Zagreb - München - Schwäbisch Hall i natrag

Isti pogled malo detaljnije





Preko rijeke ima ovih natkrivenih mostova



Ovo je Haller Globe Theater



Još malo kadrova uz rijeku koja je jako mirna kao da je jezero













Još dvije fotke Crkve Svetog Josipa izvana





I jedna iznutra



Nastavak slijedi

To je bilo to kaj se tiče fotki od subote. SAd malo fotki od idučeg dana popodne.

Ovo je neka kula



Uz rijeku se popodne pruža lijepa panorama grada











I Marktplatz izgleda drukčije popodne i bez štandova







To je to kaj se tiče Schwäbisch Hall-a, odnosno bude još malo fotki grada na dan odlaska. Nastavak slijedi negdje iduči tjedan kad izaberem koje fotke s putovanja natrag budu išle u putopis, a fotkao sam dosta.

Odličan putopis,ICE! 
Baš je fora vidjeti naše buseve i onaj shop u Minkenu.

Čekam nastavak..  

Hvala Zlayo Idem ja ovo polako dovršit. Dakle, slijedi povratak. Krenuo sam ujutro oko 20 do 7 iz pansiona i evo me na autobusnoj stanici gdje čekam da se otvori pekara kako bi se opskrbio za dalek put



Desno je Goethe institut, mjesto koje sam prošlih dva tjedna svakodnevno pohodio



Zanimljive su im ove lampe. Često sam se pitao po danu čemu ta vješala služe i evo zadnji dan sam dobio odgovor



Na ulicama u to doba nema neke živosti. Inače bila je subota 15.03.2014



Na putu prema autobusnoj stanici me je iznenadio vlak na brdu



Ako se pitate zakaj ja kao railfan nisam išao tim vlakom do kolodvora Schwäbisch Hall - Hessental, nego idem autobusom, odgovor je jednostavan. Tada bi imao jako malo vremena za presjedanje. Tek nekoliko minuta u Nürnberg-u i još manje München-u. Preriskantno je to, pa idem do kolodvora Schwäbisch Hall - Hessental gradskim busom i to s ZOB-a. Tako zovu glavni autobusni kolodvor ili kako oni kažu Zentraler Omnibusbahnhof. Evo tog kolodvora



Evo i mog perona



Nakon 20 minuta evo me na kolodvoru Schwäbisch Hall - Hessental koji se nalazi na prugi Nürnberg - Stuttgart



Ovo je vlak za Nürnberg koji ima na ovom kolodvoru iz nekog razloga stajanje od 12 minuta i kreče u 7.59 kad moj vlak za Stuttgart dolazi. Na fotki se vidi Bt prvog razreda. Ovo je inače kraj vlaka



Evo i mog vlaka koji isto ovdje ima iz nekog meni nepoznatog razloga stajanje od 13 minuta



Nastavak slijedi

Nakon sat vremena i 6 minuta vožnje točno po voznom redu evo mene na Stuuttgart Hbf-u. Tu imam 40 minuta vremena, pa se malo šečem po kolodvoru koji je veliko gradilište, pa su tako peroni skračeni, pa se mora još više pješačit do vlaka. Na kolodvoru nailazim na ovu meketu. Vlakovi se pokreču ubacivanjem kovanica









Unutrašnjost kolodvora



Ovako putnik vidi Stuttgart kad izđe iz kolodvorske zgrade





Još malo unutrašnjosti kolodvorske zgrade. Ne znam koja joj je sudbina nakon otvaranja novog kolodvora, mislim da zgradu ne budu rušili, a kaj bude bilo u njoj, ne znam



Ovo je nekad bio peron, a sad je samo prolaz do perona. To ionako dugo hodanje po njemačkim kolodvoraima dodatno produžuje



Evo i mog vlaka na displeju. Dobra je stvar kaj napiše na koji sektor dolazi koji vagon, a ima i na peronu plan svih vlakova koji polaze s tog perona, tako da mi je moj vagona došao točno gdje sam stajao



Nastavak slijedi

Imadeš lijepi pozdrav od Darkića-vlakića koji je neko vrijeme živio u Muenchenu a vratio se u rodni Zg pred ravno 40 godina!
(on se baš ne snalazi za računalom pa je zamolio da prenesem njegovo oduševljenje reportažom kojem se i ja pridružujem!
I moja malenkost je još pradavno išla u vrtić u M-u, pred ravno 57 godina)
Ona maketa na stanici je napravljena sa starim Trix-expressom (3 šine, DC), koji se prestao proizvoditi još pred 40 godina i
nastavio kao standardni na 2 šine.

Jedan lokalac za Heidelberg



Malo širi pogled na kolodvor. Ovo sve uskoro odlazi u povijest



Dolazi jedan ICE3



Jedva mi je cijeli vlak stao u kadar



Spoj dvije garniture



Onda je točno na minutu došao i moj vlak. pronađem ja svoje mjesto, kad tamo sjedi neka žena. Nikaj, rekao ja da imam tu rezervirano, pa je otišla tražit drugo mjesto. poslije sam si mislio dal sam malo presitničav bio. Mogao sam drugdje sjest, ali ja sam platio rezervaciju 4,5€ i još k tome tamo gdje piše broj sjedlala je bila i cedulja na kojoj je pisalo da je rezervirano to mjesto od Stuttgart-a do Zagreba. Mogla je i na taj detalj pazit. Valjda sam ipak dobro postupiuo kaj sam je maknuo. Kad smo krenuli moj je vagon bio popunjen s nekih 50 do 60%. Bio sam smješten u vagonu bez kupea i imao sam mjesto do prozora. To nisam dobio, nego izabrao pri kupnji karte. Do Ulm-a samo jedna fotka iz vlaka. Radi se o Mercedes - Benz areni



Evo me u Ulm-u. Ovo je 611, stariji brat našeg nagibnog



A ovaj je od nekud poznat



Mene ove zatvorene čekaonice nasred perona oduševljavaju



Toranj ulmske katedrale. To je najviše crkveni toranj na svijetu. Visok je 161 metar



Od Stuttgart-a do Ulm-a nam je terebalo malo manje od sat vremena za 94 km, ali to je presporo pa se gradi ova pruga

https://www.youtube.com/watch?v=IqtG9dkzI6o

Dakle za koju godinu put ne bude tako "spor"

Nastavak slijedi

Hvala Borna

Nakon polaska iz Ulm-a prelazim Dunav i nakon malo manje od dva tjedna napuštam Baden-Württemberg. Sad sam u Bavarskoj. Granica je na Dunavu između Ulm-a i Novog Ulm-a. Ulm je u Baden-Württemberg-u, a Novi Ulm je u Bavarskoj. Nekaj slično kao Gorica i Nova Gorica. Sljedeča fotka je regionalnac Desiro u Günzburg-u



Jedan ruski dizel odmara u Augsburg-u



Odmara i jedan regionalac 628



Još sam uvijek u Augsburg-u, zapravo tek dolazim do perona. ovo je EMV440



Isti vlak (zapravo njih tri spojena) na regionalnom za München. Inače proizvođač ovih vlakov je Alstom



Kad je otišao, pojavio se jedan katni push-pull



U ovom vagonu ima mjesta i za bicikle



Več sam mjesec dana prije puta znao da su radovi između Augsburg-a i München-a, pa samo nedugo nakon polaska iz Augsburg-a stali i stajali nekih 10 minuta. Bilo je najvljeno več davno prije kašnjenje od 5 do 15 minuta radi zatvaranja jednog kolosijeka. Inače pruga između Augsburg-a i München-a je na početku četverokolosiječna, da bi nakon Mammendorf-a gdje je početak S-Bahn linije S3 piostala peterokolosiječna, a nakon stajališta Malsach šesterokolosiječna. Nakon stajališta Olching se dva kolosijeka odvajaju prema ranžirnom kolodvoru, pa pruga do kolodvora München-Pasing opet samo četverokolosiječna, a nakon tog kolodvora nisam ni pokušavao brojat kolosijeke, jer se tu sapjaju pruge od svakuda pa se na glavni kolodvor ulazi s nekih desetak kolosijeka. Evo sad fotki iz München-a. Prvo ovo je DB Fernverkehr AG München. To je radionica DB-a, neakj kao Gredelj ili OVV kod nas



Ovo je jedan od depoa



Ovo je push-pull IC garnitura. Ovakvi vagoni su mislim dosta rijetki i mislim da ih je dosta malo napravljeno ili je to bila neka modernizacija, ne sječam se više, ali očito postignutim nisu bili zadovoljni



Nastavak slijedi

Moj vagon u odrazu na ICE-u



Početak ili kraj ranije spomenutog IC pusc-pull vlaka



Usamljena manevarka



Dolazimo na München Hbf s kašnjenjem od 10 minuta, a s istim smo kašnjenjem i krenuli jer je bilo jako puno zainteresiranih za izlaz i ulaz u vlak. Ovdje se vlak skoro skroz napunio, ostalo je samo par praznih mjesta od kojih jedno kraj mene. Krečemo dalje. Jedan Railjet, vjerojatno za Budimpeštu



Jedna lokomotiva 101 na početku jednog IC-a koji ima stare svima dobro poznate DB vagone za IC vlakove



Ovo je most s kojeg su nastale fotke kolodvora i naših buseva



Do sad sam se vozio u trečem vagonu, a sad sam u osmom, pa mogu nastat i ovakve fotke vlaka iz istog vlaka. Nisam mjenjao vaogn, nego je vlak promijenio smjer



Jedan S-Bahn linije S7 ili S20 na stajalištu Heimeranplatz



Jedno stambeno naselje München-a



prolazim pokraj pogona pivovare Paulaner



Nastavak slijedi

Ovo je istočni kolodvor i tu je dosta ljudi ušlo u vlak



Jedan S-Bahn na izlazu iz istočnog kolodvora



I jedan linije S4 na stajalištu Leuchtenbergring



Jedna pruga gore, druga dolje, treča po sredini, ovdje se treba snač



Jedan teretni kolodvor



Stara i nova zebra



Ova čeka na svoj vlak



Još jedan S-Bahn na nekom stajalištu



Nastavak slijedi

Jedan S-Bahn u punoj veličini. Subota je pa su dosta dvije garniture, a radnim danom večinom voze po tri. Zanimljivo na kolodvoru Grafing Bahnhof sam vidio na nekom sporednom kolosijeku brutalno izgrafitiranog S-Bahn-a, ali od ovih u prometu niti jedan nije imao nikakav grafit. Zapravo grafite sam samo vidio na par vagona i to više u Austriji nego u Njemačkoj



Sljedeče je stajanje u Rosenheim-u i tu je nastala ova zanimljiva fotka



Stara postavnica na izlazu iz kolodvora



Malo dalje prelazimo preko Inn-a



Ovo je Chiemsee



Na istom jezeru je mjesto Prien am Chiemsee i tu je ovaj zanimljiv stari stup



Na ovoj zgradi piše Chiemsee-Bahn. Mislim da se tu radi o nekoj uskotračnoj prugi. Zna netko više o tome?



Dosta čest prizor iz vlaka u ovom djelu Bavarske. Radovi na poljima



Sljedeče stajanje je na kolodvoru Traunstein i tu lovim Flirt3. Vlak je od Meridiaena koji od ovog voznog reda drži linije od München-a prema Salzburg-u i Kufstein-u. Kolko znam bilo je dosta problema u početku s kašnjenjima, ali to je navodno riješeno, ali je ostao problem kapaciteta. Jedan ovaj vlak ima 333 sjedečih mjesta, a kako voze po dva za Salzburg to je puno premalo. Vidio sam i prije ovog jedan vlak na kolodvoru Grafing Bahnhof i taj je bio prilično krcat i dosta je ljudi stajalo i to u subotu oko 1 popodne. Kako je tek u špici radnim danom





Nastavak slijedi

Da si dovukao jednu onu cisternu "Paulanera", mogao si držati javna čitanja ovog putopisa - posjet bi bio odličan!

Šteta da se nisi zadržavao u Augsburgu

Je, posjet bi bio odličan, samo kaj se nitko ne bi sječao da je netko čitao nakakav putopis. Da, šteta kaj se nisam mogao zadržati u Augsburg-u, kao i u dosta gradova kroz koje sam samo prošao, jer Mimara povezuje stvarno zanimljive gradove i predjele.

Jedna Crkvica na osami



Malo dalje od Traunstein-a se odvaja lokalna pruga za Waging am See, a ovo je prva stanica Hufschlag



Evo me u Freilassing-u. Prije kolodvora prolazimo pokraj starog depoa koji je sad muzej Lokwelt. Tu ima malo o njemu http://lokwelt.freilassing.de/modules/startseite.php



I dalje sam u Freilassing-u, nekad pogranični kolodvor. Ovo je jedan Flirt od BerchtesgadenerLand-Bahn-a



Ranije spomenuti Meridian nije imao dovoljno vlakova, pa je neke posudio od DB-a. Ovo je jedan od tih posuđenih



Prošao je jedan Railjet



Kako je Freilassing kolodvor na granici a Austrijom, tako se ponekad zalete do ovdje Talenti



Inače u München-u su se ukrcale neke Japanke i ostavile kofere na mjestu predviđenom za bicikle. Sve bi to bilo u redu da koferi nisu na kotačima, pa su se u zavojima znali pokrenut. Kako su one sjedile tko zna gdje i nisu primijetile kaj se dešava, a ja sam bio odmah do tih kofera, morao sam par puta ispravljat stvar, jer sam bio bar duplo mlađi od svih suputnika u mojoj blizini. To mi je več prilično išlo na znate več kaj, ali sva sreča pa su izašle u Freilassing-u. Još bi mi samo falilo s tih se cirkusom vozit po Austriji, iako ni pruga po Bavarskoj nije baš ravna, a vozi prilično brzo. Kaj je najbolje, kad su izlazile ostave jedan kofer. Ok mislim si ja, valjda je to od nekog drugog, ali ne, ulazi jedna od njih ponovo u vlak i uzima kofer.

Ovo je rijeka Saalach, na lijevoj obali Bavarska, na desnoj Austrija



Ta se rijeka nekih kilometar, dva sjevernije ulijeva u rijeku Salzach koja teče kroz Salzburg i koju upravo prelazim



Nastavak slijedi

Odmah iza mosta je kolodvor. Tu stojimo malo duže unatoč kašnjenju. Pretpostavljam da ovdje otkvače lokomotivu s kraja vlaka. Za one koji ne znaju Mimara kroz Njemačku ubog čeonih kolodvora vozi s dvije lokomotive, jedna naprijed, druga iza. Evo jednog Meridian-a



Ovo je vlak privatnika Westbahn koji vozi između Salzburga i Beča



Na izlasku iz kolodvora fotkam ovu zanimljivu zgradu



Lokomotive odmaraju



Ovakvi me prizori budu pratili neko vrijeme



Kolodvor Golling-Abtanau



Mjesto Golling



Malo prirodnih ljepota



Samostan kod Bischofshofen-a



Ulazim u kolodvor Bischofshofen, a ovo je pruga iz Selzthal-a



Inače, neki naši ljudi nisu bili sigurni dal su u pravom vagonu, pa su pitali konduktera u Njemačkoj, koji misli da nisu. ok, nije bila neka panika, ali ljudi misle da se budu trebali selit. Zapravo kondukter baš i nije imao pojma o tome gdje ide koji dio vlaka, a očito ga nije bilo ni briga, pa vlak se razdvaja u Villach-u, a gdje je to od Njemačke. Naravno, cijelu zbrku je razjasnio austrijski kondukter.

Nastavak slijedi

U Bischofshofenu jedan agencijski vlak s nizozemskim vagonima, ako sam dobro vidio



Ovaj izreklamirani Tauros vuče vlak iz Villach-a prema Beču



Ima ljudi i vlak je jako dobro ispunjen



Sljedeči kolodvor Sankt Johann im Pongau



Malo prirodnih ljepota





Slijedeči je kolodvor Schwarzach-St.Veit. Tu počinje sjeverni uspon do Tauern tunela, pa ima lokomotiva za potisak



Talent malo detaljnije



Jedna 1163



Na izlasku iz kolodvora sam ulovio i jednu malu privatnu pivovaru



Nastavak slijedi

Malo prirodnih ljepota



Kolodvor Dorfgatein



Rijeka koja prolazi dolinom Gastein



Malo prirodnih ljepota













Ovo je Bad Hofgastein



Nastavak slijedi

Nastavak prirodnih ljepota. Šteta da je dan bio oblačan, pa su fotke jako loše. Cijelo vrijeme u Njemačloj nisam vidio oblak i baš je na dan puta bilo oblačno. Tome bi se veselio da sam bio na krivoj strani, ali bio sam baš idealno smješten u vlaku tako da mi since bilo ize leđa, ali sunca nije bilo













Ovo je Bad Gastein



Kolodvor istog mjesta



Na kolodvoru jedan agencijski vlak



Još malo kolodvora



Nastavak slijedi

Na prilazu kolodvoru Böckstein fotkam stari most dok se vozim po novom



Kolodvor Böckstein, danas tu putničkog prometa nema, osim kad su radovi pa se ovdje prekrcavaju ljudi iz zamjenskih autobusa. Također, ovdje se ulazi na autovlak koji ide kroz Tauerntunel



Stari portal Tauerntunela, zapravo ovo je stari sjeverni ulaz u tunel, jer je tunel 2001. skračen za 179 m, prije je bio dug 8550 m, a danas je dug 8371 m. Tunel je građen od 1901. do 1906., autovlak je počeo vozit 1920., a elektrificiran je 1925.



Odmah po ulasku u tunel križamo se s autovlakom, pa ga vidio nisam, ok vidio sam ga, ali u mraku tunela. Po izlasku iz tunela dočekuje me ovaj prizor



Evo me na kolodvoru Mallnitz-Obervellach, a tu vidim rezervne vagone autovlaka, pa kad nisam več autovlak vidio



Evo jednog robelovog robela kako odmara na istom kolodvoru



Prije ulaska u tunel Kaponing (dužina 5096 m, izgrađen 1999. godine) je prizor ovakav



A poslije izlaska iz tunela, ovakav



Od kolodvora Mallnitz-Obervellach pa do kolodvora Penk, pruga je novoizgrađena i puštena u promet 2009. Na ovoj i prethodnoj fotki se vide mostovi stare trase



Kolodvor Pusarnitz u prolazu



Nastavak slijedi

Na kolodvoru Spittal-Millstättersee nailazim na pomočni vlak ili je to vlak za ophodare Tauernbahn-a više nisam siguran



Na istom je kolodvorau jedan Talent. Inače austrijski kondukter u najavi kolodvora kaže i na koje se vlakove može presjedat i na kojem kolosijeku stoje ti vlakovi. U Njemačkoj takva najava ne bi bila moguča s obzirom na broj vlakova koji polaze s tamošnjih kolodvora



Dolazim do kolodvora Villach i tu se odvajamo od dijela vlaka za Klagenfurt i postajemo mali vlakič s tri vagona



Jedan Railjet koji bude kasnije krenuo za Beč



Nedaleko od Villach-a se vidi ovakav prizor. Iza ovih Alpi (Karavanki?) je Slovenija



Iz nekog razloga stojimo i u ovom velegradu. Mimara ima jako zanimljiv put, ali stoji previše, o tome budem malo poslije pisao



Ovo je več svima poznat kolodvor Jesenice



Meni na spomen Jesenica prvo padne na pamet hokej i željezara. Hokej je propao, ali iz željezare se nekaj dimi. Zna netko u kojem je stanju ta željezara



Došli smo do Ljubljane i nekoliko je ljudi izašlo pa je vlak ostao s nekih 50% i mislio sam da bude takav do Zagreba, ali ne. U Ljubljani se vlak napunio skoro do kraja i takav je ostao do Zagreba. Zaboravio sam spomenut da je dolazak na slovenske pruge bio šok. Baš i nisu u najboljem stanju, bar nije ova od Jesenica do Dobove



Dolazimo do Dobove i mene slovenski policajac ispituje, od kud putujete, kaj imate u prtljagi itd. ali nije dogo trajalo. Nije mi baš jasno zakaj ispituje, ali ti na granici na Dobovi uvijek mene najviše ispituju. Nakon Dobove se vozimo po pristojnoj prugi do Savskog Marofa, a onda dolazi šok. Ok živim ovdje i navikao sam na ovakvo sranje ups stanje infrastrukture, ali čovjek se brzo navikne na nekaj drugo. Zadnja fotka ovog putopisa je iz Zagreba po dolasku vlaka. Prvi vagon prvog razreda je bio prazan, ali zato su ostala dva vagona bila preko 90% popunjena



To je kraj kaj se tiče fotki. Još budem poslije napisao nekaj o ukupnom dojmu o željeznicama i opčenito.

Lijepo. Hvala.

Željezara Jesenice (danas Acroni d.o.o. radi 100 na sat)

Molim. Lijepo da još nekaj radi.

Sad kako sam najavio malo mojih dojmova. Dakle, nisam ni krenuo, več sam naletio na prvu glupost. Dakle, vlak iz Budimpešte kasni i automatski kasni i moj vlak. Daolzi vlak iz Budimpešte s jednim vagonom za Ljubljanu i s dva putnika. Dakle, to je razlog kašnjenja u polasku od 35 minuta. Ok, do München-a smo to nadoknadili jer su se spajanja u Villach-u i Salzburg-u obavila dosta brzo, a i to kaj se u Ljubljani nismo morali spajat s vagonima iz Rijeke, pa smo stajali nekih minutu dvije umjesto predviđenih 18 je isto pomoglo. Uglavnom, to nije sve. Dođemo mi u Dobovu, a tamo stoji vlak iz Beča. Očito čeka našu lokomotivu da ga povuče do Zagreba, pa zbog toga i taj vlak kasni 35 minuta u dolasku u Zagreb. Ne znam dal je možda vlak iz Beča kasnio i u dolasku u Dobovu ili je to još jedna glupost nastala podjelom vuče na cargo i pp. Sad malo o udobnosti kušeta, zapravo nedostatku iste. Krevet nije baš najudobniji, ali največi je problem kaj ležeči na njemu se jako osjeti kvaliteta pruge, pa sam tako tek u Austriji zaspao. Največa mana tih kušeta je prostor za prtljagu kojeg jednostavno nema. Ok, ima ga ako je u kupeu dvoje ili troje ljudi, ali ako je pun onda jednostavno mjesta za 6 kofera nema, a najčešče ljudi imaju i po dva kofera. Na znam kak to izgleda kad se kupe napuni, ali mora bit zanimljivo. Pruga od Zagreba do Savskog Marofa je posebna priča. Tu se vagon ljulja kao da sam na brodu i još k tome vozi samo 60 km/h. Ok, ljulja se i ICE, ali on bar vozi 300 km/h pa je to druga priča. Kroz Sloveniju su brzine čak i ok, ali je pruga dosta loša. Kaj se kvalitete pruge u Austriji i Njemačkoj tiče, moram priznat da vozeči se nisam čuo onaj karakterističan udarac kad vlak prolazi preko skretnice. Sad malo o dojmu željeznica u Njemačkoj. Kako imamo prilike često čuti, Žaljeznice u Njemačkoj nisu kaj su nekad bile i ima puno problema. Ja sam imao na putu tamo sreče, pa sam te probleme zaobišao. Dakle, München Hbf. je ogroman kolodvor i pun ljudi. Nisam baš imao priliku vidjet puno proplaih slučaja kako lutaju po kolodvoru ili oko njega, iako u knjigi koju čitam o München-u piše da je kolodvor mjesto gdje se treba pazit, ali kako je München jedan od najsigurnih svjetskih velegrada, to znači da ipak nije jako opasan taj kolodvor. Malo o samom gradu. Mene je oduševio i jako iznenadio. Vidi se da je grad bogate povijesti koju jako cijene. podatak da je u drugom svjetskom ratu više od 50% građevina potpuno srušeno, a da se to po arhitekturi ne vidi danas je za svaku pohvalu. Nisu išli gradit neke nove zgrade, nego su napravili replike starih. Ja sam na više mjesta u putopisu napisao za neku građevinu kad je izgrađena, ali to je bilo prije nego kaj sam pročitao ovaj podatak. Tu se vidi koliko cijene svoju prošlost. Danas se također puno gradi po gradu i puno obnavlja. Nema mjesta u cijelom München-u na kojem možete stajat, a da ne vidite neku dizalicu. Također, stanja fasada je za svaku pohvalu. Ne znam dal je to samo zato kaj je to jedan jako bogat grad ili je to jednostavno briga ljudi za te stvari, jer ja sam npr. u Zagrebu vidio jednu ulicu s fasadama u jako lošem stanju, a svaki haustor ima bar dva odvjetnička ureda. E da oni nemaju to me nitko ne može uvjerit. Naravno, grafita, smeča po podu ima, ali ipak manje nego kod nas, također pješaci ne čekaju zeleno ako je cesta prazna, tako da priče o njemcima kojima samo kaj ne rastu krila zaboravite. Nažalost od svih zgrada koje su obnovljene poslije rušenja, baš je kolodvor taj kome je izgrađena neka moderna nakarada, ali pretpostavljam da je to zato jer bi kopija starog jednostavno bila premala za broj putnika koji prolazi tim kolodvorom. Pronašao sam podatak da danas s kolodvora kreče oko 470 vlakova i još 1000 S-Bahn-ova. Vožnja u ICE-u je pravo zadovoljstvo, osim kad se nakon mimoilaženja počne trest i kad se pri 300 km/h ljulja, a treba otič na WC. To je dosta zanimljivo. Inače osječaj brzine je nikakav i da nisam gledao van mislio bi da stojimo. Ok ljulja se, ali to nisam osjetio dok sam sjedio. Vožnja regionalnim vlakom od Nürnberg-a do Stuttgart-a je isto jako zanimljiva. Tu se vidi kakav je zapravo DB. Vagon stari Bt, malo obnovljen, ali nikaj posebno, ali je čist i nije neudoban. Ovo shvatite s rezervom, jer ja imam samo 30 godina. Ok nisam više mlad, ali nisam dovoljno star mi neko sjedalo bude neudobno. Malo o ekonomiji. O tome zakaj smo mi tu gdje jesmo, a zakaj su njemci tamo gdje jesu, dosta ljudi voli razglabat do u detalje, ali od mene samo jedan primjer. U Schwäbisch Hall-u postoji jedna privatna pivovara i u svim birtijama po Schwäbisch Hall-u se može nač samo njihovo pivo. Meni je taj primjer bio dosta za sve shvatit. Sad još malo o Mimari, iako se vlak tako ne zove. Dakle, vožnja tim vlakom je jednostavno poseban doživljaj, ali traje čak i previše. Tu je problem to kaj vlak po Slovenij i Austriji (bez uvrede bilo kome) stoji po razno raznim selima, pa tako vlak između Zagreba i  München-a stoji 23 puta. Malo previše. Ok treba i jedan takav vlak, ali kad bi se uveo vlak Zagreb - München s stajanje samo u Dobovi, Ljubljani, Jesenicam, Villach-u i to na zapadnom kolodvoru i Salzburg-u, taj bi vlak samo na vremenu zaustavljanja uštedio sat vremena, a gdje je još vrijeme koje bi se uštedilo kad bi kroz te kolodvore samo projurio. Zanči vlak bi mogao doči do München-a za nekih malo manje od 7 sati umjesto današnjih 8 i 40. To bi omogučilo da ima dva vlaka, jedan ujutro drugi popodne i ti bi se vlakovi mogli dobro napunit, jer putnika na ovoj liniji ima, samo kaj ih je dosta otišlo na autobus. Naravno, treba se dogovorit i s drugima, ali na ovom pravcu ima jako puno mjesta za poboljšanje. Još samo malo o vožnji Mimarom. To je mani naponovljivo iskustvo. Dakle, krenuo sam od Stuttgart-a i vlak je vozio lijepim brzinama, vidio sam velike kolodvore s puno prometa, vidio sam prvi puta Vectron-a u prometu, ali ga nažalost nisam fotkao. Na putu sam kroz gradove gledao uglavnom u bukobran, ponovno sam prošao kroz München i tamo niti jednom ljubitelju željeznice ne može bit dosadno, jer jednostavno sve vrvi prometom. Nakon tog doživljaja stajanja na München Hbf. s vožnjom Mimarom se može doživjet i stajanje u jednom Dorfgastein-u, mjestu koje ima tisuču stanovnika manje od München-a. Jednostavno se u jednoj vožnji vlakom doživi toliko različitosti da je to nevjerojatno. Nakon Savskog Marofa vozeči se po superkvalitetnoj prugi do Zagreba sam se zapitao. Zak je taj HŽ tako daleko, svjetlosnim godinama dalkeo od tog DB-a, a DB ima toliko mana i mjesta za napradak? Jedno pitanje koje bi se moglo postavit za sve, a ne samo HŽ. Odgovor na to bude jednom dao netko pametniji od mene. Ja sam s ovim putopisom gotov, eto žao mi je kaj ga nisam brže završio i kaj sam ga dosta razvukao, nadam se da nije netko odustao od čitanja zbog toga i nadam se da je bilo zanimljivo.

Pozdrav

Zbilja si ljepo opisao situaciju tako da budući putnici znaju što ih očekuje.  
Foto zapis ti je vrhunski posebno mi se sviđaju mali gradići poput Schwäbisch Halla.
Nadam se da ću uskoro tvojim stopama put Njemačke pa mi foto zapisi puno pomažu.  

Damir je napisao/la:
Nadam se da ću uskoro tvojim stopama put Njemačke pa mi foto zapisi puno pomažu.  

Daj si malo vremena (jedno dva mjeseca) da Merkelica ne pomisli da je u pitanju invazija    

Pfaff je napisao/la:
Daj si malo vremena (jedno dva mjeseca) da Merkelica ne pomisli da je u pitanju invazija    

  
Jako skoro jer 2 mj. mi je preveć za čekati!  

Baš mi je drago da ovaj putopis nekom pomogne na nekom budučem putovanju. Imam još nekaj za dodat, zapravo sam neke stvari zaboravio napisat. Kaj se može, stižu polako i mene godine. Dakle, kako znaju railfanovi kod nas raspravljat o tome gdje bi se mogla gradit brza pruga kod nas za nekih 250 do 300 km/h. Nakon kaj sam se vozio jednom takvom prugom, a i nakon kaj sam pogledao vozni red po njoj, odgovor je jednostavan, nigdje. Prugom Ingolstadt - Nürnberg svakih sat vremena prolazi vlak iz München-a za Köln - Essen - Dortmund, također svaki sat ide vlak iz München-a za Brelin, te vlak iz München-a za Hamburg/Bremen. Dakle u jednom satu prolaze tri ICE vlaka, a još svaka dva sata vozi regionalni vlak München - Nürnberg. Večina tih vlakova uopče ne stane u Ingolstadt-u, a to je grad s oko 123000 stanovnika. Dakle, mi nemamo dovoljno ljudi za tako nekaj, a za vezu s susjednim velikim gradovima poput Beča i Budimpešte mislim da dovoljno putnika nema. Zapravo, mislim da upravo linija prema München-u ima najviše putnika, kao i potencijalnih putnika, a tu ne ovisi nikaj o nama, a i teren nije baš najjednostavniji. Još jedan savjet ako netko misli putovat u Njemačku autom. Požurite se, jer postoje prilično ozbiljne inicijative za uvođenje plačanja cestarine i to nije inicijativa od bilo kud, nego na tome jako inzistira CSU, jedna od stranaka na vlasti, Bavarcima je dop... da se svi koji prolaze kroz Bavarsku voze besplatno, a oni čim prođu granicu moraju plačat cestarinu. Hm, možda to poveča broj putnika na željeznici, samo je problem kaj DB, a i ostali imaju problem s nedostatkom kapaciteta. Eto, za sad toliko, ali bez brige, budem još nekaj napisao kaj sam zaboravio do sad napisat, a kaj bu to ne znam.