Skitam se i snimam

Kad već nemam ništa svježe od željezničke tematike, evo par fotki sa Velebita, 24.05.2009.
Pravac Zavižan ( Si ča ćo )

Na Zavižanu

Prijevoj Alan ( ovdje smo morali proći da ostavimo auto na drugoj strani ):

Ponovo Zavižan-kapelica:

Botanički vrt

Prirodne sile mogu učiniti i ovo

Ima i snijega na +22

Početak Premužićeve staze



Obratiti pažnju na znakove. Na što vas podsjećaju neki od njih?

A sada vam prepuštam da slike govore:









Spomenik stazi i inž. Premužiću. Skidam kapu:


Pogodi vrhove:






Rossijevo sklonište:

























I na kraju, more i istočni dio otoka Raba:

Pozdrav.

A lijepo je gore, bez obzira što nema autobusa ni vlakova.
Btw, mrki međedi, jel bilo što?

narcis je napisao/la:A lijepo je gore, bez obzira što nema autobusa ni vlakova.
Btw, mrki međedi, jel bilo što?

Gore na Alan znaju doći i autobusi ( ima jedno ograđeno travnato proširenje ), ali taj dan nije bilo niti jednoga. Btw, još uvijek postoje ostaci žičare za drva ( stupovi i razvučena žica ) koja je napuštena jer se nije isplatila zbog velikog broja dana sa jakim vjetrom. Nažalost, nisam je fotkao, jer nakon 4 i pol sata veranja po vrletima na ( za visinu između 1400 i 1630 m ) temperaturi oko 22 do 25 stupnjeva, jedino za što sam smogao snage bila je birra. .
Međeđa nismo vidjeli, ali riđovku jesmo.

Ooooh, Velebit... (kićo kao da je opet htio mene isprovocirati )
U moje doba (a tako govore manje-više svi stari prdonje) nije bilo kapelice, nije bilo onih lijepih oznaka putem...
Znači, ja bih sad trebao ubaciti uspone na usputne vrhove Gromovaču i Crikvenu? Za Gromovaču manje-više, za Crikvenu (1641 m) šteta što se niste uspeli - lijep kratak penjački (a siguran) smjer.

gaspa je napisao/la:Znači, ja bih sad trebao ubaciti uspone na usputne vrhove Gromovaču i Crikvenu? Za Gromovaču manje-više, za Crikvenu (1641 m) šteta što se niste uspeli - lijep kratak penjački (a siguran) smjer.

Ja bih se penjal, ali dve ženske, a i ostala ekipa nisu bili previše zainteresirani, jer je pretoplih 24 ( za visinu od 1600mnm ) učinilo svoje. Od Zavižana do Alana 4 i pol sata ( što je za mene super spor tempo ) je većini bilo sasvim dovoljno ( iako u službenim putokazima stoji da ruta traje 6 sati hoda ). E sad, prebacivanje ekipa autima od Zavižana do Alana traje poprilično ( preko Jablanca 79 km, a preko Krasnog Polja nešto manje, ali uska i zavojita, a od Štirovače i bijela cesta znatno osporava vožnju ) što dodatno zamara. Od Oltara do Siče cesta je potpuno novoasfaltirana i proširena tako da se slobodno može voziti u prosjeku ( osim one serpentine ) oko 70 km/h, a od Siče ( ulaz u NP ) do Zavižana je ostalo oko 7,5 km bijele ceste.

Pa ima od Zavižana uzdužna velebitska cesta (doduše, ne znam u kakvom stanju) preko Mrkvišta do Alana. Lijepo bi bilo njome nekim terencem prijeći cijeli sjeverni i srednji Velebit, do Baških Oštarija

gaspa je napisao/la:Pa ima od Zavižana uzdužna velebitska cesta (doduše, ne znam u kakvom stanju) preko Mrkvišta do Alana. Lijepo bi bilo njome nekim terencem prijeći cijeli sjeverni i srednji Velebit, do Baških Oštarija

Istina, ali moj Clio ne bi izdržao po takvoj cesti sa 5 ljudi. Dosta je razrovana, pa je bolje ( i sigurnije ) okolo, iako treba paziti na tegljače s trupcima.

Ovu temu mogao bih preimenovati u"Pjesmom kroz Hrvatsku", jer ima više pejzaža, a manje autobusa, vlakova, brodova, ali nadam se da mi nećete zamjeriti zbog toga.
Kolega Np će jako dobro znati o čemu ovdje govorim. Naime, oduševila me je fotka koju sam svojedobno vidio od jednog kolege na poslu sa jednog od vidikovaca iznad Vinodola, pa sam odlučio i sam ( sa svojom najdražom i klincem ) vidjeti ta mjesta i, vjerujte mi, nisam požalio. Cesta na kojoj se nalaze vidikovci odvaja se sa cesta Hreljin-Zlobin između Melnica i Plasa udesno i veći je dijelom asfaltirana, ali uska poput ceste za Tuhobić. Duž te ceste nalazi se 6 vidikovaca raspoređenih od prve odmah iznad Triblja do zadnje skoro kod Senja. Cesta je duga oko 67 km i teško ćete vidikovce obići u jednom danu ( osim ako ćete se na svakom zadržati minutu, dvije, što nije cilj zaljubljenika u prirodu ).
Prvi vidikovac Mahavica nalazi se na impozantnih 781m nadmorske visine i smještena je odmah uz cestu ( ajde dobro, oko 30 m od nje ):

Vidikovac je kompletnu podzidan i ograđen, a ima i kamenu klupicu. Ovako izgleda pogled sa vidikovca Mahavica:







Drugi vidikovac Pridva nalazi se na manjoj nadmorskoj visini od 573m, ali pogled je svejedno odličan:





S obzirom da se spuštala noć, a postalo je i prohladno, spustili smo se lokalnom cesticom u zaseok Blaškovići na lokalnoj cesti Tribalj-Grižane. Sa ceste ( koja je usput vrlo strma i sa strane se otvaraju nezaštićene provalije duboke više od 200 m ) je otvoren pogled prema Vinodolu:



Vidikovce 3-6 treba tek obići. Preporuka: treba svakako oići, nije daleko, a ugođaj je potpun.

Dok mi dočekamo kiću stoprvog da nas odvede dalje... ma, odvest ću vas ja.

Treći vidikovac (u ono doba bezimeni), poviše Vinodola


Pa onda još negdje tamo usput - onaj gradić je, prepoznajete, Novi


Sorry kićo što sam ti se umiješao u temu, al ipak im nisam ispričao kraj - to ostavljam tebi

Slike su prekrasne, ali mene bole noge vec od samog gledanja...

Ma bole i nas - stalno smo nešto radili, znaš kako to ide: kuplung, gas, kočnica (go to početak, itd. itd.)

I mislio sam si da je tako nesto u pitanju. Tko ti je kriv sto nisi kupio automatik...

Barney

Platak i Radeševo, 13.02.2010., visina snijega od 140 do 200 cm, temp. Platak +3, Radeševo +1 ( oko 14 sati ):
Parking:

Ima i ljudova:

Duž turističke staze:



Pogled prema Radeševu:

Priroda:











Neki bi i na Snježnik:

Odustalo se. Zasad je bolje iz daljine:



Prema Gušlici:



Radeševo:









A treba i odmorit, e:

Neko voli drvece sa snijegom, ha?

Jako lijepa putositnica i bas sam uzivao promatrajuci slike...

Barney

Nekoliko impresija sa prekjučerašnjeg obiteljskog ekšna po Moslavini, Bilogori i Podravini.
Da ne bi netko pomislio da mi ni u primislima nije bila željeznička tematika, za početak kolodvor Ivanić Grad:



Nakon Ivanić Grada put na vodi u Čazmu:
Prekrasna crkva u centru:

Ovu kuću nisam skužio, ali čini mi se kao neko spomen obilježje, ali dosta zapušteno:



Još malo panorame Čazme:



Blizu sela Grabrovnica uslikali smo i jedan aviončić:

Ali ono što, doista nismo očekivali na kraju sela Grabrovnica je prekrasno imanje obitelji Salaj "Božićna Priča". Ako vas put nanese u okolicu Čazme, obavezno posjetiti. neka fotografije govore:











Osim gospodina Salaja, kao vodiča smo imali i predsjednika turističke zajednice Čazma. Vidjeli smo i ekipu s televizije.

Od Čazem prema Garešnici vodi državna cesta 26. Dio nje ( 20-ak kilometara ) izgleda ovako:

Garešnica:





Ribnjaci u neposrednoj blizini:

Središnji trg u Daruvaru:



Crkva:

Daruvarske toplice:



Samo za pijance



Zagrijavanje za ekšn 04.07.:





Krećemo dalje. Ribnjaci kod Velikih Zdenaca:

Sponzor:


U centru Grubišnog Polja:



S obzirom da smo u Virovitici imali kišu, samo par impresija:





I zato smo svratili na kavicu i Ožujsko:

Ovakav cjenik u Rijeci vidjeti nećete:

Objekt je u samom centru Virovitice.

Toliko ovaj puta. Pozdrav.

Par sličica sa Vitovog prvog putovanja vlakom ( 4001, lok102, 10.10.2010. )

Sa kolodvora Rijeka-pogled zapad:

U pravcu gibanja:

Količina prometa putnika u hodniku je beznačajna:

Peć'ne City i Tower:

Va Škrljevu:

Između Škrljeva i Meje ( pogled prema ŽCP Meja ):

NA ulazu u kolodvor Meja:

Kolodvor Drivenik-križanje sa teretnim:



U Fužinama kod drvenjače-ponešto metara drva:

Čekamo 17,17 za Ri. Prije toga 011 sa ekipom EASova:

104 nas spušta natrag ( na kratko mi je prostrujala misao na noć 20/21.11.2009. ):

U Driveniku križanje sa putničkim ( vuče 012 ):

Kasnije ja već padao mrak, a i bilo je sve hladnije, pa zurenje kroz prozor nije bilo preporučljivo, a ni fotke ne bi uspjele.

Va Labine i Raši in sumrak:





Mica maca:

Raša, crkva:

Rudarski vlakić je malo popituran:

Bas lijepe putositnice. Uzivao sam u miru razgledavajuci fotke.

Barney

Thnx. Ovo se kuhalo u kompu dok nisam osposobio neke programe i sad se pravim važan.
Uvijek me se dojmi Raša i njezina rudarska povijest. Prečesto svi zaboravljamo iz čega je nastao današnji "ipak" lagodni život. Nažalost, danas se u školi ne uči kako uloviti ribu, već samo, kako je servirati i naplatiti.

Baš lijepo da se i podmladak pomalo uči, kako se ide na ekšn, i kakvi su dojmovi?
Vjerojatno ono :"tata, kad ćemo opet?

Narcis je napisao/la:Baš lijepo da se i podmladak pomalo uči, kako se ide na ekšn, i kakvi su dojmovi?
Vjerojatno ono :"tata, kad ćemo opet?

Bilo je samo: vjak, vjak, vjak,...

Stiglo je proljeće. U Banovinu i Moslavinu ( navodno je stigao i potres u Sisak nešto kasnije ). Vrijeme idealno, sunčano uz dosta jak jugozapadnjak. Najdraža i moja malenkost malo smo nastavili sagu "lijepom našom", pa smo za početak zavirili u metropolu Banovine-Sisak. Grad je znatno lijepši od opće prihvaćenog razmišljanja o turobnom i zagađenom mjestu ( dobro, Caprag je ponešto druga priča ).
Naravno, ja sam upotrijebio svoje nepogriješive navigatorske sposobnosti poznate u cijeloj vasioni, i parkirao se ponešto južnije od strogog centra
( kod vodotornja ). Plan je bio napraviti krug-preko starog ciglenog mosta u centar, a novim natrag. No, krenuli smo prema groblju, INI i Capragu. Usput je najdraža uslikala južni ulaz u tunel:

Nešto niže nalazi se glavni ulaz u INU i ŽCP neposredno prije ulaza u postaju Sisak-Caprag. Crveni signal na ŽCP sam uočio, ali Asea je bila brža, pa je fotka okinuta iz daljine sa popriličnim zoooomom:

Naravno, nema šanse da svoju ženicu uvjerim da smo se uz prugu našli sasvim slučajno, mojom pogreškom, već je ona uvjerena da sam to pomno isplanirao. Pa neka bude.
Morali smo se poprilično nahodati natrag da bi došli do starog ciglenog mosta na ulazu u centar grada:
Pogled s mosta na Kupu:

Detalj stare gradske arhitekture:

Nakon Siska, prolazimo kroz Mošćenicu prema Petrinji. S obzirom da smo prošli poprilično dugačak niz kuća, msleći da smo blizu centra, parkiram nasuprot Gavrilovića. Do centra ima još poprilično pješice.
Centralni gradski trg i crkva:

Lijepa je Petrinja, ali tragova rata je još puno. Pozdrav Dragecu:



Slijedi Hrvatska Kostajnica na Uni. Na adi prijeko upravo se održavala Kobasijada, ali preko se može samo s čamcem upitne nosivosti, pa smo odlučili držati se kopna. Zvukovi koji su dopirali do nas bili su mješavina obreda iz obližnje džamije preko Une i Joleta sa kobasijade. Una:

Pogled prema mostu i gradini Zrinskih:

Bio sam uvjeren da granica prolazi sredinom Une, ali me razuvjerilo-na ovom mjestu hrvatski teritorij nalazi se i preko mosta, a granični prijelaz 100-njak metara od tvrđave:

Pogled na Hrv. Kostajnicu sa druge obale Une ( lijevo se vidi otočić na kojem je kobasijada ):

Obnovljena crkva:

Nešto za Gazdu:

Nakon Hrv. Kostajnice, nastavljamo preko Hrv. Dubice prema Jasenovcu. Zastajemo na spomen području, gdje mi pažnju privlači spomen-vlak. Lokomotiva serije 20:



U lokomotivi se kriju životinje:

Vagoni:



Pruga:

Staza prema Spomeniku popločena je sa željezničkim pragovima:

Ploča sa legendom i spomenik:

Iako je fotka žnj kvalitete, ipak nisam mogao odoljeti da ne snimim avijaciju ( kada poleti čuje se k'o ventilator ):

Iz Jasenovca nastavljamo u Novsku, ali s obzirom da je već padao mrak, fotki nema. Lijepo uređeno gradsko šetalište je sve što smo vidjeli. I pizzeriu ( ime, jasno ne smijem spomenuti, ali pizza je bila odlična ).
Povratak na A3 i to je to. Pozdrav.

Jako lijepo. Svaka čast! (Iako mi fale prizori s onog otoka - vjerujem da bi i tamo imala primedaba - one više vole nešto otmjenije (još se sjećam reakcije kad sam pred 30-tak godina prvi put odveo onu moju kod Bujana)

Thnx. Jemaš praf. Ma mislel sam poć preko, ma kad san videl one dve polupijane spodobe ke i ne zgjedaju preveć na mornare, a uz to limenke PAN-a u barci, san se predomislel ( btw nisam videl na škoju ni TOI-TOI ). Kobasice su se čule preko ( morda su imeli ventilator da bacaju miris na potencijalne interesne skupine ). Gradina je bila zatvorena, pa nismo mogli nutri, a za fotke odozgora smo trebali zet Lleona.

Istra, 08.05.2011..
Pa kaže moja najdraža; a mogli bi malo do Istre, ali tamo gdje još nismo bili. A gdje to u Istri još nismo bili ( teško pitanje, moram priznati ). Ajde trk na gugl. A, vidiii... našlo mi nešto. Pa, hajde, sjedamo u ladu njivu i put pod kotače.
Usput me ulovila neka nostalgija za vojničkim danima ( kakav lik ), a livada na kojoj smo bili na taboru, u otprilike isto vrijeme prije 13 godina nam je, onako, skoro pa usput. Skrećemo desno u Lupoglavu na lokalnu cestu za Lanišće, zatim skretanje prema Brgudcu, ali se zaustavljamo jedno pola kilometra prije sela da bivši gušter vidi gdje je proveo 14 dana. Ovdje:

Tu je bio ulaz u kamp, a gore gdje se vide novoizrasli borovi, su bili šator spavaonice, kuhinje, kupatila itd. Bilo je to pravo malo naselje sa 300-njak ljudi.
Ovdje je bilo puno više trave, a manje borova. Stalo je tu čitavo čudo mehanizacije i razne druge opreme:

Pogled na cestu u pravcu Brgudca:

Nakon povratka u prošlost, vraćamo se u budućnost i putujemo natrag prema Lupoglavu. Usput nas je zateklo jedno događanje naroda:

Slijedeća točka: Oprtalj. Do tog slikovitog gradića na sjeveru Istre vodi strma i zavojita cesta sa brojnim serpentinama ( podsjetila me na poljansku cestu ).
Na vrhu uspona pruža se izvanredan pogled prema Livadama i Motovunu:

Prema istoku i Benčanima:

Ovo je ( mislim ) Sveta Lucija:

Hortikultura na zapadnoj padini grada:

Osnovna škola u Milana Šorga:

Crkva Sv. Roka, 16. st:

Gradska loggia:

Loggia je sagrađena u XVI st., a izvjesne prepravke doživjela je u XVIII. st.
Loggia je korištena kao sudnica sve do propasti Venecije. U njoj je sada uređen lapidarij sa rimskim, srednjovijekovnim i kasnijim fregmentima. 2006. godine ponovno je uređena i u njoj je smješten reljef lava sv. Marka ( izvor: službena stranica grada Oprtlja ).
Nasuprot loggie nalazi se ulaz u stari grad-gradska vrata:

Karakteristična arhitektura:



Crkva Sv. Jurja, 15. st.:

Crkveni toranj:

Iz Oprtlja se ponovo spuštamo u Livade, a zatim prema starom gradiću Završje ili Piemonte.