Nekadašnji kolodvor Petrinja

Prilozi za banijsku željezničku arheologiju

U zadnje su se vrijeme svi okomili na Baniju pa da i ja pridodam koju...

Nakon (ne)sretno završene epizode u Varaždinu i prospavane noći u hotelu u Zagrebu (platijo organizator!), produžili smo sutradan ujutro sproću Petrinje gdje je trebala ponoviti performans. Što se mene tiče, ja sam opet dobio svojih pet sati pa neka vidim što ću s time...

Što ću? Pa, naravno, idem do ex kolodvora Petrinja ustanoviti što je sve mlađarija propustila registrirati prilikom svojih obilazaka .

Par riječi o Petrinji. Ovaj je grad svoju postolujnu preobrazbu obavio prilično benigno. Osim neizbježnog trga dra. F.T. i ulice Stjepana Radića, ostale ulice nalikuju po nazivima na sadržaj moje nekadašnje čitanke iz 'rvackog – sami Nazori, Šenoe, Vidrići, Domjanići... Baš lijepo. I otporno na promjene. Ono što je manje lijepo i što sam nažalost primijetio i na ostalim tzv. "Područjima od posebne državne skrbi" je odsustvo ljudi na ulicama. Ima ih u kućama, ima ih u automobilima i na biciklima, ima ih u trgovinama, ali ih nema u dvorištima, vrtovima i sl. Na trenutke imaš osjećaj da je policijski sat.

U traženju nekadašnjeg kolodvora morao sam za informatora odabrati neku vremešniju osobu. Imao sam sreću, zaustavih ženu na biciklu, a ona mi objasni od prve: "Samo ravno, kad pređete prugu, prva lijevo!" I bi tako. Ulica željeznička



Parkirah Pfaffmobil u hlad žalosne bukve pa puteljkom preko pruge...



... ravno u džunglu



Nekadašnji peron odolijeva najezdi



Zanimljivo – otvori na staničnoj zgradi su (bili) jako dobro osigurani. Kao da je netko želio zaštititi zgradu u upotrebljivom stanju za neka bolja vremena. Danas se od toga vide samo ostaci. Prošlo je previše vremena

Unutrašnjost



Hodnik prema čekaoni i putničkoj blagajni









Prolaz u stražnji, rezidencijalni dio zgrade je zazidan. Zanimljiv kapak na nadsvjetlu ('rvacki: oberlihtu)



Još jedna zanimljivost – službene prostorije su bile u pločicama



Pogled iz smjera blagajnikove gajbe



Nekadašnji prometni ured. Šaht za instalacije i bužir za kablove



Ostaci ostataka

Svornjaci od nekadašnje natpisne table?



I pogled prema peronu



Idemo na civilnu stranu. Pred zgradom bilo je lijepo uređeno okretište za vozila izvedeno u granitnim kockama





Kolodvorska zgrada s civilne strane



Rane...





Stube na gornji kat su drvene, a ulaz je zapriječen (u gornjoj polovici). Kako se ni LL nije ufao gore, a on je za vreću cementa lakši od mene, ODUSTAJEM od daljeg istraživanja (a baš me zanimao zahod)

Evo i vanjskog zahoda



Sa stražnje strane



Robno skladište





Na civilnoj strani opet jedan dubokoumni grafit



Zanimljiva izvedba utovarnog podesta. Olakšava prozračivanje i održavanje



Iza ovog prozorčića sjedio je g. skladištar, dostojanstven u svojoj plavoj flajdi i izdavao tovarne listove i skladišne izdatnice.



Prostor skladišta. Odlično očuvano lijepo krovište



Ovo se nije dalo odnijeti? Ma, dajte... Mora da je previd!

Na jednom od onih ukrcajnih podesta sjedila su dva besposlena, što bi rekao moj pokojni deda, uglosera. U neko doba su se praćaknuli, skočili na noge lagane i izgubili se duž perona u šikari. Aha, mislim si ja, ajmo vidit dokle seže stazica...



Mjestimično je bilo rjeđe...



... a mjestimično gušće. Ove bodljikave povijuše su mi se neprestano hvatale žniranaca i razvezivale mi cipele (vidite koliko se patim zbog vas...)





S druge strane nasipa je veeeliko parkiralište koje Petrinjci zovu "Autobusna stanica" iako to nije



Stigao sam do izlazne skretnice

Ovo neću pokazati svom prijatelju u Lokvama. Nisam siguran da li postoji neka institucija koja liječi PTSP kod skretničkih signala





Stup taman za LL-a



Infrastrukturni detalji





Generacija mog starijeg sina

Nastavim li ovako, možda stignem do Gline



A-a! Grmoliki bik (ili bikoliki grm?)



Mo'š jedino stazicom nalijevo...



... ili stazicom nadesno



Osvrtaj



Sišao sam po lijevoj stazici i odlučio se vratiti asfaltom po željezničkoj ulici.
Lokalni gepard



Zamisli sreće pregoleme kad ti je prvi susjed u kvartu ovakav papak. Pretpostavljam da svakog 10. travnja mecima čisti paučinu iz cijevi kalašnjikova, a u ostalom razdoblju navija Thompsona (Za utjehu – viđao sam 'vakih i po Jameriki!)



Mali crni pas s kitnjastim repom. BTW, on i ona mačka su jedina živa bića koja sam sreo oko kolodvora

Vratimo se kolodvoru. Ruševina još jedne pomoćne zgrade





Bila je to garaža za pomoćno lako šinsko vozilo



Tračnice. Spoj na glavni kolosjek je davno uklonjen



Zanimljivo. Okolina je bujno zeleno džunglovita, a duž kolosjeka je nekakva sparušena sivosmeđa trava. Nije vrag da su dovukli kemijski vlak?!?



Ovo valjda ide u temu "Životinje i željeznica", al' mi se ne da premještat' sliku



Meščini ovdje nešto fali/nedostaje



Izlazne skretnice u smjeru Siska

Osvrtaj. Bio je to sasvim velik kolodvor



Bik. Rogove su mu davno skinuli.



Stražarnica.



Ovdje je bila vinta za rampu



Unutrašnjost



Još jedan zgnječeni



S druge strane ceste je skretnica gdje se ulijevo odvaja nekadašnji industrijski kolosjek za "Prvu hrvatsku tvornicu salame, sušena mesa i masti M. Gavrilovića sinovi" u Petrinji. Tuda su navodno dovozili solidno užirene okolokućne blatobrčkavce izravno pod nož. No, o tome malo više kasnije.

(BTW, znate li kako je nastala Gavrilovićeva pašteta?)

Dosta je bilo. Idem po auto pa dalje. Za kraj – jedan bukolički prizor



Željeznička ulica zapravo spaja dva ŽCPR-a koji određuju granice kolodvora



Ovaj je na drugoj strani.



Ovuda sam i došao, ali ne bih tuda prošao do stanice



Pravac Glina



Odmah iza nasipa ima desno asfaltirani puteljak koji završava na ogradi onog "Autobusnog kolodvora".



Popreko mu prolazi kolosjek. Šturc? Kamo i kuda?



Tamo i tuda

Opet ograda. Zaključana



Hrpa građevinskog poluotpada i malo dalje još jedna ograda.





Pogled unatrag





Sjetio sam se da sam u nekakvom ćumezu prekoputa civilne strane kolodvorske zgrade smotrio par likova koji su cuclali Žuje. Vratih se tamo po informacije. Najstariji od trojice se odmah razglalamio kako on zna najbolje i da je to kolosjek koji vodi do "Gavrilovića". Ja velim da znam za to i da to nije taj, uzimam olovku i papir i crtam kolosjek, ali lik sveudilj brusi svoje. Vidim da situacija postaje incidentna, ljubazno pozdravljam i podvijam rep. Morat ću sve sam (srećom sam navikao).

Zanimljivo kako je cestovna signalizacija glede i u svezi željeznice opstala. Unatoč...



Vozeći se, što bi rekli Ameri, oko bloka, naišao sam na veliki prazni betonirani prostor na kraju kojeg su bile neke prodavaone svega i svačega. Pisalo je



Kad sam obišao zgradu, došao sam s druge strane one ograde gdje sam napustio industrijski šturc





Desno od pruge koja ovdje završava nalaze se goleme nadstrešnice kojima djelomično fali krov. Moj zaključak: stovarište građevnog materijala s vlastitim industrijskim kolosjekom



Bik u gustišu



Mislim da smo ovo razrješili

U Petrinji je tog dana bilo gužvovito jer je Jaca držala neke potičuće govore pa sam se dosta teško probio kroz sistem jednosmjernih ulica. Nakana mi je bila ubiti još koji sat vremena tražeći ostatke pruge u Mošćenicama pa, ako bog da zdravlja, i stići do Siska napraviti par fotki.
Još 240 metara do ŽCPR-a ?



Znak se zapravo dobro drži



ŽCPR se bitno lošije drži. Ovo je ostalo. S druge strane ex pruge ni toliko



Pogled u smjeru kolodvora. Desno je industrijski kolosjek "Gavrilovića"



Ni asvalt ne može zaustaviti HŽ



A ovo je "Gavrilovićev" kolosjek



Malo je bolje kamufliran

Šunkica!



Pogledajmo što ima s druge strane ceste. Ulazni kolosjek



Ovdje niže dolje ima još neki šturc.



Gdje ima šturca, ima i skretnica. To treba pogledati izbliza! Ovo je iz suprotnog smjera

Ulazna pruga. Kako je praščićima moralo biti milo kad su ih dovezli u ovakvo pitomo, zeleno okruženje...



Šturc se odvaja od ulaznog kolosjeka taman ispod onih kontejnerskih objekata



Od šturca se u suprotnom pravcu odvaja skladišni kolosjek



Skretnica



Stožer skretničkog signala



Evo skladišnog kolosjeka iz drugog smjera



Nastavak glavnog kolosjeka iza onih kontejnerskih objekata



Dalje nisam mogao jer nema puta. Šteta. Pruga navodno završava kod nekih silosa.



Dakle, prema onom što sam uspio vidjeti u krugu tvornice, pruge nalikuju na ćirilično slovo "И" (ili preokrenuto "N", kako vam drago).
S visine od nekih 1,5 km uz pomoć Google Eartha sam snimio Petrinju i ružičastom bojom označio industrijske kolosjeke koje sam snimio uz nekadašnju prugu.

Kako sam ionako kanio do Siska, krenuo sam dalje cestom prema Mošćenici. Tamo je nekoć bilo stajalište pa da vidimo da li je štogod ostalo.

Vid' ovoga, al' se nakitio



Prekrasna stara posavska kuća od hrastovih platica. Trebalo bi ju rasalat, zamijenit par komada i nanaovo sastavit. Bila bi k'o nova!



U Mošćenicama nisam našao nikoga tko bi me mogao uputiti na nekadašnje stajalište. Došao sam do kraja mjesta gdje pruga opet prelazi na drugu stranu ceste. Više se neće sresti prije Siska



Smjer prema Petrinji



U sklopu novosagrađenog objekta uz samu cestu nalazi se vahtarnica iz koje se upravljalo rampom



Temelj rampe s ostatkom pogonskog lanca



Šaht i nekadašnji kanal za lanac

Zanimljivo – privatni objekt je sagrađen unutar tipične ograde željezničkog objekta





S druge strane ceste našao sam dva dobrodržeća znaka



Dok sam slikavao, pojavila se neka baba i pitala me da li se sprema obnova pruge (uobičajeno pitanje). Rekao sam da istražujem nekadašnju banijsku prugu i tražim nekadašnje stajalište Mošćenica...
"Nema ti tamo, sinko, ničega. I šlipere su odnijeli..."
"Tko?", pitam ja.
"Malo naši, a malo njihovi..." (Očito mi je prepušten izbor!)

I to je bilo to. Da, stigao sam i u Sisak, al' to je već neka druga tema.

Prema kući sam krenuo preko Banije, imam tamo i nekih korjena, a i cesta je ljepša nego da se lomatam preko Zagreba. Putem se pružila prilika za neke akvizicije



Ovu flašu sušenih vrganja + 30 domaćih kokošjih abortusa platio sam 80 kn.



Putem nije bilo novih štafli...

Pfaff je ovo detaljno obradijo, čak je i 'odao ali ipak nije našao "Mošćenicu".

Pfaff je napisao/la:Stube na gornji kat su drvene, a ulaz je zapriječen (u gornjoj polovici). Kako se ni LL nije ufao gore, a on je za vreću cementa lakši od mene, ODUSTAJEM od daljeg istraživanja (a baš me zanimao zahod)

Nisam ja to stepenište ni vidio. Mudra odluka da se ne pentraš gore. Vjerojatno bismo bili uskraćeni za ovaj zanimljiv putopis.

Pfaff je napisao/la:Dok sam slikavao, pojavila se neka baba i pitala me da li se sprema obnova pruge (uobičajeno pitanje). Rekao sam da istražujem nekadašnju banijsku prugu i tražim nekadašnje stajalište Mošćenica...
"Nema ti tamo, sinko, ničega. I šlipere su odnijeli..."

Nisu bako, nisu. Na stajalištu Mošćenica je gornji ustroj pruge praktički netaknut. Koliko smo pred par dana uspjeli vidjet, od Siska do Petrinje bi se mogao uspostaviti promet, uz minimalna ulaganja. Par kosilica, motornih pila, nasut tucanika, podbit i vozi. Moglo se nakon rata i do Skakavca, ali...

Sve pohvale (ma dosadilo mi već i hvalit) za izvrstan Varaždinsko- Petrinjski putopis.
A što se tiče kotača i lima, to se da popravit, bitno da je glava na mjestu.

LLeon je napisao/la:
Nisu bako, nisu. Na stajalištu Mošćenica je gornji ustroj pruge praktički netaknut. Koliko smo pred par dana uspjeli vidjet, od Siska do Petrinje bi se mogao uspostaviti promet, uz minimalna ulaganja. Par kosilica, motornih pila, nasut tucanika, podbit i vozi......

Moglo se i prije 4 godine, ali gle čuda, da se uspostavi promet potrebno je nekoliko novaca s puno nula a i posručje je minski sumljivo!

kiki273 je napisao/la:... a i područje je minski sumljivo!

Bojim se da je više pitanje nacionalne sumnjivosti. Čitava se Banija počela (rasprodajom izbjegličkih imanja) otvarati nekim novim ljudima s lovom i sad zamisli radosti da tuda vozi nekakav čuf-čuf s batićima tri puta dnevno gore-dole...

Moja je opaska univerzalna, ali je možda ova tema prelila čašu. Iz dana u dan, iz putopisa u putopis, pogotovo na dijelovima gdje se oni ponavljaju s vremenskim odmakom, primjećujemo kako lagano umiru pruge. Na početku je njihovo postojanje bilo jasno i laiku. Danas o njima govori tek pokoji zaostatak tipa dvorišne ograde a la željeznica, poneke kućice tipične arhitekture, komada željeza što viri iz zemlje, neke obzidane rupe... To otkrivaju samo znalci, prvenstveno starije generacije koje su te dijelove doživjeli u doba njihove slave, a - dobro je to - i poneki mlađi željeznički usmjereni žitelj koji je zanat pekao na slaboj literaturi i druženjem s gerijatrijom.

Dakle, kad negdje usred naizgled ničega (ili ničeg atraktivnog, ili usred nove gradske četvrti, ili...), ugledamo osobu u oblacima, pogleda nostalgično uperenog u nešto, moglo bi se raditi o nekoj bivšoj prugi čije nekadašnje postojanje očitava samo još ovaj nostalgičar (i njemu slični).

A djeca će se zgražati: stari prdonja opet melje o nečemu iz svoje pradavne mladosti što je davno prevaziđeno.