Ludog li svijeta

Iz rubrike "Svijet ide kvragu"

Samovezujuće Nike patike

Nisu baš ni jeftine, ali vjerujem da je ovo nešto za LL-a

Pfaff je napisao/la:

Nisu baš ni jeftine, ali vjerujem da je ovo nešto za LL-a

LL ne vjeruje stvarima koje sam ne veže!

To je za one koji su stvorili preveliku zalihu oko pojasa pa se ne mogu sagnuti da zavežu cipele

Damir je napisao/la:
LL ne vjeruje stvarima koje sam ne veže!

Kao na primjer...

Ja sam staromodan čovjek, ne volim te novotarije, a za te pare ima da same trče, a ne da se same vežu.
BTW, jadna beštija, uplela se u nekakovu paukovu mrežu.

Ne preporučam ovo raditi u dnevnom boravku!

Pfaff je napisao/la:Ne preporučam ovo raditi u dnevnom boravku!

Svakako, jer u tom slučaju bi boljela i glava, a ne samo bulja. A možebit bi i luster stradao. 

Susjedu sjekirom razbio auto, nožem mu izbušio gume, pucao u njega i u kuću mu ubacio tri bombe
Josip Pavlin (64) pritvoren je nakon što je u alkoholiziranom stanju pucao po susjedima te na njih bacao bombe u Vrhovčaku kod Sambora


Istražni zatvor od mjesec dana odredio mu je sudac istrage Županijskog suda u Velikoj Gorici, a istražni zatvor određen mu je zbog mogućeg utjecaja na svjedoke i opasnosti od ponavljanja djela. Osumnjičen  je za pokušaj ubojstva i nedozvoljeno posjedovanje oružja.

Cijela ta drama, u kojoj samo pukom srećom nitko nije ozlijeđen počela je u 13.50 sati  4. siječnja na kolniku ispred kućnog broja 59. Pavlin naime nije mogao izaći iz dvorišta jer je tamo bio parkiran Fiat Bravo, pa je otišao u kuću te je uzeo sjekiru. Njome je razbio sva vjetrobranska stakla na vozilu, a zatim je još nožem izrezao gume. Njegov susjed (52), vidjevši što Pavlin radi, izašao je iz svoje kuće, došao je do vozila te ga je pitao:

- Zašto to radiš?

No umjesto da mu odgovori, Pavlin je izvadio pištolj te je zapucao prema susjedu, srećom ne pogodivši ga. Pavlinov susjed je strahujući za svoj život te život svoje obitelji u tom trenutku počeo trčati prema svojoj kući, a Pavlin je još dva puta pucao za njim. Potom je otišao u svoju kuću od kud je uzeo četiri ručne bombe M-75. S bombama je došao do susjedove kuće te je tri bombe aktivirao i ubacio u prizemlje susjedove kuće kroz otvorene prozore!?

U tom trenutku u kući je pet osoba, no srećom nitko nije ozlijeđen. Policija je pretragom Pavlinove kuće našla i automatsku pušku, pištolj, bombe te veću količinu streljiva.
/večernji.hr/

Zanimljivo. A ja sam Sanoborce uvijek doživljavao kao vesele i dobrodušne ljude sklone zezanju.

Jer kako reče Krleža:

A vid', nu, ludog performansa:

Pročitati da bi vidjeli u kakvoj državi živimo

borna je napisao/la:Pročitati da bi vidjeli u kakvoj državi živimo

Gladnoj, da kakvoj. Oće uzme sve što može. A kad na to priklopiš i hajdučki mentalitet življa južno od Zrmanje... No, takvi nam zapravo već od neovisnosti upravljaju državom! Zapravo državnom imovinom

Bilo bi smiješno, da nije istinito.

Na moru a zadnje vrijeme i kod Backa srećem razne strance koji su oduševljeni našom zemljom i srdačnim ljudima te prenose
dobre slike naše zemlje.....no kad se nađu u raznim situacijama kad ovise o samovolji raznih apartčika sve se to raspline i ostane
ogorčenost
Takovih slučajeva je nažalost puno više negoli se znade, ljude je stid pričati kako su prevareni!
Moj susjed i prijatelj se pred nekoliko godina vratio sa rada u inostranstvu gdje je dočekao mirovinu. Trebalo mu je gotovo 3 godine
da mu u mirovinskom počnu isplaćivati dobru stranu mirovinu, dobivao je samo crkavicu za nešto godina odrađenih u Hr.
Zadužio se preko grla, prodao auto i dosta vrijednota da bi nekako preživio sve to vrijeme
U mirovinskom su se njime loptali kako im se svidjelo, mijenjali bi se referenti, nestajala neka dokumentacija....

Evo napokon jedne dobre vijesti:

http://www.novilist.hr/Vijesti/Gospodarstvo/Pfizer-dio-proizvodnje-iz-Australije-seli-u-Zagreb

Napokon ćemo imati domaću Viagru, a ne kojekake nosorog-šljive (di ste bili dosad?)

Kako hrvatska birokracija legalno otima građanima novac čak i kada im ga treba vratiti

Naš je sugovornik slučajno dvaput platio naknadu za cestarinu od 370 kuna, no da bi novac dobio natrag, morao je platiti 70 kuna biljega. U zagrebačkom Gradskom uredu za financije objasnili su mi da samo oni mogu izvršiti povrat, a ova odluka propisana je Zakonom o upravnim pristojbama

Okej, nije to baš redovita situacija da nešto preplatim, ali kad se dogodi, volim znati da svoj novac jednostavno i brzo - mogu dobiti natrag.

Naprimjer, dogodi se to gdjekad s kojim računom za režije.

Nekad i mobitelom.

Jednom sam zabunom čak dva puta platila mjesečnu naknadu za teretanu.

Ništa strašno - ako se baš i dogodi, preplaćenu svotu “prebiješ” sa sljedećim mjesečnim računom, a u slučaju teretane novac su mi odmah lijepo vratili u ruke.

Sve dok mi jedan poznanik nije ispričao kako na svijet ipak malo gledam kroz roza naočale.

“Jesi li nekad preplatila što u proračun?”, znakovito zapita pa usta razvuče u kiseli osmijeh.

Moram priznati da nisam.

U životu se, valjda kao i većina Hrvata, uvijek vodim onom da je bolje nešto dugovati državi nego da država duguje tebi.

Moj mi poznanik zato ispriča svoju zgodu s državnim proračunom.

Smotan kakav je, išao on tako nedavno na tehnički pregled pa, pazi sad ovo, dva puta platio naknadu za cestarinu.

Prvo je otišao na MUP u Heinzelovoj gdje mu je jedna policijska službenica na papiru fino ispisala koje uplatnice i naknade treba platiti kako bi na tehnički pregled, koji je slijedio iza policije, došao već s obavljenom papirologijom.

Ovdje je prvi put platio naknadu za cestarinu od 370 kuna, ali kako su tu uplatnicu na tehničkom kasnije previdjeli, naplatili su mu istu naknadu još jednom, na što ga tek drugi dan upozoravaju u policiji.

“Dobro, nije tragedija, zatražit ću povrat novca...”, misli si moj poznanik pa naziva zagrebački Gradski ured za financije preko kojeg je jedino moguće ostvariti povrat novca.

“Nema problema, gospodine, dostavite mi obje uplatnice, presliku vaše prometne dozvole, IBAN tekućeg ili žiroračuna te plaćenih biljega u iznosu od 70 kuna”, govori mu gradska službenica.

S druge strane muk.

Ošinulo ga.

Razumio je onaj dio o uplatnicama, preslici prometne, čak i IBAN-u.

Nisu mu samo jasni ti biljezi.

“Oprostite, bit će da vas nisam dobro čuo. Ja vama moram platiti 70 kuna nečega?”, zbunjeno progovara, ali robotoidna službenica već se na ovu temu narazgovarala.

“Tako je, vi nama morate platiti 70 kuna, a onda ćemo vam mi vratiti vaših 370”, nervozno pojašnjava uzdišući u slušalicu.

Moj se poznanik sad već dobro uzrujao pa gradskoj službenici nudi neka druga rješenja.

Možda se taj novac može nekako prebiti, prebaciti za sljedeću godinu?

“Ne, nažalost ne može. Ili 70 kuna biljega pa dobijete povrat ili zauvijek ostajete bez 370 kuna”, pojašnjava mu službenica pa poklapa slušalicu.

Cijela priča me zainteresirala pa odlučim nazvati Gradski ured za financije kako bi mi pojasnili na temelju kojih to propisa za povrat novca iz proračuna građane olakšavaju za 70 kuna.

“Odlukom o izvršavanju proračuna propisano je da se povrat sredstava može izvršiti isključivo putem rješenja Gradskog ureda za financije. Zakonom o upravnim pristojbama propisano je da se za izdavanje tog rješenja plaća naknada od 70 kuna u biljezima”, doznajem u Gradskom uredu za financije pa odmah na internetu tražim Zakon o upravnim pristojbama.

U njegovu dodatku pod nazivom “Tarife upravnih postupaka” otkrivam kako mi gradska službenica nije lagala.

Pod tarifnim brojem jedan lijepo stoji kako se na sve “zahtjeve, molbe, prijedloge, prijave i druge podneske, ako nije propisana drukčija naknada, plaća 20 kuna biljega”.

Dobro, to pojašnjava tridesetak posto od one naknade od 70 kuna, ali gdje se izgubilo još 50?

I za ovo pronalazim čvrsto utemeljenje u propisima.

Pod tarifnim brojem dva lijepo mi piše kako se za “sve rješenja za koja nije propisana posebna pristojba plaća 50 kuna biljega”.

Dvadeset plus pedeset su 70 - i eto mi naknade želim li doista povrat para iz proračuna.

“Ali, gospođo draga, a ako sam preplatila samo 20 kuna? Onda vam opet moram platiti 70?”, nazivam ponovno svoju gradsku službenicu, ali i s tim se pitanjem ona nekoliko puta dosad susrela. “Ma i za kunu, gospođo”, pristojno mi odgovara.

Ne dao ti Bog većeg zla nego da ti dužna ostane država.
/jutarnji.hr/

VARAŽDIN: Vlak je u punoj brzini jurio prema odredištu. Iskusni strojovođa spasio je situaciju. Čovjek je ostavio upaljena svjetla na automobilu

Išao sam vlakom prema Varaždinu. Kad smo izašli iz mjesta Turčin, vlak se taman ‘zalaufao’ i vozio punom brzinom. Odjednom sam čuo sirenu i počeli smo naglo kočiti, ispričao nam je Ivan Varga (22).

On je u nedjelju navečer putovao iz Zagreba prema Varaždinu, gdje inače studira. U trenutku kad je vlak oglasio sirenu, Ivan je stajao u stražnjem dijelu vlaka. Blizu njega bila su dva konduktera.

- Stariji kondukter odmah je rekao kako se sigurno nešto dogodilo, inače vozač ne bi upalio sirenu. Otišao je provjeriti - rekao je Ivan. Dodao je da se kondukter vratio nakon petnaest minuta i obavijestio putnike kako na pruzi stoji parkirani automobil u kojem spava muškarac. Neko vrijeme čekali su policiju i vatrogasce.

- Desetak vatrogasaca fizički su morali podići automobil s tračnica jer su kotači bili uglavljeni između tračnica - istaknuo je Ivan.
Iz varaždinske policije potvrdili su nam da su intervenirali u 23.56 sati. Na željezničkoj pruzi Zagreb - Kotoriba zatekli su muškarca (61) koji je spavao u automobilu. U krvi je imao 1,93 promila alkohola.

- Muškarac je vozio pod utjecajem alkohola te je na neutvrđenom mjestu ušao vozilom na željezničku prugu i nastavio voziti u smjeru Varaždina - rekli su u PU varaždinskoj.

Dodali su da je tristo metara prije kolodvora Turčin zaustavio automobil na tračnicama. Zahvaljujući brzoj intervenciji strojovođe, koji je na vrijeme počeo kočiti i ipak uspio zaustaviti vlak, izbjegnuta je eventualna tragedija.

- Nasreću, čovjek je ostavio upaljen automobil i svjetla. Pretpostavljam da ga je vozač upravo zbog toga uspio vidjeti - rekao je Ivan. Dodao je kako su putnici bili šokirani nesvakidašnjom situacijom na željezničkoj pruzi.
Ipak, svima je laknulo kad su shvatili da vlak nije nikoga pregazio. Protiv muškarca koji je pijan vozio po pruzi, na njoj parkirao automobil, a onda tamo i zaspao, policija je podnijela kaznenu prijavu. Nakon što su ga probudili, policajci su ga odvezli u policijsku postaju Varaždin, gdje je ostao do triježnjenja.

- Nas putnike nisu puštali iz vlaka. Pretpostavljam da se čovjek probudio kad je vidio policiju i shvatio što je napravio. Hitna pomoć nije došla - rekao je Ivan. Kroz smijeh je zaključio da bi za dva i pol sata, koliko je zbog automobila na tračnicama trajao put od Zagreba do Varaždina, stigao doći iz Zagreba do Vinkovaca.
/24sata.hr/

Kad je došao k sebi sigurno je policajcu izrecitirao  stihove Arsena Dedića :

Ne gledaj me tako
dok se ludi snovi množe
prevarit' ću sebe, srce nudi više no što može
i što mu je sudbina
sve je to od lošeg vina

Ne vjeruj mi noćas
svakog ćasa nudit ću ti više
ne vjeruj mi kad gitara svira
i padaju kiše iz zlatnih visina
sve je to od lošeg vina.

Srdačan pozdrav !

Ili što rekao/pjevao Rade Š: Vinjak, vinjak, vinjak pa glavinjak!

Ruši, gradi, ruši. Tako je u proteklih godinu dana izgledalo na Britanskom trgu u Zagrebu. Ovoga puta rušenje se dogodilo nakon što su svi radovi završeni. Oko najnovije fontane autobusi ZET-a nisu se mogli okrenuti, travica i rubnjaci bili su očito preširoko postavljeni i nakon što je jučer ujutro palo završno glancanje, već popodne krenulo je rušenje

Što se točno dogodilo, pokušali smo doznati u Gradu, ali do zaključenja teksta odgovor nismo dobili.

Podsjetimo, početkom radova prošle jeseni, arhitekti Jesenko Horvat, Tihomir Jukić, Krunoslav Šmit i Azra Suljić, koji su 1997. izradili pobjednički projekt uređenja Britanca na arhitektonsko-urbanističkom natječaju, digli su glas jer je Grad, iako je usvojio njihov rad, odlučio raditi po naputku gradonačelnika sa željom da od Zagreba napravi Rim i doda mu još jednu fontanu.

Nakon njih oglasili su se i s Arhitektonskog fakulteta podsjećajući da se radi potpuno neprofesionalno i mimo konzultacija sa strukom. No sve to nije bilo dovoljno jer gradonačelnikova opsjednutost fontanama bila je jača.

Tko je kriv i koliko će najnoviji zahvat koštati Grad, ostaje nepoznanica. Ono što se zna sigurno je da će sve to platiti građani.

/tportal.hr/

Šta nije bilo jednostavije nabaviti par manjih autobusa?