Skitam se i snimam

Narcis je napisao/la:Baš lijepo da se i podmladak pomalo uči, kako se ide na ekšn, i kakvi su dojmovi?
Vjerojatno ono :"tata, kad ćemo opet?

Bilo je samo: vjak, vjak, vjak,...

Stiglo je proljeće. U Banovinu i Moslavinu ( navodno je stigao i potres u Sisak nešto kasnije ). Vrijeme idealno, sunčano uz dosta jak jugozapadnjak. Najdraža i moja malenkost malo smo nastavili sagu "lijepom našom", pa smo za početak zavirili u metropolu Banovine-Sisak. Grad je znatno lijepši od opće prihvaćenog razmišljanja o turobnom i zagađenom mjestu ( dobro, Caprag je ponešto druga priča ).
Naravno, ja sam upotrijebio svoje nepogriješive navigatorske sposobnosti poznate u cijeloj vasioni, i parkirao se ponešto južnije od strogog centra
( kod vodotornja ). Plan je bio napraviti krug-preko starog ciglenog mosta u centar, a novim natrag. No, krenuli smo prema groblju, INI i Capragu. Usput je najdraža uslikala južni ulaz u tunel:

Nešto niže nalazi se glavni ulaz u INU i ŽCP neposredno prije ulaza u postaju Sisak-Caprag. Crveni signal na ŽCP sam uočio, ali Asea je bila brža, pa je fotka okinuta iz daljine sa popriličnim zoooomom:

Naravno, nema šanse da svoju ženicu uvjerim da smo se uz prugu našli sasvim slučajno, mojom pogreškom, već je ona uvjerena da sam to pomno isplanirao. Pa neka bude.
Morali smo se poprilično nahodati natrag da bi došli do starog ciglenog mosta na ulazu u centar grada:
Pogled s mosta na Kupu:

Detalj stare gradske arhitekture:

Nakon Siska, prolazimo kroz Mošćenicu prema Petrinji. S obzirom da smo prošli poprilično dugačak niz kuća, msleći da smo blizu centra, parkiram nasuprot Gavrilovića. Do centra ima još poprilično pješice.
Centralni gradski trg i crkva:

Lijepa je Petrinja, ali tragova rata je još puno. Pozdrav Dragecu:



Slijedi Hrvatska Kostajnica na Uni. Na adi prijeko upravo se održavala Kobasijada, ali preko se može samo s čamcem upitne nosivosti, pa smo odlučili držati se kopna. Zvukovi koji su dopirali do nas bili su mješavina obreda iz obližnje džamije preko Une i Joleta sa kobasijade. Una:

Pogled prema mostu i gradini Zrinskih:

Bio sam uvjeren da granica prolazi sredinom Une, ali me razuvjerilo-na ovom mjestu hrvatski teritorij nalazi se i preko mosta, a granični prijelaz 100-njak metara od tvrđave:

Pogled na Hrv. Kostajnicu sa druge obale Une ( lijevo se vidi otočić na kojem je kobasijada ):

Obnovljena crkva:

Nešto za Gazdu:

Nakon Hrv. Kostajnice, nastavljamo preko Hrv. Dubice prema Jasenovcu. Zastajemo na spomen području, gdje mi pažnju privlači spomen-vlak. Lokomotiva serije 20:



U lokomotivi se kriju životinje:

Vagoni:



Pruga:

Staza prema Spomeniku popločena je sa željezničkim pragovima:

Ploča sa legendom i spomenik:

Iako je fotka žnj kvalitete, ipak nisam mogao odoljeti da ne snimim avijaciju ( kada poleti čuje se k'o ventilator ):

Iz Jasenovca nastavljamo u Novsku, ali s obzirom da je već padao mrak, fotki nema. Lijepo uređeno gradsko šetalište je sve što smo vidjeli. I pizzeriu ( ime, jasno ne smijem spomenuti, ali pizza je bila odlična ).
Povratak na A3 i to je to. Pozdrav.

Jako lijepo. Svaka čast! (Iako mi fale prizori s onog otoka - vjerujem da bi i tamo imala primedaba - one više vole nešto otmjenije (još se sjećam reakcije kad sam pred 30-tak godina prvi put odveo onu moju kod Bujana)

Thnx. Jemaš praf. Ma mislel sam poć preko, ma kad san videl one dve polupijane spodobe ke i ne zgjedaju preveć na mornare, a uz to limenke PAN-a u barci, san se predomislel ( btw nisam videl na škoju ni TOI-TOI ). Kobasice su se čule preko ( morda su imeli ventilator da bacaju miris na potencijalne interesne skupine ). Gradina je bila zatvorena, pa nismo mogli nutri, a za fotke odozgora smo trebali zet Lleona.

Istra, 08.05.2011..
Pa kaže moja najdraža; a mogli bi malo do Istre, ali tamo gdje još nismo bili. A gdje to u Istri još nismo bili ( teško pitanje, moram priznati ). Ajde trk na gugl. A, vidiii... našlo mi nešto. Pa, hajde, sjedamo u ladu njivu i put pod kotače.
Usput me ulovila neka nostalgija za vojničkim danima ( kakav lik ), a livada na kojoj smo bili na taboru, u otprilike isto vrijeme prije 13 godina nam je, onako, skoro pa usput. Skrećemo desno u Lupoglavu na lokalnu cestu za Lanišće, zatim skretanje prema Brgudcu, ali se zaustavljamo jedno pola kilometra prije sela da bivši gušter vidi gdje je proveo 14 dana. Ovdje:

Tu je bio ulaz u kamp, a gore gdje se vide novoizrasli borovi, su bili šator spavaonice, kuhinje, kupatila itd. Bilo je to pravo malo naselje sa 300-njak ljudi.
Ovdje je bilo puno više trave, a manje borova. Stalo je tu čitavo čudo mehanizacije i razne druge opreme:

Pogled na cestu u pravcu Brgudca:

Nakon povratka u prošlost, vraćamo se u budućnost i putujemo natrag prema Lupoglavu. Usput nas je zateklo jedno događanje naroda:

Slijedeća točka: Oprtalj. Do tog slikovitog gradića na sjeveru Istre vodi strma i zavojita cesta sa brojnim serpentinama ( podsjetila me na poljansku cestu ).
Na vrhu uspona pruža se izvanredan pogled prema Livadama i Motovunu:

Prema istoku i Benčanima:

Ovo je ( mislim ) Sveta Lucija:

Hortikultura na zapadnoj padini grada:

Osnovna škola u Milana Šorga:

Crkva Sv. Roka, 16. st:

Gradska loggia:

Loggia je sagrađena u XVI st., a izvjesne prepravke doživjela je u XVIII. st.
Loggia je korištena kao sudnica sve do propasti Venecije. U njoj je sada uređen lapidarij sa rimskim, srednjovijekovnim i kasnijim fregmentima. 2006. godine ponovno je uređena i u njoj je smješten reljef lava sv. Marka ( izvor: službena stranica grada Oprtlja ).
Nasuprot loggie nalazi se ulaz u stari grad-gradska vrata:

Karakteristična arhitektura:



Crkva Sv. Jurja, 15. st.:

Crkveni toranj:

Iz Oprtlja se ponovo spuštamo u Livade, a zatim prema starom gradiću Završje ili Piemonte.

Do slikovitog gradića Završje, vodi nas bijela ( ali dobro poravnana ) cesta ( čini mi se da je bila asfaltirana, ali su u tijeku radovi ) kojom bez prave lade njive ne možete ići brže od kojih 30-ak km na sat, ako ne želite motor napuniti sitnim pjeskom i ubiti amortizere. Na najvećem zavoju na trasi ( na ulazu u naselje ) koji, u najboljem slučaju, možete proći sa kojih 20-ak km na sat stoji ovo ograničenje:

Putniku namjerniku na razmišljanje.
Pogled na Završje sa zapadne strane:

Ulazimo u stari grad Romaničkom ulicom. Tabelično:

i uživo:

Na kraju ulice nalazi se župna crkva Rođenja blažene djevice Marije ( 1792 ):

Zvonik crkve je nagnut prema sjeveru za cca 40 cm, pa ima nadimak Kosi toranj:

O Crkvi i kaštelu:



Ostaci zidina s kojima je nekad bio opasan grad. Sačuvana su južna vrata:





Crkva Sv. Roka, 16. st:

Nastavljamo prema Ponte Portonu i skrećemo lijevo prema Vižinadi:

S obzirom da se približavalo nevrijeme i ozbiljno se smračilo, malo sam požurio sa slikavanjem, pa je i kvaliteta nešto lošija.
Gradski trg sa župnom crkvom:



Bunari:

Jedna manja crkvica:

Pogled prema Motovunu:

U Vižinadi nas je opala kiša, ali smo ipak nastavili prema Bujama, kroz koje uvijek samo prolazim, a nikada da zavirim u stari grad. Kiša je prestala, ali se dobrano smračilo, pa samo par impresija.
Plan grada:

Trg slobode:

Crkva Majke milosrđa:



Župna crkva Sv. Servula:





Noć i hladna bura potjerali su nas natrag u voljeni grad.
Do slijedećeg lutanja pozdrav.

Sasvim slučajno, s jednom potpuno drugom namjerom, moja najdraža i myself osobno, imali smo priliku istražiti jedno vrlo neobično mjesto-Predjamski grad, 10-ak kilometara od centra Postojne. S obzirom da je upad za dvije odrasle osobe u samu Postojnsku jamu - 44 EUR ( oko 330 kn ), zasad produžujemo pored polupraznog ( ogromnog ) parkinga u blizini ulaza u Jamu i nastavljamo prema selu Bukovje i Predjamskom gradu. Vidjeti na fotografiji je jedno, a u stvarnosti nešto sasvim drugo. Bez obzira na to, u par fotografija pokušat ću Vam prenijeti dio monumentalnosti same građevine, uklesane u tvrdoj stijeni u 123 metra visokoj šupljini pećine iznad kraškog ponora potoka Lokve:

Približavajući se utvrdi, sve više uviđamo o kakvom se teškom terenu radi:



Ispod samog dvorca nalazi se splet špilja na više katova, dubine oko 140 metara, a ukupne dužine od više od 13 kilometara, koji su dosada istraženi.Kao što sam već naveo u taj špiljski sustav utječe ponornica Lokve, koja se kroz podzemni labirint probija do rijeke Vipave.Karta područja:

Ulaz u špiljski sustav nalazi se iza drvenih vrata ( na slici desno ), a sam potok Lokve utječe ispod ove velike stijene ( lijevo dolje ):

Potok Lokve prije ulaza u špilju:

Ponor:

Razlika u temperaturi ispred dvorca i na ulazu u ponor je više od 10 stupnjeva:

Ispred dvorca nalazi se borilište gdje se svake godine održavaju konjičke igre u čast najpoznatijeg stanovnika Predjamskog grada-Erazma:

Trenutno na bojištu mirno pase ova konsjka obitelj:

Sam Erazmo poginuo je u silovitim napadima tršćanskog poglavara Gašpera Ravbara, a legenda govori da je pokopan ispod ogromne lipe na trgu pored crkvice Marije sedam žalosti iz 15-tog st:

Uz još jedan pogled ( ovaj puta iz doline potoka Lokve ), krećemo u obilazak dvorca:

Bez previše riječi, neka slike govore za sebe:





Ovdje se skupljala kišnica:

Prolazi u stijeni:





Pogledi iz unutrašnjosti prema selu:

Da ne bi slučajno pomislili da nema ni jedne fotke željezničke tematike, ipak sam ( uz dobru volju svoje drage ) dobio dopuštenje da kratko pronjuškam po kolodvoru Postojna. Par fotki:
Pogled prema Ljubljani:



Prema Pivki/Rijeci:

U tih par minuta, uspio sam uloviti i EMV:

Kao svaki pravi kolodvor, i Postojna ima svoju parnjaču ( serija 740.121 ):



Do slijedeće skitnje, pozdrav.

Sorry da tek sad reagiram na ove tvoje postove ... još uvijek pregledavam svoje "zaostatke", tj. postove koji su na forum postani tokom zadnjih par mjeseci.

Super su ti ovi putopisi i zaista raznih interesatnih stvari se tu može vidjeti. I svaka čast na prijeđenoj kilometraži ... i autom, a i na nogama

kico101 je napisao/la:Bio sam uvjeren da granica prolazi sredinom Une, ali me razuvjerilo-na ovom mjestu hrvatski teritorij nalazi se i preko mosta, a granični prijelaz 100-njak metara od tvrđave:
https://2img.net/h/i583.photobucket.com/albums/ss278/pecine/Pejzazi/Oujak2011112.jpg

Mene osobno, osim vlakova, jako zanimaju i stare zidine, utvrde, ruševine, dvorci i slično, pa kad god nam se ukaže prilika odlazimo na izlete u obilazak takvih povijesnih građevina. Za ovu zidinu u Hrvatskoj Kostajnici nisam znao, pa mi je to dragocjen podatak
Je li se ova zidina može obići samo izvana ili je moguće švrljanje po njoj i iznutra ? Pretpostavljam da je obilazak izvana moguć u bilo koje vrijeme i da ne postoji nekakvo "radno vrijeme" ili sl.

kico101 je napisao/la:Sasvim slučajno, s jednom potpuno drugom namjerom, moja najdraža i myself osobno, imali smo priliku istražiti jedno vrlo neobično mjesto-Predjamski grad, 10-ak kilometara od centra Postojne.

Ovaj grad je isto tako već dugo na mojoj listi želja i svaki novi pregledani putopis mu digne prioritet prema gore. Zaista fascinantno ... hvala ti i na fotkama iz unutrašnjosti starog grada

seabral je napisao/la:
Je li se ova zidina može obići samo izvana ili je moguće švrljanje po njoj i iznutra ? Pretpostavljam da je obilazak izvana moguć u bilo koje vrijeme i da ne postoji nekakvo "radno vrijeme" ili sl.

Hvala na podršci.
Ako smijem reći,dobrodošao natrag u aktivu.
Kada smo mi bili u Hr. Kostajnici, tvrđava je bila zatvorena za posjete zbog uređenja, ali se izvana bez problema može obići po onoj livadici.Možda je u međuvremenu i otvorena, jer je pogled sa zidina na Unu sigurno poseban.

S obzirom na ovu sparinu, evo par impresija s mojeg GO, uglavnom bez komentara.
Novigrad ( Zadarski ) u suton, pogled s tvrđave:



Odmorište Krka:

Modro jezero, Imotski ( fotkano na 36 stupnjeva ):

Nema samo Kantrida stijene-stadion u Imotskom:

Tvrđava Topana:

Spomen park:

Crveno jezero ili jedna od 10 najdubljih rupa na Zemlji ( više od 500 metara od vrha stijena do dna jezera ):

Mostar

Na Neretvi vodeni sportovi:

Detalji starog grada:

Evo ga, njega. Stari mostarski most u Mostaru:

Kupališna zona, pogled prema jugu:

Prema sjeveru:





Pogled na most sa zapadne obale ( imali smo čast uživo gledati hrabrog skakača kako izvodi skok na noge, ali je bio prebrz i pobjegao mi je sa fotke ):

Jedna sa partera:

Još malo pejzaža uz Neretvu:

Odmah uz most nalazi se jedan mali pritok Neretve obrasao bujnim raslinjem:

i jedna mini kopija velikog mosta:

Minareta ne nedostaje:

Visoki su minareti, ali mislim da je najviša crkvena građevina u Mostaru, ovaj nedovršeni zvonik:

A na kraju pogledajte što se događa kada jedan kućni ulaz ima složne stanare, a drugi ne (fokus na stanje fasade ):

Jel to onaj most koji je stariji od srušenog?

A sada malo žestoko-Bibinje:



Sukošan-panorama:

Mjesna crkva:

Biograd n/m:

kiki273 je napisao/la:Jel to onaj most koji je stariji od srušenog?

Nogekako.
Ljepši i stariji.

Izvrsno, prekrasni pejzaži. A i kvaliteta fotki se bitno popravila.
Mostar mi je jedna od željenih destinacija, samo da se nađe malo slobodnog vremena.

Ja se nisam daleko skitao - kroz vrata iz DB na terasu!

LLeon je napisao/la: A i kvaliteta fotki se bitno popravila.

A puco me kompleks sa onih 6 Mpx, pa sam dig'o kredu kod MMF-a.

LLeon je napisao/la:
Mostar mi je jedna od željenih destinacija, samo da se nađe malo slobodnog vremena.

A ima se ča i jahat do dole. Od baznog logora ( Pridraga ) do Mostara, cca 3 sata ( bez odmora ), od Ri će bit i 6-6 i pol. Najjednostavnije preko Vratnika, pa na A1 do čvora Zagvozd, pa na Imotski, prijelaz Vinjani Gornji, Posušje, Široki, Mostar.

Pfaff je napisao/la:Ja se nisam daleko skitao - kroz vrata iz DB na terasu!

Nema veze. Uštedilo se. A za promjenu, more se malo i odmorit.
Ma su svejedno fotke zakon.

nastavljamo stazama bratstva i jedinstva. Ničim izazvan, put nas je sredinom kolovoza doveo u Ljubljanu, u kojoj sam zadnji puta bio 1975. ( sram me je priznat ). Fatamo besplatni parking u Tržaškoj ulici i lagano pješice ( na nekih 32 stupnja u hladu ) lovimo centar ( bez GPS-a ). Aškerčevom i Zoisovom cestom stižemo na Levstikov trg. Naravno, moramo preći Ljubljanicu:

Interesantni su ovi brodići, poput velikih kada, pogonjeni vanbrodskim Mercurijima i sličnim motorićima zakučenim na prigodni tondin.
Na Levstikovom trgu nalazimo jednu zanimljivu građevinu:

Obližnja crkva:

Fontana svih vrsta, lijepo uklopljenih u gradske ulice i trgove, ne nedostaje:

Moram priznati, da kao i moj cijenjeni kolega Lleon imam slične pobude što se tiču raznih uspona ( zbog kondicije ne penjem se na stupove, ali na brežuljak mogu ). Stoga ( iako je vani bilo blizu 35 stupnjeva ), uspješno nagovaram svoju ženicu i odlučujemo se na dosta strmi uspon na Ljubljanski grad ( kaštel ). Ovako to izgleda kada mu pristupite sa južne strane:



Ulazni most:

Tu negdje iza ulaznog portala, prema dobrom starom običaju u Hrvata, očekujemo nekakvu naplatnu kućicu, ali ništa od toga. Slobodno ulazimo u Grad, razgledavamo. Mora se priznati da je Ljubljanska turistička zajednica ( ili kako se već zove ) učinila sve što je potrebno-ni više ni manje, temeljito obnovljena građevina u koju je sasvim neprimjetno ukomponiran noviji stakleno-betonski dio sa muzejima, galerijama, restorančićima, lift za one koji ne vole stepenice itd. Plaćaju se samo ulazi u muzej Slovenske povjesti i ulaz na najviši toranj-vidikovac. Cijena-5 Eura. Sitnica za jedan ovakav pogled ( tek sam se ovdje sjetio da postoji i uspinjača, a ne po 35 stupnjeva planinarenje

ili možda ovakav:

Unutrašnji plato Grada:

Autoportreti:

Spuštajući se kroz razne prostore Grada ima se što vidjeti, ali zbog slabijeg osvjetljenja fotke i nisu baš uspijele. Ono što bih izdvojio je impresivno oslikan svod kapelice:

Nakon obilaska Grada ( koji svakako preporučujem onima koji nisu bili ), vrijeme je za spuštanje u centar, nekako u ovom pravcu:

Preko strme, gotovo planinarske stazice spuštamo se do Krekovog trga ispod uspinjače:

Zatim nastavljamo prema Tromostovju, ljubljanskim korzom:



Uz Tromostovje:



Nastavljamo dalje Wolfovom ulicom na Kongresni trg:



Gosposka ulica:

Još jednim pogledom na Ljubljanicu, nastavljamo prema sjeverozapadu Dežele:

Kad smo već u Sloveniji, a što ne bismo još malo krstarili. Lijep je dan ( i dug ), a i godišnji je. Izvlačimo se iz Ljubljane Tivolskom i Celovškom cestom, pa preko Medvoda, Kranja, Radovljice i Bleda stižemo na Bohinj ( naravno, upregnuvši svo znanje iz navigacije, a kako bi uspješno izbjegli lansiranje na autocestu ). Kao što i svaki tehničar, tako i ja volim prirodne ljepote, poput žičara i sl. Naravno, cilj je Ukanc i polazna stanice jedne od najljepših žičara ( pardon Nihalki ) u Sloveniji, a to je Ukanc - Vogel. Vozi češće od mnogih gradskih linija Autotroleja-svakih pola ure, od 8 do 18 sati. Povratna karta- 13 ojrov. Donja postaja:

Karakteristike:

A sad po kartu i gore ( predzadnja vožnja u 17,30 ). Temperatura dolje oko 28, gore oko 19 stupnjeva, visinska razlika oko 1000 metara, a stiže se za 5 do 7 minuta, ovisno o popunjenosti kabina koje primaju 80 putnika+strojovođa.
Krećemo:

Moram priznati da je u početku pomalo neugodna brzina ( 9 m/s ) i njihanje kabine pri prelasku preko stupa. Visina raste, tlak pada, uši se čepe:

Krajcamo se sa drugom kabinom:

Sve više i više:

Konačno na vrhu:

Promjena od cca 10 stupnjeva u 7 minuta se itekako osjeti.
Ovo je skijalište Vogel bez smučara:

Raj za planinare:

Na samom rubu ponora smjestio se dom ( zaboravih naziv ):

A sad malo tehnike. Gornja postaja žičare kojom smo došli:

Unutar postaje nalazi se restorančić, a dio pejzaža istog čine i zatege:

Lijepo piješ kavicu, a žičara ti iščupa pod ispod tebe. No, no. Ne mislim ja ozbiljno.
Žičare na samom skijalištu:





20-ak minuta je brzo prošlo, jer moramo sići sa zadnjom vožnjom toga dana , u 18. S obzirom na to gondola je bila puna, a osjećaj slobodnog pada nakon prelaska stupa i ulaza u raspon-nešto što treba probati.
Nakon uzbudljive žičarijade, krećemo u obilazak još jednog prirodnog fenomena-izvora Savice ( Bohinjke ).
Uspon je dosta naporan za u uvjetima velike sparine. Naime od ulazne kućice do izvora nalazi se poveći broj stepenica. Krajolik:







Izvor Savice ( ovdje sam bijo 1974-te, kada se još smjelo do ispod samog izvora ):

S obzirom da smo se malo preračunali u vremenu i da se spuštao mrak, krećemo u brzinski obilazak Bledskog jezera ( snimiti situaciju za jedan opušteniji obilazak u narednom razdoblju, ako Bog da ).
Par impresija u sumrak:





I na kraju, samo za kolegu Pfaffa-pernata stvorenja:



Do sljedećeg skitanja, pozdrav.

kico101 je napisao/la:A ima se ča i jahat do dole.

Ih, pa ne bi ja to u jedan dan. Imam već ideju što i kako, ali polako, zec je još u šumi.

kico101 je napisao/la:tek sam se ovdje sjetio da postoji i uspinjača, a ne po 35 stupnjeva planinarenje

Nije što si se ti pentrao po toj vrućini, nego si i ženu tjerao. Dobro nije tražila rastavu braka. A baš sam ti htio reć da sa druge strane brda imaš uspinjaču. Vozijo se ja.

kico101 je napisao/la:brzinski obilazak Bledskog jezera

Zimi, po zaleđenom jezeru vozi vlakić. Barem je vozio krajem 80-tih. Btw, možda se ne vidi najbolje na slici, ali ona crkvica se nalazi na otočiću usred jezera.

LLeon je napisao/la: Btw, možda se ne vidi najbolje na slici, ali ona crkvica se nalazi na otočiću usred jezera.

To je druga crkva-na istočnom kraju jezera. Ona koju spominješ, doista se nalazi na otočiću, ali u zapadnom dijelu jezera. Fotka nije baš uspjela, pa je nisam htio staviti, ali zbog pojašnjenja, evo je: