Ludog li svijeta

Nakon izlaska iz zgrade u Mljetskoj ulici, Vesnu je prvo verbalno, a potom i fizički napao susjed, piše Zagrebancija.
'Inače živim na Kajzerici, ali sam čuvala stan najboljoj prijateljici na deset dana. Jednoga dana sam izašla na livadu ispred zgrade da bi mi prišao gospodin za kojega znam čak i ja da stvara probleme susjedima već godinama. Zaprijetio mi se da ako još jednom vidi mene i mog psa na livadi za koju tvrdi da je njegova kako će ubiti psa, a mene ozlijediti.
Nisam mislila da je ozbiljan, pa sam tako sutradan ponovno izvela psa u šetnju, s tim da sam u međuvremenu u katastru izvadila papire koji potvrđuju da je livada na kojoj sam šetala psa, javna površina. Izašao je ljutit i obistinio prijetnje, nakon što je poderao papir kojim sam mu pokušala dokazati da sam u pravu. Mene je puknuo šakom u glavu, a Benjia, koji ima samo pet i pol kilograma je udario nogom', ispričala Vesna, koja nosi ovratnik od jakog udarca.
I mnogi ostali stanari već imaju neugodna iskustva s njim. 'Što da vam pričam, mog psa je isto udario, ali kada sam ja krenuo na njega, prepao se i otišao u kuću. Neće on dirati vlasnike većih pasa, kao niti muškarce, žrtve su mu slabiji od njega, a tu bih vam mogao pričati satima o problemima koje imamo s njim tu u kvartu', rekao je gospodin Krešo.
Vesna je incident odmah prijavila policiji. 'Hitna je odmah reagirala, policija je također zaprimila moju tužbu i reagirali su odmah. Ja ne stajem, jer strah stanara koji ovdje žive je rezultirao njegovim konstantnim maltretiranjem', kaže Vesna.

Što se bijeli u gori zelenoj?
Al su snijezi, al su labutove?
Da su snijezi, već bi okopnuli,
labutove već bi poletjeli.
Nisu snijezi, nit su labutove,
nego šator age Asan-age.

Dragi naši sugrađani, jeste li znali da ste se u ovo blagdansko vrijeme na našem glavnom gradskom trgu mogli i posrati? Ne, ne, nije riječ o metafori, zezanciji, performansu, umjetničkoj instalaciji, individualnom poimanju sadržaja na glavnom gradskom trgu, nego o neospornoj i prostoj činjenici. Ne vjerujete? Nismo ni mi. Tumarajući u novogodišnjoj noći centrom naše metropole, nabasale smo na wc na glavnom gradskom trgu, na samo par metara od božićne jelke! Uštipnule smo se tri puta, zatvorile oči, ponadale se da je ipak riječ o čaši vina previše, upitale jedna drugu, vidiš li ti što i ja? Ali ništa nije pomoglo, nije bilo priviđenje, nisu nestali, zaista su bili tu, na glavnom gradskom! Kao da nas je netko iz odgovornog ureda čuo par dana ranije kada smo kroz salvu smijeha ustanovile da nam na trgu još samo fale TOI TOI. I eto, dok smo mi umirale od smijeha nekome se upalila lampica! Genijalno, nema što! Turistima možemo ponuditi i neponovljivi doživljaj kenjanja na glavnom gradskom trgu u novogodišnjoj noći. Spektakularno! Pravi blagdanski ugođaj! To bi trebalo staviti u turističku brošuru! O ne, opet naša zezancija. Puj puj puj, tri puta da se ne dogodi! Osim spomenutog sadržaja tu je i cijeli niz šatora, ako želite kuća, za koje bi, čini nam se, trebalo podnijeti zahtjev za legalizaciju! Možemo zamisliti izraz lica zbunjene referentice. Jeste sigurni da je adresa Trg bana J. Jelačića bb? Aha. I svi ti objekti su na jednoj čestici? Aha. Hm... ne znam baš, teško, gusto. Neizvedivo! A komunalni doprinos? Hmmm...bum...pečat...zaprimljeno! Od ponude aktivnosti izdvajamo klizanje, isprobavanje autohtonih hrvatskih proizvoda, tulumarenje u Green gold šatoru, slikanje uz snježnu kuglu, grijanje u Adventskoj kući i još štošta, a naravno ako vas potera, zlu ne trebalo, ne morate ni iza ugla, jer tu je i TOI TOI! I da, da, to sve na jednom mjestu! Glavnom gradskom trgu! Netko bi rekao prava multifunkcionalost na djelu, mi bi ipak rekle megavašar bez premca! Naivno je priča trebala biti samo o šatoru, pardon, Adventskoj kući. Ali, nakon otkrića nove funkcionalnosti našeg glavnog gradskog trga, mnogo toga je postalo irelevantno! Adventska kuća nam je trenutno mrak, pun pogodak, spektakl, treba biti i veća! Ma ko bombončić! A da cijeli trg postane jedan veliki šator? Bar na tri etaže. Može i pet!

Iznimno nam je teško zadržati ozbiljnost, nakon ovakve destrukcije dostojanstva glavnog gradskog trga, ali pokušat ćemo, da ne ispadne da samo seremo po trgu. Evo nas opet! Ok, a sad stvarno ozbiljno!

Neki bi rekli da je Trg bana Josipa Jelačića simbol urbane kulture te ga se kao takvog ne smije komercijalizirati. Drugi da je Jelačić plac nekada bio plac, pa u čemu je problem? Sigurne smo da niti onda kad se na glavnom gradskom trgu obavljala trgovinska razmjena, niste na istom mogli obaviti nuždu! Vratimo se u ne tako davnu prošlost kada je gradonačelnik bio Heinzel. Kao i današnji gradonačelnik Bandić, Heinzel je volio putovati i sa svojih putovanja uvoditi inovacije u naš grad. Ok, neki su uvodili inovacije neki retardacije, no dobro. Tako je uveo i pojam „Bijeli Zagreb grad“ pod kojim između ostalog stoji da Zagreb treba imati jedan građanski i gospodski trg po uzoru na Grand Place u Bruxellessu, Piazza Duomo u Milanu, Piazza Signoria u Firenzi, Place Concorde u Parizu, Trafalgar Square u Londonu, Vaclav namesti u Pragu. Trgove koju su predstavljali početke nove urbanizacije i gradske kulture! Svim tim trgovima zajednička karakteristika je da se nikada, ali nikada ne koriste za sajmovanje! Mora da je imao viziju današnjeg trga! Nema veze što se bor ne vidi od raznih objekata, što ukoliko dolazite iz Praške ili Jurišićeve nemate pogled na glavni gradski trg, nego na šator, što gabariti glavnog gradskog trga ne podnose toliku količinu sadržaja, što je i vrapcu na grani jasno da nitko nije razmišljao o pozicijama objekata. A neki tlocrt, koncept, idejno rješenje, nešto? Ne možemo, a da se ne zapitamo pa kako svi ti objekti dolaze na naš trg? Zasigurno postoje određeni kriteriji, ozbiljna selekcija, odbori za estetiku. Ili? Zar baš nikome nije palo na pamet razmisliti o vizurama, orijentacijama, kompoziciji, skladnosti? Sa sjetom se prisjećamo onih dana kada je na trgu bio postavljen samo jedan šator, danas je tu cijelo malo galsko selo. Ali, kaj mi znamo, pa mi smo samo arhitektica i dizajnerica. Bože pomozi nam do godine, al ne još i s kapelicom na glavnom gradskom trgu!

Za kraj, ispričavamo se čitateljima na čestom korištenju riječi koja u žargonu znači fiziološku potrebu, jer bi uistinu upotreba svakog drugog izraza u ovom kontekstu bila u potpunosti neprikladna.

Aha, znači takve su pišile iza šatora na trgu. Ove curke nisu čule da u jednom gradu na jednom trgu postoji javni WC i to proziran prema van. Kakiš i "uživaš" u pogledima prolaznika a oni ne kuže da si unutra.  

Ne kužim u čemu je strava? Pa ispod svakog konjskog repa se osim muha neminovno nađu i

Laurus je napisao/la:Pogledam kroz prozor, kad ono ...

Susjeda okitila kuču i bor u kuhinji
...
Jest da ima malu djecu od 8 i 6 godina, ali i ja sam bio u tim godinama pa se kuča kitila 24.12 na Badnjak.

...

***

Ona još uvjek ima okičen bor u kuči.
...

Zifarblat je lanac kafića koji je svoj početak doživio u Rusiji, a sad se proširio i na London. Riječ je o posebnom lokalu u kojem su napici besplatni, a plaća se vrijeme provedeno u njemu.

Ovaj lanac vjerojatno želi stati na kraj činjenici da mnogi uz jednu kavu provedu sate surfajući i čitajući.

Minuta provedena u kafiću iznosi tri penija, odnosno 30 lipa.

Pri dolasku u kafić gosti dobiju budilicu kako bi znali koliko vremena su proveli u kafiću. Minimalno vrijeme boravka ne postoji, a gosti se mogu ponuditi besplatnim grickalicama (keksi, voće, povrće), pripremiti vlastitu hranu u kuhinji, poslužiti se kavom s aparata ili zamoliti osoblje da im je napravi. Mjesto u kafiću dobio je i klavir - ideja koja može biti sjajna, ali i strašna, ovisno tko sjedne pred njega, piše Guardian.

U posljednje dvije godine u Rusiji je otvoreno deset ovakvih poslovnica, a sada je ideja proširiti se diljem svijeta. Vlasnik Ivan Mitin kaže da su od otvaranja već privukli prve regularne mušterije. "Smiješno je vidjeti ljude ovdje kako čekaju u redu za pranje suđa. To nije obavezno, ali se cijeni. Čak i jedni drugima peru suđe. Vrlo je socijalno. Svoje goste vidimo kao mikrostanare koji dijele isti prostor", objasnio je Mitin.

Benji je kod veterinara, kažu da ima neurološki poremećaj, a Vesna je zahvaljujući svojoj hrabrosti uspijela dokazati istinu
Dva dana nakon što smo razgovarali s Vesnom koja je još uvijek potresena zbog događaja kojega je žrtva, jer se našla u rukama 55- godišnjek nasilnika M.M., koji je nju udario šakom u glavu, a psa njene najbolje prijateljice kojega je toga jutra šetala, šutnuo nogom, priča je dobila svoj epilog.

- Za gospodina koji je ovo napravio sam sigurna da već posjeduje dosje, ali do tih informacija još ne mogu doći. Ovu izjavu temeljim na onome što sam čula u kvartu u kojemu sam čuvala prijateljičin stan. Već je jednoga psa zgazi svojim kombijem, neke ljude je također napao, ali isto tako je moguće da je, kao i sada, završio tek sa prekršajnom prijavom, koju je platio i odšetao bez ikakvih posljedica. Naime, još je veća stvar što je ozljedio Benjia, a u članku 205., Kaznenog zakona jasno stoji, da je kazna za mučenje i zlostavljanje životinja i do godina dana zatvora, samo je to policija već dva puta zaboravila napisati u zapisnik, pa već treći puta idem kod njih da to dodaju – objašnjava nam Vesna, koja još uvijek nosi ovratnik.

Benji je bio u teškom stanju, kako fizički, tako i psihički. Kako su se Vesna i njena prijateljica uplašile jer je postao tužan i bezvoljan pas, koji stalno povraća, odvele su ga kod veterinara, gdje je zadržan.

- Nema govora da pas nije ozljeđen, samo vršimo još pretrage pa ćemo sutra biti pametniji, ali teško hoda i vjerojatno se radi o neurološkim problemima zbog kojih ćemo ga morati detaljnije pregledati – potvrdio nam je Bruno Ljolje, zagrebački veterinar.

Međutim kada je čovjek uporan i kada je siguran kako je u pravu, onda nema niti smisla odustajati od istjerivanja istine.

Prema neslužbenim informacijama iz policije, saznajemo kako je nakon proširivanja prijave, nasilnik ipak uhićen i doveden na ispitivanje, na kojemu će najmanje biti zadržan 12 sati. Neka ovakva hrabrost jedne mlade i naizgled krhke građanke bude poticaj svima vama nikada ne šutite ako ste žrtva.

Ovo je motorna pila,a ne one igračke koje imamo kod kuće!  

Amou Haji (80) odlučio je potražiti ženu nakon što je godinama bio sam. To ne bi bilo ništa čudno da muškarac ne misli da će se razboljeti ako se opere, omiljena hrana mu je truli dikobraz, a puši izmet.

Međutim, svaka žena koja ga odabere mora prihvatiti njegov način života. Haji se nije oprao 60 godina. "Ponudili su mi kupanje, ali sam, srećom, pobjegao," kazao je.

Ovakav način života Haji je odrabrao nakon nekoliko emocionalnih krahova u mladosti. Sada živi u selu Dejgah u pustinji na jugu zemlje. Spava ili u rupi koju je iskopao ili u otvorenoj nastambi od cigli koji su mu izgradili mještani, piše Daily Mail.

Umjesto klasičnog ogledala koristi retrovizore no ne za šišanje i brijanje. Kaže da vrhove kose spaljuje onoliko koliko ih želi skratiti.

Posljednji slučaj najdužeg nepranja zabilježen je kod Indijca Kailash Singh. Nije se kupao samo 38 godina.

Novi list, 17. siječnja 2014. je napisao/la:

PROVALA U PUŠNICU
Na Zametu ukradeno sto kilograma pršuta i pancete

RIJEKA  Uzalud se 61-godišnji Riječanin sa Zameta veselio slasnim zalogajima vješajući meso u pušnici. Uzalud je salamurio, uzalud je dimio sočnu svinjetinu.

Netko mu je u noći na srijedu provalio u pušnicu i ukrao više od sto kilograma suhog mesa, pršuta, pancete i drugih radosti. Vlasnika je kradljivac oštetio za nekoliko tisuća kuna.

Ali možda i gore od novčanog gubitka peče izgubljena radost. No, možda policija uspije naći tog lopova bez duše, tog kriminalca najnižeg soja kojemu ništa nije sveto, pa da ne ode baš sva mast u propast.

Nisam ja (iako stanujem vrlo blizu Zameta...)!!!

Građani Turkmenistana već 20 godina ne plaćaju plin, struju i vodu. Gotovo nepresušne zalihe prirodnog plina navele su vlast da opskrbljuje kućanstva besplatnim plinom, a tom zemljom kruži zanimljiva anegdota: turkmenistanska obitelj nikada ne gasi plinsku peć, jer mora plaćati šibice.

Novi je predsjednik Gurbanguli Berdimuhamedov uveo i besplatnu uporabu benzina za građane.

Dok je potrošnja vode i prirodnog plina dosad bila neograničena, potrošnja struje ograničavala se na 35 kilovata na sat po osobi te 120 litara benzina po vozaču.

Besplatno korištenje plina državu košta pet milijardi dolara te predstavlja određeno ekonomsko opterećenje, pa je lider te države odlučio štedjeti, te u svako kućanstvo ugraditi plinomjere.

"Ugradnja plinomjera omogućit će građanima racionalniju potrošnju, a računi za plin neće stvoriti financijske poteškoće građanstvu", rekao je Berdimuhamedov.

Šef Uprave državne plinare rekao je da će svaki građanin dobivati 50 kubičnih metara plina besplatno, a prekoračenje će se plaćati pola eura za 1.000 kubičnih metara. Za usporedbu, ruski naftni div Gazprom kupuje plin od Turkmenistana po cijeni od 186 eura za 1000 kubika.

Procjenjuje se da Turkmenistan ima četvrte po veličini u svijetu rezerve prirodnog plina.

Južnoafrički su znanstvenici nedavno po prvi put u povijesti uspjeli snimiti jednu slatkovodnu ribu kako hvata pticu u letu
Glasine o neobičnim predatorskim skokovima afričke ribe tigar, od kojih neki znaju biti dugi i do metra, kruže još od 40-ih godina prošlog stoljeća. Međutim južnoafrički stručnjaci nikada nisu u potpunosti povjerovali u anegdotalna izviješća. Stoga, kada su nedavno pokrenuli istraživanja staništa i migracija ovih riba u jezeru u Nacionalnom parku Mapungubwe nedaleko od granice s Bocvanom i Zimbabveom, nisu obraćali posebnu pozornost na ribe koje su izlijetale iz vode.

No tijekom istraživanja s vremenom su se i sami uvjerili da su glasine istinite. Svakoga dana vidjeli su po 20-ak uspješnih napada riba na lastavice vrste Hirundo rustica – od skokova s površine do izravnih napada iz duboke vode.
YouTube
Nico Smit, direktor odsjeka Unit for Environmental Sciences and Management na North-West Universityju u Potchefstroomu u Južnoafričkoj Republici smatra da je ovo prvi put da je neka slatkovodna riba snimljena kako u zraku lovi ptice. Neobično ponašanje riba tigrova do sada nije bilo zabilježeno, kaže, jer su istraživanja slatkovodnih riba u Africi bila vrlo ograničena.

Riba tigar često se naziva afričkom piranom iako pripada sasvim drugačijoj porodici. Poput pirane i ona ima duge oštre zube te mišićava tijela, a također je poznata po izuzetnoj agresivnosti. Često love u skupinama. Njezin veći rođak naziva se golema riba tigar (Hydrocynus goliath). Odrasli primjerci ove vrste mogu dostići težinu od oko 50 kg

Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je optužnicu protiv 50-godišnjeg Zagrepčanina koji je osam godina batinama i prijetnjama 67-godišnjeg Zagrepčanina u unajmljenom stanu držao kao roba i tjerao ga na prosjačenje ulicama u centru Zagreba. Na njegovoj nesreći od 2005. do rujna 2013. godine zaradio je više od milijun kuna - tvrdi se u optužnici, otkriva Novi list
Nesretnik bi dnevno skupio i do 700 kuna koje je predavao 'gazdi' koji bi mu za njegov 'rad' kupovao hranu, cigarete i piće, a ostatak zadržavao za sebe. Kada ne bi bio zadovoljan visinom isprošenog novca, batinao ga je udarajući ga po različitim dijelovima tijela, prijetio da će ga ubiti, raskomadati, staviti u vreću i baciti u Savu.

imade o tome još-
Zagrebačka policija je u sklopu akcije Oliver, koja je organizirana protiv trgovanja ljudima, uhitila 50-godišnjaka koji je osam godina svoju 67-godišnju žrtvu prisiljavao na prosjačenje, pri čemu je prosjak većinu utrška, koji je dostizao i 800 kuna dnevno, morao predati svome gazdi Akcija, nazvana prema romanu Oliver Twist o teškom životu dječaka iz engleskog sirotišta, rezultirala je privođenjem 40 osoba, od čega šestero djece i dvoje maloljetnika, rekao je na konferenciji za novinare voditelj službe organiziranog kriminaliteta zagrebačke policije Željko Dolački. Policija je podnijela 33 optužna prijedloga, tri kaznene prijave zbog povrede djetetovih prava i jednu prijavu zbog trgovanja ljudima protiv 50-godišnjaka koji je zadnjih osam godina prijetnjama i uporabom sile svakodnevno prisiljavao na prosjačenje 67-godišnjeg hrvatskog državljanina. Iako je 'rob' nekoliko puta pokušao pobjeći 'vlasnik' ga je svaki put uspio pronaći, te ga je nekoliko puta pretukao, što objašnjava razloge zašto je odnos tlačitelja i potlačenog potrajao godinama. Žrtva je živjela u unajmljenom stanu s 50-godišnjakom koji je svakodnevno nadzirao njezino kretanje. U osam godina prosjak je, po nekim procjenama, 'zaradio' nekoliko stotina tisuća kuna, ali je najveći dio toga morao davati svojem 'gospodaru' koji bi mu ostavio sitniš za cigarete i pivo. Iako je u tom slučaju žrtva starije dobi, organizatori prosjačenja najčešće iskorištavaju djecu, što je jedan od oblika trgovanja ljudima, koji se odvija u urbanim središtima i zauzima značajan udio u tamnoj brojci kriminaliteta povezanog s trgovanjem ljudima. Policija je stoga danas predstavila plakat Djeca koja prose Pravobranitelja za djecu kojim se građane upozorava da dajući novac prosjacima potiču kriminalne aktivnosti i štete djeci. Po podacima koje je iznio voditelj odjela maloljetničke delikvencije iz Ravnateljstva policije Dragan Josipović, u prvih devet mjeseci ove godine u Hrvatskoj je zabilježeno 2428 kaznenih djela na štetu djece, što je porast od čak 15,4 posto u odnosu na isto razdoblje lani. Policija je zabilježila čak 148 kaznenih djela spolne zloupotrebe djece mlađe od 15 godina, 575 kaznenih djela povrede dužnosti uzdržavanja i 502 kaznena djela povrede djetetovih prava, kao što su zanemarivanje te razni oblici zlostavljanja. Iza svakog broja stoji jedno dijete, upozorava policija. Optimistični su podaci koji pokazuju da je smanjen broj nedjela koja su počinila djeca iz čije populacije kriminalci znaju regrutirati svoje kadrove. Prosjačenjem se u Zagrebu bave ljudi bez obzira na godine starosti i nacionalnost, no blago prednjače mlađe i starije životne dobi. Zasad nisu uočeni pojedinci ili grupe koje se bave organiziranjem prosjačenja. Prosjaci u pravilu lažno prikazuju svoje socijalno stanje i invalidnost te na taj način izazivaju suosjećanje kod građana. No, policija upozorava građane da davanjem milostinje samo potiču organizatore. Iako je problem trgovanja ljudima prepoznat kao rastuća opasnost na međunarodnoj razini, broj identificiranih žrtava u većini zemalja nije visok. U Hrvatskoj je lani zabilježeno 11, a tijekom 2013. 18 žrtava trgovanja ljudima, kažu u policiji. Žrtve trgovanja ljudima najčešće su mlađe žene koje počinitelji seksualno ili radno iskorištavaju i mlađi muškarci koji se silom i prijetnjom prisiljavaju na rad.

Najveći zlatnik na svijetu australski "crveni klokan" bit će sljedeća dva dana izložen u Muenchenu u sjedištu njemačke tvrtke koja se bavi prometom zlata i drugih plemenitih kovina Pro Aurum.
Radnici su uz pomoć dizalice podigli zlatnik težak jednu tonu i promjera 80 centimetara i postavili ga na postolje.
Zlatnik je iskovan u kovnici Perth u Australiji i na njemu je lik kraljice Elizabete a s druge strane lik klokana. Izrađen je od 24 karatnog zlata i vrijedan oko 30 milijuna eura.
Zlatnik će javnost moći vidjeti samo u ponedjeljak i utorak.

Kći hongkonškog tajkuna uputila je otvoreno pismo ocu koji je, ne želeći prihvatiti činjenicu da je njegova mezimica lezbijka, potencijalnom zetu ponudio nagradu od 130 milijuna dolara. Očajnom ocu kći je pak poručila da se pomiri sa stvarnošću, javlja BBC

Gigi Chao poručila je ocu Cecilu Chao da bi trebao prihvatiti njezinu bračnu družicu i ponašati se prema njoj 'kao prema normalnom, čestitom ljudskom biću'.

Gospođa Chao (33), koja se u Francuskoj 2012. vjenčala sa svojom dugogodišnjom partnericom Sean Eav, poručila je i sljedeće: 'Postoji mnogo dobrih muškaraca, ali oni nisu za mene.'

Cecil Chao prošlog je tjedna udvostručio nagradu za potencijalnog zeta, koja je prethodno iznosila 65 milijuna dolara. U nadi da će baš oni osvojiti nedodirljivu Gigi, mnogo muškaraca poslalo joj je svoje online bračne ponude.

Sam Chao, koji je bogatstvo stekao u sektorima nekretnina i prijevoza, nikada se nije ženio. U pismu koje su utorak objavili hongkonški mediji, Gigi Chao izražava žaljenje što neki na 'neosjetljiv' način govore o njezinom ocu.

'Oni ne razumiju da ti zauvijek opraštam zbog načina na koji razmišljaš, jer znam da misliš da djeluješ u mom najboljem interesu', napisala je Gigi Chao.

'Kao tvoja kći, ne želim ništa više od toga da te usrećim. No kada su u pitanju moje ljubavne veze, tvoja očekivanja i stvarnost nisu usklađeni', dodala je.

Tajna letećih zmija i kako im uspijeva ostati u zraku možda je otkrivena, piše BBC.

Ovi neobični reptili, koji žive u kišnim šumama u jugoistočnoj Aziji, mogu letjeti s drva na drvo i elegantno lebdjeti po zraku.

Znanstvenici kažu kako zmije radikalno mijenjaju svoj oblik tijela kako bi generirale aerodinamičke sile koje su potrebne za let.

Istraživanje je objavljeno u časopisu eksperimentalne biologije.

Profesor Jake Socha sa sveučilišta Virginia Tech u SAD-u, koji je bio voditelj studije, kazao je: "Zmija definitivno nije intuitivni letač. Kad ju pogledate, pomislite kako ta životinja ne bi trebala biti sposobna letjeti. I to je vjerojatno istina s obzirom na normalnu konfiguraciju njezina tijela."

"No kada skoči u zrak s grane, ona potpuno transformira svoje tijelo."

Postoji pet vrsta letećih zmija, koje sve pripadaju rodu Chrysopelea.

Istraživači vjeruju kako razumiju kako zmije mogu letjeti kroz džunglu a da ne padnu na šumsko tlo.

Profesor Socha kaže: "Kada skoči, zmija se izravna u dijelu tijela iza glave do mjesta gdje počinje rep. Zmija svoja rebra rotira naprijed prema glavi i gore prema kralježnici."

"To je čini puno širom te se njezina širina udvostručuje."

Tijelo zmije se mijenja of veoma okrugle forme do one koja je spljoštena i konkavna na dnu.

Tim je zatim analizirao aerodinamične sile koje taj promijenjeni oblik generira u zraku. Istraživači su to napravili pomoću plastične kopije zmijinog poprečnog presjeka koji su postavili u bazen s tekućom vodom.

"Voda se slijevala preko plastične kopije i izmjerili smo sile na modelu. Također smo vizualizirali kretanje sliva uz pomoć lasera i kamera," objasnio je profesor Socha.

Rekao je kako zmija proizvodi aerodinamičku silu koja je usporediva s onom koji proizvodi spušteno avionsko krilo.

Tim smatra kako zmija kombinira ovu fizičku transformaciju s valovitim plesom kako bi letjela kroz šumu.

"Zmija miče glavu s jedne strane na drugu, šalje valove niz tijelo i izgleda kao da pliva u zraku," kazao je Socha.

Znanstveni tim kaže kako bi ovakva saznanja mogla inspirirati razvoj robotike, što bi s vremenom moglo dovesti do strojeva koji pužu, penju se i lete.

Iscrpljeni muškarac čiji se brod nasukao na koraljnom grebenu Tihog oceana tvrdi da je isplovio iz Meksika u prosincu 2012. te lutao 16 mjeseci sa suputnikom koji nije preživio, saznaje se u petak.

Muškarac duge kose i guste brade otkriven je u četvrtak kad se njegov 7-metarski brod pojavio na koraljnom grebenu Ebon.

"Nije u dobrom fizičkom stanju, ali se oporavlja", rekao je Ola Fjeldstad, norveški student antropologije koji vodi istraživanja na grebenu.

Muškarac pati od niskog tlaka ali se ne čini u životnoj opasnosti. Može hodati.

"Dali smo mu puno vode, vraća mu se snaga", dodao je Fjeldstad.

"Brod je doista u lošem stanju, djeluje kao da je dugo bio u vodi", rekao je Norvežanin.

Brodolomac, odjeven samo u iznošen donji veš, tvrdi da je isplovio iz Meksika i krenuo prema Salvadoru u rujnu 2012. s kolegom, preminulim na moru prije više mjeseci. Prešao je više od 12.000 km.

Njegova priča još je nepotpuna jer govori samo španjolski. Ime mu je Jose Ivan.

Preživio je jedući kornjače, ptice i ribu te pijući krv kornjače kad nije kišilo.

Na brodu nije bilo ribarskog pribora te Fjeldstad misli da je plijen hvatao golim rukama. Pri dolasku na greben u brodu se nalazila kornjača.

Muškarac je odveden na glavni otok Ebon, dio Maršalova Otočja, čekajući prijevoz za glavni grad Majuro.

Jedini vladin zrakoplov u stanju sletjeti na Ebon trenutno je na popravku.

Godine 2006. tri meksička ribara pronađena su nakon devet mjeseci lutanja u plovilu bez krova veličine 9 x 3 metra.

adobranac James Lee iz Winchcombea skočio je svoj 1050. skok s kolegama u Netheravonu s nešto manje od 4000 metara.

Jedan od njegovih kolega slučajno ga je udario u glavu i onesvijestio ga odmah nakon iskakanja iz aviona. Srećom, drugi su vidjeli što se dogodilo. Dvojica prijatelja nisu odmah otvorila svoje padobrane kako bi prvo osigurali Jamesa. Namjestili su mu tijelo u pravilni položaj i povukli uže.

Tek tada su otvorili svoje padobrane. Nakon slijetanja James je došao k svijesti. Uopće se ne sjeća što se dogodilo, no uz pomoć video snimke rekonstruirao je događaj.

Padobranac koji je skočio iza njega nepravilno se bacio. Padao je okomito zbog čega je postigao veću brzinu od njega. Slučajno ga je udario u stražnji dio kacige.

James kaže kako ga ovo traumatično iskustvo nije odvratilo od skakanja iz aviona.

"Mislim da su mi mama i djevojka u većoj panici od mene. Drago mi je da se sve dobro završilo", rekao je.

Čovjek u Turskoj ostao je potpuno neozlijeđen nakon što ga je u Ankari pregazio autobus
Ne samo da je nepoznati muškarac ostao potpuno neozlijeđen nakon što ga je autobus pregazio, već je i pomogao maloj djevojčici odmah nakon nesreće. Negdje nakon 30. sekunde možete ga u donjem desnom kutu vidjeti kako se izvlači od ispod autobusa i zatim odlazi po curicu, pa se s njom vraća.
Autobus nije išao velikom brzinom jer je problem bio u ručnoj kočnici koja je popustila na nizbrdici, no to nikako ne umanjuje nevjerojatnu sreću koju je slučajni prolaznik imao. Ako je netko definicija sreće u nesreći i sjajnog herojskog ponašanja, onda je to definitivno ovaj čovjek!

Saadiya Saleh, 12-godišnja djevojčica iz malenog sela pokraj Jemena svojom je bolešću, ako je tako uopće možemo nazvati, zbunila liječnike. Naime, umjesto suza njoj se pod kapcima stvara sitno kamenje, piše Daily Mail.

Jemenski televizijski kanal Azal objavio je video na YouTubeu u kojoj je jasno prikazan ovaj začuđujući fenomen. Na snimci se vidi djevojčica koja leži u bolničkom krevetu okružena liječnicima i rodbinom. Jedan od liječnika u ruci drži malenu kutiju punu kamenih suza koje je 'isplakala'u samo nekoliko sati. On, kao ni njegovi kolege, ne može objasniti ovu čudnu pojavu.

Djevojčica ne pati od neke poznate bolesti, a njezini sumještani boje se da je opsjednuta magijom ili čak vragom.

- Slučaj je izazvao paniku u mjestu u kojem djevojčica živi. Neki kažu da je riječ o magičnoj čaroliji, a drugi da je opsjednuta vragom, može se čuti u videu.

Da su kineski proizvođači skloni kopiranju svega i svačega, znamo već neko vrijeme, ali lažiranje plastike? Tko bi napravio tako nešto?
Kako prenosi Reuters, odgovor je - Aston Martinov dobavljač nosača papučice gasa Shenzhen Kexiang Mould Tool Co Limited. Nimalo iznenađujuće - nekvalitetna izrada papučice može dovesti do njenog pucanja te samim time i prometne nesreće.

Britancima je trebalo poprilično vremena da uoče problem. Iako tvrde da zasad nema prijavljenih incidenata ili ozljeda, Aston Martin će servisnom akcijom obuhvatiti sve modele s upravljačem na lijevoj strani od studenog 2007. te sve s upravljačem na desnoj strani od svibnja 2012.

To je čak 17.590 automobila, odnosno 75 posto vozila koje je Aston Martin proizveo u navedenom periodu.

Vanquish je jedini automobil nezahvaćen servisnom akcijom.

Još uvijek ne možemo vjerovati da bi netko proizvodio lažnu plastiku.


Ja bih dodao mali ispravak- plastika nije lažna već loša, nekvalitetna!
Mnogim svjetskim proizvođačima svega i svačega (i ničega) prije ili kasnije će se obiti o glavu ta pomama za jeftinom proizvodnjom
u Kini. Zar jedan Aston Martin koji proizvodi tako skupe automobile (i ističe kvalitetu!) radi štednje od par kuna ide raditi takve detalje u
Kinu?!

Koliki su razmjeri administrativne kadrovske hobotnice u ovoj zemlji najbolje se može utvrditi uvidom u rad državnih agencija. Formalno su osnovane kao regulatori određenog segmenta tržišta, dijelom i zato što je to tražila europska regulativa, a u stvarnosti je dio njih postao samom sebi svrha, piše Slobodna Dalmacija .
Svjesni su toga i u Vladi, pa kao jednu od ovogodišnjih mjera fiskalne konsolidacije najavljuju spajanje nekih agencija, fondova i zavoda, čime se namjerava postići veća efikasnost i smanjenje troškova. Tako je Ministarstvo prometa i infrastrukture upravo u javnu raspravu uputilo zakonske izmjene kojima predlaže ujedinjenje HAKOM-a i Agencije za regulaciju tržišta željezničkih usluga (ARTZU).
Tijelo na papiru
Iako u nisci hrvatskih agencija ova potonja ne zapošljava vojsku birokrata kao, primjerice, Agencija za plaćanje u poljoprivredi i ribarstvu, njezino postojanje doista je potpuno bizarno. Godišnji joj je proračun tri milijuna kuna, zapošljava desetero ljudi, a osnovana je po planu EU-a da se demonopolizira željezničko tržište.
Unija nigdje ne propisuje da se to mora činiti baš preko agencije, ali u Hrvatskoj drukčija regulatorna tijela ne postoje. Agencija na papiru ima zadatak regulaciju tržišnog natjecanja u željezničkom prometu, a u praksi regulira monopol Hrvatskih željeznica jer u zemlji postoji samo jedan jedini željeznički operater. Uz to, što štiti HŽ od HŽ-a, nema ni puno dodatnih obveza jer se stalno smanjuje opseg željezničkog prometa.
Kad je Agencija osnovana, bili su smješteni u tadašnjem Ministarstva mora i prometa. Tamo im nisu odgovarali uvjeti rada, pa su se preselili na bolju lokaciju, u samo srce Zagreba, u Jurišićevu ulicu na broju 19. Najam za prostor od 160 četvornih metara u Jurišićevoj godišnje plaćaju 200.000 kuna.
Na plaće svojih deset zaposlenih u 2012. godini potrošili su 1,3 milijuna kuna, dvadesetak tisuća kuna na reprezentaciju, na intelektualne i osobne usluge 144 tisuće kuna, 80.000 kuna na službena putovanja, 67.000 kuna na stručno usavršavanje zaposlenika, a 7200 kuna otišlo je “na zdravstvene i veterinarske usluge”, nije specificirano jesu li posrijedi miševi, žohari ili nešto treće.
Prema podacima koje smo dobili iz Agencije, prosječna bruto plaća je 12.200 kuna, što u netu znači najmanje oko 8000 kuna, zapošljavaju uz predsjednika Upravnog vijeća, voditelja Opće stručne službe, dva viša i tri stručna savjetnika, jednog vježbenika, voditelja pisarnice i poslovnu tajnicu.
Usluge računovodstva dodatno plaćaju po ugovoru o djelu, a za naknade članovima Vijeća potrošeno je u 2012. godini 97.000 kuna. Na čelu Agencije je Goran Matešić. Završio je pravni fakultet u Splitu, gdje je bio sudac i odvjetnik, a prije ove dužnosti bio je predsjednik Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave.
Njegovo izvješće za 2012. godinu Vlada je lani prihvatila bez ijedne primjedbe i poslala ga u saborsku proceduru na usvajanje. To izvješće ARTZU-a uvršteno je u dnevni red Sabora. Još o njemu nije održana plenarna rasprava, ali je dobio zeleno svjetlo matičnog Odbora za promet i pomorstvo te Odbora za lokalnu samoupravu.
Brzi s mailom
Koliko je mizeran interes za rad ove agencije svjedoči i jedan nevjerojatan periferni detalj iz izvješća o radu ARTZU- a prema kojem su u 2012. zaprimili e-mailom čak četiri “zahtjeva za pristup informacijama” na koja su pravodobno odgovorili. Dva upita su bila iz Vlade o tome imaju li i koliko vozila, te oglašavaju li se u tiskanim medijima, a odgovorili su na još dva novinarska pitanja. I na naš upit, vjerojatno prvi u ovoj godini, odgovorili su vrlo promptno – istog dana.
Preneseno sa jutarnji.hr

Možda biste mogli reći da je u ovoj skupini pilot još i najnormalniji, odnosno bolje rečeno - najmanje lud, no to samo znači da ste previdjeli centimetre koji su krilo njegovog aviona dijelili od oranja livade
Navikli smo već viđati luđački niske prelete vojnih pilota u borbenim zrakoplovima i njihove prijatelje luđake koji bi mirno stajali i čekali da im avion proleti stotinama kilometara na sat nekoliko centimetara iznad glave.

Ekipa iz kratkog videa koji možete pronaći u nastavku spada u sasvim drugu klasu luđaka.

Dečki su toliko nadmašili sve što smo dosad vidjeli da ne možemo procijeniti kojeg bismo prije strpali u luđačku košulju. Možda nam vi možete pomoći?

I da, dobro ste vidjeli - ono je pivo u ruci.
(video se može vidjeti na http://www.tportal.hr/lifestyle/autozona/315200/Kad-ludi-pilot-sretne-ludog-pijanca-i-ludog-snimatelja.html

Ako vas je strah letenja, nemojte gledati video koji donosimo u nastavku
Supertajfun Usagi minulog je vikenda pogodio Taiwan, Kinu i Filipine, odnio desetke života te nanio veliku materijalnu štetu.

Ne sumnjamo da je mnoge ljude nagnao i da više nikad ne pomisle kročiti nogom u zrakoplov.

Linjeflygov video prikazuje dva pokušaja slijetanja EVA-inih putničkih zrakoplova u zračnu luku Taipei Taoyuan uz šamaranje zračnih struja koje je pilota Air Busa natjeralo na ponovni pokušaj.

Možda je ova situacija izgledala manje strašno iz putničke perspektive, no ne bismo se u to kladili.

Pogledajte.

Da Volvo radi neke od najsigurnijih automobila na svijetu, znaju i ptice na grani. Nažalost, ne i svi piloti
Pilot malenog zrakoplova AT3 koji je imao problema prilikom slijetanja na pistu nedaleko od Londona bolje bi prošao da se, kojim slučajem, zabio u drugi avion, nego u zid od švedskog čelika.

Putnici u Volvu XC60 prošli su u sudaru bez ogrebotine, dok je pilot lakog britanskog zrakoplova zadobio ozbiljne ozljede, čemu svjedoče i ostaci njegove letjelice.

Na sreću, na licu mjesta nalazila se dežurna vatrogasna ekipa angažirana za potrebe automobilske utrke u susjedstvu, pa je plamen koji je buknuo nakon sudara ekspresno ugašen.