljena, ali odlično održavana:

Slijedeća postaja naše male ekspedicije je stajališta Lazina. Do njega se od glavne ceste vozi cca 2km sporednom cestom. Na toj cesti, neposredno uz stajalište nalazi se ŽCP, a na njemu spuštena rampa! Oho! Fotkala na gotovs, stiže teretnjak iz smjera Jastrebarskog:


...i ode ravnicom prema Draganiću i Karlovcu:


Stajališni objekt u Lazini sastoji se od nadstrešnice:


..., dvodjelne čekaonice


koja ima izlaz na peron i na cestu, (pa je shodno tome civilna strana stajališta bočna, a ne stražnja):


..., od biljetarnice koja nije u funkciji:




..., te od rezidencijalnog prostora, kojem su stanari uredili okućnicu i ukrasili je sitnom peradi:


Već spominjani ŽCP:


A preko ceste je i prava pravcata pipica! LLeon mokrim rukama daje odgovor na pitanje "Imal' vode?":

Slijedeća postaja pruzi prema Metropoli je Domagović. Na stajalištu zatičemo neke tete koje čekaju, znači: uskoro će nekakav vlak:


Dok on stigne, mi ćemo malo razgledati stajalište. S bočne strane nalaze se dvoja uska vrata - ostaci nečega što nalikuje na čučavac:


Na oglasnoj ploči samo ruzinavi rajsnedli:


Čekaonica prilično demolirana: nema klupa za čekanje, vrata se ne zatvaraju, prozorska stakla porazbijana... Grijanje izgleda ovako:


Kiki nije uspio kupiti kartu u Lazini, pa će pokušati ponovno ovdje:




Nešto se nazire niz prugu!


Pa to je mađar!




U zadnji čas odnekud se stvorila još jedna teta i uletjela direktno u vlak. Kiki i LLeon ju od brzine nisu ni skužili:

Ode Mađar dalje prema Jastrebarskom (signal koji se vidi u daljini, je li to već predsignal kolodvora Jastrebarsko?) :




Dok sam ja poslikao panoramsku, ostatak ekipe otišao je provjeriti čega ima ispod obližnjeg mostića. Pronašali su potok i zadovoljni se vraćaju do auta:


Spremni smo za dalje, ali taman dok smo kretali od stajališta prema autu rampa se ponovno spušta i iz pravca Jastrebarskog brzinom munje doletjelo je ovo:




Projurio je brat bratu nekih 120 na sat pored nas!

Stižemo konačno u Jastrebarsko. Očekivao sam malo raskošniji i življi kolodvor jer se ipak radi o gradiću od 17.000 stanovnika, ali dobro... Barem ga nismo dugo tražili, odmah je uz glavnu prometnicu:


Civilna strana nije baš reprezentativna, ali je uredna, oslobođena grafita i auta uparkiranih na sam ulaz. Još da je kako nabaviti jedne dobre škare za živicu:




Kiki je pronašao pipicu i napojio žedne usne:

Hol i predprostor biljetarnice pretvoreni su u čekaonicu




..., a originalna čekaonica u skladište skalamerije:


Konačno sam na peronu. Što je bilo od prometa ispratili smo u Domagoviću, do daljnjega - pustoš. Pogled prema Zagrebu:


i Karlovcu:


LLeon čvrsto, sa obje noge na zemlji:


Da ne bi rekli da sam nešto zaboravio:


E, sad trebamo ovuda, pa točno 2,4 kilometra ovom cestom, pa onda ovdje desno ovom cesticom do stajališta Desinec:

U Desincu se zadržavamo kratko. Vremena je bilo tek toliko da poslikam panoramsku i staničnu zgradu:


Par minuta i već smo na putu za Zdenčinu. Tamo našu pažnju plijeni cesta koja siječe čak četiri kolosijeka! Cestovni prijelaz u Šapjanama je morao biti zatvoren jer tako nalaže direktiva iz EU, koja ne dopušta križanje ceste i pruge unutar kolodvorskih skretnica. Ovdje to ne važi?
Razgledavali smo i okoliš, ne bi li našli kakve tragove uskotračne pruge o kojoj je Gaspa pisao svojevremeno kad je posjetio ribnjak Crna Mlaka, ali ih nismo našli. Tek slika kolodvorske zgrade:


i robnog skladišta:


Ćenifa je blagoužasna:




Nastavljamo dalje. Mavračiće je bilo teže naći negoli smo očekivali. Iako se cesta i pruga prilično dobro prate, na mjestu gdje je prema LLeonovom proračunu trebalo skrenuti ipak su prilično udaljene. Prvo skretanje - krivo! Drugo skretanje i vožnja kilometar i pol, dolazimo do pruge, ali stajališta ni blizu! Odlučujemo preskočiti Mavračiće (vrag da ih nosi!) i pronaći Horvate. Od glavne ceste desno se odvaja manja cesta i na njoj putokaz za Horvate. Cesta se nekoliko puta račva na dvije strane, a mi se strogo držimo desne i dolazimo do table "Horvati - Mavračići", a uskoro i do željezničke stanice - Mavračići!


Balavanderi su unakazili stajališnu nadstrešnicu fašistoidnim parolama, što sigurno neće izgledati lijepo na www.stacion.tk/mavracici.html , ali to bi gospoda iz HŽ-a i općine trebala srediti. Stajalište je u zavoju (k'o Brod Moravice ), a pruga nagnuta, pa je peron viši od onoga u Belavićima. Skoro k'o onaj na novom karlovačkom stajalištu:


Ovdje su dečki prezalogajili dok sam ja poslikao panoramu. LLeon najavljuje da bi uskoro trebao putnički iz Zagreba, ali uvidom u mapper ima još vremena, pa odlučujemo krenuti prema Horvatima. Ako ne budemo previše lutali, trebali bi doći prije vlaka.

Vraćamo se cesticama gotovo do glavne. Gotovo, jer kao što je slučaj sa Zalesinom i Kupjakom, tako se i za Mavračiće i Horvate sa glavne ceste skreće na istom mjestu, alii se onda cestice razdvajaju. Kolodvor Horvati nalazimo isprve i stižemo taman sa zvonjavom željezničko-pješačkog prijelaza (koji je po svoj prilici nekada bio željezničko-cestovni, ali su postavljene barijere da se autom ne može preko tračnica). LLeon je još u Mavračićima najavio dolazak putničkog iz Zagreba, a zvonjava samo potvrđuje kako nismo zakasnili.


Dok smo čekali da vlak nastavi prema Karlovcu, pa da poslikam panoramsku, odjednom je sa već spomenutog prijelaza ponovno počelo zvoniti:


Kroz koji trenutak se iz smjera Karlovca ukazao nagibni:




Kad se konačno raščistila gužva, otvorio se pogled na kolodvorsku zgradu:


Slijedeća stanica Riječke pruge i naše ekspedicije je Hrvatski Leskovac. I opet dolazimo na kolodvor sa zvukom zvona sa ŽCP:


Dok Kiki "skenira" prostor oko kolodvorske zgrade, a Kićo oko skladišta ja razvlačim stativ i pucam panoramsku. Istovremeno, LLeon vodi verbalnu bitku sa tetom prometnicom, no situaciju ubrzo raščišćava Kićo sa dozvolom za fotkanje:


Na kolodvorskoj zgradi pločica koja podsjeća da se u ovom kolodvoru iskrcala Blažena Marija Terezija od svetog Josipa davne 1920. godine:


Neizostavno:


A sa druge strane utakmica 2. zagrebačke lige (Draganeeeee, OPAAA!):


Ostavljamo nogometaše i prometnicu u Leskovcu (zašto mi je na spomen Leskovca prva asocijacija voz? ) i nastavljamo dalje. Iako LLeonovim planom nije bilo predviđeno, nakon moje prijave završili smo u Remetincu! Po treći puta na posljednje tri stanice stižemo sa zvukom zvona sa ŽCP:



Stajalište kvalitetom prilagođeno štićenicima obližnje ustanove: osim visokog perona i table "REMETINEC" apsolutno nikakve druge opreme nema. Čak niti rasvjete!


Budući da ovdje i nemamo što pretjerano snimiti, nastavljamo dalje. Zapravo, ovdje je "službeni" dio ekšna gotov. Poslikane su sve panorame od Pećina do Remetinca (sa izuzetkom Kupjaka, koji će pričekati neke toplije dane), pa ostatak dana možemo provesti u druženju sa prijateljima iz Metropole. Portos je već ranije javio kako je zajedno sa Lovcem_na_pruge na testiranju bosanskog niskopodnog vlaka i kako se vraćaju oko pola pet u kolodvor Podsused tvornica. Slijedi telefonski dogovor sa Gaspom, a nešto kasnije i susret na Glavnom kolodvoru. Barneyev broj je, nažalost, ostao u Cresu…

Nakon kraćeg usklađivanja plana za dalje, presjedamo iz Lade Njive u Gaspamobil i krećemo prema zapadu, sve prateći prugu. Nakon kolodvora na kojeg nas je uputio Portos skrećemo prema jugu, ali na ŽCP nailazimo na slijedeći prizor:


Parkiramo ispred ulaza u krug Končara i pozicioniramo se za sačekušu:




Prema portosovim riječima, ove palete su na probnoj vožnji "glumile" putnike:


Tu je i Lovac na pruge:


A u upravljačnicu se uvalio Zagi:


Vlak do tvornice gura manevra 2132-330:


Dok oni pospreme "bosanca" u radionu, nas Gaspa vodi u obilazak ostataka nekadašnjih industrijskih kolosijeka u zapadnom dijelu Zagreba. U tom obilasku dočakali smo i mrak. Ponovno se nalazimo sa Portosom u "Medvedgradu", gdje smo na preporuku domaćina - Portosa i Gaspe - isprobali "rezano" pivo. I dopalo nam se Ovdje je prva tura već planula:


Portos ponosno ističe "grb" na dresu:


U neko doba pojavio se i Drempa:


I tako, riječ po riječ, gutljaj po gutljaj priveli smo lagano kraju ovaj sadržajan dan. Ali ne! Nije još kraj! Gaspa je pripremio poseban doček za riječku delegaciju u svojoj rezidenciji! Nažalost, ovdje sam zbilja ostao bez mjesta na kartici, ali dečki prije mene su poslikali izbor jela i pića kojim se Gaspa pobrinuo da riječki četverac ne ostane praznih želudaca, kao i da sa ovog ekšna ponese još pokoju predivnu uspomenu. Pregledavajući Gaspinu kolekciju fotki i literature nismo niti primjetili koliko se mala kazaljka na satu opako približila slovu X... Krajnje je vrijeme za polazak!

Odličan ekšn, sjajno druženje, izvin'te što kasnim sa fotkama... Hvala glavnim glumcima: Kići, Kikiju, LLeonu. Hvala režiseru velikog finala Gaspi! Hvala Zlayi i Marijuu na priključenju u Karlovcu. Hvala Portosu i Drempi na odličnim trenucima uz "rezano". Hvala statistima Lovcu na pruge i Zagiju. Hvala i Barneyu na iskazanoj namjeri da nam se pridruži. Hvala i osoblju Cresa na čuvanju i povratku ostavljenog telefona...