Na Bolovanju

Bez obzira na prugu, rede se je vratit i pješke.
Pa eto kak je to izgledalo prije 12 godina u smiraju dana (i umetnički):

Ovo je zid kina nasupror benzinske pumpe:





I to je za sad to.
Nadam se da vam nije nedostajal tekst?

besposlenpop je napisao/la:Nadam se da vam nije nedostajal tekst?  

Naravno da je, zato i trebam neka pojašnjenja...
Npr. Da li ova staza postane jako kljizava kad pada kiša? I nemoj se sad izvlačiti da tamo nema kiše...

besposlenpop je napisao/la:

Ovaj artefakt me (ne znam zašto) podsjetio na mog prijatelja doktora kojem je proktologija uža specijalnost!

Pfaff je napisao/la:

besposlenpop je napisao/la:Nadam se da vam nije nedostajal tekst?  

Naravno da je, zato i trebam neka pojašnjenja...
Npr. Da li ova staza postane jako kljizava kad pada kiša? I nemoj se sad izvlačiti da tamo nema kiše...

Istina je da se kišnim danima izbjegava plaža.  
No, kolko se sjećam rijetkih mokrih šetnji, bila je, naravno, klizavija nego kad je suha, ali ne pretjerano, Prosječni ljetni gumeni đonovi dobro drže, a za onu tvrdu (Jugo)plastiku ne garantiram ...

Pfaff je napisao/la:
Ovaj artefakt me (ne znam zašto) podsjetio na mog prijatelja doktora kojem je proktologija uža specijalnost!

Ima prilično debeli prst.

(u daljnjim nastavcima će biti teksta, jer vode uglavnom kud ove godine nisam bijo )

besposlenpop je napisao/la:Ima prilično debeli prst.

Nisam probao, ali pretpostavljam da se kod takvih pregleda svaki prst čini (pre)debelim

Kako je već bilo objavljeno, osim Bola ima toga i izvan Bola:

Vidova gora

Na dotično mjesto može se (iz Bola) doći autom (moj je uvijek ostajao u Zagrebu), rent-a-carom (preskupo za taj kratki izlet), taxijem (vjerojatno najskuplje) ... i naravno, pješke. Il točnije - planinarenjem.
To je i jedina besplatna varijanta (ak ne računamo par potrošenih litara tekuće vode i deterđžent za pranje znojave obleke)

Kartu planinarske staze se može dobiti u Informbirou i svakako ju je dobro imati, inače ...
Gugle baš ne voli planinare, pa sam moral rasčlaniti put do vrha u tri segmenta.

Prvi (1-2) je od križanja Bračke ceste i početka Puta Zlatnog Rata (gdje je onaj Pfaffov proktološki prst) do zaselka Podbarje, na kraju kojeg zapravo počinje planinarska staza:



Dionica je uglavnom dosadna i naporna, jer se od križanja prema Murvici i unutrašnjosti gornjeg dijela Bola hoda rubom Bračke ceste bez ikakve pješačke staze.
Iako sam izabrao dan s najavom slabe bure, već je i ta najkraća dionica bila naporna i topla.

Drugi dio (2-3) počinje dakle u Podbarju, gdje iz tipične seoske ulice prelazi u pristojnu magareću stazu, a zatim beskonačno vijuga uzbrdo, postaje sve uža i oštećena, da bi što se više približavamo kraju etape, postajala strmija:



Treća etapa (3-4) je šetnja.  
Osobito kad vam prethodne dvije iscijede dušu.  
Proteže se od pristupa na greben (3) vrlo blagim usponom uz prekrasni pogled na Hvarski kanal, otok For i naravno, bolsko priobalje, do dolaska na nešto što nalikuje dobroj uzvisini za gradnju vikendice (4). Ta uzvisina, uz ostale artefakte je Vidova Gora:



I evo, ulazak u Podbarje na točki 2 (put do ovdje je vizalno nebitan i dosadan, sličan vizurama poljoprivrede i makije iz vlakića):











Na kraj sela:



I službeni početak staze na Vidovu Goru:



Iako je početak obećavajući, uskoro staza postaje ovakva:





To je ona odmetnuta masa, nalijevo:



Pogled naprijed:



Usjek između (polulijevo):



U udolini aboridžini uzgajaju verdure:







S koje strane je to lovište:



Malo pogleda nizbrdo daje malo poticaja za nastavak:



Staza se povremeno i popravlja:









Pozicija za predah:



Obelix was here:







Umjesto klupice:



Opet pogled unazad:



Obelix sa više strana:





I dalje uzbrdo:





Tu negdje skreće staza oštro desno:



Da, bilo je još patnika, no i onih koji su se već spuštali nizbrdo.

Čim se netko spušta znači da je preživio uspon (ne važi ako je odustao prije kraja )
Najbolji su mi turisti koji na slična planinorenja krenu u japankama koje im se ubrzo raspadnu pa se vraćaju bosi krvavih stopala

Čim je pop najavio hodanje/planinarenje, ja sam odustao i od gledanja. Nisam ja koza...

Pfaff je napisao/la:Čim je pop najavio hodanje/planinarenje, ja sam odustao i od gledanja. Nisam ja koza...

Nažalost, klecava koljena su me daljnjih godina odvratila i odprozorila od penjanja.
Da je bar početi na 3. poziciji ...

borna je napisao/la:...
Najbolji su mi turisti koji na slična planinorenja krenu u japankama koje im se ubrzo raspadnu pa se vraćaju bosi krvavih stopala

Takve sam srel samo na vrhu. Iz rashlađenih automobila, naravno.
Već i pogled na razrovane staze govori da se sa švapskim il Jugoplastikinim sandalama riskiraju ozbiljne ozljede nožnih prstiju, a da o japankama ne govorim - uganuće je garantirano. Tak da takvi ni ne dođu dalje od prve razvaline.
Ja sam penjal u parketaškim tenisicama i nisam imal baš nekih problema, ali rađe bi imal na nogama poštene planinarske gojzerice. Samo - ko još nosi to na more?

Uključujem se u praćenje s vremenskim odmakom, pa ću komentirati u đuture.

Lijep vremeplovski prikaz. Pretpostavljam da se u tucet godina podosta toga i promijenilo. Pitam se koliko je onih skulptura izgrafitirano i koliko je drveća posječeno u ime viših interesa lijepog pogleda novograditelja. Konstanta su, valjda, jedino oni štandovi s kineskim đinđuvama i sličnim glupostima.

Nekad oduševljeni planinar, sa zanimanjem sam propratio uspon prema Vidovoj gori i donio konačnu i neopozivu odluku kako ću na nju. Autom! Kako se uspinje na neki vrh od morske razine - znam, i ne treba to ponavljati u beskraj. Dovoljan mi je bio uspon iz Makarske pod biokovski Vošac, na kojih 1300 m, ili iz podvelebitskih Selina kroz Malu Paklenicu (meni najljepša planinarska tura) na 1751 m visoko Sveto Brdo (završnih stotinjak ili više usponskih metara kroz snijeg), naravno, u jednom komadu. Eh, mladosti moja...

Sad me živo zanima hoću li vidjeti i put do Zmajeve špilje i drugih pustinja u okolici do kojih možeš samo teapa-tapa. Za Blaca sam skužio dobar pristup autom uz kojih pola sata šetnje (turistički vodiči i brošure ga prešućuju, spominjući samo prilaze sa sjevera i juga a ne i sa zapada).

A tko još gojzerice nosi na more? Ja! Nikad se ne zna gdje ćeš se namjeriti i gdje završiti. Zahvaljujući debelom potplatu ne osjetiš nikakvu neravninu ni kamenje. Ni zmije te ne brinu suviše.

gaspa je napisao/la:...
Pretpostavljam da se u tucet godina podosta toga i promijenilo. Pitam se koliko je onih skulptura izgrafitirano i koliko je drveća posječeno u ime viših interesa lijepog pogleda novograditelja. Konstanta su, valjda, jedino oni štandovi s kineskim đinđuvama i sličnim glupostima.
...

Pa promijenilo se dosta kaj je vidljivo u "Voždovcu" - izgrađeno je 5-6 vila, na/dograđeno možda isto toliko oriđiđi bungaloa, a u gradu tu i tamo novi lokali.
Čini mi se da je pokoja skulptura sa šetališta uklonjena, grafita nema (kak je i vidljivo sa starih i novih fotki), a u tih 12 godina se na mramoru ponegdje nahvatala crna patina (mislim da je uklonjiva običnim minivošem).
Kineskih đinđuva ima, ali pretežu ipak oriđiđi mramorni suveniri, zatim vrećice s lavandom, a ostalo su šešoari, luftmadraci, patkice na napuhavanje, pomagala za plivanje, gacanje po plićacima i slična galanterija za plažu.  
Osim mramornih magneta za frižidere, privjesaka za ključeve, ima i burmutica, kutija za šmuk, soljenki, zidnih ura, mužara i svašta nešta prktično za poklon, kujnu, vitrinu, knjižnicu ...  

gaspa je napisao/la:
Sad me živo zanima hoću li vidjeti i put do Zmajeve špilje i drugih pustinja u okolici do kojih možeš samo teapa-tapa. Za Blaca sam skužio dobar pristup autom uz kojih pola sata šetnje (turistički vodiči i brošure ga prešućuju, spominjući samo prilaze sa sjevera i juga a ne i sa zapada).
...

Da.

Da Pfaffu opet malo otežam vikend.

Kotrljajuće kamenje:







Šta sve priroda ne izvede samo da ostane rasti:



Ne znam kakva je ovo peć u pozadini.  

Pogledi nazad (nazire se i dio prohodane staze):



Iz malo pomaknutog rakursa (Borna, nađi lučko svjetlo   ):



Ona gromada iza hrpta (mislim da staza vodi prema njemu):



Spilje u podnožju vertikalnih stijena:





Ne znam jel tu bil Bolski čovik.  

Još stijenja nagoviješta blizinu ruba grebena:





Novi pogled na gromadu otkriva hrbat kojim je povezan s matičnim platoom:



I opet se vidi komad prohodane staze.  

Ovaj dio malo ispod ruba, ali nikako dohvatljivog, bil je izrazito frustrirajuć:





Ak izoštrite pogled, vidli bute ogradu aerodroma:

besposlenpop je napisao/la:Da Pfaffu opet malo otežam vikend.

Fala im na brizi i prisjećanju

besposlenpop je napisao/la:Ne znam kakva je ovo peć u pozadini.  

Vapnenica

Tako blizu, a tako daleko ... razmišljal sam da sljedeći put svakak krenem na to odmetnuto brdo, ali taj drugi put se nije dogodil.  
Ali sam ga opsesivno slikal:



Pa malo desno:



Pa malo lijevo:



Konačni cilj:





Pa s obadvije strane:



Maximalni zoom:



Konačno prolazak i ispod dalekovoda (zadnji stup ispod ruba):



Hrbat koji spaja gromadu s platoom:



Rubovi gromade:





I tu staza konačno stiže na rub grebena:



Još pogled prema aerodromu:



Kad se stigne na ravnicu, instiktivno se traži kakva klupica ... međutoa, pažljivijim gledanjem, to ne bute vidli:









Žljebovi ne sadrže vodu jer imaju rupe, a čemu služe ... pretpostavka je ovcama. Kojih nije bilo.

Možda su iza ograde?



Planinarska oznaka:



I put prema cilju:



Iako taj početak izgleda strmo, kako rekoh, to je dalje šetnja.
I Pfafu bu lakše.

Kad se provlačiš kroz makiju, svako ovak'o drvo dobro dođe za predah i fotkanje iz sjene:



Nakon onog početnog uspona, staze se rasplinjuju, pa biraš sam oko kojeg ćeš grma. Ipak, malo ugažen teren govori da je svaka staza dobra, osim toga, tornjevi na cilju su stalno na vidiku:





Kao što rekoh, staza ide rubom grebena sa stalnim pogledom na otočke obale i Hvarski kanal:







Pogled unatrag pokazuje sam rub grebena:



Onaj hrbat s menhirima:



Može se i ovuda, ali nije prečac - tornjevi su zumirani:



Još jedan pogled unazad u širem planu:



Ona ograda:



Preko ograde:



Ovo bi trebala biti platforma za paraglajdere:



Navodno je Zlatni Rat nastao kotrljanjem kamenja s brda - pa ovdje ga ima dosta za produljenje do sredine kanala:







Ograda ide i dalje ... iako je skromnija:



Konačno nagovještaj civilizacije:

Za povratak si se paraglajdnuo ili si skakutao nizbrdo kao koza?

Pfaff je napisao/la:Za povratak si se paraglajdnuo ili si skakutao nizbrdo kao koza?

Išlo je (ko) podmazano.

besposlenpop je napisao/la:

Pfaff je napisao/la:Za povratak si se paraglajdnuo ili si skakutao nizbrdo kao koza?

Išlo je (ko) podmazano.

Kužim - iskoristio si prirodnu nadarenost!

Nakon obavijesti i upozorenja, slijedi još malo uspona - moj puteljak se odvaja lijevo:



- a cestuljak se odvaja desno:





Ova dramatika nizanja fotki, nadam se, dočarava ... a šta drugo nego dramatiku približavanja cilju (ono, čim si bliže, izgleda ti dalje):



Pogled u ambis pažljivim pratiteljima dočarava promjenu položaja i po horizontali i po vertikali:



Još malo:



Još malo manje:



Samo što nije:



I evo ih - mali i veliki:



Pa samo veliki:

I ovako izgleda vrh (pri tom ne mislim na nekakvu visinsku točku, nego prostor oko nje, gdje god bila):





Ima ovdje i povijesnih reminiscencija:



Zatim malo poduke:







Kad mi ovakvi (lijevo) upadnu u kadar, onda se i panorama doima boljom:



Konačno, niz pogleda s vrha slijeva nadesno - od istoka prema zapadu, s manje i više zooma, po bračkoj pa po forskoj obali:

Pogledi sa ruba (ovo plavo dolje je moj ruksak):











Pogonski mehanizam:









Put / cesta vodi do oštarije:





Pao za dekuraciju:





Orahovača:



U Domu:



Ponuda: