Riječko-goranski desant na Požun i Donju Austriju

Jedna lijepo očuvana Kriegslok na položaju za namirivanje



Lokomotiva je serije DRB 52, ali je sagrađena 1943. u Tatrinoj tvornici. Nakon što je penzionirana u ovom depou, založilo se društvo za očuvanje željezničke baštine za njenu obnovu i lokomotiva je 2011. dobila atest za vožnju. I da: Namirivanje na estakadi joj nije potrebno jer se loži naftom!







4umaši i ini railfanovi se nakupljaju s različitih strana i iz čudnih nekih smjerova



Nekoliko starih strojeva za održavanje pruge

Opet neka smiješna dizaličica na ručni pogon! Mislim da se radi o istoj konstrukciji kakva se mogla vidjeti na tatrinim autodizalicama





Mjerni vagon (više ne meri)



Nekoliko brundavih smrdljivki i njihovih derivata



Ovu zovu "Pomaranč" što, mislim, na slovačkom znači "ananas"?



Dizel-hidraulični šinobus proizveden 1964. u Tatrinom pogonu Vagónka Studénka.



Obećao sam da ću pozdraviti prijatelja u Lokvama



Ovi vagoni pretpostavljam pripadaju nekoj "nostalgija" kompoziciji. Koliko pamtim, osim u ranim emigrantskim vlakovima, nije bilo cateringa u III. razredu

LMD za prijevoz radnika i alata



Upravljačnica



En face



Okretaljka



Letjelice klase Anser – varijetet koji se gnijezdi i razmnožava u jarcima ispod okretaljki



Sestra lokomotivice na ulazu u muzej. Po broju sudeći, ova je mrčuk starija. Zapravo je sestrična jer su u seriju 310 potrpali sve slične.



Nešto starih vagona. Ne pretjerano zanimljivih i u dosta ofucanom stanju



Šinska Warszawa



Volan je, nadam se, bio ovdje samo zbog psihološkog učinka

Motorna drezina za pružne radove. Pretpostavljam da bi i ovu hvataljku napravili na ručni pogon, ali nisu znali kako



Ovo mi nekako jako liči na onu što su ju nasadili pred riječki kolodvor...



Tu je kuhinja već malo kompleksnije opremljena





Vaš izvjestitelj u punoj snazi i ljepoti!



Krik-vinta za R na ŽCPR



Služi za izjednačavanje napetosti užeta na obje brklje





Jean

Malo starih putničkih vagona



Službeni vagon sagrađen 1921. u Brnu



Od starih, neudobnih, dvoosovinaca, ovi s otvorenim peronom su mi bili najdraži (iako mi mama nije nikad dopustila da se tu vozim)



Ajmo se malo popet kad već nije zabranjeno



Zanimljiv raspored sjedenja: 1 + 4. To nema ni u 747, a oni su valjda isprobali sve varijante nagužvavanja putnika



Dolazim do malo derutnijeg područja



Napokon jedna malo ozbiljnija dizalica. I sva je na paru – ima i vlastiti tender



50 tona! WOW!

Prva brundava smrdljifka čehoslovačkih željeznica s početka 60-ih godina XX. stoljeća



Tako bar piše!



Neka žive braća Rusi... Zovu ju/ga "Sergej". Zbog karakterističnog zvuka motora poznati su i kao "Taigatrommel" (bubanj iz tajge)



Vagon njemačkog oklopnog vlaka iz 1942. Proizveden u Wroclawu (ex Breslau)



Malo pojašnjenja parne tehnologije: Frem parne lokomotive tipa "Pacific"



Očito je u fazi obnove. Klipovi su izvađeni, ali su cilindri zabrtvljeni, a odbojnici se sjaje glat-crno ko pasja...



Kotao



Vrata ložišta. Vidi se i oznaka proizvođača



Vatrocijevi



Ovima više nema pomoći – posljednja stanica prije "Metisa" (ili kako ga već zovu u Bratislavi)

Ana pomno proučava upravljačnicu okretaljke, a ja sam upravo odlučio da je ovo doseg mog akcionog radiusa. Vjerovatno ima tu još štogođ, ali ja sam sasvim zadovoljan polučenim...



Meni iza leđa je još jedna hala gdje marni djelatnici rade na osvježenju/osposobljavanju još nekih muzejskih primjeraka



Mala ČKD-ova dizel manevarka iz 1961.







Mislim da ovo znači da prilikom "parkiranja" treba podmetnuti podmetač oliti coklu? (BTW, to piše na gotovo svim vozilima – just to be on the safe side)



Tatrin brzi dizelelektrični šinobus iz 1949. Još donedavno je bio aktivan, a sad ga malo glancaju



Unutrašnjost je prilično standardna za to doba i te namjene



Ćenifa



Ja sam taj već sedam godina!

Malo dalje u travi drijemaju neki prilično ruzinavi, ali lijepi primjerci čeških "Pacifica"



Nisam znao da je Ana toliko zainteresirana za detalje!



Za malo mi je promakao prizor stoljeća...
(Iako treba biti oprezan i pristojan jer se seke Ana ozbiljno bavi kick-boxingom)



Ova ima mrčuk manje pogonske kotače



Svima je skinuto polužje. Ovo je nosač ekscentra Walshaerts-ovog razvoda



Piše: Serija 387



Tender ima dva dvoosovinska podvoza



Ovo je, bojim se, nepopravljivo

"I ja sam nekoć bio mjerni vagon..."



Ovo je aktivan kolodvor pa se u objektiv povremeno dosmuca i nešto nemuzejsko



Lokomotiva za brze vicinalne pruge sagrađena u Floridsdorfu 1944. godine. Radila je do 70-ih godina XX. stoljeća.



Jedna Kriegslok koja je nekim čudnim putevima iz naših krajeva stigla u Slovačku. Na ušesima se vide ostaci trobojke





I Slovaci imaju svoj Cargo. Ovo su aktivne dizelke serije 751.
Nekoć davno pričao se protukomunistički vic koji je otprilike glasio: "Zašto se Česi vesele socijalizmu? Zato jer ga imaju i Slovaci!" (može, jasno, i obratno!). Ja bih malo prafrazirao: "Zašto se u HŽ-u vesele što imaju Cargo? Zato jer to imaju i Slovaci"



Standardna teška manevarka i lokomotiva za vicinalne vlakove (valjda nešto kao naš Đuran)



Toplometar na zidu kaže da je 20 celzijevaca. Mogu to i osobno posvjedočiti. Dosta mi je, već nekako teretno hodam



Škodina elektra klase 350. Aktivna, jakako

Teške dizelke serije 770. Neke od njih su bile udešene da voze na širokom (ruskom) kolosjeku



Proizvodnja je, naravno, ČKD



Još da bacim jedan Augenblick na estakadu





"Kabina" za vagonete



I onda ga tamo gore iskipa u usipni lijevak



Opet ona elektra. Žao mi je jedino da u zbirci nemaju niti jednu "oćalinkicu" (serija 75x). A baš sam se veselio da ću koju vidjeti uživo!



Akumulatorski vagon ili vagon na akumulatorski pogon? Pitanje je sad!



Trocilindarska Škodina parnjača za brze vlakove iz 1938. Radila je do polovice 70-ih



Mislim da nema kolodvora u kojem se neće naći ovakav objektić!

I evo se krug zatvorio



Kako to Google vidi iz zraka

I što reći na kraju nakon ova dva muzeja? Lijepo je vidjeti da su kroz povijest svoje transportne i željezničke tehnologije osim jako ranih početaka sve obavili sami, svojim snagama i u svojim tvornicama. Dobrim dijelo, bar što se tiče lokomotiva, to nastavljaju i danas. A mi se, sram nas bilo, i dalje natežemo raspravama oko toga da li je bilo potrebno graditi vlastite željezničke garniture. A oni su ponosni na sve što su napravili...

I krenusmo, konačno, put hotela. Moje nogice sanjaju bazen s ribicama u kojeg ću uroniti umorne nogice...
TUP! ŽCPR je spustio sve svoje R



Imali smo priliku vidjeti MAV lokomotivu kako vuče slovačku kompoziciju putničkih vagona, valjda put Pešte. Protutnjao je tako brzo da nisam vidio ima li ŽSR pilota u lokomotivi!



Ona plavuša opet nešto blebeće, a mi se vozimo duž tramvajske pruge po kojoj drapaju tramvaji kojih je Tatra sagradila nekih 15.000 komada. I više. Neki ih ne vole, ali ovdje u prirodnom okruženju djeluju sasvim zgodno.





Česta praksa: Jedan spusti pantograf pa glumi prikoljic!
Putem smo prošli kraj golemog tramvajskog depoa, ali je već bilo prošlo 15 ha pa se nikoga nije dalo nagovoriti. Šteta, moglo se "kroz žicu" napraviti par zanimljivih fotki (a možda i u pržunu prespavati – nikad se ne zna!)



Kroz ovaj tunel ispod pruge nas je ona šmizla provukla već nekoliko puta... Kad može trolejbus, možemo valjda i mi, ne-est-ce-pas?



Aaaa, ne, ne, kad niste htjeli tramvajski depo, nećemo se ni tu zadržavati!



Evo našeg 'otela. Izgleda sasvim impresivno



Kombi prepuštamo Sergiu da se snalazi kako zna i umije, a mi ćemo put recepcije



U trenutku je nastala gnječa



"Vaše sobe još nisu spremne!", veli ljubazni dečec... Kako nisu spremne, pa u cijelom svijetu te iz hotela bacaju u 10 ha da bi ih mogli urediti do 14. Sad je već skoro 16... Neki vrak tu ne štima?

Srećom, dobro raspoloženje ne splašnjava





Hotel je očito svježe uređen i izrazito ukusno dekoriran (ovo su svježe biljčice)



Daklem, od soba ništa. Dobili smo dvije s mogućnošću da dotičnim sretnicima naguramo i svoju prtljagu u sobe. Usput smo naučili da bez pass-kartica koje služe umjesto ključa nema šalabazanja po hotelu. Na katove se može jedino liftom, a lift neće pa neće ako mu iznad senzora ne ma'neš karticom!
Poslalo nas prošetati, a za poputbinu nam je dalo turističke A3 karte Bratislave



Je, pa smo krenuli. Neki su otišli još posjetiti glavni kolodvor koji je oma tu iza ugla, a seke Ana, Jean i ja krenusmo put grada. Trajvanom.
To s trajvanom nije baš jednostavno. Početnicima i strancima, jasno. Domaći plivaju k'o ribe u vodi. Trajvansku stanicu nije teško pronaći, ali s kartama je frka. U vozilima nema prodaje pa da bi se dokopao karte moraš pronaći stanicu na kojoj ima automat i tamo se providjeti voznom ispravom. Sljedeći problem je da neki plan mreže linija ima u tramvaju i na terminalnim stanicama tako da bez aboridžanske pomoći nećeš daleko stići.

Evo nas naStanici. Dok čekamo, usnimio sam malo infrastrukture. Nikad mi nije bilo jasno zašto su u Rijeci vozili filibus sjevernom trasom jer im je, kao, smetao KV od željeznice. Ova zavrzlama funkcionira sasvim dobro.



Baš je lijep. Nažalost se nisam uspio voziti ni s jednim



Mi smo stvar pojednostavnili pa smo odlučili odšvercati se par stanica do centra grada, a ako naiđu bakule, glumit ćemo budale. Sve je dobro prošlo, jedino nismo znali da od hotela tj. glavnog kolodvora koji je stanicu dalje vode nizbrdo dvije linije: 1 i 2. Jedinica ide do centra tj. starog dijela Požuna. Mi smo sjeli u dvojku...



Unutrašnjost tramvaja. Sva su bratislavska vozila javnog prijevoza izrazito čista i uredna



Pa nas je iskrcalo malo istočnije od cilja i onda smo ipak morali hodati. Lako Ani, ona je trenirana sportašica, ali Jean i ja smo više intelektualci. Srećom smo putem naišli na simpatičnu čajanu "Kod veselog slona" pa smo se počastili bečkom kavom sa šljagom



Najuži fiskalni račun kojeg sam ikad vidio!

Više se nisam usuđivao nabadati (plan koji smo dobili nema ucrtane linije gradskog prijevoza za šire područje nego samo za uži centar) pa smo jednostavno uživali gledati vozila komunalnog prijevoznika koji se u Požunu zove MHD (Mestská hromadná doprava) – Gracki masovni prijevoz.



Ovo su malo stariji Škodaa trolejbusi. Lijepo i tiho voze, ne cvile i ne zavijaju



Plavi trajvan



Jean ga je isukao



Još malo infrastrukture



U Bratislavi sam uočio puno trgovina s igračkama i modelima. No, bila je subota popodne



Ovo je za našeg Gina – glavna policijska uprava



Bratislava me kao grad jako podsjetila na Ljubljanu. Čak i po veličini.
Ima jako puno crkava (logično, obzirom na povijest i turbokatoličku orjentaciju Slovaka) no mnoge su povezane sa društveno korisnim objektima ponajviše zdravstvenog tipa.



Karta veli da moramo tu uzbrdo pa onda je lijevo preko puta sljedeće crkve neki toranj pod kojim smo se dogovorili s ostatkom ekipe



Do tog tornja moramo preći preko mostića s kojeg se vidi parkić u dubini. Čisto dubrovački ugođaj – to se događa kad jednom konačno zatrpaš šanac!

Vrata sv. Mihovila – jedan od ulaza u stari Požun



Oni nešto sviraju i bubnjaju. Nisu neka kvaliteta



Kompasna ruža i smjerovi ka značajnijim destinacijama. Sunger nisam uspio tražiti jer je stalno netko prolazio. I ovo sam jedva slikao



Biblioteka s topom



Turistički vlakić koji vozi uskim uličicama starog središta. Zove se Prešporáčik, a ime je dobio po starom slovačkom imenu grada izvedenom iz njemačkog naziva Pressburg



Ovakve ture su obično zgodan način da se razgleda grad, ali mi već nije bilo ni do čega – bio sam umoran i gladan, a i baterije na fotiću su crkavale pa sam stalno izvodio neke zamjene



Tu po sredini ima nekoliko hranilišta-pojilišta. Izmoreni svime što nam se danas dogodilo, odlučili smo ovdje blagovati.



Pileća juhica s povrćem i rezancima. Baš tako nešto mi je trebalo



Knedli od krumpira punjeni kosanim suhim mesom uz dodatak kiselog kupusa.
Gino preko puta jede gulaš s njokima od kruha...
I pifce za žifce...



Ana jede isto što i ja. Nije sve pojela pa sam se okoristijo!



Za one koji ne znaju: Tzv. južnonjemačka ili bečka kuhinja je zapravo slovačka kuhinja. Karakterizira ju, među ostalim, korištenje šećera u začinjavanju hrane i obilna količina kiselog vrhnja u umacima. Inače je dosta lagana i nenasilna za želudac. U carsku prijestolnicu donijele su ju Slovakinje koje su u boljim građanskim obiteljima služile kao domaćice. Neke su se vratile doma sa zarađenom dotom, a neke su pak zbrljavile s gazdom ili kakvim ulanskim narednikom pa se zato trećina Beča danas preziva Nowak ili nekako slično!

Ovo je glavni trg



Siniša i Damirić proučavaju plan grada. Iza njih je opet jedna crkva s kusastim tornjem



Nisu kockice, al' je slično. Navodno su nam Slovaci bliski po mentalitetu & kulturi. Tu kulturu kod nas još moram pronaći...



Vaš izvjestitelj u relaksiranom obliku. U Bratislavi ima nekoliko ovakvih štosnih skulptura, najpoznatiji je, jasno, onaj u šahtu!



Još jedna crkva



Stari dvorac na brdu. Spuštamo se prema Dunavu



Novi most. Subota je pred večer i puno se naroda šećka okolo



Ovo na nosećem stupu mosta zovu UFO restoran (s vidikovcem, jasno). Upad je 6 jevra, ali ih možeš povratiti ako konzumiraš. Nisam vidio cjenik, a i daleko je



Putnička obala s hrpom fiksiranih brodova i tramvajsko-autobusna stanica



Izgleda da smo imali sreće, ovo je novi tip tramvaja (T-15?). Zasad vozi samo na liniji 4.

Napokon dobismo sobu! Huraaa!



Moj krevetac



Naša ćenifa



Naša kupaona! Nema vrata i ima staklenu stijenu (možeš doduše povući zavjesu). Ovo je, meščini, hotel za goste čudnih nakana.



Oprema je vrlo moderna i sve funkcionira. Jedini zayeb su električni priključci. Slovaci imaju priključnice koje na gornjoj polovici imaju nekakav pimpek za uzemljenje pa klasični germanski šuko ne možeš utaknuti. Srećom sam imao sobom neke američke adaptere pa sam uspio napuniti baterije.





Kad smo se napokon malo razgaćili i ofriškali, zaključili smo da treba u sebe saliti još koju pivu jer ona uz obrok nije bila dovoljna, a i rano je za poć spat.
Kad smo izašli, na nebu je svijetlio gotovo pun mjesec.



Promašili smo biblioteku na koju nas je uputio ljubazni recepcioner ("lijevo pa lijevo pa desno pa još jednom lijevo..."), ali smo na ulici koja vodi prema glavnom kolodvoru, odmah pokraj zgrade slovačke akademije znanosti našli neki đezbar. Bilo je prazno, s finom i diskretnom background muzikom pa smo se baš lijepo napričali. Konobar je diskretno donosio pive



Zanimljivo. Biblioteke u Požunu nemaju derikožne navade. Odlična točena piva gotovo svagdje košta 1,5€ bez obzira na doba dana i tip lokala.

Ujutro smo se opet iskrmeljali k'o pekarski kalfe. Bio je to mali nesporazum. Organizatori su rekli u 8:00 u predvorju s intencijom da se ide u potjeru za nekom trgovinom s pecivom i sokićima jer hotelski doručak nije bio u cijeni. Neki od nas su shvatili da se kreće u 8 ha pa su došli s prtljagom...
Bilo kako bilo, oni koji su tražili otvoreni dućan u nedjelju ujutro u katoličkoj zemlji su poljubili vrata, a mi ostali smo čuvali prtljagu i poput Siniše patili od "The day after" sindroma.



I onda smo se potrpali u kombi (Sergio mi je odnio torbu na čemu sam mu do groba zahvalan) i krenuli kroz nekake pustopoljine. Plavuša je opet mljela...



Negdje putem smo naletili na benzinsku crpku od nekog Jurka. Šole je bio već zabrinut stanjem u spremniku goriva, a mi smo konačno kupili zengviče i tako riješili doručak koji je postao marenda.

Onda je u nekom trenutku plavuša ispalila: "Nakon 200 metara uđite na trajekt!" Kakav božji trajekt? Pa nismo u Dalmaciji...
Jes' valaj, trajekt. Trajekt preko rijeke Morave koja ovdje glumi pograničnu tekućicu.



Plovilo je sajlom obješeno na noseće uže koje premošćuje rijeku. Ovo je jedan od stupova s utegom koji osigurava potrebnu napetost. Tehnologija žičare.



Evo i kratkog filmića. Slikano je GoPro kamericom jer sam štedio baterije na fotiću, nekako mi se brzo prazne (kineska posla), a imam pred sobom još cijeli dan slikavanja.



I oni vele kompa kao naši Panonci



Noseće uže i koloturnik



Skupili smo 8 jevra za kombi. Ljudski teret ide badava.



Za ovo je sigurno zaslužan neki fiškal Oni vole prijetiti upozorenjima radi skidanja odgovornosti

Uređaj za trimovanje (krasan izraz, ne?)



Na suprotnoj je strani pogon. Kad dođe do kraja, voditelj jednostavno nosač Tohatsua zaokrene za 180° i vozi natrag





Nisam sasvim siguran da li se ovi brinu za eventualne utopljenike?



Odmah na suprotnoj obali je nekadašnja austrijska pogranična karaula. Vrlo neobična metalna mosna konstrukcija s objektom u zraku, ali ju nisam slikao jer su se tamo motali austrijski policajci pa smo si samo veselo mahnuli. Tu je inače na snazi Šengen pa nemam blage kog vraga ti policaji tamo traže. Čudni su putovi policijski...
Dalje smo se vozili kroz austrijska sela koja izgledaju upravo kao i slovačka na drugoj strani granice



Ovo se naselje zove Gänserndorf (selo gusaka). Na nekim okućnicama koče se umjesto vrtnih patuljaka golemi kipovi gusaka u šarenim bojama



Malo dalje je selo imenom Strasshof an der Nordbahn i tamo je jedan od dva velika autrijska željeznička muzeja. A ako hoćete vidjeti što smo tamo vidjeli i doživjeli, natočite si pivu, pripremite kokice i pogledajte...

"Heizhaus", ajziban muzej u Strasshofu an der Nordbahn


(Za one koji ne govore austrijski: Heizhaus = Ložijona! Naziv dolazi od starog 'rvackog izraza "hajcati")





Dmaho na ulazu – elementarna lokomotiva (sve dalje su accessories). Kao što se može zamijetiti, pada kiša. Ne jako, više ona gospocka koja moči do kože.



Idemo se slikati....
Damirić



Moja malenkost



Jean



Ostali su se odraslije ponašali!

Eingang, Kassa, zahlen, bitte!



Za 9 i pol jevra dobio sam kartu i pravo da se neograničeno do kraja radnog vremena šećkam po muzeju. Karta ne uključuje vožnju parnjačom ni žetone za pokretanje raznih modela. Vlastito pokretanje osiguravam onim jednim zengvičem kojeg sam nabavio kod "Jurka" i konzumirao u kombiju!
Na suprotnoj strani karte je naznačeno 14 kontrolnih točaka. Na fizičkim lokacijama su kliješta-zumbalice pa si možeš spreluknjati odrađenu stazu. Kako na kraju ne dijele pakete čokoladica za uspješno određanu hodnju, odustao sam od te aktivnosti!



Evo što tu sve ima

U ulaznom objektu ima nekoliko vitrina s ručno izrađenim modelima vlakića









I tramvajčića!



U nastavku su dvije HO makete. Jedna je mala i ako ubaciš 1 Ojro, možeš si voziti vlastiti vlakić



To imam i doma pa sam odustao

Onda ima velika HO maketa po kojoj trče vlakići. Tu možeš samo gledati i eventualno slikati ako ti se kakva mamica ne postavi u prvi red partera s klincem u naručju. Onda si samo možeš misliti nešto u stilu: "Mali, mamicu ti...!"



Uspijo sam skrpati dvije panorame jer je prostor jako tijesan



Detalji: Depo s kružnom šupom i okretaljkom ter pratećim uređajima



Gradić s kružnom tramvajskom prugom – takvog ima i drazenb67 u svojoj radionici u Sv. Neđelji!



Sviđa mi se ideja malih vagona – ljepše se uklapaju u krajolik



Uskotračnjače. Ovo zeleno bi trebala biti serija "U" kao na Parenzani



Ha!



Veli majstor da mu je trebalo 58 sati rada da ju napravi



Kad sam prošao ulazni objekt ugledao sam hrpu kišaom natopljenih artefakata zataknutih u ledinu

Ovoga kod nas više nema, ali u germanskim zemljama još postoje poštanske autobusne linije



Simpatičan hortikulturni aranžman. Moram to predložiti



Ako vas je, nedajbože, stislo...



Pa i nije tako daleko



Različiti tipovi pragova. I sve ih se može naći na kolosjecima muzeja tj. nekadašnjeg željezničkog depoa



Ovo je vagon neke jako strme uspinjače (niš ne piše gdje)



Upravljačnica



Ima u muzeju prilična količina ovakvih velikih putničkih vagona. Kao i na maketama, oni samo deformiraju vizure





Ima muzej i vrtnu željeznicu s klasičnim miješanim kolosjekom

E, samo zbog ovog je vrijedilo napraviti cijeli dvodnevni izlet! Remek-djelo Karla Gölsdorfa, lokomotiva za brze vlakove serije 310. Jedna od najljepših lokomotiva koje su ikad vozile europskim kolosjecima, a možda i šire. 4-cilindarski compound s pogonskim kotačima visine 7' (2330 mm). Sagrađena je za kkStB prvenstveno za vuču ekspresnih vlakova na relaciji Beč – Salzburg. Raspored kotača je 2-6-4 (obrnuti "Pacific"). Neki su pokušali taj raspored nazvati "Adriatic", al' se ime nije primilo. Zovu ju i "Majesty" (Veličanstvo). Šteta da je skroz prefarbana u crno jer izvorno je kotao bio neobojan i poliran do plavog sjaja.
Od velikog broja sagrađenih, sačuvane su izgleda samo dvije. Ova i jedna nevozna u Pragu.



Kotači



Kroz frem se nazire koljenčasta osovina s ležajevima ojnica unutarnjih (visokotlačnih) cilindara. Sve Gölsdorfove višecilindarske lokomotive imale su pogon na drugu osovinu





Prednji dio s karakterističnim dodatnim vanjskim fremom preko vodilica križne glave



Sve mora biti čisto i uredno. Zato su tu metlice!



Vakuumska pumpa za kočnice sistema "Hardy"



Čuf-čuf... čuf-čuf...
Lokomotiva je pod parom i za 4 jevra po grlu glumi pajaca vozeći posjetitelje amo-tamo nekih 500 metara daleko do spoja s glavnom prugom i natrag.



Ova je sastavljena 1911.



Evo i filmića gdje sam skupio moje impresije ove lokomotive

Mislim da shvaćate zašto rogoborim na ovu kompoziciju. Iako su vagoni vrlo elegantni



Ovo je već bolje



Jedna zanimljiva tenderka iz 1931. Malo raskopana (vidi gdje joj je poluga razvoda) jer čeka obnovu



Na ovom dijelu, pruga je na čeličnim pragovima



Jedan službeni vagon



Elektrovučni vagon s jednim motornim i jednim nosivim dvoosovinskim podvozjem i odjeljkom 3. razreda







Malo se primio!