Slike i priče iz Bavarske

U prošlom postu sam opisao kako je bilo putovat prije, a zaboravio sam napisat kak sam putovao dan prije. Dakle, tog petka sam išao vlakom. Razloga zakaj vlak ima više. Prvo, zato kaj je na granici 15 minuta i problematične putnike ostavi na kolodvoru i ajmo dalje. Drugo je udobnost, jer i sjedit na šeli je udobnije od busa. Treče je najava da se Karavanke zatvaraju na godinu dana, pa da se vozim dok još mogu. Išao sam jutarnjim Railjetom do Villlacha i onda na "Savu" do Zagreba. Railjet je bio pristojno popunjen i vožnja je bila uobičajno udobna. Imali smo kašnjenje u polasku radi čekanja nekih putnika, koji su stizali zakašnjelim vlakom, pa smo krenuli s 5 minuta kašnjenja, a več smo iz Rosenheima krenuli točno. U Villachu sam presjedal u Hž-ov bezkupejac i bio je dost udoban, a u Zagreb smo došli s kašnjenjem od 10 minuta zbog radova između Zaprešiča i Savskog Marofa. Da, končno se tu radi. Zanimjiv detalj sam primjetio u Sloveniji. Imaju vrata za ulaz i za izlaz. Na ista vrata se nemre i jedno i drugo.

Tolko o putovanju, a sad bi napisao koju o prugi kojom sam putovao, točnije o jednom njenom djelu, koji je vjerojatno najpoznatiji na tom putu. Riječ je o Tuernbahnu.

Krenimo dakle od početka. Iako se misli da je Tauernbahn Pruga između Salzburga i Villacha, nije. To je pruga između Schwarzach-St. Veit-a(590 mnm) i Spittal-Millstättersee-a(544 mnm). Dugačaka je 80,897 km, največa visina je 1226 mnm i nalazi se na 40km u Tuerntunelu. Otovren je prvo sjeverni dio od Schwarzacha do Bad Gasteina 20.09.1905, dok je južni dio otvoren 05.07.1909. Na oba dva dana otvorenja je prvi vlak bio s carom Franjom Josipom. No krenimo sad prvo od same ideje za tu prugu. Jednostavno je trebao drugi put do Trsta pa je odabrana ova trasa od Salzburga prek Jesenica. Pruga je izgrađena kao jednokolosiječna, s izuzetkom tri tunela koji su izgrađeni kao dvokolosiječni. Od ta tri tunela, Bohinjski mislim nikad nije ni realiziran kao dvolkolosiječni, Karavanke budu u neredne dvije godine postale jednokolosiječni, jer su sad preuske, a Tauern je 2000 proširen i skračen. Danas je pravac , osim malih djelova, dvokolosiječna od Salzburga do Villacha, dok je preostali dio jednokolosiječan. Sjeverni dio Tauernbahna je, osim početnog uspona, zadržao do danas istu trasu, dok je južni dio skroz nova trasa nastala pri gradnji drugog kolosijeka od 1969 do 2009. S propasti carevine je i Tauernbahn izgubio na važnosti, no ipak je bilo tu zanimljivih direktih vagona i u međuratnom razdoblju (Berlin - Trst, Berlin - Sušak, Berlin - Split, Prag - Rim...), kad je pruga i elektrificirana između 1933 i 1935. Razlog za elktrifikaciju je bio taj da je Austrija teško nabavljala ugljen nakon raspada carevine, a struje je lako dobivala iz brojnih rijeka. Poslije rata i početka hladnog rata je Tauernbahn preuzeo dosta tereta za jugoistočnu Europu, jer se tako izbjegla Mađarska. Osim tereta, tu je bilo i dosta putničkih vlakova za Tursku, Grčku i bivšu jugoslaviju. To je funkcioniralo do pada željezne zavjese, kad su vlakovi vračeni na lakšu trasu prek Budimpešte, a utjecao je i rat u Hrvatskoj. Na sjevernoj strani je jedan o poznatijih objekata most Angertal, koji je lijepi stari željezni most, ali je pokraj njega 2006 - 2009 napravljen novi betonski most. Taj je most pušten u promet tek 2016, jer je Bad Hofgastein sudski blokirao puštanje mosta u promet. Zvuči poznato? Dolina Gastein je inače jako poznato turističko područje s svojim toplicama i skijaškim stazama. Tauern danas? Kao i kad je izgrađen je pomočni put do Trsta. Jedina je razlika kaj vlakovi idu iz Njemačke i teret su uglavnom kamionske prikolice koje idu iz Turske i u Trstu se prekrcavaju s broda na vlak, pa po Tauernu idu za Njemačku. Ima i nekaj kontejnera, ali je upitno kolko bude tih vlakova vozilo nakon puštanja u promet tunela kroz Brenner. Da, danas je Tauern pomočni put za Brennner. Ima tu i tereta iz Kopra i malo iz Rijeke, točnije Bakra, jer se radi uglavnom o željeznoj rudi za Linz. Nekaj ima vlakova i s gotovim proizvodima iz Linza. Ima i vlakova iz Gummerna pokraj Villacha za Poljsku i tu prevoze kalcij karbonat. Putnički promet je ostao na dvostnom taktu vlakova iz Klagenfurta za Salzburg pa dalje za Njemačku ili Beč, te dva nočna vlaka. Lokalnog prometa ima samo na južnoj strani Tauerna i to samo do Mallnitza i to dva para dnevno, a subotom samo jedan, a nedjeljom nijedan. Zbog toga EC vlakovi stoje gdje nebi trebao stsaja vlak te kategorije. Kaj se tiče sastava, vlakovi iz Klagenfurta za Beč su Railjetovi, kao i jedan za Njemačku (110/111), dok su ostali za Njemačku od DB-ovih vagona, a vlak 112/113 od austrijskih i on ima direktne vagone iz/za Zagreb. Nadam se da nisam preveč udavio, a za kraj evo i malo filmiča te pruge. Prvi je ljetni iz 2015, a drugi zimski iz siječnja 2017

Dakle, trebao sam bit 5 tjedana u Zagrebu i vrnut se vlakom, al sam zbog toga kaj je postojala opastnost da Zagreb bude proglašen rizičnim područjem zbog ne znam ni sam čega, sam bio samo 4 tjedna i vrnul sam se busom, jer bi s vlakom moglo bit problema oko prolaska kroz Austriju i Sloveniju. Tako sam imao 2 tjedna u kojima sam delal samo jedan dan (u sredini naravno), pa da mi nebude dosadno me je posjetila mama, pa je nastalo nekaj fotki iz Münchena i okolice. Počeo bi s prvim danom i fotkama iz Münchena. Kako se radi na izmjeni skretnica U-Bahn je između Münchner Freiheita i Universitäta zamjenjen busevima i to skoro isključivo s prikolicom. Kad se izađe iz busa kod Universitäta se vidi Siegestor



Na drugu stranu se vidi pogled niz Ludwigsstrasse



Još jednom Siegestor



Zanimljiv stup javne rasvjete



Malo ljetnih fotki iz Hofgartena, nekadašnjeg vrta kraljevske palače





Stanica U-Bahna Königsplatz











To je to za ovaj put. Iduči put malo bude iz drugih gradova Bavarske.

Idem dalje s ovim, iako sam malo razočaran kolko ljudi uopče gleda ovaj putopis, pa se pitam ima li to smisla uopče pisat.

Dakle, drugi dan smo bili u Passau i Freisingu. Do Passau sam išao vlakom Donnau-Isar express koji vozi između Münchena i Passaua. Zbog radova smo morali presjedat na bus na jednom djelu od Landshuta do Wöhrta, a to je nikih 20 minuta vožnje busom. Dosta je teksta, ajmo na fotke. Dakle, prvo vlak koji vozi samo do Landshuta. Katni vogon, dosta udoban i može se gledat kroz prozor prek bukobrana



Zanimljiv način demontaže pruge. Jedna je tračnica izvađena, druga nije



Prvo stajanje je Freising, a tu se bum se iskrcal u povratku



Tipičan krajolik ovog dijela Bavarske



Pogled na Dunav, blizu smo Passaua



Pogled prema kolodvoru...



...i na drugu stranu prema Austriji. Inače, Passau je na jako bitnoj prugi koja povezuje Njemačku s Austrjiom i dalje



Autobusni kolodvor



Toranj sveučilišne Crkve Svetog Nikole



Detalj unutrašnjeg dvorišta zgrade sveučilišta



Nastavak slijedi

Kad sam izašao iz sveučilišta ugledao sam Talent iz Linza kako prelazi Inn



Sveučilište izvana



Most prek Inna



Dvije Crkve na drugoj obali Inna





Župna Crkva Svetog Mateja



Jedna od ulica



I još jedna s zanimljivo smještenom Crkvom



Župna Crkva Svetog Pavla



Nastavak slijedi

Ista Crkva s druge strane



Katedral Svetog Stjepana i kip Max I. Joseph. Crkva je prvi put na ovom mjestu izgrađena 450 godine, a katedrala je postala 730. Nekoliko je puta pregrađivana, da bi današnji izgled dobila kad ju je nakon požara 1662 obnovio od 1668 do 1693 Carlo Lurago



Unutrašnjost





Ispod desnog tornja je prolaz



Jezuitska samostanska Crkva Svetog Mihaela



Kula na obali Inna



E sad. Ova fotka je nekaj kaj mi je puno upitnika nad glavu stavilo. Dakle, ovo je mjesto do kojeg dolaze Dunav i Inn i dalje nastavljaju kao jedna rijeka, koja se dalje zove Dunav, a zakaj je to tako, nije mi baš jasno. Dakle, Inn je širi i daje boju rijeki koja teče dalje. Na wikipediji sam našao neka, više nagađanja, nego objašnjenja. Dunav je dublji 6,8m, Inn 1,9m, pa daje više vode, iako se to za vrijeme topljenja snijega promjeni, jer Inn dolazi iz Alpa. Drugo objašnjenj je to da do Passau Dunav teče 647km, a Inn 510m. Inn na ušču teče u pravac, a Dunav skreče, tak da mi sve ovo nije ni najmanje jasno. Zna li netko objašnjenje ovog misterija



100 m prije se ulijeva Ilz u Dunav, a dolazi s desne strane tvršave koja se zove Veste Niederhaus, iznad nje je Veste Oberhaus



Dakle ovo je donja utvrad Veste,...



Nastavak slijedi

...a ovo je gornja



Gradska viječnica iz 14, stolječa s 38 m visokim tornjem



Na zidu viječnice su visine vodostaja za vrijeme poplava



Sad sam u vlaku za natrag i u Platingu sam. Tu se odvaja pruga za Lanshut. Na kolosijeku prek puta stoji ICE27 iz Dortmunda za Beč





Dva teretnjaka prevoze nove aute





Opet presjedanje na bus kojim dolazimo do Landshuta, kad tamo iznenađenje. Nema vlaka za München. Valjda je otišao po voznom redu i nije čekao putnike iz busa. Srečom, ide uskoro vlak iz Regensburga za aerodrom i stoji u Freisingu. Kalko bi moral čekat vlak da sam išao do Münchena? Vozni red veli pol sata. Divno. Evo vlak iz kojeg sam izašao u Freisingu



Civilna strana kolodvora



Ulice Freisinga



Nastavak slijedi

Nekad Katedrala Svete Marije, pa je onda nadbiskupija preseljena u München, da bi Papa Benedikt XVI. je proglasio konkatedralom



Pogled prema Münchenu



Lijevo od ovog malog lijevog tornjiča neke tvornice je u daljini neboder četiri cilindra, sjedište BMWa, a desno je olimpijski toranj. Skroz lijevo se vidi neboder nakon čije je izgradnje bio referendum na kojem je zadranjena gradnja zgrada viših od 100m visine



Unutrašnjost konkatedrale





Dolje se vidi i pruga i baš je prolazio jedan teretnjak, jedino kaj fotka baš i nije uspjela



Gradsko središte s nezaobilaznim gradilištem



Marienplatz s župnom Crkvom Svetog Jurja



To je to. Imam još jedno putovanje, pa ga budem ovih dana napisal.

Idem dalje. Dakle, iduči dan je bio obilazak Nürnberga i Regensburga. Inače ima regional express München - Nürnberg, koji vozi sat i 45 minuta s stajanjem u Ingolstadtu od 12 minuta, međutim na ovom se polasku moralo presjedat u Ingolstadtu s običnog katnog regionalnog na taj brzi regionalni koji je sastavljen o IC vagona prefarbanih u crveno, kaj je boja DB Regioa.

Za početak jedna usputna na putu do Ingolstadta



Sad sam več presjeo u novi vlak i gledam novi način pranja vlakova



Unutrašnjost nekad IC, a danas regionalnog vagona



Ode "oprani" IC za Hamburg



Dvije od tri usputne stanice. Treča, zapravo prva, je Ingolstadt Nord





Crne lokomotive od MRCEa i grundigove zgrade na ulasku u Nürnberg



Kolodvor



Na nekoliko mjesta se nalaze ove kule, vjerojatno ostatak gradskog zida





Nastavak slijedi

Unutrašnjost





Ulica od kule prema Lorenzkirche se zove Königstrasse po kuli



Oko Crkve je Lorenzerplatz





Bijeli toranj



Na Jakobsplatzu su dvije Crkve. Evangelična Svetog Jakova...



... i katolička Svetog Pavla



Obale Pegnitza





Nastavak slijedi

Na brdu iznad grada je Kaiserburg







I pogled na grad odozgora



Gradska vječnica



Frauenkirche



Unutrašnost



Ovak je izgledala 1945



Malo več viđenih kadrova, ali ovaj puta po suncu



Nastavak slijedi

Krajolik na putu prema Regensburgu









Usputne od kolodvora prema centru







Nastavak slijedi

Ovdje ide cesta kroz zgradu



Ako sam dobro shvatio ovo je nekadašnja samostanska Crkva koja je danas povijesni muzej



Legionarski zid



Dunav









Malo zanimljivih zgrada







Nastavak slijedi

Stara gradska vječnica



Ulaz na stari most



Katedrala Svetog Petra



Trg ispred



Unutrašnjost



Ovo električno smješno vozilo je javni prijevoz po centru



Crkva odmoh uz Katedralu. Ne znam kaj je danas









To je to.

Bio sam poslovno u Nürnbergu od 21.-23.01.2019. godine,tako da mi je većina stvari sa fotki poznato i lijepo se prisjetiti iz kadrova nekoga drugoga.

Da, grad je dost lijep, ali je nekako atmosfera u gradu čudna. Tišina je riječ koja mi prvo padne na pamet kad bi opisivao atmosferu u tom gradu.

Dakle, ostao je još zadnji dio. Ovog puta nema putovanja, osim busum, U-Bahnom i tramvajem, tim redom i evo prvog današnjeg cilja. Dvorac Nymphenburg, ljetna rezidencija bavarskih kraljeva.









Iznutra. Ulaznica je 8€, a malo sam se iznenadio kolko je to malo, mislim na prostor koji se može vidjet



Pogled kroz prozor











Nastavak slijedi

Soba u kojoj je rođen kralj Ludwig II. To je onaj koji je gradio dvorce, pa se nakraju utopio u jezeru





Pogled kroz prozor na drugu stranu



a ovako je to vani na drugoj strani





Ima i riba



Put prema tramvaju



Pogled koji putnik vidi kad izađe s glavnog ulaza busnog kolodvora



Nastavak slijedi

Kad smo kod buseva, evo jednog veterana



Plaža u centru grada. Najviša temperatura vode, koju sam vidio, je bila 18C



Jedna fontana u centru i u pozadini zvonik Svetog Petra



Jedna lijepo obnovljena zgrada



I za kraj, Marienplatz



To je to.

Dugo me nije bilo, al sam se ipak odlučil napravit još jedan nastavak ovog putopisa. Dakle, prije otprilike mjesec dana sam se vrnul s godišnjeg, kojeg sam provel u Zagrebu. Prije je bilo jednostavno s vratit, trebalo je sam uč u bus il neko drugo prometalo i evo me, međutim sad je malo drukčije. Prvo test po dolasku, pa onda 10 dana kučnog pritvora, a može se i skratit ponovnim testom nakon 5 dana. Upravo to je razlog i ovog nastavka putopisa jer sam do mjesta testiranja pješačil i to tamo gdje se skoro svakodnevno vozim pod zemljom, jer nisam htio za vrijeme karantene ič u javni prijevoz. Navodno se smije na testiranje ič javnim prijevozom, al s obzirom da je kazna za nepoštivanje karantene 26000€ (slovima dvajstšestisuča eura) nisam htio to provjerit, a kako sam još u godinama kad mi nije problem otpješačit 7,7 km u jednom smjeru i isto tolko u drugom, išel sam pješke.

Dosta uvoda, za početak par fotki kvarta pod snijegom









Ovo je dio izlaza s autoputa i pruga za sjeverni ranžirni kolodvor



Križanje s Frankfurteg ringom i lijevo je studentski grad, nekaj kao Sava u Zagrebu



Jedna usputna



Pogled prema stanici U-Bahna Studentenstadt (studentski grad) s mjesta gdje pruga ide pod zemlju. Inače, ovo je jedina linija gdje podzemna izlazi van



Usputna



Župna Crkva Svih Svetih



Nastavak slijedi

Grčka pravoslavna Crkva. Grki su treča manjina u Münchenu



Evangelička Crkva na Münchner Freiheitu



Siegestor





U daljini se vidi Odeonsplatz, cilj moje šetnje



Nekoliko usputnih s povratka











Nastavak slijedi

Nekaj malo drukčije. Ispod ide središnji prsten, nekaj kao brza cesta kroz grad, koja je uglavnom u tunelima. Ovo brza shvatite uvjetno, jer se večinu dana vozi korakom, ak se uopče vozi



Sjeverno groblje





Ista stanica kao i prije, al ovaj puta s U-Bahnom



Evo me blizu cilja



To je to.

Bio sam u Münchenu, zadnji put prije 2 godine(točnije 23.01.2019.) na povratku iz Nürnberga. Imam ja tamo familiju, u ulici Andernacher Strasse, naišao na grah i kavu i da se malo odmorim. Bio je mrak kad sam došao i otišao(od 19:00-21:00),ali uspio sam proći pored zgrade BMW-a i Allianz Arene.

Dakle, ovaj putopis je naprosto fantastičan i velika je šteta da ga vidi tako malo ljudi.

Evo da se malo ovdje javim. Nema nikaj fotki, samo malo teksta. Zapravo sam ideju da ovdje nekaj napišem dobijo čitajuči priču o gužvama na putu do mora. Moram priznat da mi je to bilo malo smiješno, jer sam se u zadnjih dvije i pol godine susretao s pravim gužvama. Prvi sam put ovog ljeta putoval prije negdje malo manje od mjesec dana prema Zagrebu i to autom. kolegi je bijo Zagreb usput. Na obilaznici Münchena nije bila neka gužva, al čim se dođe do čvora München jug, gdje se spajaju tri autoputa, evo problema i to je trajalo više manje do iza Salzburga, s tim da smo e prije granice prešaltali na staru cestu, pa smo malo gužve izbjegli. Konačno se moglo normalno vozit negdje 70 - 80 km od granice i to je trajao do pred Villach, gdje smo skrenuli na staru cestu, pa na autoput za Klagenfurt i od tamo na cestu prek brda za Tržič, gdje smo se ponovno dokopali autoputa. Kroz Sloveniju nije bilo nekaj puno prometa, a na Bregani je bilo nekih 15 minuta čekanja. Na izlazu je bila prilična kolona. Da, krenuli smo malo prije 7 ujutro, a u Zagrebu sam bijo malo prije 4 popodne. Znači oko 9 sati i još smo dobro prošli, jer da nismo obišli Karavanke prek brda bilo bi to sigurno još koji sat više. Natrag sam išel busem koji ide prek Maribora i Graza. Dobra je stvar kod Maclja kaj bus može zaobič kolonu ak skrene na staru cestu kod Đurmanca. Na autoputu je bila prilična kolona. Ostatak puta je prošel ok jer je bus ušel u Bavarsku po državnoj cesti kod Braunau am Inn, pa smo izbjegli gužvu na autoputu od Salzburga do Münchena. Tjedan dana kasnije opet neplanirano putujem za Zagreb. Opet u subotu (za München sam putoval u nedjelju) al busom koji kreču u 10, al je malo kasnijo u polasku. Opet je bila gužva do Salzburga, al malo manja, dok je u suprotnom smjeru bila kolona koja se jedva kreče od 100 km prije granice do Münchena, a vjerojtno još i dalje. Dakle, kolona koja se jedva i povreneno kreče od minimalno 250 km. Dalje je put bijo ok do Karavanki, al ni tamo nismo dugo stajali, nekih 15 minuta, al je prema gore bila kolona do iza Jesenica. Na Bregani opet ista situacija za subotu popodne, jedino su Slovenci zaključili da je idealno vrijeme za asfaltirat autoput kod Bregane osmi mjesec, pa je jedna strana autoputa zatvorena skroz do granice. Stigao sam malo poslije 7, znači opet 9 sati vožnje. To je još dobro, jer sam početkom  lipnja putoval od Zagreba do Münchena od 7 ujutro do 8 navečer, zanči 13 sati, al nije ni to najgore, jer su ljudi putovali prošli vikend i 16 sati. Nakon svega se pitam kaj čeka HŽ i ostale željezničke firme na toj relaciji. Tu bi bila dobra zarada, treba samo uvest više polazaka i malo smanjit cijenu i vlakovi bi bili puni. Vjerujte mi, ljudi su jako zainteresirani za to.

P.S. Kad sam bijo tu na godišnjem otišao sam posjtit rodbinu na Rijeki. Imam fotki, pa jel bi koga znimao putopis? Znam da je malo debilno, jer je ovo riječki forum i svi poznaju taj grad ko svoj đep, al eto pitam, možda nekog i zanima. Nema prometa, osim brodova i manevarke na rivi, samo grad.

Nama starijima koji smo nekada putovali svim cestama i putevima bez ikakvih zastoja danas se diže kosa na glavi
i samo od takovih priča o kolonama
Mislim da nećeš otkriti Ameriku u Rijeci no da bi i domaćima bilo zanimljivo kako "stranac" vidi njihov grad?

Od ove u zadnje vrijeme ustaljenije ekipe riječana je samo 3. Plus jedan koji se odmetnuo u Goranina pa ga nije zgoreg podsjetiti na grad iz kojeg je utekao.