Bohinjskom i drugim prugama

Nije mi uobičajeno da putopise pišem mjesec i kusur dana nakon ekšna, ali eto, ovaj puta se ( zbog više razloga sa kojima vas neću ovdje zamarati ) i to dogodilo. S obzirom da su Kiki i LL već naveli sve ono bitno, ja neću previše komplicirati, već ću što jednostavnije pokušati prenesti svoje dojmove.

Ekšn je bio pomno isplaniran i na vrijeme najavljen ( tu je Lleon odradio kompletan posao ), te se vjerojatno i zbog toga za ovaj ekšn uspjela skupiti ( za ovo zadnje vrijeme ) poprilična ekipa; Lleon, Kiki273, Jean, Mannas, Leteči vlak i moja malenkost. O tome kako smo se pronalazili u 6 ujutro je već sve zapisano. Uglavnom, driver je bio Jean, a nas četvorica dobro smo popunili prostor u Jeanmobilu, tako da grijanje nije bilo potrebno.

Kroz Hrvašku smo proletili poprilično brzo, ali čim smo prešli državnu meju vožnja je bila nešto sporija, i to ne samo zbog uske i zavojite ceste, već i zbog guste magle zbog koje se na mjestima nije vidjelo više od 20 do 30 metara. U svakom slučaju, sretno smo stigli u Pivku, parkirali se i puni optimizma krenuli na kolodvor da kupimo karte.

Ali, viš čuda, nije to baš tako jednostavno. Naime, blagajna ni bila otprta, te smo pomalo razočarani odlučili krenuti prema obližnjoj Postojni ( nikome od nas nije palo na pamet da je to kolodvor slične veličine, a shodno tome vjerojatno ni tamo blagajna ne dela ). Ni u Postojni ni bilo sreče. U čekaonici se otvorila kratkotrajna rasprava što i kako dalje. U žaru borbe predložio sam ideju ( koja je od strane LLa najenergičnije odbačena ) da odemo autom do ljubljane, ako želimo kupiti povratnu vozovnicu. Naravno da ideja nije bila preveć pametna, ali ni situacija nije bila ekonomski povoljna. Uglavnom, napravili smo još ponešto propusta i potrošili cca 9 Eurov više nego što je bilo planirano, ali nije mi žao.

Na poprilično hladnom i maglovitom jutru, 5-ca odvažnih čekali su prvog Siemensa za Ljubljanu.
Prolaz ispod perona je skromno uređen, ali čist i funkcionalan:

Izlaskom na peron činim ono što je profesor Kiki razvio do savršenstva-određujemo strane svijeta; prema Pivki:

Prema Ljubljani:

Kolodvorska zgrada s necivilne strane:

Dok smo čekali naš vlak, iz pravca Ljubljane protutnjao je poduži vkal krcat automobilima:

Ode prema Kopru ( zapravo, kako će se kasnije ispostaviti, samo do Divače na čekanje zbog zatvora pruge prema Kopru ):

Uz par minuta kašnjenja, evo ga konačno i naš LP2637:

S obzirom na gustu maglu i nemogućnost otvaranja prozora u Desireu, do ljubljane nije bilo slikavanja, već smo se posvetili klopi. Na dijelu dionice, mislim od Planine do Logateca, izvodili su se radovi i promet se odvijao desnim kolosijekom ( gledamo li u pravcu Ljubljane ).
Uglavnom, s par minuta kašnjenja stižemo u maglovitu Ljubljanu gdje nas dočekuje Leteči Vlak koji će nam u daljnjem dijelu ekšna biti vrlo kvalitetan izvor informacija o dionicama kojima ćemo prolaziti.
Pogled na naš Desiro i trokutastu zgradu ( skakalnicu ):

Prema zahodu ( Postojni, Rijeci ):

Prema vzhodu ( Zidani Most, Maribor ):

Nakon što smo popili kavu na kolodvoru, kreće meni najdosadniji dio ekšna, a to je bus-vlak. Nisam imao volje fotkati bus niti dionicu kojom smo prolazili, ali je činjenica da smo išli vrlo sporo. Po voznom redu od Ljubljane do Jesenica treba tek malo više od sat vremena, a mi smo sat potrošili do Kranja. S obzirom da su pristupne ulice kolodvorima preuske za veliki autobus to je išlo kako je išlo. A mislim da smo uhvatili sve crvene semafore koji su nam se našli na putu.
No, ima tu i jedna dobra stvar; naime na putu prema Kranju provirilo je sunce i ono nas je pratilo sve do kraja ekšna. Iz autobusa žurimo na drugi Desiro:

Pogled na Taurusa s klasikom i još jednog Siemensa, te radni stroj:

U znatno boljem raspoloženju nastavljamo prema Jesenicama , iako smo svjesni da ćemo poprilično kasniti, a ako nas veza za Novu Goricu ne bude čekala, ekšn bi mogao propasti ( osobno sam se najviše veselio upravo Bohinjskoj prugi ). Netko ( ne sjećam se više tko ) je skupio hrabrosti i zapitao kondora da li nas veza u Jesenicama čeka. Kada smo dobili potvrdni odgovor, mogli smo opušteno uživati u vožnji:

Vozimo se prekrasnom dolinom uz Savu, a ja pokušavam kroz staklo opaliti par fotografija. Kolodvor Lesce-Bled:

Karakteristični krajolik:

Konačno Jesenice:

Doslovce pretrčavamo u susjedni Fiat i ubrzo krećemo prema Bohinsjkoj Bistrici i Novoj Gorici. Pogled prema Jesenicama:



Prema masivu karavanki ( mislim ):

Vintgar:

Još malo krajolika prema Bledu:

Pruga prolazi kroz brojne tunele od kojih je najduži Bohinsjki Predor ( 6.300 i kusur metara ), zapravo najduži slovenski tunel u koji se ulazi nakon kolodvora Bohinsjka Bistrica. Ali do tamo se još imamo voziti. Kolodvor Bled Jezero:

Netko nima Turke i Turkinje mlade:

Nastavljamo dalje uz Blejsko Jezero i Savu Bohinjku:



Stižemo na kolodvor Bohinjska Bistrica. U daljini pogled na Julijske Alpe ispod kojih ćemo za koji trenutak proći kroz Bohinjski predor. Kroz sam tunel prolazi kompleksan sustav za odvodnju oborinskih voda, a za jačih kiša voda u tunelu se podigne i do pola metra, te se promet kroz isti zatvara ( na ulazu postoje velika metalna vrata ). Na sreću vrijeme je bilo lijepo i tunel je bio otvoren.

Evo nas pred ulazom u tunel:

Vrijeme u tunelu kratilo se pregledom dosada snimljenih fotki:

Nakon 7 i nešto minuta vožnje kroz predor izlazimo na drugoj strani Julijskih Alpi, kolodvor Podbrdo:

Pogled sa nadvožnjaka kod Mosta na Soči:

Kolodvor Most na Soči ( ali s druge strane, nažalost ):

Kanal- mjesto:

Kanal-kolodvor:

Uskoro stižemo u Anhovo. Kolodvor se nalazi uz golemi industrijski kompleks ( Salonit Anhovo ) sa vlastitim industrijskim kolodvorom. Na kolodvoru primjećujem 2 prašnjava Easa:

Pogled prema Mostu na Soči:

Vozimo se dalje uz prekrasne krajolike uz Soču i stižemo na kolodvor Plave:

Pred jednim od brojnih tunela:

Hidrocentrala:

Most preko Soče pred ulazom u Novu Goricu:

Soča i pogled prema hidrocentrali:

Stižemo u kolodvor Nova Gorica. S ovim Fiatom ćemo se još družiti do Divače:

Dvoosovinski otvoreni vagon serije 555 kojeg dugo ne vidjeh na hrvatskim prugama. Ni ovaj nije u bajnom stanju, zapravo mislim da i nije u redovnom prometu:



Prema Anhovu:

Prema Sežani:

814-110

Grafiteri imaju stila:

Nasuprot kolodvora u objektiv mi upada jedna neobična zgrada. Jesu li dizajneri ovdje nešto pogriješili?

Na kolodvoru nam u oči upada jedan neobičan vagon prerađen iz serije 555 u vagon za odstranjivanje ledenih sveč pri predorih:



A sada malo za ljubitelje Jamesova, slavenska 664 ( HŽ-ova 2062 ):

Malo portreta:





Jedna iz nacrta:

Američko-hrvatsko-slovenska kombinacija:

Pažnju nam je zaokupila napuštena okretnica pored novog trgovačkog centra. Nije mi jasno čemu zatrpavanje, a ne kompletna demontaža?

Pogled na hangare:

Vagonska vaga:

Vodonapojnik:

Samo za Pfaffa, blizanci:

Skretničko područje:

Na južnom dijelu kolodvora još malo fotografiramo motorne vlakove:



Gremo malo va Italiju:

Tek da se zna, ovdje je nekada bila državna meja:

Pogled u kontrasmjeru:

Ovaj tunel svoda ukrašenog sa ostacima plastičnih boca nekada je bio željeznički tunel i vodio je u italiju:

Danas se pruga odvaja nešto dalje u smjeru Prvačine.
Dio tunela koji je u prometu:

Neka bude zabilježeno:

U novoj Gorici malo gubimo vrijeme do polaska za Divaču. Talijanska ciglica:

Piazza della Transalpina, pogled iz Italije:

Trg Evrope, pogled iz Slovenije:

Rotonda:

Kolodvor s civilne strane:

Stiglo je vrijeme za polazak prema Divači. Kolodvor Volčja Draga:

Kolodvor Prvačina:

Ovdje se odvaja pruga prema Ajdovšćini, a mi nastavljamo prema Štanjelu sa najvećim usponom u Sloveniji od cca 27 promila. Usput po kolodvorima primjećujemo podosta izvađenih kolosijeka. Očito nema potrebe za istima:

Ekipa osmatra svaki moving:

Kraj uspona-kolodvor Štanjel u crno-bijelom bojanju:

Kroz tunel ulazimo na kolodvor Sežana:

Prema smjeru odakle smo došli:

Ovdje ćemo se zadržati cca 10-ak minuta, pa krećemo prema Divači. Prilika za istegnuti noge:

Bijeli baatić iz autovlaka Bohinjska Bistrica-Most na Soči:

Desiro u Sežani:

Konačno stižemo u Divaču, gdje ćemo imati dovoljno vremena za obići kolodvor i triangl, te potom i nešto prezalogajiti. Putem prema trianglu nailazimo na zanimljiv stroj:

Pogled sa odvojka za Koper/Pula prema centralnom dijelu kolodvora:

Taurusi i Brižitka s kompozicijama teretnih vagona čekaju otvaranje pruge prema Kopru:

Uz vodstvo Letečeg Vlaka odlazimo snimiti posljednjeg Huga koji još stoji na tračnicama u Sloveniji:

Ovaj neće više u aktivnu službu. Natpis:

Do njega nekakav vagon za konstrukcijom za popravke ( pretpostavljam za kontaktnu mrežu ):

Krećemo prema južnom vrhu trokuta. Kolosijek skroz lijevo je slijepi odvojak:

Zapadni krak trokuta-prema Sežani:

Istočni i zapadni krak:

Odlučujemo prošetati i zapadnim krakom:

EVP Divača:

Zna se tko je zadužen za penjanje na povišene pozicije:

Vraćamo se na centralni dio kolodvora. Parnjača:



S obzirom da smo zaključali planirani radni dio ekšna, odlazimo u obližnji ugostiteljski objekt na punjenje baterija. Za kraj još jedna fotka s kolodvora Divača u sumrak:

Ekšn je bio puni pogodak, bez obzira na početne peripetije. Zahvaljujem se svim članovima ekspedicije, Letećem Vlaku na vodstvu i pojašnjenjima, Lleonu na organizaciji, te Mannasu, Kikiju i Jeanu ( koji nas je vozio ) na super druženju uz želju za još ovakvih akcija u budućnosti. Lijepi pozdrav, Kićo.

Odlično kico, lijepe slike, i još fale čije slike??

Mannasove!

Odlično!
Bez obzira što sam sudjelovao u ovome, uvijek je zanimljivo vidjet tude videnje ekšna.

Možeš li iz originalne fotke očitati broj baatića u Divači? Zanima me da li je to Baat iz mog autovlaka u kojem sam se vozio prošli tjedan ili ih ima više.
Moj je: 50 79 24 09 042 0

LLeon je napisao/la:
Možeš li iz originalne fotke očitati broj baatića u Divači? Zanima me da li je to Baat iz mog autovlaka u kojem sam se vozio prošli tjedan ili ih ima više.
Moj je: 50 79 24 09 042 0

Baat, kojeg smo vidjeli u Sežani, je 50 79 24 09 042-0. Znaći, istog si imao na avtovlaku .

Osim njega na SŽ postoji samo još jedan primjerak, a on ima broj 50 79 24 09 037-0 i isto tako voze u sustavu avtovlaka.

leteči vlak je napisao/la:u Sežani

Da, točno.
Hvala na odgovoru.

Jako lijepo

Baš me ugodno iznenadio ovaj nastavak putopisa, jer sam več i zaboravio na njega, a kako su tek trojica od šestorice stavili svoje fotke ovdje, nekako mi se čini da bude još nastavaka