Izlet u Ljubljanu 30. siječnja 2010.

Nakon dugih dogovora (11 stranica na 4rumu), 13-teročlana ekipa "Štaciona" je konačno krenula ka Ljubljani. Neki su otpali u zadnji čas jer su se prepali vremenske prognoze (neslužbena verzija tvrdi da im je žena sjela na učkur od gaća)...
Radi nepovoljnog voznog reda, odlučili smo otići samovozima skroz do Št.Petra-na-Krasu (Pivke) pa se tamo ukrcati na vlak koji spaja najveću slovensku luku s Metropolom.



Pospani kolodvor Pivka u 7 sati ujutro



Točno u milimetar. Eh, ti Slovenci



Vozovnica. Teta nam je nonšalantno pozabila odobriti 30%-tni vikend-popust. Evo kako se €uropa bogati na siromašnim Balkancima...



Slovenci, srećom, farbaju svoje vlakiće u puno veselije boje pa je lakše praviti snježne fotke.



Ovaj je drijemao na šturcu...



Odmah sam pogodio da je šturc jer je na drugom kraju:



Pogled u smjeru Divače, morja itd... Onaj smiješni kolosijek koji ide oštro lijevo prema remizi, zapravo ide prema Rijeci



Simpatično. Priručni sandučić za rizlu glede posipavanja perona u slučaju poledice.



Jean, Narcis i File

Imamo još pol sata pa 'ajmo vidit' čega još ima...



U međuvremenu je proklizala ova s IC-om sproću mora



Baliza od autostopa (i to imaju – mi na Hrvaškem za to koristimo bikove )



Evo ćenife



Evo korisnika



Odjednom je iz smjera remize doklizala ova



Izgleda kao oni naši s Rujevice kad na kamionu voze sortirani otpad...
Poslije se vratila natrag. Ja sam tvrdio da su dečki samo išli na zahod i provjeriti da li je 1. kolosijek još uvijek na mjestu



Mora da je noću napadalo dosta snijega jer su peroni bili neočišćeni. Odnekud se pojavio ovaj veseljak s mini-grtalicom. Po početnim učincima smo zaključili da je večer ranije bio u maškarama...

Nismo sami. I one čekaju vlak...



Oteli smo za sebe gotovo cijeli prednji dio Desira – odmah do upravljačnice



Istog trena manifestirao se poznati sindrom putovanja vlakom – užasna glad



Jean i ja smo realizirali mali performance na temu: "Kako smo nekad putovali".
S izvornom opremom...



Crveno-bijela karirana krpica



Pohano meso, tvrdokuhana jaja, voće...



... i termosica s kavom (malo ulubljena)



Kod Jeana...



... opet pohano (na pariški)...



... i pita od jabuka!



Pristojno jesti i ne mrviti okolo!



Jean je dobio



File nam se nije pridružio jer kao padobranac preferira težu hranu



KAPO, naš najmlađi Štacionovac, je već maznuo sedvič s pohanim kojeg mu je pripravila nona i sad fascinirano gleda kroz staklena vrata upravljačnice

Kad smo se iskrcali u Ljubljani, ustanovio sam da se €uropski susjedi ne libe koristiti svoje arhaične Gomulke.



Evo dva detalja pod 90°





Živa...



... u snježnoj izvedbi



Malo sam se odvojio od grupe i prošalabazao do 8 kolosijeka/tira gdje je bilo parkirano nekoliko Mopeda. Još uvijek u eksploataciji



Dva crvena



Evo, piše



I dva žuta





Dvije Žive se odmaraju u iščekivanju novih radnih zadataka



Ova nešto vuče



A iz drugog reda stidljivo viri Mercedes



Još jedan lijepi zimski detalj



I Slovenci imaju kanarince!



Zanimljivo kako grafiteri u Sloveniji poštuju oznake

Na kolodvoru nas je dočekao mladi 4rumaš leteči_vlak s roditeljima pa smo skupa kroz duboki snijeg odgacali do željezničkog muzeja



Naši domaćini. A dobili smo i poklon dobrodošlice. Hvala, hvala.



Prva raspoloživa klupa na koju sam s olakšanjem spustio, što bi rekla moja bakica: svoja poštovana tri slova..., bila je prekoputa ove veteranke



Nema straha – tradicija pentranja u "Štacionu" ima svijetlu budućnost



Iako sam Železniški muzej već obašao uzduž i popreko, ovu malu ne mogu zaobići



Onu 36-icu još uvijek uređuju. Za svoju dušu sam slikao par detalja trećeg (srednjeg, koso položenog) cilindra. Ovo je klipnjača



Masivna koljenčasta osovina na pogonskim kotačima



Rekao bih da je ojnica skinuta! Vjerovatno zato jer su ju u međuvremenu premještali. I vanjsko polužje je skinuto

Onda smo se zavukli u dio muzeja gdje su "komorniji" izlošci. Imaju predivnu zbirku malih drezina.
Ova je na motorni pogon







Tomos Colibri. Izgleda je je prevozila ?



S Fićekovim ratkapama



Evo još par njih







Ovo mi se baš ne doima kao super udobno za ona poštovana tri slova...,



Radni vagon sa zanimljivim detaljem kočionog sustava

Na kraju jedan ugodan kutak za nostalgičare "tvrde klase"



Plinska lampa (neki 4rumaši ih se vjerovatno sjećaju) koja je kasnije preuređena za električnu rasvjetu



Tko na zdravlje polaže, taj se često važe...
Ovakve su vage, u vlasništvu saveza slijepih, nekoć bile po svim važnijim kolodvorima. Neke su čak izdavale i pravu "željezničku" kartu s otisnutom težinom!



Na zidu su pregledne karte koje prikazuju razvoj željezničke mreže u Sloveniji. Snimio sam ovu jer podsjeća na nailazeću 150-godišnjicu dolaska željeznice u 'Rvacku...



Malo signalnih uređaja





Kad sam začuo kling-kling-kling, znao sam da se netko od mlađih igra željezničara

Po otvorenim prostorima nisam šalabazao. Na nekim mjestima si u snijeg mogao propasti "dokle si razrezan", a to me baš nije privlačilo.
Wannentender zguza:



I moja najdraža u dubokom snijegu. Nekako mi se čini da joj ne smeta i da se sasvim fino osjeća







Kad smo došli do knjige utisaka, shvatio sam kako se morao osjećati Scott kad je došao na južni pol...



No, evo, "Štacion was here"




PS: Trebali smo se naći i s g. Brateom, ali potpuno razumijemo njegovu nevjericu da ćemo se po tom kijametu pojaviti. Stoga ga ovim putem pozdravljamo, a dozvolu za fotkanja na HŽ-u će mu uručiti Fresher.

Kad smo završili s razgledom, vani je propisno krpao snijeg (a još ni onog od prije nisu očistili)





Svratio sam ovuda u prolazu. Kolega je bio spriječen pa sam otišao predati mjesečni izvještaj (nova uputstva & sredstva su ti, po običaju, u onoj šupljoj platani kod Glavnog kolodvora )



Naši domaćini su nas dopratili do najbliže bus stanice, odakle smo busom išli na susret s Fresherom koji će nam biti vodič u nastavku ekspedicije. Tu smo se od njih oprostili. Duboko smo im zahvalni na trudu i pomoći. Srdačno do uzvrata na našem območju!

Pravodobno smo se opskrbili Urbana karticama za plačilo storitev mestnega potniškega prometa...



Bus br 20. za Fužine. Actros u busu, "Štacionci" u busu, Ljubljančani u busu...





Ja sjedim na kištri od motora i baš mi je lijepo...

Ljubljana, kolodvor Moste. Memorijal 13-torice smrznutih "Štacionovaca". Drug Fresher gazi na čelu kolone...



Nalazimo se na "groblju lokomotiva". Ovaj Mercedes više neće nikamo



Sestrična od Etelke?



Ogroman dvored žutki (Slovenci su ih zvali mehovke) koje su povučene iz prometa i čekaju kasaciju.







Neke od njih su u takvom stanju kao da su jučer došle s revizije



Među njima je par prastarih teretnih vagona...



.. i jedna Brižitka s koje su očito kanibalizirali postalje i privremeno ju nasadili na neki pomoćni krpež



Za naše ljubitelje radnih vlakova (ovo nije s groblja nego na drugoj strani)

Idemo dalje. Ovo je nekadašnja vodosprema za vodonapojnik



Stara JŽ 361-001 sada kao spomenik. Od milja ju zovu i Krokodil iako to nije







Nekako mi se uvijek činilo da je konstruktorima ove lokomotive ideja parnjača još uvijek bila bliska. Npr.: zašto koristiti motor kad se za zračni kompresor može čisto lijepo koristiti prijenos s kotača (rad ovog polužja me uvijek fascinirao još dok sam kao nešto mlađi gledao ove lokomotive u akciji)



Detalji podvozja





Majstor penjač...



... i njegov šegrt!

Onda smo išli u BTC (odmah tu, preko magistralne pruge Ljubljana – Zagreb, 300 meteri kroz duboki snijeg ) posjetiti i potrošiti nešto sredstava u "Mladom tehniku" (poput željezničkog muzeja ili, nedajbože, aktivne parnjače i to je nešto što apsolutno ne postoji u RH )
U izlogu maketa u N-mjerilu









Radno vrijeme? Naravno, ne danas...



Ja sam si kupio par spojnica za tračnice i Rivarossijev katalog da mogu doma malo sliniti



Moja tiha patnja...

Naš domaćin nas je mudro čekao u



Nama se umor ocrtava na licima, a Fresher u penzionerski odličnoj kondiciji, smiren i staložen!



Pivske klobase s pomfritom i šatiranom pivom!



Treba to ovjekovječiti



Uvijek ima disidenata koji u pivnici naruče pizzu



Ili, nedajbože, lazanje

Povratak kući. Ljubljanski kolodvor. Okuplja se umorno, ali zadovoljno društvance (neki su otpirili kući ranije)



Jean kupuje kartu



Narcis je kupio vozni red SŽ



Ona je već kupila kartu i sad nekome najavljuje svoj skori dolazak...



Teta na potniški blagajni (slikano poskrivećki)



Par večernje-zimskih scena s ljubljanskog kolodvora











Ljubljanski zmaj u kolodvorskom kafiću



Gledao sam da li maše repom... A-a, jok, bato!

IC za Koper pun. Jedva smo našli kupe u kojem je bilo mjesta za petero. Zaključili smo da to nije loše jer će zbog količina utankane pive, jedan od nas uvijek biti na ćenifi... Što si je šesti putnik, željezničar koji je isto putovao do Pivke, mislio o nama, mogu samo misliti



Pregledavaju se uratci...



... čitaju vozni redovi...



Vaš izvjestitelj i gospođa LL aka Vedrana



Osamljeno drvo, mislim na kolodvoru Prestranek



Gospodin LL pokazuje kako se karticom Urbane može lijepo raspodijeliti Jeanova pita od jabuka





I, toliko od mene za ovaj put...

Pfaff odličan slikokaz.
Moje slike su na uploadu, pa ćete u toku dana vidjeti i moje viđenje našeg "Snježnog izleta u Ljubljanu".

Odlično...posebice komentari.

Pfaff je napisao/la:Kad smo došli do knjige utisaka, shvatio sam kako se morao osjećati Scott kad je došao na južni pol...

Roald Amundsen...



... i njegov kompanjeros:



Inače, svaka čast ekipi Štaciona na ovoj ekspediciji. Pratio sam vaše pripreme i već sam se uplašio da će vam se uvaliti i nonice.
Nadam se da je netko od vas snimio i lokomotive 06 i 11. Kad smo Portos i ja bili u muzeju, ona kokoš na recepciji nije nas znala odvesti do njih.

Stanley je napisao/la:Nadam se da je netko od vas snimio i lokomotive 06 i 11. Kad smo Portos i ja bili u muzeju, ona kokoš na recepciji nije nas znala odvesti do njih.

Je, još onomad kad smo prvi put bili u ljubljanskom muzeju.





Inače, najbolja itd., itd... se jako ljuti kad netko od nas muških upotrijebi izraz "kokoša". Stoga radije koristimo izraz "ptica nesilica". To prolazi...

Divno!!! Iako sam to sve vec vidio, al' nema veze. I opet je divno za vidjeti jos jednom.
A komentari... he, he... komentari, zar o njima uopce treba govoriti. Fantasticno.



Barney

Evo započinjem i ja svoj slikopis ovog nezaboravnog zimskog izleta sa svojim jubilarnim 3000. postom

1/17
Nakon dugotrajnih priprema, dogovora, pogovora, pracenja vremenskih prognoza, krenuli smo bez obzira na sve. Ni kiša, ni snijeg ni led nas nisu sprijecili da ostvarimo svoj naum i da krenemo put Ljubljane koja je puna snijega do koljena, a pa to smo ustvari i željeli. Kako bi po nekom ajmo nazovimo pravilu, da railfanovi na izlete putuju vlakom, medutim naš nam HŽ je omogucio tako da u svom voznom redu je vožnja vlakom iz Rijeke do Ljubljane i povratak u istom danu prakticki "nemoguca misija". I tako smo svojim prometalima se dovezli do Pivke. Ujutro smo se našli na odmorištu Vrata Jadrana sjever, kako je bio i dogovor, tu smo drmnuli na brzaka prvu kavicu i karavana automobila je krenula put HR-SLO granice, na granici malo administracije, ilitiga ispisivanje kartončića, pošto nitko od nas nije nosio putovnicu i pravac kolodvor Pivka. Na parkingu ispred kolodvorske zgrade, taman je bilo nekoliko slobodnih mjesta, ostavili svoje limene ljubimce i prva stvar na blagajnu po nakup povratne vozovnice.


Pošto imamo još skoro pola sata vremena do polaska vlaka, slijedi mali obilazak kolodvora, ali ne dalje od perona, jer snijega ohohoho.


Kolodvorska zgrada je dosta velika, ne stane u jedan kadar, a nikome se nije dalo preskakati kolosijeke pod snijegom, za bolju sliku dobiti jer iako je subota, svako malo protutnjio je teretni vlak.


Šta ima još na kolodovoru, aha jedan kraći desiro u mirovanju


U smjeru Ilirske Bistrice, Sežane


Taman da ću okinuti fotku u smjeru Postojne-Ljubljane, kad čujem klak-klak, skretnica se otvorila i preko razglasa najava MV 481 Ljubljana-Rijeka


I evo njega, vuče ga "kraljica" 029


Kratko stajanje i otklizio u smjeru Ilirske Bistrice-Šapjana-Rijeke


Pa se ukazala i drezina za popravak kontaktne mreže

2/17
Pa da i slikovito upoznamo ekipu, prva bez mene na slici


Pa sa mnom


U smjeru Postojne već se upalilo zeleno na izlaznom signalu i najava da putniški vlak Sežana-Ljubljana ima odhod sa tira 3.


I stiže naš prijevoz do Ljubljane Desiro Siemens 312-131


Ukrcali se, zauzeli cijeli prenji dio Desira odmah do upravljačnice i instinktivno počeli su se odmatati sendviči, otvarati limene porcije s pohanim šniclama, piletinom.....


Jedan zimski motiv iz vlaka


Svaka čast onome, koji je projektirao da budu staklena vrata između upravljačnice i putničkog prostora, ali smo se naguravali ispred i snimali situaciju ispred nas.


Borovnica

3/17
I evo nas u Ljubljani, dočekala nas je sa puno. puno snijega, uostalom vidjet ćete i na slikama, čim smo sišli s vlaka, počelo je foto session

644-016


Fiat, Kanarček


Jena "Živa" u prolazu, odnosno Siemens Taurus 541-108


Pa jen tris


541-104 obučena kao Mammut


Pa plavi lepotec ili gunci-gunci, odmara.


Sve je bijelo


Kanarček 713-120 za Metliku


Pa još jedan kanarček malo dalje 713-111


Na drugoj strani 2 Žive odmaraju.

4/17
Na kolodvoru smo se našli z letečim vlakom i njegovim ocem, ali najprije u kupovinu Urbana kartice


Isplati se kupovina, nije samo za gradski autobus, ima tu još pogodnosti


I krenuli smo lagano u šetnju do železniškog muzeja




Naš prešidente s domačinima


I gremo u obilazak, pošto ja nemam blage veze o parnim lokomotivama, neka slike govore

5/17










Pa malo i opisa