Skitam se i snimam

Najsjeverniji dio riječkog zaljeva:

Malo tehnike:

Konačno na Vojaku-prema sjeveru-sjeveroistoku:

Prema istoku:

Prema Cresko-lošinjskom arhipelagu:

Sisol u pozadini:

Sunce je nad Istrom:

Južna Istra:

Sjeverna Istra i skakaonica:



Rijeka u sumračje:

Oblaci nadiru sa jugozapada:

Moja najdraža i neki mrki tip:

Pozdrav.

Prekrasno! Hvala - već decenijama nisam bio na vrhu Učke gore, a Ti si izabrao dan da nisi mogao bolji...

Super fotke kićo, baš ti hvala. Ti si se dao u ekšn drugi dan, nakon što smo mi odspavali "dan poslije" našeg u Zg.

Impresije sa obiteljskog izleta u Veneziu, 25.04.2009.
Negdje između Podgrada i Obrova:

Hofstatter:

Blizu Kozine:

canelli:

Već smo u Italiji, na A4-Fernetti:

Oldtimer:

Još dva pogleda na željezničke vijadukte:



Via della Liberta ( pogled prema ind. zoni ):



Kolodvor:

Ponte della liberta ( cestovni i željeznički most sa 4 cestovne trake i 4 kolosijeka ):


Motorni vlak:

Tronchetto, na obali:

na Piazzale Roma-ima popriličan broj Scania:

Autobusni kolodvor za gradske i prigradske linije na piazza Roma:

Lijeve trake su za Taxi kombije:

Glavni prometnik:

Pogled na Canal Grande sa novog Ponte della Constituzione:

Pogled na Canale di Cannaregio sa Ponte delle Guglie:

Polizzia:

Pogled na Canal Grande sa Ponte di Rialto ( vodeni promet ):

Piazza San Marco i Basilica di San Marco:



Basilica di San Marco i Palazzo Ducale:

Chiesa di San Giorgio Maggiore na istoimenom otočiću:

Ponte dei Sospiri:

Turistička špica na Rivi:

Utrka gondola:

Most na Rio dei Greci:

I Venezia ima svoj kosi toranj (očito djelo istog autora ):

Rio dell Arsenale i Torri dell Arsenale:

Mostovi na Rio San Martino:



Gondoljeri su jučer imali pune ruke posla:

Karakteristična Venezianska arhitektura:

Ponte dell Rialto u predvečerje:

Izbliza:

Pogled na Canal Grande sa Ponte dell Rialto-smjer sjever:

Veličanstvena Chiesa di Santa Maria Gloriosa del Frari:

Na kraju još malo autobusa na Piazzale roma:



Radni stroj na kraju nekadašnje industrijske pruge:

Motorni vlak na Ponte della Liberta:

Još jedan pogled na most iz pravca Tronchetta:

Malo impresija iz Knina i okolice ( 08.05.2009. ):
Poznati pogled-zadarski zavoj:

Kolodvor Knin, pogled prema sjeveru:

i prema jugu:

Lutajući reporter i parnjača:

A sada malo iz ptičje perspektive uz poziv svima koji budu u mogućnosti da posjete Kninsku tvrđavu. Vjerujte, isplati se.
No, kao i svakog fana željeznice, i mene zanimaju i ovakvi motivi-ovo je nekakav mini-triangl prema industrijskom kolodvoru:





Pogled na glavni kolodvor:

Zumirano:

Što se to žuti na kolodvoru. Pa to je prometov Regio:

A ima i SÜ313:

Gbr 214:

Dva druga Promet Makarska:

7 122 013

A sada malo o Kninskoj tvrđavi-plan;

Pogled prema sjeveru otkriva nam pružanje ličke pruge:

Prema jugu:

Detalj srednjeg grada:

Neka se i ovo zna:



Prema južnom krilu tvrđave:

Barjak:

Ispod:

Zapadni dio platoa:

Istočni dio:

Tvrđava je nedavno detaljno uređena:













Pogled prema istoku otkriva nam slap Krčić:

Izbliza izgleda ovako:





I na kraju, malo Peručkog jezera:



Do slijedećeg skitanja pozdrav.

Kad već nemam ništa svježe od željezničke tematike, evo par fotki sa Velebita, 24.05.2009.
Pravac Zavižan ( Si ča ćo )

Na Zavižanu

Prijevoj Alan ( ovdje smo morali proći da ostavimo auto na drugoj strani ):

Ponovo Zavižan-kapelica:

Botanički vrt

Prirodne sile mogu učiniti i ovo

Ima i snijega na +22

Početak Premužićeve staze



Obratiti pažnju na znakove. Na što vas podsjećaju neki od njih?

A sada vam prepuštam da slike govore:









Spomenik stazi i inž. Premužiću. Skidam kapu:


Pogodi vrhove:






Rossijevo sklonište:

























I na kraju, more i istočni dio otoka Raba:

Pozdrav.

A lijepo je gore, bez obzira što nema autobusa ni vlakova.
Btw, mrki međedi, jel bilo što?

narcis je napisao/la:A lijepo je gore, bez obzira što nema autobusa ni vlakova.
Btw, mrki međedi, jel bilo što?

Gore na Alan znaju doći i autobusi ( ima jedno ograđeno travnato proširenje ), ali taj dan nije bilo niti jednoga. Btw, još uvijek postoje ostaci žičare za drva ( stupovi i razvučena žica ) koja je napuštena jer se nije isplatila zbog velikog broja dana sa jakim vjetrom. Nažalost, nisam je fotkao, jer nakon 4 i pol sata veranja po vrletima na ( za visinu između 1400 i 1630 m ) temperaturi oko 22 do 25 stupnjeva, jedino za što sam smogao snage bila je birra. .
Međeđa nismo vidjeli, ali riđovku jesmo.

Ooooh, Velebit... (kićo kao da je opet htio mene isprovocirati )
U moje doba (a tako govore manje-više svi stari prdonje) nije bilo kapelice, nije bilo onih lijepih oznaka putem...
Znači, ja bih sad trebao ubaciti uspone na usputne vrhove Gromovaču i Crikvenu? Za Gromovaču manje-više, za Crikvenu (1641 m) šteta što se niste uspeli - lijep kratak penjački (a siguran) smjer.

gaspa je napisao/la:Znači, ja bih sad trebao ubaciti uspone na usputne vrhove Gromovaču i Crikvenu? Za Gromovaču manje-više, za Crikvenu (1641 m) šteta što se niste uspeli - lijep kratak penjački (a siguran) smjer.

Ja bih se penjal, ali dve ženske, a i ostala ekipa nisu bili previše zainteresirani, jer je pretoplih 24 ( za visinu od 1600mnm ) učinilo svoje. Od Zavižana do Alana 4 i pol sata ( što je za mene super spor tempo ) je većini bilo sasvim dovoljno ( iako u službenim putokazima stoji da ruta traje 6 sati hoda ). E sad, prebacivanje ekipa autima od Zavižana do Alana traje poprilično ( preko Jablanca 79 km, a preko Krasnog Polja nešto manje, ali uska i zavojita, a od Štirovače i bijela cesta znatno osporava vožnju ) što dodatno zamara. Od Oltara do Siče cesta je potpuno novoasfaltirana i proširena tako da se slobodno može voziti u prosjeku ( osim one serpentine ) oko 70 km/h, a od Siče ( ulaz u NP ) do Zavižana je ostalo oko 7,5 km bijele ceste.

Pa ima od Zavižana uzdužna velebitska cesta (doduše, ne znam u kakvom stanju) preko Mrkvišta do Alana. Lijepo bi bilo njome nekim terencem prijeći cijeli sjeverni i srednji Velebit, do Baških Oštarija

gaspa je napisao/la:Pa ima od Zavižana uzdužna velebitska cesta (doduše, ne znam u kakvom stanju) preko Mrkvišta do Alana. Lijepo bi bilo njome nekim terencem prijeći cijeli sjeverni i srednji Velebit, do Baških Oštarija

Istina, ali moj Clio ne bi izdržao po takvoj cesti sa 5 ljudi. Dosta je razrovana, pa je bolje ( i sigurnije ) okolo, iako treba paziti na tegljače s trupcima.

Ovu temu mogao bih preimenovati u"Pjesmom kroz Hrvatsku", jer ima više pejzaža, a manje autobusa, vlakova, brodova, ali nadam se da mi nećete zamjeriti zbog toga.
Kolega Np će jako dobro znati o čemu ovdje govorim. Naime, oduševila me je fotka koju sam svojedobno vidio od jednog kolege na poslu sa jednog od vidikovaca iznad Vinodola, pa sam odlučio i sam ( sa svojom najdražom i klincem ) vidjeti ta mjesta i, vjerujte mi, nisam požalio. Cesta na kojoj se nalaze vidikovci odvaja se sa cesta Hreljin-Zlobin između Melnica i Plasa udesno i veći je dijelom asfaltirana, ali uska poput ceste za Tuhobić. Duž te ceste nalazi se 6 vidikovaca raspoređenih od prve odmah iznad Triblja do zadnje skoro kod Senja. Cesta je duga oko 67 km i teško ćete vidikovce obići u jednom danu ( osim ako ćete se na svakom zadržati minutu, dvije, što nije cilj zaljubljenika u prirodu ).
Prvi vidikovac Mahavica nalazi se na impozantnih 781m nadmorske visine i smještena je odmah uz cestu ( ajde dobro, oko 30 m od nje ):

Vidikovac je kompletnu podzidan i ograđen, a ima i kamenu klupicu. Ovako izgleda pogled sa vidikovca Mahavica:







Drugi vidikovac Pridva nalazi se na manjoj nadmorskoj visini od 573m, ali pogled je svejedno odličan:





S obzirom da se spuštala noć, a postalo je i prohladno, spustili smo se lokalnom cesticom u zaseok Blaškovići na lokalnoj cesti Tribalj-Grižane. Sa ceste ( koja je usput vrlo strma i sa strane se otvaraju nezaštićene provalije duboke više od 200 m ) je otvoren pogled prema Vinodolu:



Vidikovce 3-6 treba tek obići. Preporuka: treba svakako oići, nije daleko, a ugođaj je potpun.

Dok mi dočekamo kiću stoprvog da nas odvede dalje... ma, odvest ću vas ja.

Treći vidikovac (u ono doba bezimeni), poviše Vinodola


Pa onda još negdje tamo usput - onaj gradić je, prepoznajete, Novi


Sorry kićo što sam ti se umiješao u temu, al ipak im nisam ispričao kraj - to ostavljam tebi

Slike su prekrasne, ali mene bole noge vec od samog gledanja...

Ma bole i nas - stalno smo nešto radili, znaš kako to ide: kuplung, gas, kočnica (go to početak, itd. itd.)

I mislio sam si da je tako nesto u pitanju. Tko ti je kriv sto nisi kupio automatik...

Barney

Platak i Radeševo, 13.02.2010., visina snijega od 140 do 200 cm, temp. Platak +3, Radeševo +1 ( oko 14 sati ):
Parking:

Ima i ljudova:

Duž turističke staze:



Pogled prema Radeševu:

Priroda:











Neki bi i na Snježnik:

Odustalo se. Zasad je bolje iz daljine:



Prema Gušlici:



Radeševo:









A treba i odmorit, e:

Neko voli drvece sa snijegom, ha?

Jako lijepa putositnica i bas sam uzivao promatrajuci slike...

Barney

Nekoliko impresija sa prekjučerašnjeg obiteljskog ekšna po Moslavini, Bilogori i Podravini.
Da ne bi netko pomislio da mi ni u primislima nije bila željeznička tematika, za početak kolodvor Ivanić Grad:



Nakon Ivanić Grada put na vodi u Čazmu:
Prekrasna crkva u centru:

Ovu kuću nisam skužio, ali čini mi se kao neko spomen obilježje, ali dosta zapušteno:



Još malo panorame Čazme:



Blizu sela Grabrovnica uslikali smo i jedan aviončić:

Ali ono što, doista nismo očekivali na kraju sela Grabrovnica je prekrasno imanje obitelji Salaj "Božićna Priča". Ako vas put nanese u okolicu Čazme, obavezno posjetiti. neka fotografije govore:











Osim gospodina Salaja, kao vodiča smo imali i predsjednika turističke zajednice Čazma. Vidjeli smo i ekipu s televizije.

Od Čazem prema Garešnici vodi državna cesta 26. Dio nje ( 20-ak kilometara ) izgleda ovako:

Garešnica:





Ribnjaci u neposrednoj blizini:

Središnji trg u Daruvaru:



Crkva:

Daruvarske toplice:



Samo za pijance



Zagrijavanje za ekšn 04.07.:





Krećemo dalje. Ribnjaci kod Velikih Zdenaca:

Sponzor:


U centru Grubišnog Polja:



S obzirom da smo u Virovitici imali kišu, samo par impresija:





I zato smo svratili na kavicu i Ožujsko:

Ovakav cjenik u Rijeci vidjeti nećete:

Objekt je u samom centru Virovitice.

Toliko ovaj puta. Pozdrav.

Par sličica sa Vitovog prvog putovanja vlakom ( 4001, lok102, 10.10.2010. )

Sa kolodvora Rijeka-pogled zapad:

U pravcu gibanja:

Količina prometa putnika u hodniku je beznačajna:

Peć'ne City i Tower:

Va Škrljevu:

Između Škrljeva i Meje ( pogled prema ŽCP Meja ):

NA ulazu u kolodvor Meja:

Kolodvor Drivenik-križanje sa teretnim:



U Fužinama kod drvenjače-ponešto metara drva:

Čekamo 17,17 za Ri. Prije toga 011 sa ekipom EASova:

104 nas spušta natrag ( na kratko mi je prostrujala misao na noć 20/21.11.2009. ):

U Driveniku križanje sa putničkim ( vuče 012 ):

Kasnije ja već padao mrak, a i bilo je sve hladnije, pa zurenje kroz prozor nije bilo preporučljivo, a ni fotke ne bi uspjele.

Va Labine i Raši in sumrak:





Mica maca:

Raša, crkva:

Rudarski vlakić je malo popituran:

Bas lijepe putositnice. Uzivao sam u miru razgledavajuci fotke.

Barney

Thnx. Ovo se kuhalo u kompu dok nisam osposobio neke programe i sad se pravim važan.
Uvijek me se dojmi Raša i njezina rudarska povijest. Prečesto svi zaboravljamo iz čega je nastao današnji "ipak" lagodni život. Nažalost, danas se u školi ne uči kako uloviti ribu, već samo, kako je servirati i naplatiti.

Baš lijepo da se i podmladak pomalo uči, kako se ide na ekšn, i kakvi su dojmovi?
Vjerojatno ono :"tata, kad ćemo opet?