Provincijalac u Metropoli XXVI.

Ili: Prečko, here I come!

Posljednje nedjelje u veljači, bio sam opet u Zagrebu. Bilo je neodrađenih zadataka od prošlog vikenda pa se trebalo potruditi. Opća zapanjenost čitatelja prošlog putopisa ("Nisi nikad bio u Prečkom???") garnirana nježnim uspomenama iz mladenačkih, pače djetinjih ljeta odredila je moj itinerer. Da ne kažem da je sad otvorena tema gdje se najavljuju pa više nema vrdanja. Postajemo sve organiziraniji i izgubio se onaj rani čar anarhije i iznenađenja. A onda je došao šlag na tortu/kapuciner – na PP mi je javio veliki šef tramvajoljubaca, glavom i bradom STIB: "Čuj, ako se spremaš u Prečko, možda bih ti se mogao pridružiti..." Nije mu trebala konjska glava – bila je to ponuda koja se ne odbija.

Za razliku od prošle nedjelje, vrijeme je bilo malo sivo, zrakom su promicale nekakve bijele točkice – mislim da se radilo o smrznutoj Bandić-magli. Destinacija najbolje itd., itd. pa sljedstveno tome i moja ukazala se na obzoru.



Kad sam u kafiću na obližnjoj Antunovićevoj benzinskoj postaji otišao napudrati nos, ljubazna curica koja kuha čisto pristojnu kavu me upozorila da je to privatni objekt i da nije dopušteno slikavanje. Sličnu sam svinjariju lani doživio na odmorištu Janjče na autoputu kroz Liku. Za kaznu ću svima obnarodovati da u ćenifi nije bilo tariguza, a kad sam dobronamjerno na to upozorio osoblje u trgovini kroz koju se ulazi u sanitarije, rekli su da se to njih ne tiče već da je to stvar čistačice. Servus, Micika, rekla bi moja bakica.



Na igrama na sreću nisam nikada ništa dobio – moja jedina sreća u životu sastoji se u tome da uvijek nađem parkirno mjesto za Pfaffmobil.



G. Antunović je svoj privatni prostor osvjetlio vlastitim rasvjetnim tijelima





Dizajner: Pininfarina osobno! Ja sam uvijek vjerovao da on dizajnira lude automobile, a sad vidim da se ne libi ni kandelabara. Svašta. Svijet ide kvragu...



Diagonalno preko raskršća u očekivanju busa za Ljubljanicu. Tamo ću si za 25 dlakavaca nabaviti ZET-ovu dnevnu kartu. Sa STIB-om sam se dogovorio u 10:00 pa nemam vremena voziti se preko Črnomerca. Stoga ću sač'kat još 6 minuta.



Ovo sam si više uslikao kao podsjetnik za eventualnu drugu prigodu



I Zagreb je napokon shvatio da se iz karnevalskih ludarija dade izbiti i pokoja kuna. Ponuda zabavljača je, moram priznati, impozantna – za svakog ponešto.



Bus za Črnomerec. Ovaj je, kako bi mi Riječani rekli, od čera...

Eto mene na Ljubljanici. Nisam nešto lud za poreklamljenim gradskim prometalima, ali ova katica ima čisto simpatične boje.



Moje karte. Ono gore je nekakva prastara karta koju sam bar godinu dana nosao u novčaniku, ali me čisto uspješno dopremila do Ljubljanice.



Uvaljao sam se u 12-cu i vozim se prema Savskoj. Bio je to jedan od novijih modela 22xx pa sam imao priliku isprobati ono što ja zovem brijački stolac. Čak i nije neudobno.
Nova i stara bogomolja – obje otvorene i nedjeljom



Utom zazvrnda mobitel. STIB: "Čuj, upravo prema tebi ide muzealac. Siđi negdje pa ga slikaj, ja ću te čekati...". Taman smo se zaustavljali na trešnjevačkom placu.



I evo ga. Slikano iz ruke pa je malo drhtavo od uzbuđenja. Obratite pažnju koliko je ovaj M-24 tiši od niskopodnjaka



Idemo dalje. Opet bakule. Pa zar oni ne znaju da je nedjelja dan gospodnji određen za odmor i životne radosti? (Opet me nitko nije ništa pitao)



Sa STIB-om sam se konačno našao pred Cibonom pa smo se prvim tramvajem spustili do Veslačke sačekati nešto za Prečko. Došla je 5-ca.
Usput mi je moj mentor ispričao nešto o čem nisam nikad razmišljao na taj način. Tramvaji serije 21xx su jedini čisto zagrebački tramvaji – svi ostali modeli koji su ikad vozili po Zagrebu su vozili i negdje drugdje. Zgodno. Meni su se uvijek dopadali. Nekako veliki, prostrani i puni svjetla...



... a imaju i najudobniji tip stolica. U Rijeci imamo još nekoliko buseva s ovakvim sjedalima i to je ergonomski najbolje što se nalazi na ovom podneblju.

Eto me napokon u nepoznatom području. Kasnije sam shvatio koliko je veliko. Puno je novih objekata. Ove se crkve ne bi postidili ni u Škabrnji.



Golema spavaonica



Od javnih sadržaja poneki kafić i ...



Ne znam da li gradi ili prodaje, ali dopalo mi se. A adresa mi je pobudila malo nostalgije (jeste li znali da u Zagrebu ne postoji Riječka ulica?)



I evo nas na cilju. Prečko, I am here!



Moj mentor, pače Virgil



Izmišljen dan za slikanje aktivnosti na okretištu. Nema sunca pa niš ne blešči.

Nešto infrastrukturnih detalja

Službena zgrada ZET-a (s ćenifom?)



On slika sebe u ogledalu kako slika sebe u ogledalu... Nećemo valjda opet



Ima i semafor ← X →. Ovo me podsjeća na nekadašnju "Sportsku prognozu"



Stiže plava gujavica (velim ja da me to podsjeća na "Ratove zvijezda")





Prebacilo mu skretnicu



Ja slikam sebe u ogledalu...

U Prečkom se odlično vidi granica između velegrada i okružujućih ga polja & oranica. Sad, jesu li to baš one oranice gdje je Stanleyeva prijateljica sadila salatu ili je Seabral kao mlad dečko (kao da je danas star?) baš ove jendeke preskak'o, neće nikad biti naučno utvrđeno...



Veli STIB: "Ono tamo je Savska Opatovina!" Dobro.



Ovi su prizori vjerovatno puno ljepši u svibnju kad sve zazeleni, a gradski vrtlari urede travnjake



STIB je dao prijedlog da istražimo liniju 5. u punom opsegu što znači vožnju do Maksimira. Prijedlog je dvoglasno prihvaćen, a ja sam se raznježio pri pomisli da se okretište Maksimir opet koristi (u mom djetinjstvu tamo je okretala 12-ca)



Prebac'lo



U ogledalu



Još jedan infrastrukturni detalj. Ovo su kopirali sa 25KV



Baš djeluje moćno

Jedni nutra, drugi van... Kao dva stara geliptera uvaljali smo se svaki u svoj kut na kraju tramvaja pa održavamo ravnotežu gledajući unatrag













Prečko je ogromno. Stambenih blokova ima toliko da je vjerovatno svaki zagrebački arhić došao na svoje. Neki dijelovi su čak i lijepi.

Jope crkva. Ovo počinje nalikovati na Tomine putopise...



Okretište Jarun. Danas se ne koristi osim u neuobičajenim situacijama.





U sredini petlje je zanimljiv cvjetnjak



Horvaćanska počinje vijugati pa i mi s njom...



Htio sam slikati trajvan iznutra. Veli STIB: "Pričekaj Selsku, tamo je dobar zavoj!" Evo ga, daklem.



Pruga je podosta grbusava. STIB mi kaže da je rekonstruirana prije 10-tak godina. Savski glib čini svoje?



I ovo mi je pobudilo nježne uspomene. Paviljon IV., 4. kat... U to doba ovdje nije bilo nečeg osim sedam paviljona studentskog doma i blatnjave stazice kojom su kroz maglu i bljuzgu studenti gacali do tramvajske stanice na Savskom mostu. Tempora mutantur (valjda).



Dečki s Knežije???

Fali nešto kocki. Su i tu bile demonstracije? Lijevo je pruga za Novi Zagreb.



Ovaj je skroz plav. Meni se više sviđaju s bijelim, ali čujem da je to pluskvamperfekt...



I na okretištu Savski most je živahno.



Ona je sišla. Zanimljivo kako skateboarding jača mišiće...



Sjeli smo. Ipak sam ja gospodin u godinama pa mi se STIB prilagodio. Kanal, skrećemo u Držićevu.



Šubićeva. Ovdje su nekoć radili odlične lonce, tave i rajngle, a danas se ruši samo od sebe jer je zaštićeni spomenik industrijske baštine.



Katičina guza na Kvatriću



Mali : Posvećeno svim 4rumašima kojima se na obzoru naziru značajni životni trenuci...

I evo nas na odredištu. Okretište Maksimir. Ili Svetice? Bo?



Ljepotan u zavoju...



... i malo rastegnut



Moja zbirka ulične umjetnosti povećala se za ovaj izložak



STIB je odlučio otići na autobus koji će ga otpremiti na jedan od elitnih sjevernozagrebačkih brežuljaka i graba, a prethodno smo svratili u biblioteku. Meni se srozala razina kofeina u krvi, a i cipela me malo natukla.

Kafić ugodan, teta simpatična, kava dobra, a na zidu tračnička umjetnost.



Usprkos tome što smo metnuli (mudre) glave na kup, nismo uspjeli ubicirati ovu slikotinu



Bilo je poć, STIB u svoj autobus...





... a ja ću niz Maksimirsku ka konačnom odredištu. Trajvanom, jasno.

Usput sam zapazio još jedan interesantan cimer. Zanimljivo kako su se u Zagrebu uspješno održali neki stari građanski zanati ("Umjetno štopanje" u prolazu Balkan kina je svakako no. 1.)



Prvobitna je ideja bila otići do Črnomerca pa busom 134 do Španskog, ali se onda pokazalo na Atronu da je to puno čekanja pa sam se odlučio vratiti natrag peticom.
Nije me strah, peska belega ima dovoljno, a grijalica pod mojim repom grije tako da sam se prisjetio onih bačvastih grijača pod sjedištima u pagodama.



Odat ću vam tajnu promjene itinerera – putem do Maksimira smo prošli pokraj 'Rvackog željezničkog odlag..., ups, muzeja pa sam se odlučio vratiti pogledati stvar iz bližeg. Nije doduše Noć muzeja, ali nikad ne škodi probati.

Drempa



I ovo je nekoć bilo naše...



Fejsbukovci?



Bolje se nije dalo, al bar slika nije nakrivo

Malo unakarađeno, al' bar znam da sam na destinaciji



Elektru moje mladosti drže u dosta pristojnom stanju. Bar odavde iza plota se tako čini.



Stanleyeva ljubav je u nešto lošijem stanju. Meščini da čekaju ishod izbora prije nego se odluče farbati. Ono ispred je hiljadarka reducirana na bitne elemente



Već dugo nisam ovuda prolazio, ali mi se čini da su ove lokse u nešto boljem stanju (nije da bi vozile, al' se bar ne ljušte)



Mala 600 mm slatkica u dvorištu



Baš si zamišljam kako je na zavojima morala zavodljivo vrtiti guj'com



Posebno zanimljiv detalj – srednji kotači nemaju vijenca...

Idem dalje sljedećom peticom. Ova stajališna oznaka već spada u egzote



U jednom trenutku sam se sjetio da bi trebalo nešto i u kljun ubaciti. Valjda ću putem nešto naći. Aha!

Još je jedna povjesna zagrebačka krčma postala kineski restoran. Kako je kren'lo, još će i savski most postati Yangtze most...



Unutrašnjost je čisto pristojno uređena



Wan-ton juha je bila odlična (zaboravijo slikati)



Za glavno sam pitao par ovih na žaru...



... ali su decidirano rekli da ne može. Uzeo sam neke pržene rezance. Bilo ih je toliko da sam pol odnio doma za večeru.



Stanica u Veslačkoj. Tu smo STIB i ja započeli odiseju. Krug se, dakle, zatvorio. Promatram plakate...



Ex-YU Tina Turner se odlično drži. A samo je dvije godine mlađa od mene...

Još jedan upapagajizirani



Zumirani pogled prema savskom mostu





Ovaj s biciklom je pun opasnih namjera



I to je kraj. Ostalo ste već jedamput vidjeli, a ako baš želite vidjeti što sam još vidio kliknite ovdje

Još jednom hvala STIBu na odličnom vođenju, ugodnom druženju i dobrim informacijama.

Bogare ti, već sam pomislio da si i mazn'o koju ribicu ...

Jel ti moram napisat da je slikopis komilfo ? A dobro, ajd ... slikopis ti je baš komilfo ... , baš mi je fino pal za večericu

Imam osjećaj, kao da će krigla letit u glavu svaki čas.
https://2img.net/h/i583.photobucket.com/albums/ss277/jkrema2/PreckoSvetice/PreckoSvetice002.jpg

Pfaff je napisao/la:https://2img.net/h/i583.photobucket.com/albums/ss277/jkrema2/PreckoSvetice/PreckoSvetice101.jpg

Pretpostavljam rezanci sa tri vrste mesa ??????
cijena??????

Gradonačelnik i ekipa komentiraju izvrstan Pfaff-ov putopis.



Srdačan pozdrav !

Marioo je napisao/la:

Pfaff je napisao/la:https://2img.net/h/i583.photobucket.com/albums/ss277/jkrema2/PreckoSvetice/PreckoSvetice101.jpg

Pretpostavljam rezanci sa tri vrste mesa ??????
cijena??????

Ako se dobro sjećam, 30/35 dlakavaca. Ono što je na slici je otprilike polovica. Svakako znam da je druga polovica došla doma i bila čisto pristojna večerica.