Pfaff na sjeveru Hrvatske (II. dio)

Najbolju suprugu na svijetu pozvalo je da održi neko predavanje u Varaždinu. Tu sam se ja pojavio u mojoj neizostavnoj i omiljenoj ulozi izdržavanog logističara...
Nakon što sam uveo u prostor, priključio laptop na LCD projektor i provjerio sve potrebno, priopćilo mi je da imam na raspolaganju 5 (slovima: pet) slobodnih sati te neka se izvolim izgubiti...

Planove sam, naravno, imao. Kad smo onomad Stanley i ja krstarili tuda, ostao mi je neposjećen onaj, kako uvaženi kolega reče, ficlek od pruge do Macin(e)ca. Izračunao sam da bih mogao otići vlakom do Čakovca, otčekati nekih 50+ minuta pa se odvesti do Macinca i natrag ter se navrijeme vratiti u Varaždin. Još će mi ostati taman vremena za neke dodatne društveno-političke zahvate.
I tako sam stigao na varaždinski kolodvor. Raj za railfana – tu uvijek ima nečega



Ući ili ne ući, pitanje je sad!



Meni uvijek dragi službeni vagon – podsjeća me na Istarske teretne vlakove (obadva)



Simpatično prometalo na kakvo nisam naviknut, ali mi se sviđa voziti se u njemu



Kratko, jasno i jezgrovito: moram po kartu s desne strane stupa!



Izvorni je plan bio:
- 3802 iz Varaždina 10:50, dolazi u Čakovec u 11:05
- 3903 iz Čakovca u 11:47, dolazi u Macinec u 11:56
- 3902 iz Macinca u 12:05, dolazi u Čakovec u 12:14
- 3607 iz Čakovca u 12:34, dolazi u Varaždin u 12:44

11:05 – 11:47 u Čakovcu Pa ja bum se znorel, što rek'o Ruxrux. Tamo sam već bio. Onda sam malo bolje pregledao VR i ustanovio da se ja zapravo mogu odvesti skroz do Kotoribe ter se u Čakovec vratiti na vrijeme za vezu do Macinca.

Modificirani plan puta izgledao je ovako:
- 3302 iz Varaždina u 10:23, dolazi u Kotoribu u 11:07
- 3013 iz Kotoribe u 11:10, dolazi u Čakovec u 11:44
- 3903 iz Čakovca u 11:47, dolazi u Macinec u 11:56
- 3902 iz Macinca u 12:05, dolazi u Čakovec u 12:14
- 3607 iz Čakovca u 12:34, dolazi u Varaždin u 12:44

A ovako izgleda putna isprava za relaciju Varaždin – Kotoriba und curik

Do Kotoribe vozi Plavac. Modificirani/obnovljeni. Neudobni. Baš me briga, ja ionako planiram sjediti u upravljačnici. Neudobno. Još malo diplomacije s kontrolerovodećim majstorom i – hop!



Evo ga, upravo je stigao pa mijenja upravljačnice. Napravit ću mu sačekušu (te mi bolje idu nego one pružne)



Sve je prošlo OK. Oprema instalirana, čeka se fićuk crvenokapca



Moj domaćin, majstor Radoslav (?)



Prelazimo Dravu (to je ona što izvire u Italiji)



Drapamo k'o ludi (falio mi Hassler u plavcu )



Ulazimo u Čakovec. Ovo lijevo je nakadašnji triangl prema Ormožu koji se danas ne koristi



Blagi desni zavoj

U upravljačnici je ugodno jer klima radi (ipak ima nešto pozitivno u tim obnovljenim Macosama)



Uplovljavamo u Čakovec



Idemo mi dalje...



Čakovec – Buzovec. Ovdje se ulijevo odvaja pruga za Mursko Središče.



Tu smo Stanley i ja već bili pa mi je tamo iti ne



Mala Subotica





Na fasadi im je ostala stara tabla (zaboravljena?)



Ona je stigla na odredište. Nadam se da će joj biti lijep ostatak dana

Čehovec





Ulazimo u Donji Kraljevec





Jednom moram ovdje sići i popiti u "Štacionu"



Donji Mihaljevec (malo u izmaglici od sunca na musavoj [i]šoferšajbni[/i)]



Fini rad na kontroleru

I eto nas u Kotoribi! End-of-the-line!



Evo, a sad vam, dragi štioci, preporučam da pogledate filmić (u dva dijela) kojeg sam snimio iz upravljačnice tijekom vožnje ovom nadasve zanimljivom prugom:

Moj Plavac će se malo odmoriti...



... a ja idem natrag u Čakovec klasikom koju vuče brundavka. (Nastavak putopisa do Čakovca posebno posvećujem Zeusu Plinificatoru)



Jedva sam se stigao prebaciti i već smo krenuli. Pravi vagon za railfanovsku vožnju – pomalo star, ali udoban



Možeš se lijepo opustiti...





... prisjetiti se zlatnih vremena...



... i otvoriti prozor (mehanika radi bez prigovora)

Na ovom se trianglu okretala magyarska parnjača kad smo slavili 150 godina željeznice u 'Rvata



Duuugački teretni vlak...



... s brundavkom, jasno



Ovi su i prije dvije godine skakali preko pruge



Krcalište ugljena...



... i drugi krak triangla



Kako je lijepo izvaliti se kroz prozor i slikati vlak u vožnji

Opet "Štacion"



Ćenifa 1.



Ćenifa 2.



Adaptacija/prigradnja službene zgrade u Čehovcu. Slična je onoj u Budinščini





Mreža bi trebala odjeljivati grožđe od čvoraka. Ili?



Banane? Ni nalik!



Evo, poslušajte, uzbuđeni moji dizelljupci, brektanje nagarenog džemsa:

I tako stigosmo u tren oka u Čakovec.
Evo sam se iskrcao (i zaboravio za sobom zatvoriti vrata, sram me bilo )



Tu ću staviti u funkciju sljedeću putnu ispravu



Šved je krenuo k'o iz topa put Macinca i evo nas već na stajalištu Dunjkovec. Tu smo zadnji put bili pod stručnim vodstvom Ante-Vž



Jesmo, jesmo. Sjećam se ona dva plava stupa na ulazu u dvorište



Majstor Zvonko, moj domaćin



Pristojno. Hassler radosno štekće...



Djetelina među kuruzom?



I evo nas



Ono ravno je pruga prema Ormožu u €uropi. Putnički promet je obustavljen, ali ima nešto tereta što se dade vidjeti po tračnicama koje nisu sasvim ruzinave.

Obilazim službenu zgradu. Putnička čekaona je zaključana jer ljudi u ovo doba godine ionako radije sjede vani. Tu drže i pričuvnu natpisnu tablu. Navodno ju je trebalo objesiti na civilnu stranu zgrade, ali je fasada preuska



Vodonapojnik



Parkiralište za bicikle



Službena prostorija. Tu sam opet imao onaj prizor kad ljubazni domaćini na molbu za slikanjem iste skaču kroz prozor munjevito odnoseći sobom šalice od kave, pepeljare, novine i sve ostalo što smatraju potencijalno inkriminirajućim



Civilna strana. Zapravo je na krivoj strani jer je Macinec preko pruge



Evo. Ima i ŽCPR sa R



Pokreće ga se odavde, ali samo za međunarodne vlakove



Pogled u plave €uropske daljine (Prigodna tematska pjesma)

Macinec. Glavna ulica. Nažalost nije bilo vremena za obilazak znamenitosti...



... jer Šved već zove na povratak





Već sam smješten. Uvijek mi je zanimljivo kako vožnja u suprotnom smjeru daje drugačiji doživljaj. Na ovoj pruzi se to posebno vidi (npr. sunce je s druge strane)



Dunjkovec i spomen-ploča



Nisam siguran, ali netko reče da je ovo lijevo bio vojni kolosjek?



Drugi krak čakovečkog triangla...



... i ulazimo u Čakovečki kolodvor. Da sam ja gradio ovu maketu, ja bi tu naprijed umetnuo dvije skretnice i komad ravne tračnice



Imaju i manevru, al' je nekako stidljiva



Pozdrav domaćinu, a evo kako je izgledala vožnja po ficleku gor pa dol:

Svi su me uvjeravali kako od Čakovca do Varaždina ide klasika, a kad tamo – ide klasični Šved



Teta kondorica licka sladoled (slurp!) i boli ju briga za mene i moju putnu ispravu.



Kidam put Varaždina nalijevo...



Treći majstor (uteklo mi ime, nažalost. Što ćete – godine, gluhoća, alzheimer ). U svakom slučaju, hvala što me primio.



Samo još ovaj zavoj...



... a dalje je već lakše!



Opet smo na 100...



... i već prelazimo Dravu



Pod ovim mostom je svojedobno neko čudno društvo roštiljalo sve u šesnaest!



I evo kako je to izgledalo snimljeno iz upravljačnice.



Pozdrav majstoru i motoru

Sad malo perverzija: Varaždinski kolodvor sa službene strane



I pogled prema plavim betejcima



Njih dvije nešto čekaju. Ili samo sjede? U svakom slučaju, čini se da im je dobro ovako na suncu



Negdje u onom pravcu je središte grada



Jedna 360° panorama trga pred kolodvorom



Taman sam krenuo prema hotelu "Varaždin" koji se nalazi preko ceste jer sam tamo imao dogovoren jedan važan susret kad li ugledah čovjeka sa stativom. Upitah ga što snima. Veli: panorame!



Hotel ima ugodnu terasu u hladu s pogledom na spomen-lokomotivice...



... i ptičurine (osim pokojeg većeg galeba, kod nas u Primorju nema ovakvih letećih zvjeri)

I onda su mi se pridružili slavljenik (bio mu taj dan rođendan – 1/3 ukupnog života) Ante-Vž i njegova Zvjezdica



Ostala mi je samo još jedna fotka u aparatu pa sam morao birati...



Lijepo smo se nadivanili skoro sat vremena, a onda nam je bilo poći svaki za svojim putem. Zvjezdica je spominjala neku masažu (nisam sve točno shvatio), a meni je bilo poći skupiti suprugu-ženu i krenuti put Zagreba.
U međuvremenu sam otkrio i đački/studentski restoran pri elektro-školi znakovitog naziva "Elektron" gdje sam za 20 dlakavaca maznuo izvrstan i obilan ručak





Povratak bi bio posve nezanimljiv da nisam na čvoru Ivanja Reka naletio na štaflu 10x12 od metra i kusur (službeni policijski podatak). Pala nekome s kamiona i ležala nasred ceste





Rezultat: udubljena felga, zdrobljena guma, uništen branik i maglenka, ispod motora nešto kaplje...



Bio CSI i cestari, napravili zapisnik, sad mi predstoji natezačina s osiguravateljima... Pas mater...


Ah, da, toliko od mene

Baš mi je žao Pfaffmobila i zavrzlame oko svega toga
I eto vidiš kakve si crne sreće,da je puna vreća p... ti bi ćapal za njega
Od tolike cesturine ti naletiš na kladu.
Putopis kao i inače svi tvoji do sada su zakon za +5!