Fortis 2021.

Ravni Kotari i sjeverna južna Hrvatska


Bilo je neko razdoblje nakon stvaranja samostalne Hrvatske kad se posve neobjašnjivo prestalo koristiti uobičajene zemljopisne nazive koji su zamijenjeni nekim općim koji nisu određivali baš ništa. Razlog? Pretpostavljam višnjim nalogom nekog poluobrazovanog političara koji je htio nešto mijenjati. I tako je Dalmacija (sjeverna, srednja i južna) odjednom postala Južna Hrvatska. Sljedstveno tome Sjeverna Dalmacija je odjednom postala Sjeverna južna Hrvatska. U šali, naravno. Srećom je ta praksa u nekom trenutku potiho nestala.
Ja sam se vratio kroz Kistanje i kod Žažvića skrenuo desno put Benkovca. Srećom taj put odlično poznam pa se nisam morao prepustiti izluđujućim naputcima Garminove plavuše. Ovaj je kraj dosta nastradao u ratu poglavito zbog etničkih razmeđa pa su svi "njihovi" objekti bili dobrodošle mete za sve oblike ratnih dejstava. Uvijek mi je mučno kad vidim ove prizore. Jer kuća je kuća i netko ju je gradio da bi imao svoj bolji i ljepši krov nad glavom, uložio je u nju i novac i rad i ljubav. A onda se neka budala poigra okidačem…



Kraj hrama Светог Јована Крститеља u ulici Кralja Dmitra Zvonimira nešto opasno dograđuju…



Dovezao sam se navr' brda. Tu je veliki kaštel obitelji Benković iz IX. stoljeća. Zatvoren je za obilazak jer ga temeljito renoviraju. Srećom sufinancira €U jer to nisu jeftini zahvati.



Malo očistiti pa malo fugirati…



Općenito sam bio zapanjeno oduševljen kad sam vidio koliko se unutrašnjost Dalmacije uređuje i obnavlja s ciljem poboljšanja turističke ponude i osvješćivanja Hrvata o njihovoj povijesti koja, ne'š vjerovat', nije počela 1989.!



Prošećkao sam malo oko zidina (nije se moglo autom!). Ovo je dvorska kapelica



Kula s neizbježnim barjakom (znate li da je to turcizam?) koji odlično izgleda na pozadini plavog neba dok se vijori na vjetru



Ovi Benkovići su, izgleda, imali para k'o blata…



Pogled na benkovačko polje sa zidina kule. Tu negdje ispod je nekoć bila grdna kasarna JNA. Među ostalim tu je bio i obučni centar za vozače gusjeničara. Kad sam ja služio vojni rok, svi naši traktoristi su bili iz škole u Benkovcu. Zanimljivo je da nikad nije sagrađen pružni odvojak od željezničkog kolodvora do kasarne nego su vozila radosno tutnjala kroz grad. Zato je vjerovatno taj dio ceste i danas ostao kaldrmisan! Oh, da: kasarna je u međuvremenu postala vojarna, ali se nije ni zer'cu smanjila!

Nastavljam ravno na zapad. Subočice mi je ona poluukinuta pruga od Zadra do Knina. Film koji sam onomad snimio iz upravljačnice, danas je povijesni relikt



Ravni Kotari negdje blizu Smilčića. Zelena riznica sjeverne Dalmacije. Dnevno su odavde jutarnjim parobrodom u Rijeku stizale košare vrhunskog voća i povrća. Ovog drvoreda-tunela se sjećam iz naših noćnih vožnji kad smo išli na kampiranje na Hvar, izgledao je čarobno pod svjetlima automobila. Stabla su odonda još malo narasla



Islam Grčki. Ostalo je još nešto ratnih ruševina



Ponovno imam dileme. Je li ovo prava strana Velebita?



Ulazim u Islam Latinski. Taj je navodno "naš" pa je i bolje obnovljen. Ja sam se oduvijek sprdao da su sve to isti morlački hajduci jedino što su jedni u selu imali krčmu "Kralj Tomislav" , a oni drugi "Dušan silni". I lijepo su se međusobno ženili, a nedjeljama mlatili na smjenu u susjednoj krčmi. I onda je netko odlučio da su oni dva posve različita naroda. Svašta



Izbio sam na glavnu državnu cestu (mislim da je to još uvijek D1) kod Zelenog Hrasta. To nije naziv lokaliteta već krčme koja tu odvajkada stoji i postala je sinonim za lokaciju pa ju nitko i ne piše s navodnicima. Krčma je spaljena u ratu i samo je djelomično u funkciji. Od sadržaja su tu kafić i naravno - kladionica



Hrastu se ništa nije dogodilo



Tu je i mini-tržnica pa sam kod tete kupio vijenac odličnog češnjaka (puno bolji od kineskog iz supermarketa) i jednu dinju. Trebat će mi večeras uz onaj drniški pršut!



Posedarje. Glavni grad sjeverne Dalmacije. Poznat po školjkama, pršutu i pomorcima. U mojoj pokojnoj firmi odavde su se regrutirali odlični mornari, kormilari i noštromi. Časnika je bilo malo, bar u ono vrijeme, ne znam kako je danas

Novigradsko more





Masleničko ždrilo. Ona četiri betonska bloka lijevo dolje u moru su nekadašnje privezište za brodove na koje se krcao boksit za izvoz u Rusiju.



Čelična konstrukcija ukrcajnog mosta još stoji



Još jedno kultno mjesto mojih putovanja po Dalmaciji – stari (novi) Maslenički most. Dugo je odolijevao ratnim previranjima, a onda su ga ipak minirali. Kasnije je obnovljen prema starim nacrtima. Taj most gotovo nikad nije bio zatvoren zbog bure. Za razliku od…





… novog "Radićevog" mosta koji nije loš sam po sebi, ali mu je položaj odredila politika, a ne struka tj. intencija je bila da ga se izmakne van potencijalnog dosega nadirućih neprijateljskih hordi. Istini za volju, često se govori kako je most zatvoren zbog bure što je relativno rijedak slučaj. Obično su zbog bure zatvoreni pristupni dijelovi autoputa koji od portala tunela Sveti Rok vode do mosta.



Tulove grede. Meni jedan od najljepših dijelova Velebita. Na pola visine vidi se dio autoceste koja se serpentinama penje prema tunelu Sveti Rok (5.679 metara)



Kad sam bio mali, moj me deda znao podučavati: "Vidiš, ovo ti je crna kupina koja je crvena zato što je još zelena!"



Opustošeni ostaci motela "Velebit". Bio je ugodno mjesto za načiniti odmor na putu i dobro zaklonište pred burom. Bio je dio ugostiteljskog sustava nacionalnog parka "Plitvička jezera" (drugi je motel "Plitvice" na autocesti prema Zaprešiću). Potpuno je opljačkan, a okoliš je navodno i miniran.

Jadranskom magistralom prema kući


Je. Moje se dvodnevno putovanje asimptotski bliži kraju. Prešao sam most i sad putujem Jadranskom magistralom prema Senju. Nadao sam se da će to ići brže, ali je cesta puna bogatih ostarjelih Švaba s kamperima koji se polako vuku cestom. Ovaj ima i čamac za spasavanje



Nekad se ovo mjesto zvalo Tribanj Mandaljena, a onda su ga u poplavi svetaca koji su preuzeli naše toponime preimenovali u Sveta Marija Magdalena. Da, ista ona koja označava kraj dionice od Novog/Senja/Karlobaga koja znade biti zatvorena zbog olujne/orkanske bure za I. i II. skupinu vozila. Gostionica "Florida" ima lijep parking unutar zavoja Magistrale, a imaju i odličnu kavu pa ovdje obavezno napravim pauzu



Dao sam si natočiti dupli macchiato u putnu šalicu, a nadopunili su mi i led u bočici.



Mudro su iskoristili Covid-pauzu pa su platnenu tendu zamijenili lijepom drvenom nadstrešnicom



Lijep je i topao dan pa se neki još brčkaju (tim sjevernjacima nikad nije zima u Jadranu)



Elegantni luk Paškog mosta. Nažalost je jako dotrajao – sol jede sve, a pogotovo alarmirani beton



Gmižem polako naprijed. Paperjasti oblačići lepršaju nebeskim plavetnilom…





Karlobag (Karlov Bag) i polucrkva posvećena sv. Karlu Boromejskom. Kad stignem ovamo znam da je najneugodniji dio puta odrađen. U nastavku je cesta puno brža.

Ha! Između Karlobaga i Jablanca postoje dva toponima koja me godinama intrigiraju. Jedan je Sveti Ivan Lomivrat, a drugi Dušikrava. Kad god smo tuda prolazili, razmišljao sam o istraživanju, ali je uvijek Helga bila sa mnom, a ona se grozi takvih avantura u nepoznato pogotovo ako su skopčane s vožnjom nizbrdo po opasnim serpentianama. A one su ovdje neminovne. No danas sam sam pa ću pokušati razriješiti taj rebus



Ja sam očekivao neki cestuljak koji će me dovesti do skrivenog zaljeva s par dražesnih kućica i polumjesečastom plažom od sniježnobijelih oblutaka. Brus! Cesta vodi do malene crkvice posvećene jednom od svetih Ivana i istoimenog groblja malo dalje. Na zidu groblja piše "Mjesto za odlaganje krupnog otpada"!



Možda budem bolje sreće s Dušikravom? Ne, ta cesta pak zbilja ne vodi nikamo. Par kuća okruženih olupinama automobila. Plaže ni na horizontu



Evo na što su ličile moje autovratolomije. Srećom su puteljci asfaltirani



Tu sam se izvukao iz Dušikrave i idem dalje. Magistrala je ovdje dosta visoko iznad mora



Otkako su trajektno pristanište za Rab izmjestili iz Jablanca, nisam bio u Stinici. Idem baciti oko. Ovi na trajektu se se već poveselili zaradi, ali ja sam samo napravio krug! Pristanište su lijepo uredili. Ima i više mjesta za one koji čekaju



Donja stanica velebitske žičare na Alan se još drži. Bit če da nisu smislili što bi se tu dalo napraviti. Jedino su nestali stupovi – ima nekih čudnih likova s brenerima, a željezu je cijena skočila



I tako sam malo po malo stigao i do Senja. Opet je trebalo nahraniti žednu neman.



Možda bih čak i izdržao do kuće, ali čemu. Nikad nisam vidio svrhe u vožnji na rezervi. Jer ako nemaš novaca za gorivo – stoj doma i čekaj da pojeftini

Pa-pa, Nehaj grade, odo' ja po Jozefini uzbrdo!



Majorija. Fontana na spomen majoru Knežiću, jednom od velikih graditelja cesta na našem podneblju koji si je ovdje dao sagraditi kuću i u njoj proveo umirovljeničke dane, a poviše fontane je mauzolej gdje je i pokopan



Jedan osvrtaj na suncem obasjano more pa idem dalje.



Sreća da je šikara prekrila ruševine nekada lijepog motela…



Cestu su očito nedavno popravili i asfaltirali pa se lijepo vozi po njoj. Nisam ni osjetio kako sam brzo stigao u Liku. Evo i snimka vožnje



Ostalo mi je još malo snimljenog materijala pa kao bonus poklanjam snimak vožnje kroz najduži (5.821 m) tunel u Hrvata!

Coda & Finale


Anton Mollinary von Monte Pastello, austrijski general (Titel, Bačka, 8. ili 9. X. 1820 – Soave kraj Coma, Lombardija, 26. X. 1904). Od 1833. služio kao kadet u inženjerijskoj pukovniji. Godine 1848. u činu bojnika istaknuo se u borbama u Italiji. Za ratne zasluge dobio je titulu baruna od Monte Pastella. U daljnjoj je službi napredovao do čina brigadira (1854) te podmaršala i zapovjednika (1865). Od 1868. zapovjednik u Tirolu i Vorarlbergu, a od 1870. zapovijedajući general u Zagrebu i glavar uprave hrvatsko-slavonske Vojne krajine. Aktivno sudjelovao u političkim zbivanjima u Hrvatskoj. Održavao bliske kontakte s Narodnom strankom, koja ga je predlagala za bana (1872). Uspješno proveo razvojačenje Vojne krajine i spriječio planove madžarske vlade o iskorištavanju hrvatskih šuma (1873). Podnio ostavku zbog sporova s madžarskom vladom oko financiranja gradnje željeznica iz krajiških fondova (1877). Zatim je služio kao general u Brnu (1877) i Lembergu (Lavovu, 1878). Nakon umirovljenja (1879) napisao memoare Četrdeset šest godina u austro-ugarskoj vojsci (Sechsundvierzig Jahre im österreich-ungarischen Heere, 1905), vrijedno svjedočanstvo o političkim prilikama u Hrvatskoj njegova doba.



Po generalu Mollinaryju je nazvan i ovaj most preko Dobre kod Ogulina





Za one koji ne znaju: Ovdje završava Rudolfina, četvrta i najmanje poznata povijesna cesta kroz Gorski Kotar. Gradio ju je Matija Mažuranić, najmlađi od braće Mažuranić kako bi spojio Novi Vinodolski i Ogulin. Dosta je nepovoljna za vožnju iako prolazi zanimljivim krajolicima. Imala je nesreću da je sagrađena prekasno – kad je bila gotova, u Ogulin je već došla željeznica.



Opraštam se od Kleka pa ću doma istim putem kojim sam i krenuo



Jedan od mostova preko Dobre. Nekako se drži jer su ga malo ojačali, a tako će biti sve dok neki papak ne utjera na njega kiper s 25 tona rizle!



Kako ono kažu u vesternu "Jahali su na zapad": Eeee-haaa! Stigli smo!



Prevaljeni kilometri



I za kraji mali zemljovid s ucrtanim putem u odlasku i povratku…



A ravnokotarska dinja je legla uz drniški pršut k'o budali šamar!

Ovo se doista može nazvati putešestvijom! (a i putopis je super napisan, pročitao sam ga u jednom dahu!)

Mnogi lokaliteti su mi poznati još od relativno nedavnih vremena kada sam zbog nekih poslovnih obveza morao par puta godišnje putovati u Knin, jedino što baš nikada nisam imao vremena stati u Gospiću i papati u toliko (u tvojim postovima na forumu) hvaljenoj "Ani". Imam i ja neke fotke, pa ako neće smetati, mogu ih okačiti kada se vratim u Zagreb.

Ama, naravno! Sad kad sam ja svoje istovario, može se nakeljiti sve što netko smatra konstruktivnim doprinosom priči

Ttttttttttttttto je bila mitraljeska paljba potrošio ci cijeli željezni spremnik municije!
I meni omeo večernje rituale pregleda svetckih novosti jerbo se ovo mora pročitati na mah i sa pažnjom (dobrih 90 minuta)
Šutiš i duugo šutiš bez traga i glasa a onda BUM
Sada bi ja svih 50 pitanja, komentara i primjedbi trebao pisati danima uz ponovni pregled pregledanoga...
Ja vas barem umjereno i dozirano mučim svojim zapisima tako da se stignete oporaviti...

Kad sam vidio koliko je toga - odustao sam. Odn. samo sam preletio. Možda dogodine... kad uhvatim vremena. Ali pohvale već sad imam u pričuvi.

Čini se da mi je brzo prošla godina. Odn. neprestano me je kopkalo što je to ovaj putopisac doživio i nama prenio. A i onaj poziv za nadopune shvatio sam ozbiljno. Već imam 17 natuknica, samo moram iz raznoraznih mapa izvući fotografije.

Zapravo, zadnju u nizu ću izreći odnmah jer neće biti popraćena slikama (one bi zaslužile posebnu temu). Malo me čudi inačica povratka od Senja. Razumijem da je vidjeti Vratnik zanimljivo (gdje je slika tvrđave?), ali u duhu onog pojednostavnjenog Pitagorinog poučka s početka puta, pitam se zašto si vozio polukrugom preko Ogulina a ne tetivom preko Novog, Ravnog i Liča?

Slijedeća bezslikovita natuknica (jer bi slike... itd.. ma, znate već): Ne bih se baš složio da je Rudolfina nepovoljna za vožnju, dapače. Volio sam je i dok još nije bila asfaltirana. Ali, sve je stvar ukusa.

Pa onda: gorivo. Ja sam glede goriva ne škrt (teške li riječi) nego šparan. Kupujem ga na Konzum benzu gdje su cijene uvijek niže 10 lp po litri. A cijene se korigiraju dan kasnije nego drugdje, tako da kad gorivo utorkom poskupi, jioš je uvijek do kraja dana vremena na Konzumu tankirati po staroj cijeni. Imam i sreću da mi je potrošnja, vozim li razumno, mala i na ovakvim putovanjima ne prelazi 6 l / 100 km (seoske ceste u brdovitim krajevima miniraju ovo moje nastojanje, pa na ravnom moram biti dodatno štedljiv), tako da s jednim rezervoarom izdržim preko 1000 km.

A sad u potragu za fotomaterijalom. I budi mi još dopuštena napomena: Begovo Razdolje sa svojih 1058 m je ipak najviše naselje u RH. A najviša cestovna točka je na gotovo 1760 m, na Svetom Juri (Biokovo). Bio. Doduše, pehaka.

gaspa je napisao/la:Čini se da mi je brzo prošla godina.

Da, u našim godinama vrijeme leti da je to nevjerojatno

gaspa je napisao/la:Malo me čudi inačica povratka od Senja. Razumijem da je vidjeti Vratnik zanimljivo (gdje je slika tvrđave?), ali u duhu onog pojednostavnjenog Pitagorinog poučka s početka puta, pitam se zašto si vozio polukrugom preko Ogulina a ne tetivom preko Novog, Ravnog i Liča?

Par razloga: 1. nisam već nekoliko godina prošao tim dijelom Jozefine pa sam htio vidjeti na što to liči. (Slika tvrđave? Misliš na Haj, haj, Nehaj? Taj bi trebao biti u putopisu)
2. Cesta Od NV preko Ravnog (Batera, Breze) na Lič (početak Rudolfine) mi očajno ide na žifce. Dio od "Vagabunde" do Liča je lijepo sređen, a ostalo je usko, zavojito i puno lutajućih divljih konjova i podivljalih vozača kamiona s kusima koji misle da je cesta jednosmjerna u njihovom pravcu. Osim toga, u Fužinama su isto veliki infrastrukturni radovi s dugočasnim semaforima pa što eventualno dobijem na mostu, izgubim na ćupriji. Da je cesta od Breze preko Žilavih Dolaca na Mrkopalj u boljem stanju, e to bi bila hipotenuza!

gaspa je napisao/la:Ne bih se baš složio da je Rudolfina nepovoljna za vožnju, dapače. Volio sam je i dok još nije bila asfaltirana. Ali, sve je stvar ukusa. Počekajmo još da besposlenpop ispusti koji komentar. On isto ima što za reći o tom prometnom prafcu!

Apsolutno. Prošao sam tu cestu jako puno puta, ali ima dijelova za koje mi se čini da nikad neće prestati, a nisam toliko lud za pogledom na prašumske obronke. Da ne velim da su ruševine uz cestu deprimirajuće

gaspa je napisao/la:Kupujem ga na Konzum benzu...

Konzum benz? Nikad čuo, nema toga u mene... A onaj moj autobus je velik i težak i ma što mu radio, neće ispod 7 litara!

gaspa je napisao/la:I budi mi još dopuštena napomena: Begovo Razdolje sa svojih 1058 m je ipak najviše naselje u RH. A najviša cestovna točka je na gotovo 1760 m, na Svetom Juri (Biokovo). Bio. Doduše, pehaka.

Najviše naselje, da, ali ja sam govorio o najvišoj točki Karoline. Biokovo, da, ali ja sam govorio o Karolini! Pehaka? NIKAD!

Konzum-benz ima, mislim, samo dvije stanice u Hrvatskoj, jedna u mom kvartu. A tvrđava nije Nehaj, nego ona na Vratniku (zapravo, malo poviše sjeverno od njega)

A sad, nastavno na Pfaffov briljantan opis dodali bismo u najkraćim crtama, da vas zaintrigira:


ŠTO PFAFF OVAJ PUT NIJE VIDIO

U prvom dijelu puta Pfaff prolazi kroz Vrbovsko. Dug je put pred njim pa se ne zadržava u domaćim poznatim krajevima. Zato i kažem da ovaj put nije vidio Kolodvor Vrbovsko, nakon napada brda u drugoj.




GDJE JE PFAFF BIO BLIZU

Na dva mjesta postavilo se pitanje koja je prava strana Velebita. A ja pitam: koja je prava strana tunela? Pfaff nam spominje ravnogorske tunele kroz koje se je provozao. A spoj tunela Pod Vugleš (lijevo) i Javorova kosa (desno) izvana ne djeluje tako poetično kao iznutra.




ŠTO PFAFF NIJE REKAO

Došavši u Liku, Pfaff nam spominje RHE Velebit i povlači paralelu s HE Vinodol. Obje elektrane su reverzibilne. Ali, nisu jedine. Još su dvije, puno bliže Pfaffovom staništu. CHE Vrelo (CHE = crpna hidroelektrana), mala jednoagregatna elektranica koju u turbinskom radu pokreće voda koja se podzemnim tunelom spušta iz Omladinskog (iliti Lokvarskog) jezera u Fužinsko jezero (iliti Bajer), a u pumpnom (iliti crpnom) radu, kad nadođu kiše, prepumpava vodu iz Fužinskog u Lokvarsko jezero. Druga je nešto više od kilometra dalje: CHE Lepenica. Njezina zadaća je bila prvenstveno pumpati vodu iz Fužinskog u Lepeničko jezero, kako bi se što više vode sačuvalo za suha razdoblja, a i da se spriječe poplave Ličkog polja jer cjevovod HE Vinodol za obilnih kiša nije mogao progutati svu nadolazeću vodu te je Ličko polje bilo plavljeno. Zbog neke neobjašnjive konstrukcijske greške elektrana nikad nije radila u crpnom režimu (kod svakog pokušaja došlo je do havarije).


ŠTO PFAFF NIJE VIDIO

Dođe, tako, Pfaff u kraljevski grad i prošeta kolodvorom, razočaran onim što je vidio odn. što nije vidio. No, za stjecanje šire kolodvorske slike valja se popeti u više sfere. Onda se vidi da je kolodvor povelik i da ne stane u kadar.



Ali, okrenut ćemo se mi malo udesno i vidjeti nastavak kolodvora. I ne samo nastavak, već trokut pruga u zelenilu. Baza trokuta je najlijeviji kolosijek s kojeg vidite odvojak 2 kraka.



A tamo u tom gustišu je i depo. Vučna sredstva (ili stara krama?) parkirana su tu, zato je kolodvor prazan.




ŠTO PFAFF NIJE ZNAO

Pa, nije znao kuda vodi ona industrijska pruga u Drnišu. A samo treba imati pravu kartu.



Ne brini, starino, zatrpat ću te ja s kartama tih bivših kolosijeka, pa ti još dva života neće biti dovoljna da ih sve obiđeš.


ŠTO JE PFAFF MOGAO DOŽIVJETI NA DRUGI NAČIN

Putujemo naokolo kao da je sve normalno i uopće ne razmišljamo da zbog aktualne boleštine vladaju posebne mjere. Desi nam se da smo sami u hotelu, pa se čudimo zašto nema buffet-doručka (švedskog stola) ili da uzalud tražimo neki otvoreni restoran, jer smo gladni, a ono: ništa. No cijena noćenja u Drnišu mi se čini previsokom, pogotovo za ono što se nudi (iako shvaćam da ljudi moraju od nečeg živjeti). Preporučio bih u Kninu motel Lovac u centru (za istu kvalitetu 200 kn) u kojem su specijalci koji peku vrhunaravnu janjetinu i odojke, a porcija ima neku smiješnu cijenu. Malo izdvojeno je neko prenoćište, zaboravih mu ime, u istom rangu cijene, a ljubazna domaćica počastit će vas pićem dobrodošlice (rakija i sok) i domaćim kolačem. Uz to ćete dobiti i neki bon za 10 %-tni popust na sve ulaznice i usluge u NP Krka.

Za HE Jarugu trenutno nemam inspiracije (kako skratiti priču) a Garmin treba baciti u smeće jer od Skradina do Ivoševaca postoje bar dvije normalne asfaltirane ceste.


ŠTO PFAFF NIJE VIDIO

Došao tako Pfaff i do rimskih lukova. S ne baš najbolje strane. Kad se pomno izabere put, preko Brljanske pregrade, lukovi se vide iz daleka. A vidi se i svakakva lijepa priroda.



A ako se do lukova već i došlo s naopake strane, nije zgorega u okolici napraviti još korak-dva. I pogled puca na meni najljepši Krkin slap – Manojlovac. Kažu da slika vrijedi tisuću riječi. U tom slučaju bivanje na licu mjesta vrijedi milijun riječi. Ova slika ni približno ne može dočarati stvarni ugođaj koji mi je oduzeo dah kao rijetko kad što. Čak ovom kraju dajem prednost pred Plitvičkim jezerima.

U jednom od pohoda pošao sam Krkom od izvora do ušća, do svih njezinih slapova: Topoljskog buka (on je, doduše, na toku Krčića), Čavlinovog buka, Bilušića buka, Brljana, Manojlovca, Miljacke, Roškog slapa i Skradinskog buka. To je tema za sebe i neću time opterećivati Pfaffovo putovanje.




ŠTO JA NISAM VIDIO

Za Benkovac nikad nisam imao dovoljno vremena, ili su prekopavali ceste pa se u centar nije moglo, i tu me je ovaj putopis zadužio. Sad znam što tamo gledati. Još da mi je doći u sajmeni dan – u Benkovcu je tradicionalno najveći sajam stoke i svega drugog u Dalmaciji. Zato ima prije Benkovca impozantna tvrđava Asseria a još prije dom Šubića – Bribirska glavica. Ostajem na tome, da ne bude previše slika.


ŠTO PFAFF NIJE VIDIO

Putopisac nas u jednom trenu upućuje na Tulove Grede i na trasu autoputa pod njima, a na drugom mjestu, u Svetom Roku, pokazuje na početak (ili kraj, ovisi koja strana Velebita je prava) ceste koja vodi kroz njih, preko prijevoja Mali Halan i Kraljičina vrata. Ja ću vam pokazati i samu cestu, ilustracije radi. Vjerujte mi, vrijedna je obilaska. Itekako!



Vozeći se Jadranskom turističkom cestom Pfaff je uočio Sv. Ivan Lomivrat i Dušikravu. I ja sam ih uočio, bili su mi navlakuša, ali ih nisam posjetio. Hvala putopiscu na istraživačkom duhu i rezultatu koji ova mjesta križa na mom popisu. Zapravo, čini se da ne valja s magistrale ići nizbrdo. Treba tražiti više ciljeve, tj. popeti se (cestom, naravno – o pješačkim turama neću ovdje) uzbrdo. I onda se ima što vidjeti.

Iz jednog od tribanjskih zaselaka vodi cesta u brdo, u Ljubotić. Nek' info ploča priča umjesto mene, a slika neka prisnaži toj priči.



Ipak moram nadopuniti tekst. Gorštake, kad su umrli u planini, na paši ili u selu, nosili su u lijesovima do groblja, u naseljima blizu mora. Težak je to bio teret a kamenite staze neravne. I onda su nosači na nekom lijepom mjestu spustili lijes na zemlju i odmorili se malo. Mjesto lijesa obilježili su kamenim pločana: uspravnim kod uzglavlja i uznožja a položenim između toga. U ploče su nekom prilikom nešto i uklesali - ime, godinu, ornamente... Time su pokojnika posljednji put izmjerili, koliko je dug, odn. uzeli mu miru, pa se stoga takva mjesta nazivaju mirila



Eto, ja ovako na brzinu rekao svoje. Bude li se ovaj put ponovio, ima na istoj trasi još dosta toga drugog za vidjeti.

Lijepo si nadopunio, hvala. Volim kad se nakon iskrcavanja nekog putopisa razviju rasprave, a ne kad dobijem tri odgovora i 10 smajlića. Zato sam i prestao pisati na fb...

Moj je problem s pisanjem na ovom 4umu da sam masu stvari objavio na onom drugom 4umu gdje više ne zalazim, a obzirom da se članstvo uglavnom preklapa, nikad nisam siguran tko je gdje i što pročitao! Većinu tih reportaža imam u Word formatu, ali je prebacivanje tj. zamjena linkova za fotografije dosadan posao (možda ako jednog dana zalegnem u krevet)... Tim više što su se na FotoBujolu mogli ukrcavati i kratki klipići, a to Postimage ne zna pa onda to treba na Jubito pa link...

Imam obrađene praktički sva službena mjesta na Riječkoj pruzi kao i Ličkoj pruzi do Knina, Benkovac, Zadar, Perković, Šibenik, snimke iz upravljačnice na gotovo svim tim prugama... Postoji golema reportaža s kolodvora Knin (kad su me izbacili iz depoa!), imam reportažu s "Majstorske ceste" (Obrovac - Sv.Rok) koja je fascinantna... Paralelno pokušavam objediniti sve te moje reportaže i putopise u neki smisleni tekst za ne-railfanove, a tu se onda javlja i pitanje preloma, reduciranja veličine i količine slika...

Mirila? Da, ona su podvelebitski specijalitet, ali ih se nađe i drugdje. Najdostupnije je valjda ono na cesti koja se s "Rtinske magistrale" spušta u Ražanac

A izviđačko-pješačke ture su mi odvajkada bile dosadne i naporne pa stoga nikad nisam vidio Sloveniju s Triglava, prošao Premužićevu stazu, hodao po staklenom balkonu na Biokovu. Niti kanim. Da, stigao sam na Lovćen...

Karte? Hm, da. Iz vremena dok sam još bio radno aktivan, imam đeneralštabne karte u mjerilima 1:100 i 1:25, ali dobavljač (za firmu) iz nekog razloga u zbirku nije uključio karte pograničnih područja pa mi to fali. Da se naći, ali moj istraživački duh ne seže tako daleko.

Kratka nadopuna sa raznim fotkama koje sam napravio usput - ovo su fotke koje već imam na Flickru, ostatak je kao što sam već rekao čuči u Adobe Lightroomu na kompu u Zagrebu i čeka obradu i objavljivanje!


Ruševno skladište na kolodvoru Pađene, 14.09.2018


Pogled s druge strane. Krov je u lošem stanju.


Jezero Razovac, pogled sa ceste prema Obrovcu 28.09.2017
Te godine putešestvija do Knina bila mi je zanimljivija. Cesta Gračac-Knin bila je zatvorena zbog nekih radova, i GPS mi je predložio obilazak preko Obrovca i Kistanja.


Tako sam naletio i na Burnum!


Na kninskom kolodvoru sam zatekao dolazeći teretni vlak vučen Ličankom.


Vagoni-slonići su nažalost sada prošlost na našim prugama i baš mi je zbog toga žao.


Stara zgrada u Vratniku, već spominjana u jednom od Pfaffopisa, 14.09.2018
Tada sam se vraćao u Pulu preko Žute Lokve, Vratnika i Senja pa magistralom do Rijeke.

Pfaff je napisao/la:
Imam obrađene praktički sva službena mjesta na Riječkoj pruzi kao i Ličkoj pruzi do Knina, Benkovac, Zadar, Perković, Šibenik, snimke iz upravljačnice na gotovo svim tim prugama... Postoji golema reportaža s kolodvora Knin (kad su me izbacili iz depoa!), imam reportažu s "Majstorske ceste" (Obrovac - Sv.Rok) koja je fascinantna... Paralelno pokušavam objediniti sve te moje reportaže i putopise u neki smisleni tekst za ne-railfanove, a tu se onda javlja i pitanje preloma, reduciranja veličine i količine slika...

Reklo bi se, vrijeme je da od svih tih tekstova složiš jednu pravu - knjigu! Za railfanove i sve one koji će to tek postati! A vlakovi mogu biti spomenuti i samo usputno, Pfaffopisi su itekako korisni za upoznavanje zanimljivih zakutaka ove države! Tako da bi bilo zainteresiranih čitatelja (i kupaca).

Pfaff je napisao/la:... poslao mi je dvije karte/plana željezničkih kolosijeka u i oko Drniša s napomenom da tamo ima nekakav industrijski kolosijek ...

"Kalun".

Pfaff je napisao/la:...
Ovo je jedan od onih čudnih vagona koji pripadaju Infrastrukturi i koji obično prevoze boce s plinom pa ga potežu okolo na dugačkom štapu. Takav jedan, ako dobro pamtim, čuči i u kolodvoru Pazin.


...

To nije vagon, nego prikolica.

Pfaff je napisao/la:...
Izbio sam na glavnu državnu cestu (mislim da je to još uvijek D1) kod Zelenog Hrasta. ...

Neće ići - Jadranska magistrala ima oznaku D8.
D1 je ona glista koja stalno mijenja položaj, a provlači se od Macelja lokalnim cestuljcima, pa nekim zagrebačkim ulicama, Starom karlovačkom, kroz Karlovac, Turnjem, Tušilovićem, Slunjom, Plit...Ličkim Petrovim Selom, Korenicom, Udbinom, Gračacom, Kninom, Sinjem ... i završava negđe na splickoj rivi.

Pfaff je napisao/la:...

Nekad se ovo mjesto zvalo Tribanj Mandaljena, a onda su ga u poplavi svetaca koji su preuzeli naše toponime preimenovali u Sveta Marija Magdalena. Da, ista ona koja označava kraj dionice od Novog/Senja/Karlobaga koja znade biti zatvorena zbog olujne/orkanske bure za I. i II. skupinu vozila. ...

Znaaačiii ... ta svetica zaista postoji, a ne samo kao izmišljotina HAK-a (jer nešto takvo nisam nikad uspjel nać ni na jednoj geografskoj, pače ni auto-karti ... pa ni onoj HAK-ovoj!)?

Pfaff je napisao/la:...
Karlobag (Karlov Bag) i polucrkva posvećena sv. Karlu Boromejskom. Kad stignem ovamo znam da je najneugodniji dio puta odrađen. U nastavku je cesta puno brža.
...

Definitivno.
Dionica Karlobag - Starigrad Paklenica (ne znam gde se tu uklapa ona SMM) je vjerojatno najočajnii komad neke obične ceste normalne širine u cijeloj Hrvatskoj. Otkad sam zadnji put prošel, nešto ju je navodno ispeglao omiljeni Ćaćin ministar za maljanje tunela, no ako nije tunel-vijadukt-tunel i tako od početka do kraja, čisto sumljam, čisto sumljam u poboljšanje.

Pfaff je napisao/la:...

gaspa je napisao/la:Ne bih se baš složio da je Rudolfina nepovoljna za vožnju, dapače. Volio sam je i dok još nije bila asfaltirana. Ali, sve je stvar ukusa. Počekajmo još da besposlenpop ispusti koji komentar. On isto ima što za reći o tom prometnom prafcu!

Apsolutno. Prošao sam tu cestu jako puno puta, ali ima dijelova za koje mi se čini da nikad neće prestati, a nisam toliko lud za pogledom na prašumske obronke. Da ne velim da su ruševine uz cestu deprimirajuće

...

Đe me (ne) nađe?
Rudolfinu sam prošel, čini mi se, 2 puta dalje od Breza pa do Jasenka (do i od Breza, pa od / do Liča još par puta, a isto tako Ogulin-Jasenak) i samo tim smjerom.
Obično se veli kad prvi put putuješ nekom cestom, taj put je uvijek najdulji.
Meni je bio onaj drugi ... nikad stić.
Ipak, bil sam brži od generalića koji su istovremeno krenuli preko Oštrovice (iz Krmpota) na AC6, pa stajali i plazili u koloni do Lučkog (bilo objavljeno na radiju).
Najkraći komentar: prestrma. Još da je pokoja oštarija usput, bilo bi civiliziranije ...

P.S. Kak se ubacuju višekratni citati?

besposlenpop je napisao/la:P.S. Kak se ubacuju višekratni citati?

Nikako. Lijepo kopiraš post. Onda iz postojećeg posta izguliš sve suvišno da Ti ostane bitno pa na to odgovoriš. Onda pejstaš kopirano pa izguliš sve suvišno da Ti ostane bitno pa na to odgovoriš. Onda pejstaš kopirano pa izguliš sve suvišno da Ti ostane bitno pa na to odgovoriš. Onda pejstaš kopirano pa izguliš sve suvišno da Ti ostane bitno pa na to odgovoriš... JASNO?