Na Bolovanju

Zauzel sam strateško mjesto:



Stiglo je piće:



A onda i iće:



Janjeći karmenadli sa žara su zvučali vrlo dojmljivo.
No nije žvaka za seljaka, niti janjetina za roštilj - bilo je dobrog okusa   ... ali žilavo.  
Unatoč vježbanju vilica, napunil sam rezervar i bilo je vrijeme za polazak ...

Prvo natrag prema vrhu:



I evo ga - vrh na vrhu!
Sakril se je iza tornjeva:





Cestom nizbrdo:



U pozadini ima i šume:



Parkiralište:

Povratak (koji uključuje manje-više iste motive, ali fotkano sa suncem za leđima):









Neko se zaigral:



Ona hladovina:





Pojilište ...?
A mož' poslužit i za 'ladit noge:



Dalekovod:



Menhiri na hrptu:



Pauk je splel mrežu preko staze (mreža se vidi kod jakog povećanja):





Prelaz sa široke na kozju stazu:





I zadnji pogled nizbrdo - dalje je trebalo paziti na strminu, pa je postalo zamorno izvlačiti svako malo fotić iz ruksaka:



Toliko u ovoj epizodi.
Nastavak slijedi poslije Nove Godine.

E pa vrijeme je.

Vratimo se malo u mandrač prije 12 i pol godina:













E da, usred njega, na kraju molića se krije ova meštrovićevska skulptura:





















I tu smo već bili, ali nastavili lijevo:



U sljedećem postu ćemo ravno.  

Obalna cesta se zove Račić, a zatim Ante Starčevića ...



Promet je dvosmjeran i nema nogostupa:



Ograda je u međuvremenu zamijenjena novom ... al o tom po tom, kad se opet nađem tamo.  

U pozadini je ona druga gradska plaža:



U međuvremenu je uplovila Karolina:



I ovo je treća gradska plaža:









Geologija je osebujna i lomljiva, osobito u ovom dijelu grada:











Još jedna skulptura u obalnom parkiću / igralištu:

Na sljedećem dijelu, put ide uzbrdo i malo se odvaja od obale:





Iza zavoja nailazimo na Konobu Mlin:





Nisam ju pohodio, iako je dosta izreklamirana.

Cesta ide još malo uzbrdo, pa zavija desno i lagano nizbrdo:





Slijeva nailazimo na još jedno suho korito:







A na desno je Bijela kuća:















Nastavak korita odozgor, izlazi ispod Bijele kuće na plažu:





Slike naravno, govore više od riječi.
Bila je i na televiziji prije prošle sezone jer joj je izgorio krov.
Obzirom na opće stanje, reklo bi se, ništa strašno.
Navodno je sudski riješen imovinsko-pravni spor, samo akteri spora to još nisu doznali.
Možda jednog dana Bijela kuća opet postane bijela ...

U međuvremenu, depandanse zapadno od nje su začudo funkcionirale. Ne znam doduše u kojem svojstvu, kao neka vrsta odmarališta ili podstanarski smještaj?

Nekada smo imali majstore koji su gradili a danas imamo njihove nasljednike koji to uništavaju
Pribojavam se i slijedećih generacija destruktivaca, zar ćemo završiti u pećinama i zemunicama jer nešto
bolje za njih nije?

Idemo dalje cestom koja se zove Šetalište Anđelka Rabadana:



Par pogleda na bjelokućnu plažu:





Jedan pogled unatrag (pojma ne znam kakva je to betonska baraka, dapače - uopće je se ne sjećam   ):



Čudno drvo:







Još plaže:





Pogled na pučinu i prolazeći katamaran:



Još malo plaže:



Možda ovo podrazumijeva šetalište (?):



Još čudnije drvo:











Riba ...? Jaje ...? Jaje-riba?



Ništa od navedenog - mandarina:





I opet plaža:

Dolazimo do još jedne crkvice:













Desno je dominikanski samostan:





Jedan pogled unatrag, na Bijelu kuću i pripadajuću joj plažu:



Dva pogleda u unutrašnjost crkvice:





Postrance i odostraga:













I još dva pogleda unutra:

Samostan:

















U crkvi se ponekad odražvaju koncerti komorne glazbe.
Vrlo prvi puta sam imao prilike kroz otvorena vrata / slobodni ulaz, upasti na klavirski koncert. Ili možda 'recital'?

Prekoputa crkve je ...:











Sa stražnje strane samostana:

I tu je kraj grada i zadnja gradska plaža:



Na putu do nje mi se pridružila ova mala maca:











Sama plaža je inače neugodna za kupanje - čim se ugazi u more, šljunak se povećava u kamenje veličine šake i veće.

Slično je neugodno u Puntu na otoku Krku, vani je pijesak kao i u moru gdje je sve puno krupnog kamenja.
Srećom je sve oblo od djelovanja valova ali čak i sa nekim morskim cipelama je teško hodati po tome, stalno
se stopala izvrću. Domaći to znaju pa odlaze na mjesta gdje je more odmah dublje pa se zapliva...

U povratku se nailazi na ova dva ... hm ... kamena:











Sad tek vidim da je ona "baraka" zapravo potporni zid:  



Uz onu predzadnju plažu:







Niz Račić prema gotičkoj kući:





Ovaj put kroz onu usku kaletu:



Već poznate skale:



Informiro je taj put bijo otvoren:



Jedan drukčiji pogled na ložu:



Povrh Lože i crkvice je nekad bila picerija Moby Dick, u kojoj sam tog dana završio obilazak večerom:



Pogled od stola na ovaj ananas:



Pa lijevo od njega:



I desno:

Dešava se, štono bi se na suvremenom rvackom reklo - ivent:





Štagodaje, nije puno koštalo, trebalo je samo objesiti zastave i ove izbijedjele ljubičaste krpe.

Preplovivši Hvarski kanal, vratil sam se, naravno u Bol.
Šta ima novoga?
Prvo, do križanja sa Bračkom cestom, na kraju Ante Radića se ozbiljno betoniralo:







Duž Bračke cesta - a odavde Vladimira Nazora - ništa:



Ali u njoj je ona najbolja (i najskuplja) sladoledarnica sa novim cijenama (u jurima):



Za njihovu jednu kuglu, na plažnom kiosku sam dobil i kavu:



Voždovac se i dalje usporeno gradi, dograđuje, pregrađuje:

Kod Srebrnog Rata su nove ograde:



- i za one koji ne mogu bez ureda ni na moru, ured bič:



Dalje je uglavnom sve isto:







- do aquagona na Zlatnom Ratu:



Sjećate li se da sam onaj na jelšanskoj Mini poistovjetil sa ovdašnjim?
Znači li to da je onaj zapravo ovdašnji, preplovijo kanal ...?  

Mačci    su i dalje na svojoj poziciji:





No, ovo je novo:





Nema više Centra Marijan   - sad se zove Zlatni Rat Beach Resort.  

Sladoledarnica im se pak zove Rosmarino:

I došlo je vrijeme rastanka od mojih zelenih crocksica:



Razlog je očigledan:



Vjerno su me služile od 2007-e i 2023-e odlaze u recikliranje:



Bolero:





Sjećate se namjere uspoređivanja Mai Tai s obje strane kanala?
E pa ovaj je jednako dobar (no nešto drukčiji):





- a cijena?
Gotovo 2 jura veća:



Usporedbu pogleda ostavljam vama.  

Ovo je već u povratku, nekakva nova platforma kod Srebrnog Rata:



Nema niti transvestirane Bibe - došla je donekle slična Makar(šta?):





I zadnja sladoledarnica prošloljetne sezone - ona Varaderova, u centru:



Zaključak?
Nema sladoleda po 3 jura!
Ima ih po 2, pa po 2 i pol, 2,60, 2,80 - ili 3 i pol.

besposlenpop je napisao/la:

Nema niti transvestirane Bibe - došla je donekle slična Makar(šta?):

Makarski Jadran

besposlenpop je napisao/la:Ali u njoj je ona najbolja (i najskuplja) sladoledarnica sa novim cijenama (u jurima):

I onda će on, rasipnik, meni nešto o 15 jura za željezo...

(da i ne spomenem druge primjere iz nastavnog posta)