Njemačke željeznice

borna je napisao/la:...
Do većeg angažmana osoblja dovela je i činjenica da mnogi putnici bez iskustva u željezničkom prometu nisu mogli pronaći put na peronima ili na velikim stanicama. ...

Bez obzira na (ne)iskustvo, ovakav podatak je porazan za civilizaciju, koja se osim toga sve više okreće digitalizaciji, robotizaciji i svim kojekakvim hi-tec-zacijama, pa izgleda da unatoč tomu logičko razmišljanje sve više postaje egzotika?

Ljudi prestaju misliti svojom glavom, sve više se oslanjaju na podatke sa mobitela / interneta koji ne moraju biti točni ili jasni?
Vidim turiste koji hodaju Baškom i gledaju u tablete / mobitele što piše o mjestu gdje se nalaze, ne gledaju svojim očima oko sebe.
Jučer me jedan turist na lošem Hrvatskom pitao jeli to Baška kad je izašao iz auta
Kod nas se ne može dogoditi da se uvede karta željeznicom od 9 Eura, odnosno da se i uvede nemamo toliko vlakova / linija
koje bi mogle opravdati interes za putovanje željeznicom.

Podaci koji ljude upućuju nekamo samo moraju biti jasni i u dovoljnim količinama. Primjer je frankfurtski aerodrom. Ogroman, a ne možeš se izgubiti ni zalutati. Sve je tako lijepo objašnjeno da, slijediš li oznake, s lakoćom stižeš do svog izlaza i čini ti se da drugi putevi tamo i ne postoje. Slično je i na drugim velikim europskim aerodromima. Naravno, šlampavi talijani su izuzetak koji potvrđuje pravilo. Na Malpensi (Milano) sam se vrtio u krug, a kad sam batalio putokaze i krenuo svojom logikom, rješenje se ukazalo samo.

gaspa je napisao/la:Podaci koji ljude upućuju nekamo samo moraju biti jasni i u dovoljnim količinama. Primjer je frankfurtski aerodrom. Ogroman, a ne možeš se izgubiti ni zalutati. Sve je tako lijepo objašnjeno da, slijediš li oznake, s lakoćom stižeš do svog izlaza i čini ti se da drugi putevi tamo i ne postoje. Slično je i na drugim velikim europskim aerodromima. Naravno, šlampavi talijani su izuzetak koji potvrđuje pravilo. Na Malpensi (Milano) sam se vrtio u krug, a kad sam batalio putokaze i krenuo svojom logikom, rješenje se ukazalo samo.

Po bečkim, minhenskom, frankfurskom i amsterdamskom kolodvoru (da nabrojim samo one najveće) sam se od prve snalazil 'ko doma'.
Na frankfurtskom aerodromu sam bil samo u razgledavanju, ali sam se isto tak odlično snalazil na Heatrowu, Schipolu, Changiju i novom honkonškom (njega zaboravil kak se zove).
Jedino sam u Hongu Kongu razmišljal kaj da se pokvari latinična dionica na monitorima, a ostane samo zamrznut red letenja na kineskim hijelogrifima?  

U svakom slučaju, lakše se zabunit za vlak ili kolosjek u Sunji, nego u Münchenu. Ali eto, ima i tak'ih ...