Otplata starih dugova...

U Delnicama zatičemo standardnu žuticu, za koju sam sve manje siguran da ima veze sa ISEV-om:


I jedan crveni vagon, sličan onome kojeg smo vidjeli pred tri vikenda u Škrljevu:


Na prvom peronu traju nekakvi radovi, pa se kolodvorom muvaju radnici u reflektirajućim prslucima:


A tu je i znatan broj školaraca koji čekaju vlak za Moravice:


Školski vlak Moravice-Delnice-Moravice do prije godinu i nešto sitno vozila je dobra stara litorina. Danas tu tramvaj turu odrađuje žutka i jedan do dva Bl vagona. Upravo taj vlak smo dočekali u Delnicama:




Nakon što je dovezla vlak iz Moravica, žutka se prebacuje na začelje, kako bi iste vagone vratila natrag u Moravice:

Uskoro iz smjera Rijeke stiže još jedan vlak, koji odmah nastavlja prema Moravicama:




Nakon njega i Škola kreće natrag prema Moravicama
(U Ogulinu postoje školski vlakovi - "Škola" je lokalni vlak za Plaški, a "Školica" za Moravice. Dok je bilo Baatova, obje ove linije vozili su isključivo takvi vagoni. Danas voze Bl. Postoji li kakav "narodni" naziv i za ovaj lokalni vlak na liniji Moravice-Delnice?):




I u zavoju na izlasku iz kolodvora Delnice prema Zalesini također se žuti. Ne od vagona, već od radnih strojeva i drezina infrastrukture:




Tu je i Brum:


I dvije bačve goriva (valjda):


Iz daljega to izgleda ovako:


Ispred kolodvora nam je jedna bakica ispričala čitavu noviju povijest željeznice u Delnicama, kao i svega uz što se željeznica veže (drvna industrija, prehrambena...). Također, napomenula je kako su Delničani jako ponosni na svog željezničkog fotografa (pozdrav, Siniša!), te kako je sezona grijanja na pragu travnja još u punom jeku! To se, uostalom, vidi i iz priloženog:

(Stanley, čini mi se da je ovdje nešto "tvoje")

Vrlo kvalitetna reportaža, svake pohvale!

Sad, za ono pitanje o eventualnoj vojnoj pripadnosti onog objekta - doimlje se kao nekakvo sklonište, ali pomeni svakako ne kao "borbeni" bunker...

Tj. ne znam, čini mi se ipak da nije vojno.

A onaj bunker iznad Meje je poseban: "rupnikovac" s talijanskom okupacijskom dogradnjom, i to dosta rijetkog tipa, koji se gradio samo uz prugu Zg-Ri, i ja sveukupno znam samo za 3 istovrsna komada. Približni tlocrt:



S prijašnje stranice, samo da se nadovežem na staničnu zgradu u Jurdanima:





Tek da se vidi detalj koliko je bilo jednostavno izmijeniti talijansko "Giordani" u "Jurdani"...

Nakon obavljenog kolodvora Delnice, krećemo u potragu za kolodvorom Zalesina. U mjestu Zalesina tražimo prilaz pruzi, no skrećemo na posve drugu stranu i završavamo u Starom Lazu! Pitamo jednu gospođu kako doći do kolodvora Zalesina, a ona nas, nakon što nas je blijedo odmjerila k'o dve budale koje traže bunar u pustinji, šalje nekim neasfaltiranim putem do nekakvog zaselka. Tamo nailazimo na nekakvog gluhog dedicu koji lopatom čisti zaostali snijeg kako bi svog zelenog fiću mogao ispeljati iz dvorišta. Razgovor je tekao ovako:

Thomcro: Dobar dan, znate li možda kako doći do željezničke stanice?
Deda (uz motiranje rukama kako ne čuje): Govorite malo glasnije, ja slabo čujem
Thomcro (glasnije): Kako da dođemo do željezničke stanice
Deda: Ma jebo mu bog mater, da mu jebo! Koliko ga je napadalo ove godine...
Thomcro:
Deda: Zglobovi me bole od lopatanja cijelu zimu. Taman očistim dvorište - napada novi! Sad je već kraj trećeg mjeseca, a još ga ima...
Thomcro: Gadno, gadno... Negoo, KAKO DA NAĐEMO ŽELJEZNIČKU STANICU?
Deda: A za stanicu me pitate? To vam je u Kupjaku!
Thomcro: Ma ne tražimo mi stanicu Kupjak, nego Zalesina
Deda: To vam je u Kupjaku. Odite u Kupjak, kod ciglane se skreće za stanicu
Thomcro: Fala ti k'o bratu...

Odlučujemo potegnuti do Kupjaka, pa tamo pitati nekoga zna li kako doći do stanice Zalesina. Tako i bi. Na ulazu u mjesto Kupjak s desne strane stoji jedan ugostiteljski objekt. Tamo nalazimo čovjeka koji nam objašnjava kako do kolodvora Zalesina postoji šumski put koji se od glavne ceste odvaja kod nekadašnje ciglane. Dakle, nije deda iz Starog Laza prolupao, nego se zbilja od glavne ceste šumski putevi za stanice Zalesina i Kupjak odvajaju gotovo na istom mjestu.

Slijedeći upute tipa ispred birca, skrećemo kod ciglane i nastavljamo šumskim putem. Put je blatnjav od snijega koji se topi i izrovan kotačima kamiona koji tuda izvlače balvane. S jednim takvim imali smo bliski susret i jedva našli malo proširenja da mu se sklonimo. Vozimo tako kojih 3 kilometra šumskom cestom, ali od pruge ni traga ni glasa. Popeli smo se na popriličnu nadmorsku visinu, ispod nas se u izmaglici otvara panorama čitave delničke doline:


Pute postaje sve uži i lošiji, a nailazimo i na tragove koji upućuju na prisustvo divljih životinja:


Odlučujemo se na prvom proširenju okrenuti i vratiti do glavne ceste. Tako je i bilo. U povratku natrag na manjem raskršću usred šume predlažem da skrenemo desno i potražimo tamo kolodvor, ali Thomcrou je bilo dosta šumskih putešesvija, pa me odgovara od tog nauma (a i sa benzinom smo bili prilično kratki, pa baš ne bi bilo zgodno ostati bez njega usred nekakve šumetine). Za dva tjedna će se pokazati da smo trebali to učiniti jer za kojih 300-tinjak metara upravo tim puteljkom naletjeli bismo na traženi kolodvor.

Nakon ove šumske avanture clio je izgledao kao da je upravo došao sa Camel Trophy rellyja:


U Skradu stajemo na pumpi i rješavamo maloprije spomenuti problem sa benzinom, zbog kojeg smo u međuvremenu odlučili preskočiti stajalište Kupjak i eventualno ga obraditi ako još bude dana u povratku. Na pumpi se dešava ona već stoput ispričana scena sa termometrom , pa nasmijani i lagano posramljeni nastavljamo put prema kolodvoru Skrad. Tu smo već bili, pa ne moramo tražiti puteve. Čim smo stigli na skradski kolodvor, ugledali smo slijedeći prizor:


Uskoro je na treći kolosijek "uklizao" putnički iz Moravica:




...i nastavio dalje prema Rijeci, a mi smo brzinski obišli kolodvor. Sa civilne strane u korito se slijeva voda. Rekao bih da su se tu nekada svježom vodom napajali konji, ali mi se čini dosta novija gradnja:


Tu je i bagerić:


U čekaonici nakon prolaska vlaka za Rijeku - mir i tišina:


Stabla na prvom peronu, prema riječima prometnika, žrtve su ISEV-a:

Uskoro se na izlaznom signalu prema Moravicama upalilo zeleno. Očito je vlak kojeg smo maloprije ispratili u Delnicama (ili možda u nedosanjanoj Zalesini) imao križanje sa putničkim na relaciji Rijeka-Moravice:






I ode prema Moravicama:




Stupovlje u Skradu ukazuje na šlampavost pripremi provedbe direktiva EU. Na nedavno uređene perone postavljeni su novi stupovi kontaktne mreže. Teško da imaju više od 4-5 godina. A onda je izašla direktiva EU prema kojoj na uskim otočnim peronima ne smije biti stupova, pa su podignuti i ovi novi portali:


Nakon što smo obavili Skrad i krenuli se javiti prometniku, kaže Thomcro "E, sad još Brod Moravice, pa smo gotovi!". Čekaj, čekaj! Da nisi štagod preskočio? Žrnovac!!! Pitam prometnika kako da dođemo do stajališta Žrnovac i on nas uputi do mjesta Donja Dobra, gdje se jedna manja cestica odvaja lijevo za neke zaselke. Jedan od tih zaselaka je i Žrnovac. Kaže da ćemo lako naći stajalište, samo ako je cesta prohodna jer nakon što se snijeg otopi zna po cesti biti zaostataka pijeska i blata. Ajmo probati naći!

I našli smo Žrnovac. Vrlo brzo i jednostavno, prema uputama prometnika iz Skrada. Cesta je bila potpuno čista, iako je oko nje još podosta neotopljenog snijega:


Još nismo niti uparkirali, kad je sa pripadajućeg ŽCP počelo odjekivati zvonce! Vadi brže foto opremu!


Oho!!! Šesnaestica se nakon par tjedana izbivanja vratila među žive!!! Onaj bijeli dim sa prethodne slike je - pijesak pod kotačima:


Sunce je već palo prilično nisko, zato još samo jedan kratki pogled prema stajališnoj zgradi i pokret prema Brod Moravicama:

Iako sam do Brod Moravica već vozio, Thomcro mi je pomogao pri ponovnom pronalasku pravog smjera do kolodvora. Dolazimo na kolodvor sa posljednjim zrakama sunca, ja brzinski slikam panoramu, a Thomcro se javlja prometniku od kojeg dobija informaciju da će uskoro teretni iz Moravica, pa da budemo oprezni pri fotografiranju. OK, biti ćemo.

Nakon poslikane panorame par detalja sa kolodvora:


Pipica:


Natpis na bočnoj strani zgrade:


Ćenifa:


Sadašnji prostor čekaonice je očito naknadno dograđen pokraj stanične zgrade:




Na kolodvoru traju nekakvi radovi, pa tamo nalazimo bijeli kompresor i ovu žutu motornu alatku:


Evo i tog teretnjaka kojeg nam je prometnik najavio:


Uvjeti za slikanje postali su toliko loši da povratak u Kupjak nije dolazio u obzir. Uostalom, dok smo došli do Kupjaka pao je potpuni mrak. Dok smo prolazili kroz Delnice uočili smo zeleni ulazni signal iz smjera Skrada, pa skrećemo još jednom na kolodvor da unatoč mraku pokušamo uslikati taj vlak koji dolazi. A došao je ovaj isti vlak kojeg smo ispratili u Brod Moravicama, ali su slike ispale toliko loše da ih nije vrijedno dizati na forum... Toliko iz ovog ekšna.

Kako sam tih dva tjedna bio na godišnjem (što je vidljivo i po samom datumu ekšna - 25.3. je bio četvrtak) slijedi mi odlazak u Ogulin...

Na uskršnji ručak pozvan sam u Ogulin. Kako sam bio na godišnjem, odlučio sam krenuti koji dan ranije, pa se tako u četvrtak 01. travnja u 7:25 nalazim nalazim na stajalištu Krnjevo. Samnom putuje i nećakinja. Kako je prethodnog vikenda započelo ljetno računanje vremena, već je potpuno svanulo i uvjeti za fotkanje su odlični. Evo i našeg vlaka:


Riječki kolodvor je prilično pust u ranim jutarnjim satima:


Naš vlak čeka križanje sa putničkim koji nešto kasni. U dogovoru sa prometnikom, taj vremenski jaz iskoistili smo za kupnju karti na šalteru kolodvora, pa neće biti natjerivanja sa kondukterom u vlaku. Evo konačno i tog putničkog:




Ispod pasarele sprema se za polazak:


Brodina na Brajdici:


Na Pećinama je još uvijek zatvoren prvi kolosijek:


A ni onaj prevaljeni stup još nije maknut sa njega, dakle - radovi na sanaciji još nisu ni počeli:


Pogled na Škrljevo sa nasipa kod ŽCP Meja:


Elektro-nešto veliko u Krasici:

Prema Meji:


ŽCP Meja:


Pogled na Krčki most iz kolodvora Meja:


Bakarski zaljev gledan sa prozora Bl-a u Melnicama:


Zlobin:


U nastavku sam malo manje škljocao, sve do Vrata. A tamo izmaglica:


Prošli tjedan smo obradili DI Lučice iznutra, evo sada pogleda i izvana:


Preko autoceste A6 vode dva željeznička mosta, ali preko onoga koji vodi u Lučice već dugo ništa nije prošlo:


U Delnicama su radovi na prvom peronu u najvećem jeku:


Udobno zavaljen u Bl vagonu:

Zalesina je još uvijek nedosanjani san Štaciona:




Kao i Kupjak:




Na ulasku u Skrad:


Nisam samo ja bio udobno zavaljen:


Žrnovac u izmaglici:


U Moravicama - presjedanje:




Naš dotadašnji vlak:

Ulazimo u Bl postavljen na trećem peronu, ali kondukter nas zove van riječima "Nije to vaš vlak, dojt će sad litorina iz Ogulina po vas!". Eh, gdje su ona lijepa vremena kad je litorina zbilja išla do Ogulina... Danas je od litorine u ovim krajevima ostao tek naziv za sve motorne vlakove, pa tako i za Mađara...

Dok on stigne, ja škljocam po kolodvoru (u jednoj ruci laptop i torba s robom, u drugoj kava iz Condora i fotoaparat!):

Evo konačno i njega:






Interijer tipa ZG-locco - stolice one uske zubarske, i to po jedna da bude više stajaćih mjesta:


Još jedna nedosanjana destinacija Štaciona - Ljubošina:




U Ogulinskom Hreljinu križanje:

Nakon kraće okrijepe u Ogulinu odnekud stiže inicijativa: "mogli bi se ići nekamo provozati". Naravno da bi mogli, ali usput bi bilo jako dobro da i poslikamo koju panoramsku. Prijedlog prihvaćen - idemo uz prugu, pa dokle stignemo! Prva stanica - Oštarije. Zadnji put kad smo bili ovdje kolodvor je bio okovan snijegom i ledom. Sada pravi proljetni ambijent:


Pogled prema Košarama:


...i prema Ogulinu:


Skretnica kolosijeka EVP (ni EVP, a ni kolosijek nisu u funkciji već skoro 30 godina):


Kolosijek ex JNA:


Početak Ličke pruge:


Pipica:


Čekaonica:


Tračnice su, osim spojnicama spojene i nekakvom žicom. Što je to i čemu služi?

Još jedna "crna točka" Štacionovog bauljanja Riječkom prugom su Košare. Kroz Skradnik, pa lijevo na Jozefinu prema Karlovcu i odmah nakon par zavoja s lijeve strane odvaja se cestica za stajalište Košare. Konačno ih je netko iz Štaciona locirao:


Pripadajući ŽCP:


A sa njega je taman kad smo stigli počelo zvoniti! Uskoro evo i prve "lovine" ovog poslijepodneva:


Dok sam slikao panoramu na najjužnijem signalu Riječke pruge pojavilo se ovo:


A prugom je uskoro protutnjala drezina:


Vrlo brzo nakon ovoga - vrlo sličan prizor, samo je drezina nešto drugačija:


Unutrašnja tračnica zavoja je prilično istrošena:


Čekaonica:


Civilna strana zgrade:

U Tounju peripetije sa stražarom IGM-e, koji nas nije htio pustiti do stajališta jer se ono nalazi u krugu kamenoloma. Pogotovo je poludio kad je vidio da nosim foto aparat, ali sam ga smirio dozvolom HŽ-a i činjenicom kako ju i namjeravam koristiti na pruzi koja je dobro HŽ-a, a ne IGM-e. Ovu staru crkvicu sam slikao takoreći na skrivečki:


U mojoj pratnji bile su dvije ženske - jedna koja je u Tounju prvi put u životu i druga koja je ovdje ostavila prvih deset godina radnog vijeka:


Na stajališnoj zgradi oglasilo se zvono i kroz par minuta iz smjera Košara došao je putnički:




Unutrašnjost stajališne zgrade prekrivena finom bijelom prašinom. Uostalom, kao i cijelo mjesto:


Gornje Dubrave preskačemo jer sam tu panoramsku već uslikao. Do Donjih Dubrava utrkujemo se s vlakom na pruzi u daljini i izvlačimo pouku - vlak je uvijek brži!




Donje Dubrave u ništa boljem izdanju nego prije 5 mjeseci:


Šum tračnica nagovještava skori prolazak vlaka! Iz smjera Generalskog stola stiže putnički:






I ode prema Ogulinu:

Panoramsku fotku kolodvora Generalski stol sam već poslikao, ali tada je na kolosijeku nasuprot kolodvorske zgrade stajao vagon od kojega se nije ništa vidjelo. Idem uslikati novu. I još par fotki kolodvora:




Čekaonica:


Na prilazu kolodvoru prizor za temu "klasična vozila s naših cesta", s time što boja ovog vozila baš nije klasična, ali je fino usklađena sa kućom vlasnika:


Na cesti prema Gornjem Zvečaju improvizirani autootpad:

Prepoznaje li netko ovaj bus sa slike?

Iako je stajalište praktično uz samu cestu, trebalo nam je nešto vremena da ga nađemo. Zapravo, prošli smo par puta pored njega, ali nismo skužili da je to to:


Čim smo stigli, tračnice su počele šuštati, a iz smjera Generalskog stola doletjelo je ovo:




I nastavilo prema Dugoj Resi:

Nedugo nakon toga iz Duge Rese prema Generalskom stolu prolazi ovaj vlak:




I zaustavlja taman da poslikam lokomotivu onako kako to najviše vole ljubitelji tekstura:


Držimo dobar prosijek - svaka stanica barem jedan vlak. Jedino u Oštarijama i Generalskom stolu nije bilo ničega, ali zato u Donjim Dubravama i Gornjem Zvečaju po dva vlaka. I još dodajmo one dvije drezine u Košarama...

Ženski dio ekipe se već lagano štufao pruge, panorama i stanica, pa traže mjesto gdje bi mogle popiti kavu. U Belavićima odmah nasuprot stajališta postoji birc, pa možete piti kavu dok ja poslikam panoramu. Odlično! Svi sretni i zadovoljni. Dok su njih dvije išle prema bircu, a ja prema stajalištu iz smjera Duge Rese se došuljalo ovo tehnološko čudo:




Slikam stanicu i još jednom proklinjem previsoki peron:




I pridružujem se pratnji u bircu. Na koncu, i sam sam prilično umoran, digao sam se u 6, a već je 16 sati. Popili smo rijetko dobru kavu (sa naglaskom na rijetko) i krenuli dalje. Dok smo išli prema autu, sa ŽCP se opet oglasilo zvono, a iz Duge Rese je za Generalski stol prošao još jedan putnički vlak:






"Vlak je uvijek brži!":

Dugu Resu već imam poslikanu, pa sam ju preskočio. U Mrzlom polju sam se zadržao kratko - poslikao panoramu i dvije-tri fotke kolodvorske zgrade, javio se prometniku i kratko porazgovarao s njim i nastavio dalje. Evo te dvije-tri fotke zgrade:



Ovdje mi se baš sviđa ovaj mali "parkić" između kolosijeka i kolodvorske zgrade!

U Karlovac stižemo već prilično kasno poslijepodne, a kako je zbog promjene sata dan počeo ranije, tako će ranije i završiti. Odlučujem prvo obraditi glavni karlovački kolodvor, a ako ostane vremena i dovoljno dnevnog svjetla poslije obraditi i stajalište Karlovac Centar. Na kolodvoru putnički upravo kreće prema Zagrebu. Ili možda prema Ozlju? Ma neee, tom prugom ne vozi klasika. A možda je prema Skakavcu i Sisku? Teško...


Javljam se prometniku koji me vrlo srdačno primio. Zadržavam se s njim u podužem razgovoru i zajedno s njim dočekujem putnički iz Zagreba za Rijeku:


Dok sam poslikao panoramske fotke perona, čekaonice i hola vani se toliko smračilo da više nije imalo smisla niti pokušavati slikati Karlovac Centar. Ali sve u svemu, zadovoljan sam. Od Rijeke do Karlovca ostale su neobrađene stanice Rijeka, Sušak-Pećine, Zalesina, Kupjak, Moravice i Karlovac Centar. Valjda će biti prilike da i njih obradim.

Slijedećeg dana, na Veliki petak, put me nanio malo dalje od pruge. Ne predaleko, opet, ali ne niti NA samu prugu: u dolinu Gacke. Švičko jezero nalazi se u selu Švica kod Otočca:






Večer sam proveo kod kumova u Sincu i dobio par nevjerojatnih podataka vezanih za taj komadić Ličke pruge (tunel Sinac još najduži je željeznički tunel u Hrvatskoj, a mislim i u bivšoj Jugoslaviji, stajalište Sinac nalazi se na obronku šumovitog brda i sami Sinčerani ga gotovo nikada nisu koristili jer im je bilo nepristupačno, nego su oduvijek išli u Ramljane).

Treći dan svog boravka u Ogulinu nakratko sam posjetio Zagreb i malo fotkao po Glavnom kolodvoru. Nažalost, nisam ponio stativ, pa nisam mogao napraviti panoramske fotografije:

Panoramu ogulinskog kolodvora napravio sam na sam Uskrs. I pritom malo prozujao kolodvorom i okolicom:


Na zapadnoj strani kolodvora, ispred skladišta odmara manevra:


Malo dalje od nje malo modernija varijanta žutih vagona za stanovanje:




..., dva klasična Positova žuta vagona:


... i nekakva žuta mini-drezina s dizalicom:






Skroz kod rampe i ulaznih skretnica - otvoreno skladište skalamerije i Toi-toi:


Iza svih kolosijeka od 1435mm jedno vozilo sa znatno širim kolosijekom:

Kad sam bio mali, ovdje su se prodavale novine. Ćenifa je bila u istom objektu, ali se ulazilo bočno, tu gdje je sad ova ograda na kojoj se suše močoti:


Nova zgrada prometnog ureda (Nova? Pa sagrađena je pred skoro 50 godina!):


Iza nje, prema nekadašnjoj radionici za održavanje cestovnog voznog parka JŽ odmara ovaj "little fellow":






Ova žardinjera je zapravo zatrpana fontana u kojoj smo se kao klinci znali i kupati:


Ulica u kojoj sam proveo djetinjstvo trčeći od parka ili igrališta do kolodvora, bilo po vodu, po stripove na kiosk ili kod Idriza:

(Idriz je, inače, bio slastičar koji je davno prije nego sam ja rođen imao slastičarnu na kolodvoru u Ogulinu. Po njemu stariji Ogulinci sve slastičare zovu Idriz, a u mojem djetinjstvu sladoled se dijelio na "onaj iz posluge" (Ledo i sl.) i "od Idriza". Otkad pamtim, iznad vrata ove slastičarne piše "Vlasnik: Murati Nuri", ali kad bi deda iz džepa izvadio Tomislava i rekao "Na, odi kod Idriza!" nikad nije bilo previše pitanja!)

Za kraj ove ogulinsko-ličko-kordunaško-zagrebačke četverodnevnice, par motiva sa balkona stana u kojem sam provodio djetinjstvo:


Susjedno dvorište, koje u ona prekrasna vremena nije bilo ograđeno, pa smo se kao djeca tu znali igrati:


Ranije poslijepodne kad sam išao u dućan, kolodvorom su se muvale dvije skuplane turnerice. Friško ofarbane, sa novim natpisom "Vuča vlakova". Nisam imao aparat da ih "cvaknem", ali sam ih kasnije dočekao na balkonu:

Jean je napisao/la:
Na cesti prema Gornjem Zvečaju improvizirani autootpad:
https://2img.net/h/i857.photobucket.com/albums/ab138/Brki2/Zeljeznice/Rijeka-Ogulin-Karlovac%2001042010/P4011093.jpg
Prepoznaje li netko ovaj bus sa slike?

Svaka čast, bus sa slike je Sanos, a model neznam, podsječa na one stare iz troleja...

Nije to Sanos. Prvi bočni prozor je onaj karakteristični sanosov, al je prvi normalni kod Sanosa uvijek bio ravan, a ovdje je kontra ukošen. Ovo je neka Dubrava

Možda ovo pomogne?


Oznaka ispod ovog "karakterističnog Sanosovog prozora" je TR120.

Magirus-Deutz

To mi je bila druga opcija, al na onoj prvoj slici nisam vidio ništa, a izdaleka me font podjećao na TAZ-ove brojke, nekakav 2823 ili tako neš. Uglavnom, bitno da smo rješili. Dajčina. Ni vrag da ima klimu ?