Na ušću dviju rijeka ispod Avale

Došlo je vrijeme da LLeon krene na svoj zasluženi godišnji odmor. Kako ja nisam jedan od onih koji će GO provest doma u kauču (takvima bih zabranio korištenje istoga), ili ne daj bože vrteći se po svom dvorištu, što bi bilo railfanovski gledano bilo otprilike od Matulja do Škrljeva ili ako malo proširimo teritorij, od Šapjana do Moravica. Jednodnevni izleti su mi već malo isfurani. Tako sam krenuo na višednevni izlet u… prema naslovu ste već vjerujem pogodili da se radi o Beogradu. Zapravo, prvotna ideja je bilo 12- dnevno putovanje vlakom Beograd- Sofija- Varna- Istanbul, pa zatim plan B- 7 dana avionom do Istanbula. Kako to obično biva, ne možeš dobit GO kad hoćeš, nego kad drugi hoće, a baš u tom terminu ti nema tko čuvat mladunče jer smo babaroga i ja planirali otputovat sami. Uglavnom, uspjeli smo sve organizirat i otputovat na samo 4 dana do Beograda. Uostalom, teška su vremena, treba štedit.

Za početak, jedna prigodna


Plan je bio slijedeći: vlakom 701 do Zagreba, a zatim presjedamo na 315 prema Beogradu.




Dolazeći prema kolodvoru, srećemo vlak 900 iz Ogulina, koji kasni skoro pola sata, na čelu sa petnajsticom.


Pogled na semafor


Petnajstica je već na čelu našeg vlaka, spremna za polazak do Moravica. Oštro oko će u daljini primijetit jednog čudnovatog čovječuljka koji je slikavao po kolodvoru i čim me je ugledao, doslovno je pobjegao sa perona, kao da ga svi vrazi gone. Zvao sam ga, čak štoviše, vikao za njim, da idemo do Cresa, popit nešto, ali on je još više ubrzao korak.


Kasnije je viđen na Vežici uz prugu. Nisam uspio vidjet je li mu HŽ već prilijepio inventarski broj.

Putna papirologija je riješena nekoliko dana ranije.




I mali dodatak, mjesto u kušetu. Nećemo se baš nešto naspavat u vagonu, jer tek u ponoć kreće iz Zagreba, a već prije 4 ujutro je u Tovarniku i prvoj graničnoj kontroli, pa zatim druga u Šidu, i dok sklopiš oči, već si u Beogradu. Eh, da je to ona Učka koja je u 17:25 kretala iz Rijeke i bez presjedanja i granične kontrole ujutro u 5 si u Beogradu.


Uz kartu se dobije i zgodan izvadak iz VR-a.



U Moravicama, talijansko- magjarska kombinacija.



ASEA 389 je odvukla našu Žutku do izlaznih skretnica i odbacila ju na svoj 3 kV teritorij…


…i stala na čelo vlaka.

Stižemo u Zagreb sa 9 minuta kašnjenja.


Zagrebački GK u punom sjaju


Kako smo imali dobra 2 sata vremena dok nam se 315 dokotrlja iz Villacha, odlučili smo prošetat Zagrebačkim ulicama. Polupraznim!!! Aha.. pa da.. u tijeku je utakmica lige prvaka Dinamo- Real Madrid.
Usput jedna sa TBJ


Na Dolcu sjedamo na praznu terasu. Kafić je bio pun, ali TV je unutra, pa je logično, sva ekipa bila unutra, a nama prepustila cijelu terasu. Još nas konobarica začuđeno pita: kaj vi ne gledate tekmu???- Ne, ne zanima nas.

Vraćamo se na kolodvor. Stiže i naš 315. Brena 004 na čelu.


Jasenovac? Zar nisu Novska ili Sunja odredišni kolodvori?


Smještamo se u naš kupe. Vagon, blago rečeno katastrofa. Nema zavjesa na vratima. Točnije, ima ali su na polici za prtljagu i ne daju se namjestit. WC smrdi kao kuga, osjeti se do pola hodnika. Vagon sav raskliman, osjeti svaku rupu na pruzi, prozor se ne da zatvorit do kraja, nego ostane centimetar zraka kroz koji puše. Namještam nekako provizorno zavjese na vrata i uspjeli smo ulovit 2-3 sata isprekidanog sna.


U Vinkovcima nam dolazi carinska kontrola. Imate li što za prijavit? A što ću prijavit, ovu katastrofu od vagona? Još mi je bilo čudno kako to da nema policije, kad evo ih za jedno 20 minuta. Vozili se u vlaku do Tovarnika. Taman da mi razye.. prvi san, još me isprovjeravali radio vezom. Pa zar ja stvarno izgledam kao neki kriminalac da ljudi bježe od mene, policija me provjerava. Aj dobro, riješimo i to. U Šidu prolazimo srpsku carinsku kontrolu. Oni su puno brže riješili stvar. Udarili pečate u putovnice, prijatno, doviđenja.
Još samo da se pozdravimo sa našom 004. Nije mi padalo na pamet ić gledat koja lokomotiva nas vuče dalje. To ću u Beogradu.


Polako se razdanjuje. Posljednje stajanje prije Beograda. Kolodvor Novi Beograd.


Strpljen- spašen. Ova nas je dovukla iz Šida. 441-748


Dok smo od perona, došli do mjenjačnice (na kolodvoru ih ima 3), razmjenili €ure u dinare i izašli na ulicu, 5 (slovima: pet) taksista je već došlo do nas i ponudili nam prijevoz. Ne treba, hvala, hotel nam je prekoputa, a grad ćemo zasada obići pješke. Inače, taksija ima doslovno na svakom koraku i ako ste bilo gdje u gradu i hitno vam treba prijevoz, u roku od minute možete uštopat jednoga. I cijene su im vrlo pristupačne. Koristili smo taxi 2 puta, i sa jedne na drugu stranu grada stigli za 5-6 €.
Kako smo check-in u hotelu imali tek u 14:00 ostavljamo prtljagu u kolodvorskoj garderobi i odlazimo u obilazak grada.
Tek toliko da znamo na kojem smo meridijanu i paraleli


Krenuli smo na sjever prema tvrđavi Kalemegdan




Po Kalemegdanu voze ovakvi vlakići, ali i njima je prerano pa još spavaju.

I vojni muzej je još zatvoren, pa smo pogledali samo vanjski postav









Torpedo


Ovu poljsku tanketu sam htio uzet doma, da se moja mala vozi po dvorištu


Pažnju mi je privukao ovaj antiželjeznički eksponat






Brod- restoran na Savi


Pogled s Kalemegdana na ušće Save u Dunav

Odlazimo do Knez Mihajlove. Pješačka zona u samom centru Beograda, pandan riječkom Korzu


Tamo nailazimo na Zepterov dućan. Kutija od nekog proizvoda, ne sjećam se sad čega, nije ni bitno, ali pažnju mi je privukla slika Zepterove jahte Joy me, izgrađene u brodogradilištu Kraljevica. Ja radijo.



Osvrnimo se malo na beogradski javni gradski prijevoz. Obavlja ga poduzeće GSP (gradsko saobraćajno preduzeće) i nekoliko privatnika (Lasta, Grupa Beobus, Banbus, Veolia…). Svi oni imaju objedinjen sustav naplate, tako da iste karte vrijede bez obzira tko vas vozi. Također je i beogradska željeznica- Beovoz u istom sustavu naplate, ali o tome kasnije, kada dođe vrijeme.

Najprije odgovor Kici101 na njegovo pitanje o trolejbusima. GSP je lani nabavio 80-tak trolejbusa bjeloruske firme Belkomunmaš. Vozio sam se u jednome, ali i o tome malo kasnije. Vidio sam i nešto starijih trolejbusa, ali stvarno jako malo, a tek kad sam došao doma sam shvatio da nemam niti jednu njihovu fotku.
Dakle, nekoliko Belkomunmaša. Meni izgledaju predivno i moćno. Tim više što su porijeklom iz istočnog bloka koji nije nešto poznat po estetici vozila.






Na Trgu Republike- transfuzio bus. Autobus za darivanje krvi.



Odlazimo do Skadarlije. Skadarlija, ili Skadarska ulica je zapravo jedna krivudava strma uličica, stari, boemski dio Beograda. Pandan pariškom Montmarteu. Nastala je krajem 19. i početkom 20. stoljeća kada su njene kafane bile okupljalište najpoznatijih imena kulturnog Beograda. U Skadarliji su nekada stanovali mnogi poznati književnici, glumci, slikari i novinari.




Poznata Skadarlijska česma


Terazijska česma i nadaleko poznati hotel Moskva. Terazijska česma podignuta je 1860. godine po nalogu kneza Miloša kao obilježje njegovog povratka na vlast.


Odlučili smo se provozit tramvajem. Sa ovom Katicom ćemo.

E, sad nastaju problemi. Opskrbili smo se voznim kartama ranije, na kiosku, ali treba poištit kartu u automatu. Gurnem ja kartu u automat…… ništa. Probam opet……. ništa. Odem na drugi aparat…… opet isto. Guram prst u ovu rupu dolje…….. opet ništa…. A nema mi druge nego pitat onoga tko zna. Na sjedalu do aparata je sjedila neka cura, leđima okrenuta, pa nije mogla vidjet moje bezuspješne pokušaje, a ostali u tramvaju me nisu nešto doživljavali. Svatko je gledao kroz svoj prozor, zamišljen u svoje probleme. Pokazujem ja njoj kartu i pitam ako mi može pokazat kako se to poništava. Gurne ona kartu u otvor. Aha, to sam znači dobro napravio. I povuče otvor u smjeru strelice. Aha, tek sad ugledam strelicu. Uzmem kartu, zahvalim, napravim istu radnju sa babaroginom kartom i odem na kraj tramvaja, iako bih najradije u zemlju od srama propao.


Bedak, samo je trebalo pogledati na strop.


Malo o putnim kartama: Domicilno stanovništvo ima mogućnost kupovine mjesečnih pokaza, cijenom prema svom statusu (učenik, student, radnik, umirovljenik). Uglavnom, ništa novo niti revolucionarno. Nama putnicima namjernicima je jedina mogućnost kupovina karte za jednu vožnju. U ponudi ne postoji mogućost kupovine dnevnih karata, a niti presjedanja sa istom kartom. Dakle, na kiosku, ili gdje se sve karte mogu kupiti, kupi se karta za jednu vožnju po cijeni od 50 dinara (3,75 kn). Poništi se u automatu i traje sve dok ne izađete iz vozila. Povlačenjem onog otvora, automat na karti napravi 3 rupice, a svako vozilo ima svoju kombinaciju rupica. Ako sam dobro shvatio ta kombinacija se ne mijenja cijeli dan, jer sam se jedan dan vozio 2 puta u istom tramvaju i otisnuo mi je istu kombinaciju. Drugim riječima, sa jednom kartom se možete voziti cijeli dan u jednom vozilu.


Detalj iz unutrašnjosti


Još malo tramvaja










Dosta semafora u centru ima ovakav brojač. Zgodno, da znaš koliko imaš vremena dok ti se ne promjeni boja na semaforu.


Usput smo svratili u park Tašmajdan. Prekrasan park sa fontanama, cvijećem, dječjim igralištem, stazicama od onog gumenastog materijala, idealno za jogiranje…

Trg Slavija. Mislim da je ovo noćna mora za sve vozače. 7 ulica se slijeva u ovaj kružni tok. Tramvaji, trolejbusi, autobusi, automobili, pješaci…




Da veselje bude veće i gužvu se uplete i pauk kome je ovdje deponij.


Nedaleko se nalazi Hram Svetog Save. Najveći pravoslavni hram na Balkanu i jedna od najvećih pravoslavnih crkava na svijetu.Gradnja je počela 1935. Izgradnju je prekinuo početak II svjetskog rata i bombardiranje Beograda. Došlo je vrijeme Titove komunističke Jugoslavije, i Hram je morao sačekati bolja vremena. Tek 1985. godine nastavljeni su radovi. Unutrašnja visina Hrama, od poda do vrha kupole, je 65 metara, a vanjska visina sa križem je 79 metara.
Nije mi ni stao u objektiv, pa sam morao slagati iz dvije slike. Izvana je gotov, ali iznutra su još goli zidovi i kako smo pričali sa jednim taksistom, neće biti još gotov desecima godina. Nema toliko slikara ikona da oslikaju sve te ogromne površine zidova.


Neko vojno zdanje.


Zgrada generalštaba. Srušena u NATO-vim napadima 1999 god.




Već smo prilično umorni od slabo prospavane noći i cijelojutarnjeg obilaska grada. Došlo je vrijeme da odemo do kolodvora pokupit prtljagu.
Pa kad smo već ovdje, red je da detaljnije proučimo kolodvorsku zgradu.
Pročelje me dosta podsjeća na onu zagrebačku, a ispred zgrade je vrlo prometni Savski trg.


Zgrada je u obliku slova „L“ unutar kojega su putnički peroni. Ovo je unutrašnja strana onog drugog L kraka. Kolosjeci su mi iza leđa.


Evo ih. Ukupno ih je 10


Spomen ploča


Putničke blagajne


Ekran sa voznim redom. Ima ih nekoliko.


Garderoba. U službi je jedan stari čiča, izgleda mi kao da će svakog časa… Bogu za kurira… a ruksak mi je donio kao da nosi krepanu mačku.


Krajnje je vrijeme da odemo do hotela, već smo 22 sata na putu i sve što nam treba je tuš i dobar ručak. A hotel srećom, sasvim slučajno, nije daleko. Treba samo prijeći cestu.

O tome u nastavku putopisa. Malo sam u stisci sa vremenom ovih dana, pa je moguće da se putopis rastegne slijedećih dana (tjedana), ali kako se kaže: strpljen- spašen.
Komentari, kritike i pohvale su dobrodošli.

Kake kritike? Dosad je jako dobro. Jedino si mogao one bum-bum izloške s Kalemegdana malo opisati (za one koji nisu doma s ratnom tehnologijom).

Nestrpljivo iščekivam...

Pfaff je napisao/la:
Nestrpljivo iščekivam...

Također i ja... U bogte, nisam 26 godina bio u BG

Pfaff je napisao/la:Jedino si mogao one bum-bum izloške s Kalemegdana malo opisati (za one koji nisu doma s ratnom tehnologijom).

A što ću ti opisivat? Znaš valjda razlikovat top od tenka. Nisam zapamtio svaki pojedini izložak, a natpise koje sam fotografirao ne znam više gdje koji pripada.

Evo: u drugom redu, treći stupac je galerija sa opisima vanjskog postava.
http://www.muzej.mod.gov.rs/muzej/galerija.html

novi_šef je napisao/la:

Pfaff je napisao/la:
Nestrpljivo iščekivam...

Također i ja... U bogte, nisam 26 godina bio u BG

A,ja pak nikada nisam bio u Bg! Lleone svaka čast jako ljep putopis Sva sreća da nisi krenuo skuterićem jer bi ti jajca
bila u ausu Ima par ljudi koji me sa foruma malezeljeznice.net. pozivaju u BG da im budem gost
Ma morat ću se pokrenuti

LLeon je napisao/la:

Pfaff je napisao/la:Jedino si mogao one bum-bum izloške s Kalemegdana malo opisati (za one koji nisu doma s ratnom tehnologijom).

A što ću ti opisivat? Znaš valjda razlikovat top od tenka. Nisam zapamtio svaki pojedini izložak, a natpise koje sam fotografirao ne znam više gdje koji pripada.

Evo: u drugom redu, treći stupac je galerija sa opisima vanjskog postava.
http://www.muzej.mod.gov.rs/muzej/galerija.html

Evo, обновио сам знанје ћирилице, a naučijo sam i da je ZIS radijo i topove...

Jako dobro za početak, i ja čekam nastavak.
A što se tiče cvikanja karata i kombinacije brojki, meni se isto dogodilo u Pragu 1992., naime u Metrou su bili elektronski poništavači karata, a u tramvajima i autobusima ovakvi mehanički, pa guraj kartu na jednu, na drugu stranu.... pa ti domaćini uskoče u pomoć i riješe stvar.

Odlično, LL!!! Pridružujem se nestrpljivim čekačima...

Kad već svi nabrajaju koliko su puta bili u BG, ja sam bio preko nekoliko puta, ali u vrijeme dok sam još bio premalen za impresije. Lani sam nakon puuuuno godina (polu)službeno išao u Beograd, ali mi je četverodnevni boravak tamo bio toliko detaljno unaprijed "izrežiran", da sam jedva uspio izmigoljiti sat vremena da prošećem Knez Mihajlovom...

No zato smo jednu od večeri "zaružili" u "Tri šešira" - legendarnoj kafani na Skadarliji gdje ti muzičari za 1000 dinara (cca 75 kuna) sviraju "na uvce" pjesme prema želji. Jedno jutro smo kolektivno otišli u Kuću cvijeća, a prvi dan smo proveli u Novom Sadu. Ostatak vremena bili smo u razgledavanju proizvodnih pogona naših partnera te po ručkovima, večerama i prijemima kod tih partnera. Moram reći da dugo nisam bio tako dobro počašćen kao tamo!

Vrlo zanimljivo (budi neka sjećanja i nalaže usporedbe), i dobro da je opširno (možda je autor trebao prvo staviti skraćenu verziju tipa dođoh - bijah - vratih se, za nestrpljive). Pomalo sam iznenađen - sve djeluje solidno ušminkano a gužvi nema (pogledajte Zagreb u prijepodnevnim satima, za radnog vremena - ne znaš čeg je više na ulicama: auti ili ljudi). Da ipak sve ne bude zapanjujuće, one cvikalice vraćaju stvari na mjesto. Takve su bile u CCCP još 1974. (a ni onda nisu bile nove!). Dimenzijama upola manje ali jednako učinkovite. Doduše, te se stvari nikad ne kvare. I odmah mi je proradila balkanska pamet. Negdje na poleđini svake karte napišeš gbr. I skupljaš ih, skupljaš... Jednog dana kad imaš potpunu (ili gotovo potpunu) seriju prijevoz ti je besplatan. Tako je i moj pradjed skupljao neponištene tramvajske prijelazne karte (i cijela familija mu ih je uvijek trebala donositi, dapače - trebali su kupovati isključivo prijelazne karte) pa ih je onda ponekad koristio (doduše, na karti označeni dan u mjesecu i sat su mu malo zagorčavali život pri izboru besplatne vožnje).

Zanimljiv je i podatak o broju vlakova i putnika odn. o stagnaciji željeznice. Iako se broj stanovnika 1939-1970 povećao tri i više puta, broj željezničkih putnika porastao je tek 30%. Slično se događa i s gradskim prijevozom. Autobus linije 16 početkom osamdesetih vozio je u razmacima 2 (dvije!) - 10 min.

Željno i nestrpljivo čekamo što se dogodilo dalje.

Svaka čast, zaista zanimljivo. A i želja mi je ići u Beograd.
U nastavku se nadam da će biti i Kuća cvijeća
Btw. Imaš li možda slike fićeka po Beogardu?

Onakvi poništivači karata bili su i u Sarajevu 80-tih. U to doba Bg je imao elektronske poništivače slične današnjim riječkim.
U onoj, kako Lleon točno kaže, vojnoj zgradi, služio sam vojsku 1980/81. (Brrrr). Prije WW2 to je bila vojna akademija kraljevske vojske.

LLeon je napisao/la:

............. Oštro oko će u daljini primijetit jednog čudnovatog čovječuljka koji je slikavao po kolodvoru i čim me je ugledao, doslovno je pobjegao sa perona, kao da ga svi vrazi gone. Zvao sam ga, čak štoviše, vikao za njim, da idemo do Cresa, popit nešto, ali on je još više ubrzao korak.

Kasnije je viđen na Vežici uz prugu. Nisam uspio vidjet je li mu HŽ već prilijepio inventarski broj.

Da li ćemo ikada dobiti potpunu informaciju što se ustvari dogodilo da ga nema na Forumu ?
Bar meni nije ništa jasno

Srdačan pozdrav !

Nisam očekivao ovako pozitivan odaziv. To mi daje poticaj da požurim sa nastavkom. Bit će ovaj vikend.

Damir je napisao/la:Sva sreća da nisi krenuo skuterićem jer bi ti jajca
bila u ausu :-)))

Si lud? Jedva sam onaj dan do Gospića stigao. Zapravo, bilo bi izvedivo, ali to već spada u ekstremne sportove. LLeonmobil bi bio idealan za ovako dugački put, ali nije mi se dalo zafrkavat sa autom, pa vožnja, pa parking po Beogradu. Ovako sjednem u vlak, JGP, taxi i voziš se bez brige i pameti.

max je napisao/la:U nastavku se nadam da će biti i Kuća cvijeća
Btw. Imaš li možda slike fićeka po Beogardu?

Naravno da hoće. I željeznički muzej i Avala i najveća (navodno) maketa na Balkanu sa 6 vlakića koji voze po njoj i vožnja beovozom... ne mogu sam sve otkrit...
Fićeka, i crvenih zastava sam vidio jako, jako malo. Zapravo, imaju jako dobar vozni park, što se može vidjet po dosadašnjim fotografijama.

sali je napisao/la:Da li ćemo ikada dobiti potpunu informaciju...

Sali, ne talasaj!!! I ne kvari mi temu.

LLeon je napisao/la:

sali je napisao/la:Da li ćemo ikada dobiti potpunu informaciju...

Sali, ne talasaj!!! I ne kvari mi temu.

Da, zbilja, što se to desilo? (I tko je uopće prvi počeo? )

Pfaff je napisao/la:

LLeon je napisao/la:

sali je napisao/la:Da li ćemo ikada dobiti potpunu informaciju...

Sali, ne talasaj!!! I ne kvari mi temu.

Da, zbilja, što se to desilo? (I tko je uopće prvi počeo? )

Зашто, о коме се ради?

Silver je napisao/la:

Pfaff je napisao/la:

LLeon je napisao/la:

sali je napisao/la:Da li ćemo ikada dobiti potpunu informaciju...

Sali, ne talasaj!!! I ne kvari mi temu.

Da, zbilja, što se to desilo? (I tko je uopće prvi počeo? )

Зашто, о коме се ради?

Gornja fotka nije potpuna,još neko fali na njoj

Prije nego mi skroz zaofthomičarite temu, krenimo dalje.

Gdje smo ono stali…? Aha, na kolodvoru, vrijeme je za napravit check in. Prelazimo cestu, hotel je odmah tu prekoputa.
Kad smo ga rezervirali preko booking.com, vidjeli smo slike, ali znamo da oni to uvijek malo ušminkaju, ali ovo je stvarno woooow… Ok, možda mrvicu prekičasto, ali osoblje je vrlo gostoljubivo i uslužno, sve čisto, uredno, hrana odlična, u cijenu uračunati unutarnji i inozemni telefonski pozivi (doduše samo na fiksnu mrežu), besplatan bežični Internet, tuš kada ima one masažne mlaznice, led rasvjetu, pa čak i ugrađen radio. Kreveti od memorijske pjene, kao da ležiš na oblaku… Pravi hedonizam. Kako onda izgledaju oni sa 5 zvjezdica, kad je ovaj sa 4 ovako dobar?








I ono što je najvažnije, pogled sa prozora- na željeznički kolodvor


Čak ni konobara ne treba dozivat. Samo pritisnut dugme.


Kad smo se smjestili, još malo šetnje, do Novog Beograda. Najprije na BAS- Beogradsku Autobusnu Stanicu
Putničke blagajne


Peroni su lijevo. Inače, na ulazu prema peronima su zaštitari i nije uopće moguće doći do autobusa bez putne karte. Vidio sam da ljudi ubacuju nekakve žetone, pa prolaze kroz tripod, ali nisam uspio shvatit na koji način to funkcionira. Možda uz kartu dobiju taj žeton.


Niti u WC ne možeš bez da platiš. Najprije na blagajnu.


Ulaz za autobuse na ukrcajne perone.


Iskrcajni terminal je nekih 100 metara dalje i tu autobusi dolaze, iskrcaju putnike i onda nastavljaju ili na parkiralište, ili na ukrcajni peron. Iskrcajni terminal sam otkrio tek zadnjeg dana svog boravka u Beogradu, nedjelju navečar, kada je valjda bio najveći promet. Autobusi su dolazili jedan za drugim, doslovno svake minute. Nevjerojatna količina prometa. Samo iskrcaju i vozi dalje i uvijek ih je bilo 3-4 koji su istovremeno iskrcavali.

Kad već spominjem autobuse… nisam ih spominjao u prvom dijelu putopisa, namjerno, to sam ostavio za sada.
Kao što sam već rekao, javni gradski prijevoz održavaju GSP i nekoliko privatnika.
90 % voznog parka GSP-a su Ikarbusi. Imaju i nešto MAN-ova, poklon japanske vlade. Privatnici imaju svega i svačega, ali prevladava istočnoeuropska proizvodnja.
Ići ću redom kako sam ih slikao:
MAN SL283


Ruski MAZ 103 u vlasništvu nekog privatnika (Čurdić)


Ikarus. Nije u službi javnog gradskog prijevoza, nego je vozio neke bauštelce


FAP od nekog privatnika


SOR-ovi od Laste




Ikarbus sa zračnim hlađenjem


Cobra


Jedan stranac



Nisam li rekao da su Ikarbusi najbrojniji?

Beogradom vozi nekoliko ovakvih zelenih tramvaja.
Zgrada u pozadini za Trola i prisjećanje na vojničke dane


Švicarska donacija


Vozio sam se i tim zelenim i mogu reći da su udobniji i u boljem stanju od svih ostalih. Zanimljivo, vrata im se ne otvaraju automatski, nego na dugme.

Kontejnerski terminal i ranžirni kolodvor




Brodovi na Savi


Prelazimo pješice preko starog savskog mosta


Pauk parkiralište. Inače, ovo nije niti trećina voznog parka. Ostali su na terenu.


Dan drugi. Dan za muzeje i bijeg u prirodu.
Danas smo odlučili posjetiti 3 muzeja. Prvi je pogađate- željeznički.

Ispred muzeja uskotračna parna lokomotiva serije JŽ 99


Ostatak postava je u zatvorenom prostoru
Stephensonova lokokomotiva Rocket u mjerilu 1:3


Parni modeli

Drezina- trokolica


Sredstva komunikacije






Serije JŽ 441 i 741


Modeli raznih vagona