Otplata starih dugova...

Godina se bliži kraju, a ja sam ostao ponešto dužan svekolikom forumaštvu, pa rek'o prije nego se kalendar potroši do kraja da otplatim stare dugove dok mi niste počeli obračunavati zatezne kamate i poslali ovršitelja na kućnu adresu i na firmu... A dugova se nakupilo... Kaže LLeon da sam ih navuk'o skoro k'o Sivka i Buco! Pa da uplatim prvi anuitet:

Dakle, sve je počelo prvog vikenda u veljači, kada sam šetajući gradom spazio nesvakidašnju pojavu: 32 u Ulici Nikole Tesle. Kako se radilo o vozilu 595, nije mi dugo trebalo da isučem foto-aparat:






"Krivci" za ovakvu devijaciju su djeca! Zbog dječjeg karnevala bila je zatvorena Riva i Adamićeva.

Sutra druga rata...

Slijedećeg vikenda održavao se u Rijeci veliki karneval, pa se nekoliko forumaša okupilo u Cresu u očekivanju posebnog karnevalskog vlaka. Godinu ranije u Rijeku su se spustili nagibni i macosa, ali ove godine ništa posebno - Bl vagoni koje viđamo svaki dan. Ipak, bila je ovo prigoda da Thomcro koji se tada još zvao Tomo prezentira modele žutki koje je napravio prethodnih dana dok je bio u informatičkoj izolaciji:


Među okupljenim forumašima u Cresu se našao i gost iz Slovenije - Trainz:


Kratki i hladnjikavi foto session po kolodvoru:












Slijedeće nedjelje odlučio sam intenzivnije krenuti u obradu kolodvora i stajališta Šenpeterske i Riječke pruge. Krenuo sam od Škrljeva, a imao sam u planu taj dan obići još Meju i možda neko stajalište ili kolodvor bliže centru Rijeke (Sveti Kuzam, Dragu, Vežicu, Pećine ili Brajdicu). No kako je dan bio još uvijek prilično kratak, a ja sam i krenuo dosta kasno, taj dan sam obišao samo Škrljevo. Meju sam fulao skretanje, pa završio na Kikovici i onda se starom cestom u sumrak vratio u Rijeku. Par fotografija nastalih u tom pohodu na Škrljevo:








Tada sam na Ponikvama prvi puta vidio ovo:




Povratak kući bio je snjegovit:

Tijekom tog tjedna odlučio sam u solo aranžmanu obraditi Šenpetersku prugu do granice sa Slovenijom. Šapjane su već poslikane, pa njih ne moram ponovo. Brgud je ispao "nakrivo", pa sam ga htio poravnati. I krenuo sam od Jušića (jer cestom treba proći kroz Jušiće da bi se došlo do Rukavca) te poslikao ove fotografije:








Na prvoj fotki se u desnom gornjem kutu vidi gospodin koji živi u stajališnoj zgradi. Predstavio sam mu se, a kad je skužio da fotografiram i da još uz to imam dozvolu od HŽ-a, pozvao me unutra, počastio pivom i rakijom... Raspričao se čovjek o tome koliko je uložio u izgled stajalilšta i okolice i kako je živjeti uz prugu... Na kraju se ispostavilo da je jako dobar s mojim ujakom i da smo čak u nekim prigodama i bili zajedno. Zamolio me da mu razvijem koju fotku, što sam ja i učinio kroz tjedan-dva.

Vrijeme je toga dana bilo na granici kiše, a kako sam u razgovoru sa gospodinom potrošio nešto vremena, odlučio sam preostalo vrijeme iskoristiti za fotografiranje kolodvora Jurdani i stajališta Permani i Brgud. Rukavac sam preskočio jer je najbliže Matuljima, pa mogu bilo koji dan poslije posla skočiti poslikati. Taman kad sam rastegao stativ u Jurdanima, počela je padati kiša, no unatoč njoj poslikao sam panoramu i još par slika kolodvora:

Unatoč kiši krećem prema Permanima. Od autobusnog terminala do željezničkog stajališta vodi blatnjav put. Spuštam se njime i čudim se vremenskim prilikama: istovremeno pada sitna kišica i sunce se probija kroz oblake. Valjda će uskoro prestati padati... Oko mene laju psi, ali valjda ne napadaju putnike koji se ukrcavaju i iskrcavaju na željezničkom stajalištu?


Ovaj uređaj mi je upao u oko! Nemam pojma čemu služi, ali izdržao je na otvorenom još od vremena Ferrovie di stato u Permanima! Kobler, evo ti materijala za proučavanje:




Prijelaz preko pruge zatvoren je isto kad i šapjanski iako nije "unutar skretnica":


Sa druge strane prijelaz ceste preko pruge:


Pogled na rezidencijalni dio stajališne zgrade:


Ispod nadstrešnice klupica ručne izrade:


Zaključana vrata čekaonice:


Pogled u čekaonicu kroz uski procijep na vratima:


Prozor čekaonice kao odlagalište bočica omiljenog pića:






I za kraj, civilna strana stanice:


I ovdje me prijazni stanar stajališne zgrade ponudio da uđem i da popijemo po jednu, ali već se bližio mrak, a želio sam poslikati još i Brgud, pa sam samo kraće porazgovarao sa gospodinom i nastavio svoj put.

Sunce koje se probijalo kroz oblake - prestalo se probijati, a sitna kišica postajala sve krupnija kako sam se približavao stajalištu Brgud. Ljetos kad smo Thomcro i ja pohodili ovo stajalište, čovjek koji živi u stajališnoj zgradi natuknuo nam je neke interesantne detalje o povijesti ovog stajališta, pa sam ih htio preispitati, ali kiša ipak nije dopustila. Slikam panoramsku koja ispada katastrofalno i slijedećih par fotki:


Sa druge strane izvodili su se nekakvi radovi:




Sjedam pokisao u auto i vraćam se prema Jušićima. Dnevnog svjetla ima još jako malo, no ipak skrećem optimistično prema Rukavcu. Pretjerano optimistično jer bez blica fotke ne ispadaju nikako, a blic ih na daleko samo dodatno potamni... Jedina fotka vrijedna stavljanja na forum (da posvjedoči da sam taj dan bio i u Rukavcu) je ova zgrada preko puta stajališta:


Sutradan sam u povratku s posla stao poslikati stajalište Krnjevo, koje je od mog posljednjeg boravka ovdje dodatno oronulo. Prije koji mjesec ovdje je stajala nova reflektirajuća tabla s nazivom stajališta, ali izgleda da je trebala nekom učeniku metalne ili prometne škole za u sobu


Stanari kuće na suprotnoj strani stajališta bavili su se uređenjem eksterijera uz prugu. Barem malo estetike na ovom demoliranom stajalištu:


U toku je bilo postavljanje novih kanalica i kablova u njima:


Da sam pisao ovo izvješće odmah nakon što sam bio na Krnjevu, slijedeće dvije slike bih vjerojatno preskočio, ali danas su one dio povijesti jer na Krnjevu više nema niti ovakvih


a niti ovakvih nosača kontaktne mreže:


Uspon prema Matuljima:


Pješački prijelaz preko pruge kojeg najviše koriste srednjoškolci metalne i prometne škole, te djelatnici skladišta Pošte kad idu na marendu:






Moram napomenuti da se na ovom stajalištu jako dobro čuju zvukovi lokomotivskih sirena sa Mlake. Truba velikog dizela se nekoliko puta začula iz smjera centra grada, ali iako sam na stajalištu boravio skoro pola sata, vlaka nisam vidio.

Jean je napisao/la:Prijelaz preko pruge zatvoren je isto kad i šapjanski iako nije "unutar skretnica":
https://2img.net/h/i857.photobucket.com/albums/ab138/Brki2/Zeljeznice/Kolodvori%20-%20usputne%20fotke/P2240147.jpg

Kako će i bit između skretnica, kad su Permani- stajalište. Zatvoren je vjerojatno, jer se nalazi u nepreglednom zavoju, a i taj šumski put nije toliko bitan, jer se 100 m dalje nalazi ŽC Permani- Breza- Klana.
Ima još dosta takvih divljih šumskih prijelaza na pruzi Rijeka- Šapjane. Nadam se da neće nekome iz hažeja pasti na pamet...

Do maloprije sam bio uvjeren da sam stajalište Rukavac odradio treći dan, dakle u petak. Sad dok sam pripremao fotke za ovaj post skužio sam da imaju isti datum kao i ove sa Krnjeva, što znači da im je mjesto u kronološkom slijedu prije Krnjeva. Dakle, u četvrtak sam obišao prvo Rukavac, otkuda sam se spustio na Krnjevo.

A u Rukavcu sam okinuo jednu prema obližnjem portalu tunela:


...kadli se u njemu ukazalo ovo:






Eas-z vagona k'o u priči:


A na kraju kompozicije - rivalica!






Kroz ova dva zaselka sa putokaza - Rošiće i Miheliće spuštam se do Šopa, pa kroz Trtne do matujskog štaciona. Mislio sam poslikati panoramsku, ali sam se u posljednji trenutak predomislio i odlučio požuriti do Krnjeva dok još ima sunca. Ipak, dok sam prilazio rampi, primjetio sam da je spuštena. Brzinski uparkiravam i fotkam 1061-011 koja je maloprije bila na začelju one dugačke kompozicije, sada u povratku za Rijeku (oprostite na kvaliteti fotke, bilo je baš "u brzini") :


Dan ranije sam, otprilike u isto vrijeme strojnu žutku uslikao u Jušićima...

Uslijedilo je objavljivanje na forumu kako u subotu planiram obilaziti stajališta i kolodvore Riječke pruge i kako su svi zainteresirani dobrodošli. Plan je bio krenuti od Škrljeva (jer mi panorama od subote ranije nije ispala nikako, pošto je sunce već palo dovoljno nisko da uništi panoramu u onom dijelu koji gleda prema njemu), pa dokle stignem. Nadao sam se da će mi se pridružiti netko tko zna doći do Melnica, Drivenika, Liča, Vrata... Forumaškom pozivu se odazvao samo Thomcro i tako smo krenuli prema zacrtanom planu. Tek što smo stigli do Škrljeva, iz pravca Meje spustila se teretna kompozicija sa nedavno obnovljenom 1061-106 na čelu. Kako je tu imala križanje, trebalo je sačekati putnički iz Rijeke koji prema voznom redu stiže tek za petnaestak minuta. To nam je dalo dovoljno vremena da ju detaljno pofotkamo:














Evo konačno i putničkog:


Ode prema Meji:

Ali teretnjak sa stošesticom na čelu još uvijek ne kreće. Strojovođa i pomoćnik šećkaju se od lokomotive do prometnog ureda i natrag, a iz razgovora s njima doznajemo da se čeka još jedan teretni iz Rijeke (ili možda sa Brajdice?). Ostatak vremena do njegovog dolaska proveli smo u ćaskanju sa strojovođom. Evo konačno i teretnjaka:






Teretni s karavelom staje, a ovaj sa žutkom nastavlja prema Pećinama:


Na kolodvoru postaje sve ugodnije :




Uskoro se na brdima prema Meji ukazuje slijedeći prizor:


I stiže do kolodvora:




Odoše i komadi:


Za Rijeku spremni!

Ode i teretni s karavelom prema Meji:


Dva putnička i dva teretna u 45 minuta! Nije loše. Sad kad smo ih ispratili konačno uspjevam snimiti panoramsku i malo prosmucati kolodvorom:


Manevra odmara:


Kao i platforma Infrastrukture na sjevernoj strani kolodvora:


Nismo dugo imali mir! Iz smjera Meje već dopire huk, a na obroncima se ukazuje poduži teretni vlak:






Nažalost (ili na sreću, jer i ovako ima brdo fotki!), u ključnom trenutku kad je vlak došao bliže nešto sam zbrljao (ne sjećam se više što, ipak se ovo dešavalo pred 10 mjeseci) i nisam uspio uslikati pristojnu fotku ovog vlaka. Na toj lošoj se vidi samo da je na čelu bila žutka 103.

Pet vlakova u sat vremena. Dobar ulov! No ovog momka sav taj muving nije previše dojmio:

Nastavljamo prema Meji. Kako smo se približavali kolodvoru, u njegovoj blizini smo zamijetili podosta bunkera, valjda zaostataka iz II. svjetskog rata. Da se Lappino ranije registrirao na forum, vjerojatno bismo im posvetili više pažnje (iako se i ovako baš ne može reći da smo ih ignorirali, pogotovo Thomcro), ali ovako smo se koncentrirali na željeznicu. Prvo nam u oko upada korito nekadašnje okretaljke parnih lokomotiva:


Kojeg si je neki lokalac preuredio u "grabu" za popravak automobila:


Panorama Kvarnera najljepša je na potezu Melnice-Meja-Škrljevo:


Kolodvor je u zavoju (molim nastaviti poslovicu! ):

Zamijetite čak 3 bunkera samo na ovoj fotki! Četvrti mi je dok sam ovo fotografirao bio odmah iza leđa.

Škrljevo je na 263m nadmorske visine. Uspon od Škrljeva ubitačan i u Meji smo već na:


Čekaonica u kojoj već dugo nitko ne čeka i ovdje je pretvorena u skladište skalamerije:


Zapadno od kolodvorske zgrade manji parkić:




Na pročelju kolodvorske zgrade karakteristična "kolodvorska rupa" i stara ploča sa natpisom Meja (koji se jedva razaznaje):


Na istočnoj strani karakteristična zgradica sa dvoja vrata :

Iako u krugu dva kilometra nema naseljenog objekta, kolodvorska zgrada nosi kućni broj


Iz smjera istočne strane kolodvora konstantno je dopirao zvuk zvonaca, a onda su se na pruzi pojavili oni:




Još malo panorame:


Na zapadnoj strani kolodvora šumarak idealan za neku buduću railfanovsku roštiljadu:




Ima čak i klupice:


Iz smjera Škrljeva opet se čuje huk. Dočekali smo još jedan putnički vlak i ponovno se susrećemo sa 1061-106:




Priroda se taman počela buditi:

Šetamo do EVP. Thomcro ga detaljno fotografira (koliko je to moguće kroz ogradu), a ja se posvećujem burobranima:






Kaže Thomcro da je ova bodljikava žica moguće relikt iz II. svjetskog rata. Iako po stilu djeluje dosta staro, ipak mislim da nije starija od EVP. Šta vi drugi mislite?


Jesu ovo suveniri Meje? Međnici, friški, novi! Ako netko želi za po kući, neka se javi u Meju:


Sve glasnije iz smjera istoka dopire zvuk velikog dizela. Uskoro ćemo imati priliku fotografirati i drugu karavelu koja je tada boravila na Riječkoj pruzi:






I ode prema Škrljevu:


Na posljednjoj fotki iznad usjeka vidljiv je veći bunker. Za one koje to interesira, evo ga zumirano:

U Hreljinu nailazimo na slijedeći prizor:




Budući da smo već dobra dva sata "na terenu", vrijeme je za marendu. Dok smo mi ubacivali novu energiju u organizam, pored nas se materijaliziralo još nešto što se želi zvati autobusom:


Sad mi je postala jasnija i ona tabla i ono okretište nad Ponikvama! Evo zajedničke slike starosjedioca i novog pružatelja usluge:


Melnice. Stajalište zavučeno u šumarak, jedva smo pronašli. Iz trećeg pokušaja!




Bakarski zaljev na dlanu:


Gradilište nove autoceste (Sveti Kuzam - Križišće):

Plase su cestom udaljene jedva kilometar i nešto sitno. Ovdje se, međutim, osjeća prilična temperaturna razlika u odnosu na Melnice. Čim smo stigli na kolodvor i javili se prometniku slikam panoramu. U oko mi upada restaurirani vodonapojnik. Tko zna bi li iz njega potekla voda kad bih odvrnuo ventil?


Pogled prema ŽCP:


I na drugu stranu, u smjeru Melnica:


Staro skladište:


Od Meje smo se popeli još dobrih 170 metara!


EVP Plase:


Za kraj - civilna strana stare kolodvorske zgrade, koja danas ima rezidencijalnu namjenu:

U Zlobinu nailazimo na prve tragove snijega. Prilično je hladnije nego u Meji. Sa prilaza kućama ljudi čiste snijeg iako se on topi, ali očito nedovoljno brzo. Skrećemo na stajalište i prvo nam u oko upada ćenifa sa bidermajer tablama "za muške" i "za ženske". Zid je derutan, ali se još uvijek drži. U listopadu ćemo ga vidjeti srušenog:




Kolodvorska zgrada uredna i funkcionalna. Sa nadstrešnicom, čekaonicom i povišenim peronom:




Početak planinarskih staza. Danko Oblak... "U ratu je svjetlo zabranjeno!"


Taman kad sam završio sa slikanjem panorame počela se spuštati rampa i zvoniti na obližnjem ŽCP. Iz smjera Drivenika spustio se putnički:




ŽCP Zlobin:


"Izložba starina u školi svake subote". Baš bi malo i mogli obići? Ma ne... Drugi put, žurimo se.

Kroz Thomcroov omiljeni Fužinski Benkovac uskoro stižemo do Fužina. Odlučujemo ne slijediti slijepo redosljed stajališta po pruzi, nego kad smo već u Fužinama obraditi prvo taj kolodvor, a poslije obići Lič i Drivenik. Javljamo se prometniku koji iskazuje priličan interes za to što radimo:


Nadmorska visina Fužina:


Kolodvorska zgrada. Stup pobijen posred perona, osim što je tako pobijen protivno novom pravilniku o sigurnosti putnika na željezničkim stanicama, strašno smeta da poslikam panoramsku fotografiju:


Pipica!!!


Prometnik nam nagovještava da će uskoro putnički iz Rijeke. Kroz koji trenutak eto i njega:






Kao u Meji, i u Fužinama se sa desne strane kolodvorske zgrade (gledano sa kolosijeka) nalazi manji parkić - čekaonica na otvorenom:


Priprema za LLeona:


Kućica koja (više) nije WC. Šta li je?


Na suprotnoj strani kolodvora - napojnik. Ovaj nije restauriran kao onaj u Plasama, ali svejedno izgleda dosta dobro:


Suvremena prekrcajno-manipulativna mehanizacija:


Krećemo dalje prema Liču, no prometnik nas na rastanku obavještava kako će "svaki čas" vlak za Moravice. Odlučujemo mu prirediti sačekušu ispod mosta preko Ličanke. No i taj je vlak imao križanje, pa je u kolodvoru Fužine čekao putničkog iz Moravica. Dok smo i mi čekali da taj vlak prođe, moje baterije su ispustile dušu, a rezervne sam zaboravio napuniti. Zbog toga samo slika praznog mosta:


Vlakove na njemu uslikao je Thomcro. Kako se već bližio sumrak, a ja više nisam imao baterija, odlučujemo završiti ekšn. Drivenik i Lič ćemo poslikati prvom slijedećom prilikom...

Prvog ožujskog vikenda nastavak započetog! Ponovo se na forumski poziv odazvao samo Thomcro, pa tako već uhodani dvojac kreće u nastavak fotodokumentiranja stajališta i kolodvora Riječke pruge. Do Fužina pičimo istim putem kao i vikend ranije, samo bez zaustavljanja na stanicama koje smo već "obradili". Jedino zaustavljanje bilo je na okretištu u Hreljinu. Razlog? Fotografiranje:






Prolazimo ispod mosta preko Ličanke gdje mi je prošli tjedan crkla baterija i nastavljamo kroz selo Lič ravno. Cesta postaje sve uža, a kuće sve rijeđe kada sa glavne ceste, prema Thomcroovom navođenju skrećemo u šumu. Nakon kraće vožnje šumski neasfaltirani put račva se na dva. Biramo desni i umjesto na kolodvoru Drivenik izbijamo na istoimenu, tek sagrađenu elektrovučnu podstanicu koja će ovu sekciju pruge napajati strujom kada se pređe na 25kV:


Radovi su još trajali:


Špula u šumi:


Nasuprot EVP nalazi se napuštena građevina uz prugu:


A tu je i predsignal kolodvora Drivenik:




A sve je to na kilometarskoj poziciji:

Vraćamo se natrag šumskim putem do onog račvanja gdje smo, očito, krivo skrenuli i krećemo na drugu stranu. Uskoro među granjem uočavamo žutu tablu na kojoj smeđim slovima piše "Drivenik". Prepoznali smo ju i Thomcro i ja - to je tabla sa stanične zgrade! Valjda je postala nepotrebna kad su instalirali ove nove reflektirajuće! Put uskoro postaje još lošiji, ali sa naše lijeve strane u "kanjonu" se ukazuje pruga, a iza nje i stari, 3kV EVP. Nakon još pedesetak metara vožnje po kamenju nalazimo se u kolodvoru Drivenik:


Pfaffovih prijatelja ima i ovdje:


Uskoro se iz smjera Rijeke začulo brundanje! O! Pa to karavela vuče teretni za Moravice:




To je bilo vrijeme kada je su na Riječkoj pruzi boravile 3 ili 4 karavele, a van pogona su bile žutke 005, 012, 016 i 104 od ovih koje su danas aktivne (dobro, šesnaestica danas nije aktivna, ali u to vrijeme je službeno bila aktivna, ali ju se nije baš često viđalo na pruzi). Prošli smo đir to izlazne skretnice u smjeru Liča:






U dnu kolodvora - brdo starih šarafa i šlipera:


A šarafa ima i pobacanih na sve strane:


Lappino će reći je li ova građevina na brdu iznad kolodvora imala funkciju u ratu, ili je novijeg datuma:


Samo da se zna, Drivenik je na

U Liču zatičemo HŽ-ovce kako nešto rade. Broje pragove po pruzi, valjda misle mijenjati pragove...


Druga trojica čekaju da ovi izbroje, pa da to zapišu:


Ekipa uskoro odlazi i ostavlja nas da detaljno poslikamo stajalište. Kao i u Meji, i u Liču stanična zgrada ima kućni broj:


Ima i pipica, ali


Stajališna zgrada vapi za obnovom. Boja se ljušti sa zidova, a prozori i vrata su porazbijani. Klupica je možda baš zbog tog ugođaja preseljena ispred čekaonice:


Rezidencijalni prostor također djeluje zapušteno i porazbijano:


Očito je nedavno provaljen, a gazda vodi i neki svoj rat sa provalnikom:


Uskoro smo dočekali putničkog iz Fužina:




Iz njega se iskrcala ova gospođa:

Na početku zavoja prema Driveniku - mazalica:


I padokaz. Zapravo, usponokaz!


Na drugoj strani, prema Fužinama - Thomcro:


I počeci planinarskih staza:


Opet se iz smjera Drivenika čuje buka velikog dizela! Koliko je snažna buka motora ličanke dokazuje činjenica da smo zauzeli položaje prilično daleko od stajališta, toliko je vremena prošlo otkad smo je čuli u daljini dok nije došla do nas:


Lič je pun ovakvih vikendica:


Ova čak i nema toliko kosi krov kakav ima većina ostalih u dolini Ličanke.

Jean je napisao/la:...
Na drugoj strani, prema Fužinama - Thomcro:
https://2img.net/h/i857.photobucket.com/albums/ab138/Brki2/Zeljeznice/Drivenik-Brod%20Moravice%2025032010/P3250449.jpg
...

Namrgođen, smrknut ... k'o da su mi sve lađe potonule ...

Fužine smo, dakle, obradili prošli puta. Stoga produžavamo do mjesta Vrata. Nasuprot izlaza s autoceste tražimo skretanje za željezničko stajalište i nakon kraćeg lutanja ga nalazimo u blizini onoga što je ostalo od DIP-a. Samo stajalište sastoji se od rezidencijalnog objekta sa integriranom čekaonicom i perona koji i nije baš nešto posebno povišen:


Smješteno je na valjda najduljem ravnom dijelu pruge od Rijeke do Moravica! Prema Fužinama:


Prema Lokvama:


Od nekadašnjeg industrijskog kolosijeka prema DIP-u ostao je tek jedan stup sa koloturom:


A i u krugu samog DIP-a više nema ni traga željeznici. A nekada su, prema Thomcroovim riječima, bila dva kolosijeka:


Taman kad smo sjeli u auto da krenemo dalje, iz daljine se začulo rondanje velikog dizela. Brže-bolje na rikverc se vraćam barem do čistine odakle se može opaliti fotka i u toj brzini jedva hvatam ovu protuprirodnu dizelektičnu zapregu:


Žutku 007 tih je dana bilo vrlo lako prepoznati jer je bila jedina sa samantinom upravljačnicom u prometu (005 je bila na popravku u Gredelju, a 016 netragom nestala, čak i iz mappera). Koja je karavela? Dok dođemo doma i pogledamo u mapper, bit će nepoznanica.

Ali ne! Ipak neće! Kompozicija nas je čekala u Lokvama! Žutka je zbilja 007, a karavela je 003:












Vagoni ostaju u Lokvama, a obje lokomotive nastavljaju prema Delnicama:


Kako svako magare ima svoje veselje, tako sam ja u Lokvama našao pipicu (nažalost dekapitiranu):


..., a Thomcro vagu:


Nismo se dugo zadržali u Lokvama. Uostalom, Pfaff je već toliko detaljno pofotografirao i istražio ovaj kolodvor, da naprosto nema ništa što bih mogao staviti na forum, a da već nije viđeno...

Na putu prema Moravicama, putničkom vlaku slijedeća postaja su Delnice. Teretni su, pak, iz Delnica u smjeru zapada po teret svojevremeno znali ići i na drugu stranu, nešto kraće - u Lučice. Kako je ovo jedan od rijetkih elektrificiranih industrijskih kolosijeka na potezu od Rijeke do Moravica, odlučujemo mu posvetiti pažnju kao i svim ostalim stajalištima, unatoč činjenici da već dobrih 20 i kusur godina ovuda nije ništa prošlo i da je i pruga i kontaktna mreža u derutnom stanju. Da bi došli do ostataka pruge ulazimo u krug DIP-a. Iako znatno smanjenim kapacitetom nego do 1990. godine, DIP još uvijek radi, pa smo na putu do pruge morali izbjegavati traktore, viličare, dizalice i kojekakve strojeve. Pruga se nalazi u samom dnu kruga DIP-a, iza dva (po svoj prilici napuštena) hangara. Na samom platuo iza hangara postojala su (i postoje još uvijek, ali van funkcije) dva kolosijeka. Prvi, koji je služio za prekrcaj vagona i drugi, koji je služio da se lokomotiva koja bi dovela kompoziciju može vratiti na začelje iste, kako bi ju povukla natrag u Delnice. Danas to izgleda ovako:












Umjesto bika, na kraju pruge nalazi se hrpetina zemlje i piljevine, sve skupa zaraslo u travuljinu i dopola još prekriveno snijegom:




Ostaci kontaktne mreže:


Bušman:


Puni nekakve tuge sjedamo u auto i nastavljamo ekšn.