Industrijski kolosjek u luci Plomin

Pokušaj rasvjetljavanja jedne nepoznanice

Dalje od puno nagađanja po pitanju ove prug(ic)e nismo stigli. I onda sam prekjučer dobio mail od Egberta iz Austrije koji već neko vrijeme marno prikuplja građu za izdavanje knjige o željeznicama u Istri s pitanjem: "Našao sam talijansku kartu iz 1934. godine na kojoj je ucrtana željeznica u luci Plomin. Da li znaš nešto o tome?"
Zapravo reć, baš i ne znam. Znam da se pričalo da se tako izvozio boksit, a neki drugi su tvrdili da je to bilo iz nekog kamenoloma, ali da više nema ničega. Najzanimljivija je, dakako, bila jedan karta iz ranih 50-ih koja se pojavila i u posljednjem tiskanom izdanju telefonskog imenika gdje je pruga išla skroz do Kršana.

Onda sam otvorio hrvatske topografske karte i na onoj u mjerilu 1:100.000 našao također ucrtanu nekakvu prugu, ali nije išla tako daleko nego samo do sela Stepčići



Nije bilo druge – črva v riti sam mogao smiriti samo na jedan način. Sjedoh u auto, ženu i decu sam iskrcao u Opatiji neka se brčkaju, a ja put Plomina (to mi je manja potrošnja goriva nego da po Opatiji usred sezone tražim parking )
Od Vozilića za luku Plomin postoje dvije ceste – stara i nova. Nova ide ravno, a stara je skoro paralelna s njom, ali je malo zavojitija pa prolazi i pored nekih kuća. Odlučio sam za početak potražiti kakavog vremešnijeg aboridžana... I našao sam ga. Čovjek sjedi u hladu i čita "Glas Istre" (a što bi drugo?). Ispričam ja što me muči, a on razveže o tome kako je tu rođen, ali je četrdeset godina proveo u tuđini i da se sjeća pruge koja je negdje na polovici plominskog zaljeva završavala na "mostu" (silos u kojeg su se kipali vagoneti puni boksita koji se onda žljebovima sipao u brodove i vozio na drugu stranu Jadrana za potrebe proizvodnje caffettiera i aviona). Veli da je pruga bila malo više na brdu od današnje trase konvejera za ugljen i da je išla skroz do Kršana (dakle ona "poštanska" karta izgleda ima pravo) i tamo pravila petlju gdje su vagoni mijenjali smjer. O sustavu pogona mi nije znao reći ništa, ali kaže da neću naći ništa jer je odavno sve povađeno.
Hvala i bok!

Spustio sam se do luke i krenuo preko mosta u samom dnu zaljeva. Pokušat ću doći što bliže pa možda ipak nešto nađem.



Dosta pristojna asfaltirana cesta vijuga oko i ispod konstrukcije konvejera i na ovom mjestu čini oštar zavoj gdje prestaje asvalat i počinje uspon u brdo. Tu sam našao lika koji je marno iskopavao panj u dvorištu. "Dobar dan!" (opet ista špreha...). Veli lik da je on vikendaš pa ne zna niš, ali da proslijedim uzbrdo po vododerini do zaseoka Klavar i tamo potražim kuću koja se renovira. Vlasnik je neki Aldo i on će sigurno znati...
Hvala i bok!



Ima čak i polučitljivi putokaz domaće radinosti za Klavar, a na ovoj nizbrdici sreo sam auto koji mi je išao ususret – ne'š ti gustoće prometa, čisti Murphy Ispostavilo se da se u autu vozi rečeni Aldo jerbo da su za danas gotovi s delom. Ja ponovim šprehu, a čovjek mi ljubazno objasni da se pruga nalazila 30-tak metara dalje uz obronak, ali da nema više ničeg. Rekao mi je da parkiram auto na prilazu njegovoj kući pa mogu pokušati pješke doći do ruševne kapelice iznad koje je prolazila pruga.
I sad slijedi zanimljivost: Auto vozi Aldov sin, mladac od nekih 20+ godina. Pita on mene: "Ste vi bili nekidan u općini Labin?". Velim ja da nisam jer uopće nisam bio tu. Veli on da je bio neki čovjek i da je mahao kartom iz 1934. tvrdeći da je tu bila pruga. Velim ja: "Jel' govorio njemački?" "Aha!", kaže mladac. Dakle, naišao sam ne na prugu već na tragove Egbertovog bauljanja Istrom. Svijet je mali...



Ko da će me još kiša. Pogled na dimnjak (betonski) TE Plomin 2.



Idem ja uzbrdo naći tu vrajžu kapelicu. Primorci i Istrani imaju taj bedasti običaj svugdje graditi zidove i prezide pa je teško naći tragove željeznice. Kad u Moslavini ili Banatu nađeš kamene artefakte, znaš na čemu si...



Raskršće gdje je onaj kažiput za Klavar. Ima cestuljak koji ide uzbrdo...



Cesta je jako strma. Uz rub nalazim ove valjke. Pretpostavljam da se radi o jezgrama od sondažnih bušenja. Nisam našao nikakvih naznaka trase koja bi sjekla cestu

Aha! Iz povratnog smjera kretanja uočio sam znak za kapelicu



Jedva sam našao stazu. Sve je strašno zaraslo, a po dobrom običaju još je i bodljikavo. Srećom nisam u Lici pa (valjda) nema zmija. Evo i ruševina kapelice



Da li to znači da ja sad hodam po ostacima trase pruge?



Bome, rekao bih da da





Ovo je definitivno neki niski nasip po kojem je išla pruga



I onda sam se našao pred gustom šikarom.

Nema dalje i moram natrag.



Zidova i zidića k'o u priči, ali mi ništa ne govore



Ovo je prilazna staza do kapelice. Pretpostavljena trasa pruge mi ostaje zdesna





Sve u svemu, nisam baš puno polučio osim što sam doprinio genskoj diverzifikaciji čičaka u Istri (bilo ih je i ispod tabana )



Evo me natrag na morskoj razini. Ovo je rashladna tekućina od TE (zato valjda ribari u Trgetu vade iz mora tropske ribice)





Gore na brdu – grad Plomin

Onda mi je palo napamet (bonkkk!) pokušati doći do dvije lokacije gdje se prema topografkoj karti trasa pruge križa s cestom. Prva je lokacija bila na cesti koja od zaseoka Lukarići ide prema, meknimo, zaseoku Dražice i tu se kao pruga provlačila ispod ceste, ali ju nisam uspio pronaći. Cijelo je brdo isprekrižano šumskim cestama u jako lošem stanju, a moje stavove o pretjeranom pješačenju znate...
I stoga sam otišao natrag u Voziliće pa cestom prema Labinu do zaseoka Stepčići. Po mojoj karti trasa pruge bi se tu negdje trebala sresti s cestom



Našao sam ugibalište i jedini aboridžan kojeg sam uspio dohvatiti bio je trun stariji od mog auta. On, naravno, nema pojma. Veli da ako je onda je to tu naprijed gdje ima puno cesta koje dolaze odozdo... Ćorak!



Za početak dosta. Idem doma. Pošta Plomin je znak da treba stati, parkirati i otići na kavu kod "Dorine"



U suburbiju starog grada nešto saniraju. Lijepo.



S "Dorinine" terase napravio sam panoramu. Tamo negdje po sredini slike trebala bi vijugati trasa pruge.



Kod vidikovca naišao sam na ovog veselog Koprčana u Mini-Bembari koji je očito bio malo nestašan.



Mali zemljovid. Crveni krugovi su ajmo reć istražene () lokacije, plavi krug je nepronađeno mjesto križanja pruge i ceste Lukarići – Dražice.



Toliko zasad. Treba sač'kat da zelenjava malo povehne pa skupiti nešto mlađih i drčnijih forumaša ter krenuti ponovno naoružani kosirima, mačetama, Garminima... Možda kad Narcis odmori lakat od nošenja taca...

Bilo je već pisanja i govora o ovoj ucrtanoj pruzi, ali više od toga ne.

Nešto sam ipak našao na ovu temu;

PLOMIN PORAT
Dugo je u doba Austrije luka u podnožju drevnog Plomina, na početku istoimenog zaljeva, bila najprometnija na labinskoj obali. Onda je potkraj 19.stoljeća promet ugljena usmjeren na Bršicu nedaleko od ušća rijeke Raše, koja će se za Italije svrstati u red najvećih luka specijaliziranih za utovar ugljena i bunkeriranje parobroda. U isto vrijeme, zahvaljujući najviše prijevozu boksita putem teleferike plominsku će luku, odvajkada zvanu Porat, preteći i Rabac. U doba jedrenjaka Plomin je ipak imao najpoznatije pomorce i brodovlasnike, čiji su brodovi plovili ne samo sjevernim Jadranom, već i do Dalmacije, pa još i južnije s talijanske strane Jadrana. Jedan od najpoznatijih brodovlasnika bio je grof Tonetti, zatim obitelj Zagabria te drugi vlasnici. Nije se samo pretovarivalo drvo, kamen ili građevinski materijal, već su radi mlinova i pranje vune dolazili mnogobrojniji uzgajivači s Cresa, dok kojeg je kao i do Lošinja, dopirala redovita brodska linija. Boksit se za Italije uskotračnom prugom od Šumbera dovodi do Plominskog zaljeva, a potom izvozi s posebne rampe. Probijanjem tunela početkom tridesetih godina proteklog stoljeća, kojim se voda od nekadašnjeg Čepićkog jezera ulijevala u zaljev, luka se postupno zamuljila, što je otežavalo promet brodova. U prilog luke nisu išla ni zbivanja nakon rata kada Plomin ostaje gotovo bez stanovnika, a nove granice promijenile su i gospodarske te životne tokove, koji su zaobišli Porat, današnju Plomin Luku. Prije nešto više od deset godina obnovljena je, produžena i odmuljena luka, ali se, unatoč silnih najava, život u nju nije vratio. Ostala su samo sjećanja na neka druga, bolja vremena, uokvirena u stare kartoline.



sa bloga Labinska Republika

Na slici se jasno vidi uskotračni kolosijek, a lokacija bi bila negdje na mjestu današnjeg novog pristana za pretovar ugljena.

A ima i još; (sa istog bloga)

ŽARNUDA NA BOKSITNIM JAMAMA
Između dva rata težak i naporan posao u kopanju boksita, uz ugljen, bio je prilika za preživljavanje mnogim stanovnicima labinski sela. Duboke jame nakon vađenja boksita bili su svojevrsni spomenici tom obliku rudarenja, koji je u Istri trajao od 1914. godine do početka devedesetih proteklog stoljeća. Sjedište tvrtke za eksploataciju boksita bio je u Istri, nakon rata zvalo se Istarski boksiti, u Labinu su imali upravu u jednoj novijoj zgradi podignutoj nedaleko od autopraonice u Novim zgradama. U ovom dijelu Istre najviše se kopao na Vetvi, odnosno u potezu od Šumbera do Svetog Martina, uključujući i selo Cere. Jedna od njih nalazi se još uvijek na rubu sela Brnci. Da proizvodnja nije bila velika sredinom trećeg desetljeća proteklog stoljeća zasigurno ne bi bila otorena žičara od Cera do Rapca, gdje se pretovar boksita na brodove vršio u specijaliziranoj luci, danas poznatoj kao Teleferika. Istodobno, od Šumbera prema plominskoj luci podignuta je uskotračna pruga za prijevoz boksita. Nakon rata proizvodnja se polako smanjivala i opadala, da bi u potpunosti prestala tamo negdje sedamdesetih godina.
U mjesečniku Le vie d'Italia u broju od studenoga 1938. godine objavljena je i fotografija s otkopa boksita na Vetvi, na kojoj se vrlo zorno prikazuje naporn, mahom ručni rad sretnika, koji su došli do posla.


Dakle, uskotračna pruga Šumber-Plomin Luka definitivno je postojala.

Pitanje za poznavaoce lokalnih prilika (i neprilika ), gledajući ovaj komadić karte što ju je postao Pfaff ...

... gore pri sredini se vidi kolodvor/stajalište/whatever ... dali je moguće otuda ili iz susjednog Potpićna "dovuć" prugu u bilo kojem mjerilu do Plomina? Da još malo pojasnim: dali konfiguracija terena dozvoljava trasu pruge? Ima li možda ikakvih naznaka da je bio kakav odvojak ili u Kožljaku ili u Kršanu?

Nadam se da nije previše pitanja !

Gore pri sredini se vidi bivši kolodvor Kožljak, odnosno kasnije stajalište, a danas više niti to (pruga zatvorena za promet, to znamo). Iz Kožljaka u Plomin Luku dovesti prugu nije neki problem, doduše morala bi malo vijugati, jer teren od Vozilići pa sve do termoelektrana Plomin naglo pada. Sudeći po ovoj karti, ukoliko je trasa nekadašnje pruge točno ucrtana (a vjerujem da jeste), trasa pruge bi morala presijecati D66, točno ispred posljednje kuće sa lijeve strane ceste, gledano u smjeru Vozilići-Labin, a znam da tamo postoji neki šumski put, mora da je to to.

Narcis je napisao/la:... znam da tamo postoji neki šumski put, ...

Znači da bi onda doista moglo biti tragova pruge od Kožljaka ?! Ima li kakva/ih fotografija kolodvora/stajališta Kožljaka da se može što pozornije pregledati?

Narcis je napisao/la:Gore pri sredini se vidi bivši kolodvor Kožljak, odnosno kasnije stajalište, a danas više niti to (pruga zatvorena za promet, to znamo). Iz Kožljaka u Plomin Luku dovesti prugu nije neki problem, doduše morala bi malo vijugati, jer teren od Vozilići pa sve do termoelektrana Plomin naglo pada. Sudeći po ovoj karti, ukoliko je trasa nekadašnje pruge točno ucrtana (a vjerujem da jeste), trasa pruge bi morala presijecati D66, točno ispred posljednje kuće sa lijeve strane ceste, gledano u smjeru Vozilići-Labin, a znam da tamo postoji neki šumski put, mora da je to to.

Na željeznicama je kolega skretničar onomad postao ovu kartu iz 1957. koja mi se čini najopsežnijom, pruga je ucrtana na karti u sklopu (tada još) HT-ovog telefonskog imenika iz 2000!

Evo i isječak te karte iz 1957:



Iz gornjeg je razvidno (a to tvrde i neki drugi izvori) da pruga nije nikad imala nikakve veze s normalnotračnim prugama u Istri već je isključivo služila izvozu boksita. Egbert mi spominje izvjesnog Marijana Milevoja u Labinu koji drži antikvarijat i ima pogolemu zbirku slika & razglednica i koji bi možda mogao više znati. Narciiis? (može i kad prođe sezona...)

Bila trgovina u starom gradu "Libreti i rikordi", nažalost zatvorena već neko vrijeme
Probat ću nešto iskopati preko Narodnog muzeja, susjeda mi tamo radi, možda bi se mogao naći kakav artefakt, ili neka stara slika, pa da je škljocnem fotićem..

dida je napisao/la:

Narcis je napisao/la:... znam da tamo postoji neki šumski put, ...

Znači da bi onda doista moglo biti tragova pruge od Kožljaka ?! Ima li kakva/ih fotografija kolodvora/stajališta Kožljaka da se može što pozornije pregledati?

Ne, ne , nema veze s Kožljakom, pruga je išla drugom trasom, od sela Stepčići se pomalo penjala uzbrdo, pa prema Šumberu, kroz nenaseljeno područje, dalo bi se istražiti kuda je prolazila trasa, teren je dosta prohodan, ljudi beru šparoge onuda.

Znači li to da moramo u ??????????

Naravno da treba u ekšn, čekaj da malo zahladi, po ovoj paklenoj vrućini ni baš preporučljivo jako.

Narcis je napisao/la:...nema veze s Kožljakom, pruga je išla drugom trasom ...

Da sad se bolje vidi kad je Pfaff stavio ovu drugu kartu. Meni je nekako logičnije bilo da je išlo ka kakvom kolodvoru

Narcis je napisao/la:... da malo zahladi, po ovoj paklenoj vrućini ni baš preporučljivo ...

... a ima i zmijetina koje samo vrebaju ispod kamena

Vi kao da tražite razloge da ne idete

I ja sam za da se ode na kad malo zahladi tj kad ovi silni turisti projdu doma

denisRI je napisao/la:I ja sam za da se ode na kad malo zahladi tj kad ovi silni turisti projdu doma

No, pa to sam vam napisao u startu, ne?

Malo sam superponirao specijalku preko GoogleEartha. Dobio sam (nadam se prilično točno) lokacije tj. koordinate dvije točke koje bi trebale biti relativno lako dostupne, a ovo bi moglo pomoći u lakšem lociranju uz pretpostavku da netko od ekipe ima kakvog Garmina ili kvalitetnije telefoniralo (ja nemam).



Spoj trase pruge s cestom Vozilići - Labin kod zaseoka Stepčići:

45°8'45.64"N 14°9'1.77"E

Podvožnjak (?). U svakom slučaju mjesto gdje po karti pruga siječe cestu.

45°8'22.93"N 14°9'4.05"E

Na onom mom putopisnom zemljovidu to su točke 2. i 3.

Pfaff je napisao/la:Malo sam superponirao specijalku preko GoogleEartha. ...

Po ovome se nebi mogao izgubiti ni da oćeš (mada nekima i pored ovakvih očitih navođenja "kompas" pobenavi i odu ... u Trst )

NP-549 je napisao/la:Vi kao da tražite razloge da ne idete

Dobro primjećeno. Tko nešto želi, traži načine, a tko ne želi, traži opravdanja.

Kako LLeonu ne smetaju turisti. Ne smeta mu vrućina, dapače, obožava je. Da bar hoće još malo ugrijat. Zmijurine ne voli vidit, ali ako je to najveće zlo…

Danas sam imao nešto viška slobodnog vremena i jednog črva v riti koji mi nije dao sjedit doma. Naoružan sa 2 GPS uređaja, 3 isprintane specijalke, biciklističkom kartom Istre, planinarskom kartom Učke, desetak pohranjenih GPS koordinata... sjedam na kobilu i put pod noge.

Gledajući u jednu noviju kartu primjetio sam da se neki šumski putevi poklapaju sa trasom bivše pruge. Ti dijelovi trase su zaokruženi crvenom bojom.


Prvo stajanje- vidikovac u Plominu. TTM Briliance iskrcava ugljen kojim će nas TE Plomin trovat. Pored tolikih alternativnih, obnovljivih izvora energije.


Ah, da, nisam ovdje zbog brodova i ekologije, nego zbog nestale pruge. Gledam prema drugom brdu kuda je prolazila pruga, gledam u kartu…. Primjećujem ovaj oštri zavoj obilježen slovom „A“. Ako to usporedim sa kartom, trasa pruge je obilježena plavom elipsom i plavim strelicama.




Krećem u potragu za Pfafovom točkom 1. Prolazim ispod konvejnera, Plomin u daljini, kao neki izgubljeni gradić. Ni na nebu ni na zemlji. Ni na moru, ni na brdu…


Zapravo, ne. Predomišljam se. Pfaff je to dobro obradio, idem ja radije tražit neotkrivene lokacije.

Pfaff je napisao/la:Malo sam superponirao specijalku preko GoogleEartha. Dobio sam (nadam se prilično točno) lokacije tj. koordinate dvije točke koje bi trebale biti relativno lako dostupne, a ovo bi moglo pomoći u lakšem lociranju uz pretpostavku da netko od ekipe ima kakvog Garmina ili kvalitetnije telefoniralo (ja nemam).

Spoj trase pruge s cestom Vozilići - Labin kod zaseoka Stepčići:

45°8'45.64"N 14°9'1.77"E

Podvožnjak (?). U svakom slučaju mjesto gdje po karti pruga siječe cestu.

45°8'22.93"N 14°9'4.05"E

Na onom mom putopisnom zemljovidu to su točke 2. i 3.

Za točku 2 u Stepčićima sam krivo prepisao GPS koordinate pa sam tražio prugu na krivom mjestu. Ok, zanemarimo, idemo na Pfaffovu točku 3. Nema tu nikakvog podvožnjaka, nego je pruga križala sa cestom u ravnini.
To je to:


I GPS govori isto. Razlika u odnosu na Pfaffove koordinate je 2“ po širini i 5“ po zemljopisnoj dužini. Prema mojim koordinatama, koje sam si ja doma izvlačio razlika je 0,3“ po obje dimenzije. Za usporedbu, preračunato u metre, na ovoj zemljopisnoj točki 1 sekunda je cca 22 metra po zemljopisnoj dužini i cca 30 metara po širini. Da ne idemo sad u detalje.

Hodam po nekakvom šumskom puteljku, koji je nekad bila pruga.


I nasip mi izgleda željeznički.


Nakon stotinjak metara kakvog- takvog puteljka nailazim na pravu šikaru. Bez mačete definitivno neprohodno. Zapravo, sa puno dobre volje bi se i dalo to pregazit, ali budući da sam prekršio jedno zlatno pravilo planinarstva, a to je da se u šumu nikad ne ide sam, ipak se vraćam natrag.


Prije povratka ipak malo skrećem sa puta da bih uslikao nasip na kojemu se nalazi ona neprohodna šikara. Da, to je definitivno željeznički nasip.


U redu, točku 3 smo apsolvirali, idemo na točku 4. To je onaj drugi dio pruge koji se prema karti poklapa sa današnjim šumskim putevima.


Da bih došao do točke 4 vraćam se u Plomin luku, zatim treba proći kroz zabranjeno područje. Ako ste mislili da će me ovaj znak spriječiti…


Dobri asfalt prelazi u onaj loš, pa u dobar makadam...

Pa na kraju u neki stari drndavi šumski puteljak.


Blizu sam točke 4, pogled na TE i grad Plomin.


Ćorak… ograda… prema karti pruga je prolazila kroz ograđeni dio točno ovim kanalom.
Ako nekoga zanima i želi istraživati, koordinata ove fotografije je 45^o 7' 54,2“N 14^o 9' 17“E


Ni najmanji problem nije preskočiti ogradu, ali to ipak ostavljam za neki drugi put. Danas ću je pokušat zaobići i doći do točke 5.
Provlačim se kroz gusto grmlje. Na nekim mjestima čak i četveronoške provlačeći se ispod granja.


Kanal (trasa pruge) je cijelo vrijeme „u žici“.


Došao sam i do točke 5, ali ništa od toga. Kanal i ograda nastavljaju dalje trasom pruge. Odustajem i vraćam se natrag, jer je teren stvarno neprohodan. Šteta, jer bi bilo zanimljivo vidjeti mostiće južno od točke 5 (vidi gornju kartu) ako su još uopće živi.
Upitnici na karti su zato jer ne znam dokle ta ograda i kanal sežu. Ja sam istražio do upitnika.

Dosta mi je više grmlja, trnja, čičaka… Odlazim 15-tak km dalje do Rapca, bacit se u more. Btw, Rabac ima jedne od najljepših plaža u Istri.
Na Rivi stoji pano sa ucrtanim biciklističkim stazama. I ucrtana je pruga.
Obratite pažnju da jedna od bike staza prolazi kroz onu točku „A“ (vidi 2 posta prije) što bi značilo da je ta cesta prohodna, makar pješke. Nisam siguran je li Pfaff i taj dio istražio.


Još lagano zujanje po Rapcu. Usput, u prolazu mašem Narcisu. Malo su ga ušminkali, a čini mi se da je dobio još jednu zvjezdicu.


Eto, preostaje nam samo još pričekat hladnije dane (nije da je meni vruće, nego zbog vegetacije, jer ovo je na mjestima stvarno neprohodno) i da okupimo ekipu.

Ovo je super odrađeno,planirano i predstavljeno.
Sve pohvale i čestitke za ovaj smioni poduhvat,a kupanje si stvarno i zaslužio i još si uspio mahnutu Narcisu.

Srdačan pozdrav !