S Pfaffom od Oštarija do Otočca

Pretposljednjeg dana mog mini-Go u GK sam se odlučio počastiti izletom. Kuda? Prema Ogulinu,a daće bog i dalje. Uvidom u meni dostupnu dokumentaciju sam naime ustanovio da sam se vozio vlakom tj. Švedom od Ogulina do Vrhovina (i natrag), ali da pripadajuća službena mjesta uz nekoliko izuzetaka nisam pošteno obradio. Sramota! I tako sam 24. kolovoza 2011. u cik-cak zore oko 9 ha osedlao Pfaffmobil i odjezdio na istok. Ususret suncu.

Tzv. "okreti" tj. zavoji na Karolini prije ulaska u Mrkopalj. Lijevo je brdašce Kalvarija, odgovarajuće označeno.



Vid' ovog, al' si je nakitio lesu. Možda ima i kakve Vestalke na tavanu?



Zadružni dom u Starom Lazu ima osim spremišta za navalno vozilo lokalnog DVD-a i zavičajnu zbirku.



Lijevo u dolini se vidi ACRZ i vijadukt kod Zalesine.



U ovoj udolini sučeljavaju se portali tunela Pod Vugleš i Javorova Kosa. Naknadnim neposrednim uvidom u stanje na terenu ustanovljeno je da se tu po zimi hoće nakupiti snijega pa su onda sagradili ovaj limeni poklopac.



Negdje kod Hambarišta prelazim rijeku Dobru. Ona je posve jednaka s obje strane mosta

Bližim se Gomirju. Sad konačno imam bliski doticaj s prugom. Ovo sam zadnji put slikao po zimi



Zatvoren ŽCPR (spuštena R). ASEU nisam ulovio, al' jesam vagone!



Ding-ding-ding! Ajmo dalje



Gomirje



Piše da je ribnjak. Obično i jest. Ribe su najvjerovatnije postale dvodihalice.
Inače, ovdje izbija šumska cesta koja počinje u Vrbovskom kod Kamačnika i kojom smo lunjali Jean, kiki273 i ja kad smo onomad tražili stajalište Ljubošinu



Kad smo već kod Jeana:



I eto me na območju grada Dombov..., pardon, Ogulina

Eto, a baš sam nedavno cendrao da već dugo nisam vidio konja (živog, četveronožnog)



Opet preko pruge



I opet Klek ( Jean)



Kroz Ogulin sam samo prozujao. Zapravo nisam baš jer imaju nekakve radove na glavnoj prometnici pa se moraš malo snalaziti. Oće to usred turističke sezone, ne?

Uz cestu ima puno improviziranih prodajnih mjesta gdje žitelji dokazuju da im je dobro rodilo. Obitelj obično uz krumpir i kupus parkira neku bakicu kojoj valjda jedinoj ne smeta žega (konačno toplo!)



Čemu most kad nema potoka?

Stanica Oštarije

... ili stanica Ogulin . pitanje je sad? Gdje uopće počinje lička pruga? Ja bih rekao – u Ogulinu. To je, na kraju krajeva, oduvjek bilo važno sresko mjesto. Tamo je bio zatvor, sudbeni stol, održavali se važni procesi... S druge strane toliko sam se već naslušao 4rumaških cendranja da kog vraga ide ICE u Ogulin skupljati putnike iz Rijeke umjesto da lijepo skrene u Oštarijama da je valjda u poimanju većeg dijela pučanstva ishodište ipak u Oštarijama. Prihvatio sam teoriju jer mi se lijepo uklopila buduć sam ionako planirao pohoditi oštarijski kolodvor.

Inače je kolodvor Oštarije fanj daleko od istoimenog naselja



Prođeš ŽCPR (tko kaže da su u 'Rvackoj željeznički prijelazi neosigurani? – samo treba spustiti rampu )...





... i eto me!





Putnički prostori



Čisto i uredno



Ima ćenifa, nema daska, ima i papir i kefa pa biraj...

Zanimljiv spoj starog i novog perona



Bunker



Vodonapojni toranj



Ovo je jedan od rijetkih kojima su izvadili spremnike,,,



... sad unutra drže drva i neku sitnu kramu





Pogled u smjeru Ogulina. Lijevo se odvaja lička pruga i taj se kolosjek kod Krpelj odvojnice spaja s onim iz Ogulina.



I pogled u pravcu Zvečaja, Karlovca, Jastrebarskog i Zagreba. Mene ovi peroni jako podsjećaju na štangice čokolade Merci!

Vodonapojna pipica



Obratimo pažnju na ovu iskliznicu...



... i one gole stupove nosače KM. Tu se odvaja kolosjek prema nekadašnjoj vojarni. Kažu mi da je KM išla sve do kapije, ali da nije za obilaziti jer je zaraslo i minirano. Onda nećemo.



Utom je natrčao 4059 iz Ogulina. Pruga je toliko ravna da sam u prvi čas pomislio da ASEA vozi strojno



A onda se doklimatalo i ovo čudo



Kotrljajući kompresor!



Za kraj: jedna panorama kolodvora Oštarije

Stajalište Šušnjevo selo

Dio pruge do Plaškog je manje-više ravan i tu ne očekujem probleme u mom istraživanju. Osim toga, cesta i pruga se uspješno prate. Ovo je, ako dobro pamtim, most preko Mrežnice



Kao što rekoh – od prve!



Ima ŽCPR



A tu su odmah i neki objekti



Pogled u smjeru Plaškog...



... i pogled u smjeru Oštarija (ili je možda obratno )

Stajališni objekt riješen je kontejnerom





(ja sam otvorio vrata radi uvida u unutrašnjost)



Ne'š ti unutrašnjosti, al' vjerovatno pomaže za lošeg vremena. Iz mojih vožnji Švedom ovuda po zimi pamtim da je bilo putnika





Putnička blagajna iz vremena prohibicije



Malo zastarjeli oglas. S druge strane je dobro zapamtiti kako nije samo HŽ kriv za kašnjenja



Dulja tabla neg' peron

U daljini likovnjak. Od svih signala na ličkoj pruzi, ovi jedini rade. Stara dobra predratna tehnologija



Prešao sam prugu tražeći mjesto gdje bih se okrenuo i na brežuljku ugledao ukopan stupić od JŽ-a



Zanimljivo kako se Klek mijenja kad se voziš oko njega



Pokušao sam od ovog stajališta napraviti ekxskluziv ispred objektiva, al' bolje jednostavno ne ide!

Stanica Josipdol

Zaboravio sam vam reći, dragi štioci, od Oštarija do Josipdola vozim se trasom nekadašnje Jozefine. To je po godinama srednja od tri povjesne ceste, građena od 1775 – 1779, koje spajahu Hrvatsko Primorje s Karlovcem. Jozefina ide od Senja preko Vratnika na Žutu Lokvu, Brinje, Krišpolje, Jezerane pa sedlom između Velike i Male Kapele na Josipdol, Tounj, Dugu Resu i Karlovac. Negdje 1833. izvršena je rekonstrukcija najtežih dionica.
Imao sam nekoć neku obitelj u Brinju pa se povremeno tamo ljetovalo. Veza? Naravno, autobusom. Riječki je "Autotrans" držao liniju Senj – Ogulin – Karlovac – Zagreb i to autobusima s prikolicama. Bile su to kasne 50-te i cesta je najvećim dijelom bila makadamska pa su putnici na odredištu ličili na mlinare (a ako si imao sreću, onda ti se i prtljaga vozila na krovu ). Negdje na prijevoju Kapela (887 mnm) ima jedan serpentinski zavoj pod 180°. Šole bi tamo najprije istjerao sve putnike na ledinu, izmanevrirao vozilo s bajvagenom i tek onda reukrcao putnike. Bili su to majstori svoga zanata – koliko znam, nikad nije bilo nikakve spomena vrijedne nezgode.

Većina željezničkih službenih mjesta u ovom dijelu Like proviđena je nekim oblikom cestovnog kažiputa.



E, za razliku od stajališta pređašnjeg, Josipdol je ozbiljan kolodvor. Evo ga s civilne strane



No, idimo redom. Dolazeći prilaznom cestom, najprije ugledaš robno skladište. Ne znam što se unutra zbiva (jer ne piše), ali nije devastirano, drvenarija je relativno uredna, a prozori imaju čipkaste zavjesice.





Nepozvan i nenajavljen uvaljao sam im se na boravak u hladu





Raspored zgrada je dosta sličan organizaciji kolodvora Vrhovine – između zgrade gdje su građevinci i kolodvorske zgrade nalazi se niz kućeraka u kojima su bila razna priručna skladišta

Tu je, naravno i, da prostite...



Već su mi neki počeli zamjeravati da nisam politički korektan ter da prikazujem samo muške zahode pa evo...





Vodonapojnik bez pipice (što si istočio, istočio si, nema nadomirivanja)



Bez obzira na napisano



Posjetimo malo prostore namijenjene običnom plebsu



Zgodno. Kao da je projekt iz "ABC Tehnike"



Putnička blagajna. Radi. Ima kompjutersko izdavanje karata



Čekaona

Pogled u smjeru Plaškog



Pogled u smjeru glavne kolodvorske zgrade s ekscentričnom natpisnom tablom



I pogled niz kolosjeke u smjeru Oštarija/Ogulina (ovisi da li se voziš u Švedu ili u ICE)



Panoramski prikac cijelog kolodvora



Otprilike preko puta glavne zgrade nalazi se iskliznica koje zatvara ovaj industrijski kolosjek. Malo ću ga pratiti jer mi se ne čini da bi mogao biti miniran.





Umjesto bika, posadili su stabalce...



... a okolo raste prava plantaža majčine dušice (Thymus serpyllum oliti timijan)

Industrijski kolosjek vodi u prostor nekadašnjeg, danas privatizacijski blagoupokojeng DIP-a Josipdol





Ušao sam u halu. U jako je pristojnom stanju, ali je oprema davno odnešena. Nikad mi nije jasno zašto netko iz razbucane pilane odnese strojeve da bi negdje drugdje otvorio – pilanu



Ovo je objekt kojeg iz prilično očitog razloga nisam testirao...



... ali sam zato iskoristio priliku i "kroz žicu" slikao robno skladište



Stari i novi Eas i sveprisutne željezničke klade



Panorama ogromnog tvorničkog kompleksa

Pogled unatrag



Vraćam se. Lijepo složene tračnice



Kg / metru + dužina?



11 sahata ujutro, a toplometar već pokazuje +32 celzijevca u 'ladu



Iako s malim zakašnjenjem, javio sam se osoblju. Nisu imali ništa protiv mojih egzibicija.



Na brzinu sam napravio par fotki tehnologije



Prelijepljen voznim redom i osiguran lokotom nalazi se klasični ormarić za putne karte (one smeđe, kartonske). Zlu ne trebalo.



Loparić i krajnici (tonzile?)

Pozdrav! Idem dalje pogledati kraj kolosječne lire u pravcu Plaškog



Preko ŽCPR ide cesta kojom se stizalo u DIP







Na drugom kraju kolodvora nalazi se stražarnica



Kolosjek u smjeru... no, ono suprotno od Plaškog!

Pažljivo sam se prišuljao prozoru. Čudo nad čudima – u sredini stražarnice je očuvan uređaj za pokretanje signala. Prislonim fotić na prozor iiii... bljesk!



A onda se unutra nešto praćaknulo i na vrata je izašao živ i zdrav željezničar. Ljubazno me pozvao unutra (uvijek mi je neugodno kad ovako nešto slikam u službenim prostorima pa brižni ljudi navrat-nanos sklanjaju šalice od kave, pepeljare, krimiće... Moram priznati da nikad nisam vidio ni traga alkoholu – svaka čast). Evo naprave. Aktivna je



Evo, majstor mi je pokazao:



Radni stol. Karton služi za zaštitu od sunca – sva su stakla čitava



Kad sam izašao iz stražarnice i krenuo natrag ugledao sam dvije iskliznice – staru i mladu, a na kraju kratkog šturca...



... malu remizu



Vjerovatno je služila za servisiranje drezina





Meščini da je netko nečim zakučio...

Ovaj vagončić koji liči na rane modele njemačkih oklopnih vlakova iz WWI...



... sjedi na kratkom komadu kolosjeka



Klasično skladište za ugljen za potrebe kolodvora



Idem dalje. Ovo je bilo zanimljivo i ispunjavajuće. Posljednji pogled na utovarnu rampu i Eas-e.

Stajalište Vojnovac

Nakon Josipdola napuštam Jozefinu i skrećem lijevo prema Saborskom i poznatom uzgajivaču bunike. Prije toga moram proći kroz Plaški. Jasno. To je kraj prve etape putovanja.



Cesta se cijelo vrijeme isprepliće s prugom.



Vojnovac. Koliko pamtim od vožnji Švedom, ovdje se nalazi povelika zgrada nekadašnjeg kolodvora (ukrižja?) koja je danas u jako ruševnom stanju, a službeno mjesto je svedeno na stajalište



ŽCPR Vojnovac





Pogled unatrag...



... i pogled unaprijed.



257 metara dalje našao sam komadićak hlada za Pfaffmobil i krenuo pogledati zgradu. Ovo je, jasno, pogled s civilne strane

Ex ćenifa. Pomalo ruševna



Južni poluprofil. Na bočnim fasadama ostale su stare table u latiničnoj verziji. Zgrada je u jako derutnom stanju. Ovdje su prošle mnoge vojske pa je, osim svega, i temeljito izgrafitirana



Ćenifa sa stražnje strane



Pogled niz kolosjek u smjeru Plaškog...



... i u smjeru Josipdola. Udaljenost zgrade od kolosjeka ukazuje da je ovdje morao biti još jedan kolosjek

Uđimo u zgradu





Ovo je valjda bila čekaonica. Prozor u kutu je bio blagajnički



Pogled u više sfere. Ima li smisla pentrati se?



Standardno stubište



I ulaz u podrum



Vratimo se časkom van. Ovo je bio šaht za ubacivanje ugljena u podrum.



Ona rupa u stropu me razuvjerila. Ostajem u razizemlju. Ovo je, pretpostavljam, bio pogled iz ureda šefa stanice



U nekadašnjem prometnom uredu još se vidi šaht za signalne uređaje

Sjeveroistočni poluprofil





Pročelje kolodvorske zgrade



Komunikacije prekinute...



Komunikacije uspostavljene...



Natpisna tabla pod prozorom spavaće sobe gospođe šefovice. Asimetrično postavljena, naravno.

Btw, mislim da sam otkrio tajnu asimetričnih tabli na ličkoj pruzi. Izvorne su table bile visoko na trokutastom zabatu središnjeg dijela zgrade (ponegdje se još vide ostaci svornjaka). Kod zamjene tabli je netko odlučio da se nema smisla penjati tako visoko pa su ih smjestili ispod dekorativnog vijenca koji vizualno dijeli prizemlje od prvog kata. Kako je tu na sredini smještena lampa, posve je logično rješenje da se tabla metne lijevo ili desno od njega. Zvuči logično, ne?



Idemo dalje...



Zgrada preko ceste bi isto mogla biti željeznička, ali nisam siguran

Stajalište Lički Podhum

Sljedeća postaja mog križnog puta po Lici me malo namučila. Ličkog Podhuma nema na karti (Ima pothum plašćanski, ali da li je to isti?). Kažiputa nikakvog, a uz cestu nigdje žive duše. Jest da je vrijeme od užine pa se sva pametna čeljad zavukla negdje u hlad, ali ja trebam informaciju.
Cesta isto pusta, nema turista, nema nikog. Groblja su isto pusta (iako mi je neki polu-demograf jednom tumačio da mrtvih ima desetak puta više nego živih – ili tako nekako)



Još kod Vojnovca sam vidio da s druge strane pruge vijuga neka bijela cesta koja isto prati prugu. Možda je pristup stajalištu s druge strane? Kako, međutim, stići na drugu stranu? Ugledah cesticu koja kroz prosjek u šikari ide okomito na prugu. Ajmo probat'...

Stižem pod nasip. Tu cestica ide kroz tunelić u nasipu. Da jad bude veći, infrastrukturci su tunel ojačali s dva 40 cm debela armiranobetonska luka pa sam se uplašio da ću morati Pfaffmobil najprije namazati vazeljinom prije nego izvršim proklizbu.



Jednom kad sam sretno izbio na drugu stranu, nađoh se na golemoj sjenokoši kroz koju je vijugala moja cestica. , meščini da sam zabucao. No kako se okrenuti? U daljini u hladu nekog golemog stabla ugledma crveni traktor i lika koji mi maše. Fino, on će znati!
Daklem, simpatični aboridžan na traktoru je stajao pod stablom i čekao da ja dođem jer se jedino tamo mogu vozila krajcati. Pitam ja njega za stajalište Lički Podhum i on mi objasni da sam, naravno, zabucao: "Ajd' lijepo vozi zamnom pa ću ti pokazat'. Nego, kod koga ideš?"
Velim ja da ne idem u goste nego da tako, eto, iz hobija slikam željeznička staja lišta i stanice...
"Aha, !"



Prije tunelića, lik stade, siđe s traktora i objasni da se moram vratiti prema Vojnovcu, i kad naiđem na kuće s desne strane, odbrojim do pet i lijevo je isti ovakav cestuljak. Dobro, fala im, i ogodan dan želim... I ode on (nije imao problema s prolaskom, bit će da mu nije bilo prvi put )



Odavde sam uspio bolje slikati ojačanja u tunelu



Prva kuća, druga kuća, treća kuća, četvrta kuća, peta kuća. Sad lijevo! Ima put, ima znak za ŽCPR bez R. To je, valjda, to...

Ima ŽCPR bez R



Piše...



Kolosjek u smjeru Josipdola



Ovo je, da se izrazim tehničkim jezikom, jedinični kolodvor (ima sve što treba: natpisnu tablu i peron – sve drugo su dodaci koji u putničkom smislu ne doprinose bitno učinkovitosti službenog mjesta). Ima čak i stup sa svjetlom.



Ukrasnog bilja na peronu kol'ko 'oćeš



Panorama stajališta. Desno od rasvjetnog stupa vidi se onih pet kuća



I idem dalje... Natrag, to jest...

Stajalište Latin

E, stajalište Latin nije bilo teško pronaći...



... nalazi se u središtu mjesta upravo gdje se križaju pruga i cesta. Ovo je slikano s druge strane pruge jer sam tu pronašao hladovinasti parking za službeno vozilo ekspedicije. Podne je, a na asfaltu možeš peći jaja





Nema preživjelih – jedan vodozemac kojem je uskratilo treću dimenziju



Brižni vrapčić



Stajalište je tako na samom raskršću da je "S" tabla s druge strane ceste, a vlak (Šved) staje tako da mu je nos na cesti. Ovo je pruga u smjeru Plaškog



I u smjeru Josipdola

Eto napokon i službene zgrade. Vrlo je neobična, mislim da nisam takvu nigdje vidio. Po arhitekturi i ostacima boje fasade, rekao bih da je iz razdoblja 50-ih godina prošlog stoljeća



Zgrada je asimetrična s putničkim prostorima lijevo, a službenim desno. Zato je tabla simetrično postavljena nad prozor prometnog ureda. To nije bilo teško izvesti jer je netko pravodobno otuđio/razbio lampu



Stojim pod trijemom. Lijevo je čekaonica, a ravno su vrata koja vode u prometni ured



I ovuda je svašta prošlo





Prozor putničke blagajne



Prometni ured



Prometnik je imao lijep pogled. Stvarno! Pa sličan raspored je i na kolodvoru u Lupoglavu (iako arhitektonski nemaju baš nikakvih sličnosti)