Riječko-goranski desant na Požun i Donju Austriju

UPOZORENJE:


Ovoga ima grozno puno pa stoga odustanite na vrijeme. Ili stisnite zube, prekrižite prste i bacite se u nepoznato!

Lasciate ogni spreanza..., reče Darwin


Ima u Rijeci jedna vesela grupa željeznicoljubaca. Mahom su rane srednje dobi. Neki su samo članovi kluba ljubitelja željeznica, neki su (i) 4umaši različih orjentacija, a neki nisu ništa od toga, ali vole slikati željeznice. Čak se razlikuju i po spolu. Mahom nisu oženjeni, a oni koji jesu imaju tolerantne ("... samo nek se ne mota po kući...") bračne družice. I sve lijepo funkcionira.
I tako je prije nekih dva-tri mjeseca, naš Damirić raspisao okružnicu o mogućoj organizaciji izleta za Beč i Požun (za one koji ne znaju tj. nisu slušali na satovima povjesti: Požun, magyarski: Poszony = Bratislava, njemački: Pressburg, nakon Mohačke bitke, glavni grad preostatka Magyarske države, a kasnije jedan od carskih gradova velike Monarhije i mjesto gdje je zasjedao ugarsko-hrvatski sabor)

Dogovori su pojeli nekoliko kilometara G-mailova i nešto postova na 4umu, a onda su se stvari zgusnule, organiziran je prijevoz, uplaćen hotel u Bratislavi i moglo se krenuti...
Ekipa je krenula iz Rijeke u cik-cak zore (4:30), a goranski dio desanta: Sinišu i moju malenkost su skupili na naplatnim kućicama u Delnicama. Kad sam krenuo iz kuće bilo je prilično mrzlo...



... a kiša je lijevala k'o iz kabla!



Ja sam dobio počasno mjesto kopilota, a iza mene je dobro raspoloženo društvo:
Gino, Siniša i Jean, a maleni su u zadnjem redu: Thommo "El Prežidente", Damir i njegova seke Ana





Sergio, naš vozač



Kokpit



Negdje na Jablanu počela se razbijati naoblaka





Karlovac

Onda nas je opet malo prala kiša pa smo se provlačili uskom cestom od Maclja prema Mariboru jer Slovenci uporno ne grade kvalitetne spojne ceste s Hrvaškom (što i nije tako loše jer mi ne treba vinjeta za odlazak u Trst!) pa smo onda prešli granicu i stigli pred Graz



Za uspomenu na negdašnja lijepa vremena, evo jedne prigodne pjesme

Nama je iti desne



Kad smo se približili Beču, počelao je puhati i nositi kapljice rijetke kiše. Razlog je ubrzo postao očit – uključili su ventilatore





Sjetio sam se Portosa i pjesme "Šta bi dao da si na mom mjestu!"



Kombi je imao goriva još za ohoho, ali su putnicima karburatori presahnuli.



Jean i čuvena termosica (a nosio je i izvrsne mamine kekse). U međuvremenu smo otkrili kako se otvaraju vrata na Jeanovoj strani pa su procedure ulaska i izlaska bitno pojednostavljene. Osim toga, kad bi Gino i Jean izašli svaki na svoju stranu, nastali vakuum bi Sinišu jednostavno isisao iz auta





Ovdje smo naučili da i u inozemstvima ima nepuštenih krajputaških okrepnih objekata. Srećom Siniša nije od onih koji svojom pojavom zaklanjaju obzor

Kratka impresija vožnje austrijskom autocestom oko Semmeringa



I evo nas pred Bratislavom. Uočavam klasičnu socrealističku arhitekturu iako su fasade sređene i obojane u dosta živahne boje







Bratislava ima zanimljivu povijest. Kao što sam na početku natuknuo, grad je bio najmanje slovački. Krajem WWI. imao je skoro 90% stanovništva njemačkog porijekla i govora i umalo je nakon raspada Carevine pripao Austriji. Cijeli se taj geopolitički prostor u tom trenutku našao u vakuumu pa su svi potezali na svoju stranu. Ipak je na kraju 1919. godine grad s okolicom pripao novostvorenoj Čehoslovačkoj. Tada je zapravo i ustoličeno ime Bratislava jer se prije na slovačkom nazivao Prešpurk prema njemačkom imenu. Austrijanci su se odselili preko granice pa je krenula slavenizacija/slovakizacija grada.
Jedan od simbola grada je i novi most preko Dunava sagrađen 1963. i najveći/najduži je most takvog tipa konstrukcije na svijetu. Dubrovački most preko ušća Omble također pripada tom tipu konstrukcije. Izvorno se zvao "Most slovačkog narodnog ustanka" (Most Slovenského národného povstania – skraćeno: Most SNP), no svi su ga zvali jednostavno "Novi most". Onda je 1993. donesena odluka da ga se i službeno tako nazove kad je narod već navalio i tako je bilo sve do 2012. kad je opet ime vraćeno u prvobitni oblik. Jasno da ga stanovnici Bratislave i dalje zovu "Novi most"!



Carski dvorac. Malo je mutan jer je i vrijeme takvo



Dunav



Katedrala sv. Martina (odrezao sam joj pantograf). Sve je slikano iz vozila u pokretu, a vozili smo dosta brzo jer je satnica bila nabijena pa su neke slike nedolične



Ostaci grackih zidina



Ceste u Bratislavi su prilično dobre, ali ima i ovakvih prizora

Námestie 1. maja. Zgrada lijevo nije kolodvor iako sliči. U pitanju je neki paviljon iza kojeg je park. Bratislavu karakterizira puno zelenila – to nije teško postići kad gradiš naselje u ravnici pa imaš mjesta



Kao što se i na prethodnoj slici vidi, Bratislava ima dobro razvijen javni prijevoz. Osim tramvaja tu su i trolejbusi, a ima i autobusa. Ovo je jedan stariji model trolejbusa.
Meni je u sjećanju ostalo kako su riječki trolejbusi jako pipljavo vozili preko raznih skretnica, ovi ovdje drapaju kao da uopće nisu prikvačeni za žice! Bit će da ipak stoji tvrdnja da su riječkom kao i spliskom troljebusu došli glave (među ostalim) i nedoučeni vozači.



Ovaj je malo noviji. S izuzetkom nekih starijih tramvaja, sva su vozila gradskog prijevoza obojana u jednu lijepu nijansu crvene boje.



I u Bratislavi ima...



Prvo odredište u Požunu bio nam je tehnički muzej tj. muzej transporta (aboridžanski: Muzeum Dopravy). Malo smo se pogubili jer se curica koju je šole zamolio da nam pokaže put kroz nepoznati grad malo pogubila. Vjerujem da je plavuša! Od silnih "... nakon dvijesto metara, skrenite desno i držite se lijevo...", našli smo se na obroncima nekog brijega odakle je, doduše, pucao dosta pristojan pogled na Bratislavu, ali od nekog kolodvora koji bi trebao sadržavati i lokomotive ni "K". Konačno je Damirić pozvao djevojče na stranu i objasnio joj neke stvari pa smo se ipak ispetljali iz labirinta.
A što smo vidjeli u muzeju, pogledajte u nastavku

Muzeum Dopravy, Bratislava


Muzej prometa nalazi se na mjestu najstarijeg željezničkog kolodvora u Bratislavi sagrađenog negdje krajem 40-ih godina XIX. stoljeća.



Prvi prizori s vanjske (nekadašnje civilne) strane objekta obećavaju. Uskotračna električna lokomotivica



Siemens und Halske, natürlich!



Sagrađena 1905. Nekih 25 godina nakon prvog Siemensovog električnog vlakića na izložbi u Berlinu. Tehnologija je tada divovskim koracima napredovala u nepoznato.



Kontroler



Motor i otpornici



Spojnica

Mnogi možda ne znaju, ali čuveni TAM-ov kamion "Pionir" je zapravo češka Praga. Ne bih sad ulazio u puteve i načine kako je taj model vozila stigao na naše pute i stramputice, ali u domaji su ga koristili i kao autobus





S druge strane



E, ovo je "Crna Marica"



Mjesta k'o u priči. Stane odjedamput cijela revolucionarna ćelija. Obratite pažnju na oslonac iznad stražnjeg blatobrana koji vjerovatno služi za prateće osoblje kad se vozi s vanjske strane.



, Ana!



Opel Blitz. Osim našeg šoleta Sergia koji je dugogodišnji profesionalac, nitko od mladeši nije pojma imao da su nekoć kamioni imali na krovu ovakav žuti trokut kao znak da vuku prikolicu! Trokut bi se preklopio unatrag kad bi kamion bio solo



Mnogobrojne Škodine šasije ovakvog tipa služile su za doradu u razne svrhe. Neke su postale i autobusi. Ovo je vatrogasno vozilo opremljeno prskalicama za pranje ulica.

Čovjek se mora zabrinuti kad među raznom stareži u nekom tehničkom muzeju nađe artefakte kojih se sjeća u redovnoj eksploataciji. Netko je to onomad zvao "peglarica" – em je na paru, em pegla...



Detalji pogona. Uglavnom se to ne zna, ali lokomobili i srodne naprave imali su strojeve s dvostrukim rastezanjem pare. Ovdje se lijepo vide dva nejednaka cilindra





I onda smo se našli, je li, na blagajni. 3,3 jevra po grlu.



Muzej je zapravo podijeljen na tri dijela. Jedan je posvećen povjesti cestovnog prijevoza, dio je isključivo željeznički, a treći dio je opet cestovni, ali orjentiran na proizvode domaćih tvrtki (da sad ne imenujem)



Ta (pra)stara tehnologija je ponekad nevjerovatna. Danas bi iz sigurnosnih razloga neka rješenja zasigurno bila zabranjena



Za razliku od današnjih automobila čije karoserije dizajniraju u zračnim tunelima kako bi dobile koeficijent otpora 0,000000nešto sitno pa svi liče na jaja s otesanim bokovima i kosim očima, automobili su nekoć imali osobnost i karakter



Laurin & Klement su rani čehoslovački proizvođači automobila. Njihova je proizvodnja kasnije postala dio Škodine industrije



Svaka industrijski razvijenija država (a ČS je poslije Velike Britanije bila industrijski najrazvijenija država Europe) smatrala je posve prirodnim proizvoditi automobile

Adresa, ne oznaka za nedopušteno ostavljanje bicikala



"Ste to sami radili, ili vam je netko pomagao?"



Onaj sivi do zida je Dodge



Fali još samo Grunf



"Za brzi start i jasno svjetlo..."



Sentinel su bili mikrocijevni parni kotlovi/strojevi koji su korišteni za parne šinobuse i kamione. U Engleskoj su posljednji povučeni iz uporabe negdje 1952. godine zbog visokih poreza (?).Škoda ih je radila po licenci





Kotao je šoferu grijao nogice



Prigon. Svi rani kamioni i autobusi imali su obostrani lančani prigon na stražnje kotače

Još malo stare krame



Indian – još jedno slavno ime u svijetu motocikala. Ovo bi trebao biti Powerplus iz 1920.



A gorivo si si na crpki blagoizvolio sam napumpati





Priznajem da nisam dohakao tehnologiji



Još jedan ljepotan





Balila! Talijanski narodni auto



Topolino. I tih se sjećam u eksploataciji. Imao ga moj susjed pa sam se i vozio u njemu. Imao je sve k'o pravi auto



Bilo je u ono vrijeme lakše nabaviti dijete nego ovakva kolica. Moja ih mama nije imala, a kad su me jednom stavili u takva (posuđena) navodno sam se drao k'o da me kolju. Bilo mi je puno ljepše biti nosan (kao beba bio sam normalnih gabarita)

Ovomu se danas otmjeno veli: robne marke!







Bio u Rijeci jedan koji se u ovakvoj napravi vozao gradom. Imao bicepse k'o Popaj



Nažalost u muzeju imaju samo plakat. Bili su to nevjerovatna vozila



Šeikov sin



Šeik



Nikad mi nije bilo jasno čemu je služio kotačić kad je športaš ionako zapravo balansirao na velikom?



Mislim da je u mojoj karijeri obilaženja željeznica ovo prvi ured šefa stanice gdje nekoga ima!



Čehoslovaci su oduvijek bili strašno ponosni na svoja vozila

Idemo na Grobnik! Ili još bolje oko Preluka...



Mora da su trkaču dodatni poticaj davali oni podizači ventila i klackalice koje su mu veselo kloparale ispred cojones. Ja bi svakako dao sve od sebe da što prije završim trku
Obratite pažnju na lijepo aerodinamički oblikovane rezervoare za gorivo



Ima tu i starijih vozila, ali su pogonski strojevi davno postali salame i tutkalo

Ajmo malo na zrak. Što se tiče muzeja, to je još uvijek glavni kolodvor



Bratislava je od Beča udaljena nešto više od 40 kilometara. Nekoć su dva grada bila spojena tramvajem koji je u srednjem dijelu trase vozio po "pravim" tračnicama, a gradski dijelovi su imali žlijebaste tračnice. Iako na fremu piše da je to tramvaj od Požuna do državne granice, mislim da je ovo lokomotiva s te pruge



Izgleda kao mini-krokodil, ali ima kruti frem



E, napokon jedan kojemu nisam otpilio pantografe



Jedva sam malo zavirio



Ne kužim šta, ali znam da tko maže, taj vozi

Čehoslovačke su tvornice (zapravo uglavnom Škoda) radile odlične parne lokomotive. Ima ih poprilična hrpa. Nije mi sad nakana istraživati sve detalje pojedinih klasa. Jednostavo su lijepe.











Giesl-ov ejektor umjesto dimnjaka

Slovaci kao i Slovenci vele: žerjav, a zapravo misle na dizalicu. Žerjav je zapravo ždral (crane), a tako i Anglosaksonci zovu svoje dizalice!!! Naš izraz kran izveden je iz toga.











Sve je bilo na ručni pogon. Čak i ovaj dodatni oslonac



Najstarija lokomotivica u zbirci.





Parne lokomotive imaju gotovo neograničen vijek trajanja. Povremeno treba zamijeniti brtve na klipovima i saliti pokoji novi ležaj od bijelog metala za što je bila opremljena svaka radionica.
Jedino su mijenjani kotlovi tako da je svaka ovakva 130-godišnjakinja najvjerovatnije imala zamijenjeni kotao

San svakog ložača – lokomotiva bez vatre!





Na prednjoj strani, malo ispod pupka ima priključak za nadopunjavanje pogonskog medija!



Made by Českomoravská Kolben-Daněk



Pravila je i svoju vlastitu struju!



Skladište denčanih pošiljaka?



Damirić se dobavio jednog vozila s mogućnošću šire primjene

Grtalica



Asimetrična, pače. Kod nas u 'Rvackoj bi to bila nepotrebna konstrukcijska komplikacija jer dvokolosječnih pruga gotovo da i nemamo



Caboose?





Nekoliko detalja





Još par parnjača iz drugog rakursa







Ovo se više neće popunjavati!

Gino



Seke Ana je zadovoljna do sada pofotkanim



Lijepa konstrukcija krova/nadstrešnice na rampi za utovar pošiljaka



Ostatak nekadašnjeg glavnog kolodvora danas služi za uzgoj korova i parkiranje kompozicija koje su u kvaru



Gore na brdu je TV-toranj. Zove se Kamzik prema brdu na kojem je sagrađen. Visok je 196 metara. Navodno se za lijepa vremena s njega vide dvije-tri suverene države. Restoran koji se okreće nije više u funkciji zbog manjka gostiju.



Imal' ćenife?



Ima, ima!



Žuto na zidu nije tehnološki opis već zamolba da nakon uporabe ispereš inštalaciju za što služi crveni ventil desno. UČINJENO!



Tu je i klub veterana (?), ali je bilo zatvoreno pa nisam skužio ni čega su veterani ni da li negdje možebitno dižu šator...

Ulazim u drugu halu. Tu je opet tema automobilizam i cestovna vozila...
Odmah na ulazu je mali ratni odjel. Nema baš puno veze s temom muzeja, ali ovakvi su izlošci uvijek zanimljivi posjetiteljima. Motocikl s prikolicom kakvog su navodno koristili u pustinji sjeverne Afrike, bar tako veli DAK-ov logo!



Goliath je bio minijaturni njemački tenkić na daljinski. Punjenog eksplozivom moglo ga se doupravljati na željenu poziciju i onda





Ovo je već malo modernija pumpen za tankštelen



Američki kamion rase Chevrolet



Jeep. Pretpostavljam da su oba vozila iz kontingenta ratne pomoći Sovjetima iz WWII.

Stari modeli Škodinih vozila. Nažalost je ispalo mutno. Sorry!
BTW, sve današnje Octavije, Felicije i slične su baštinice imena nekadašnjih modela. Tirkizni auto u prvom redu je Tudor



Muzejski čuvari su mahom vremešna gospoda bliska meni po godini proizvodnje. Strašno su emotivni i rado pričaju o slavnoj povjesti nekadašnje čehoslovačke industrije. Jest da je veći dio te industrije nakon "Baršunaste revolucije" ostao u onom drugom dijelu, ali to nekadašnje ČS-nostalgičare nimalo ne smeta.
Dok sam razgledavao ovu zanimljivu zbirku dvokotačnih naprava (skutera) prikučio mi se jedan i počeo objašnjavati. Kad sam mu rekao da moj prijatelj još uvijek u podrumu ima sačuvanu Babetu (onaj crveni "moped" u sredini slike), skoro se rasplakao. Nisam mu rekao da je naprava završila u podrumu zato jer se motorić pokazao preslabašnim za riječke uspone!



Ovakve se naprave sjećam iz jednog češkog filma. Naslov sam, naravno, zaboravio. Čehoslovačka je u nekom razdoblju poslije WWII. bila pravi pokretni muzej oldtajmera. Koliko znam, imali su čak i poseban zakon koji je zabranjivao prodaju u inozemstvo. Mi smo u kampu na Hvaru dugo godina sretali starog gospodina s kozjom bradicom iz Praga koji je redovito na ljetovanje dolazio sa ženom i obudovjelom kćerkom u svojoj Tatri 57 koju je 1949. naslijedio od svog tateka! Naprava je imala mehaničke kočnice (kad je zakrenuo kotače vidio se cijeli sustav kolotura koje su vodile sajle), a hvalio sa da na boljoj nizbrdici postiže i preko 60 km/h. Razervoar za gorivo bio je, naravno, iznad motora tako da nije trebala pumpa do rasplinjača!



Još malo Škodilaka. Ovih se modela vjerovatno sjećaju i mlađi forumaši!



Čehoslovačka autoindustrija imala je pod kraj svog samostalnog funkcioniranja tj. prije germanske okupacije br. 2. nekoliko vrlo zanimljivih pokušaja modernizacije dizajna. Ovo je jedna Tatra



Nažalost, većina njih se nije maknula dalje od prototipova. Šteta

Jedan Jakodimi u prikazu automehaničke radionice











Trkački odjel



Karting s prikazom vožnje



Dvije ovakve sam poderao (doduše, ne trkaće)

Vraćam se natrag kraj prototipova kombija



Dosta je bilo. Ajmo dalje (opet ću slušati onu šmizlu s njenim "... držite se lijevo...")



Evo kako to izgleda iz zraka!



I to bi bilo to. Malo sam rastegao, ali sam vam želio dati što kompletniji prikaz ovog zanimljivog muzeja

U nastavku našeg istraživanje smo se provukli nekim neurednim puteljkom s civilne strane nekadašnjeg kolodvora. Nisam sasvim siguran, ali mislim da ovaj plavi most služi utovaru vozila na autovlak. Značilo bi to da nekadašnji glavni kolodvor i dalje ima svoju aktivnu ulogu u željezničkom životu Bratislave?



I onda smo se našli u nepreglednom polju maslačaka



Ovoga sleda bez puno smetnji dovela nas je plavuša na kolodvor Bratislava Istok gdje se nalazi zbirka željezničkih olupina na otvorenom. Oni to zovu željeznički muzej što i jest jer je opće stanje olupina još uvijek puno bolje nego u tzv. 'Rvackom željezničkom muzeju. Ja sam doduše sanjao predah uz neku pivicu (provezli smo se pored par zanimljivih biblioteka), ali kad mladeš navali, nema odomora dok traje obnova...

A što smo vidjeli u ovom muzeju, piše u nastavku!

Željeznički muzej na kolodvoru Bratislava-Vychod


(Za one koji ne znaju: Vychod = Istok!)

Na rubu kolodvora s civilne strane, usred polja maslačaka nalazi se stara lokokomotivica koja zapravo glumi "cimer" muzeja



Evo odgovora na pitanje: što, gdje i kako



Ja sam načas rinul trubac u kuhinju. Lijepo je sređena i skromno opremljena. U prvom planu je polužje za prekretanje kulisa tj. promjenu smjera vožnje.



Muzej obiluje lijepom zbirkom priloga za povjesnicu elektro i dizel vuče na području ex-Čehoslovačke pa su se mlađi odmah bacili na slikavanje. Ja sam skloniji arhaičnoj tehnologiji



Ne znam čemu služi onaj semafor s milion lampica, ali znam tko bi se popeo na njega da je bio s nama!



Klasa 242 iz 1975. Ona je po nečemu prva u Slovačkoj, ali se ne sjećam... Pričali su mi!





Na lokomotivici je pisalo kuda treba hodati, ali nas par smo odlučili biti pravi Balkanci pa smo opalili popreko do stražnje strane zbirke!

Došli smo do depoa tj. radionica za održavanje vagona





Fiksna manevarka!



Ovo zakopčaš za vagon i potežeš



Promjena smjera potezanja



Vagon očito služi prijevozu žita. Ostalo što piše, nem tudom



Nekadašnji vodotoranj s mašinhauzom



Malo kasno – sad su mi ovdje napisali sve o muzeju i kako doći do njega



Zapravo su dva vodotornja, a oko njih su posadili cijeli niz debelih i tankih vodonapojnika!

Uređaj za dizanje vode u prizemlju vodotornja. Nažalost je zaključano, a prozori su malo musavi





Vodokazna naprava. Fali pokazivač i pripadajuće uže



Pogled odostraga. Nebom plove azurne krpe vedrine. Za svaki slučaj onaj gore drži u pričuvi i nešto tmastih oblaka



Debeli vodonapojnik, tanki vodonapojnik i tender. Fali još samo lokomotiva (koja nikad neće doći)



Podignuti vagon.



Uređaji za dizanje su svi "na palentu". Što bi danas na to rekli sindikati?





Iz ovog natpisa zaključujem da brzda = kočnica