I jug konja za trku imade. Itekakvog!

gaspa je napisao/la:...

Slijedeća sjeverna paralelna ulica je ulica Depolo. Nadsvođuje je kuća Marka Pola.
...
Svjetski putnik, istraživač, putopisac, carski emisar, Marko Polo rođen je 1254. u Korčuli a umro u Veneciji 1324. Obiteljska kuća Polovih u Mlecima je nestala i ustupila mjesto kazalištu, a u Korčuli se sačuvala rodna kuća, kao i uspomena na velikog Marka. 7. 9. 1298. odigrala se velika pomorska bitka između genoveške i mletačke flote pod gradom Korčulom u kojoj je mletačka flota poražena, a Genovežani zarobili i Marka Pola kojeg za veliku otkupninu 1299. oslobađaju. Zarobljen u genoveškom zatvoru Marko Polo je ispripovijedio svoje doživljaje s puta u Kinu pisaru Rusticheliu, koji su zabilježeni u knjizi Il Milione. Obitelj Depolo danas je jedna od najstarijih korčulanskih obitelji.
...

Ne mogu reći istine radi, ali kao ono što je i opće poznato i pojavilo se od kojekuda o Marku Polu:
Mlečići odriču porijeklo Marka Pola Korčuli, no oni čak ni sami nemaju potvrdu o njegovom postojanju - ni na jednom grobu na području Venecije nije obilježeno da je u njemu ukopana osoba toga imena (i prezimena).
Dapače, ni pedantna kineska administracija nigdje nema zabilježeno ništa o učešću u administraciji (a čime se je Il Milione samohvalio) na kineskom dvoru i provincijama iz toga razdoblja, pa neki povjesničari opravdano sumnjaju u postojanje osobe s tim imenom i prezimenom u tom razdoblju.

Činjenica da postoji knjiga ne dokazuje dakle da je ta osoba stvarna, ali niti može dokazati suprotno.
Činjenica je da u Korčuli odvajkada postoje famiglie Polo i Depolo, kao i u Veneciji, doprinosi legendi o svojatanju Marka Pola kao "našega" (kako u Korčuli, tako i u Mlecima), jedino mi se čini da je Kinezima svejedno (ima tako jedan vic o Štefu, Bari i kineskom snijegu ... al uključuje radnju koja nije dobrodošla na forumima).

Očito, najbitnije je prodavačima suvenira (u Korčuli i Veneciji) da dobro unovčuju legendu, a kupcima da se povratkom u svoja inozemstva pohvale da su kupili autentičnu relikviju u autentičnoj rodnoj kući.

O Marku Polu u slijedećem postu, kad izvučem jednu sliku. A sad dalje o temi.

To tumaranje Korčulom dovest će nas na istočnu obalu, na već ranije spominjano (i viđeno, ali u južnom dijelu) Šetalište Petra Kanavelića. Ono će nas, i dalje uz prezentaciju ugostiteljske djelatnosti (tko je ono u Bolovanju rekao da u Dalmaciji nema ćevapa? – a vidi ovdje!), dovesti do kule Zakerjan, izvana odn. s mora prijeteće a iznutra odn. s kopna pomalo neozbiljne (ili su tu nešto srušili?)





Nešto dalje je još jedna zastrašujuća moćna kula, Bokar...



...koja iznutra djeluje šuplje, kao i Zakerjan, ili kao Potemkinovo selo. Pretpostavljam da su i tu, ulice radi. porišili dio obziđa stvorivši odmetnutu kulu.



Da se sad opet ne bismo vraćali u gradsku jezgru, spustit ćemo se na zapadnu obalu imena dr. Franje Tuđmana. Na njoj je hotel Korčula, građen već 1871. kao prizemna kavana Cassina, u vrijeme kad se prišlo rušenju zidina i kula, a 1910. dobiva kat i postaje prvi moderni korčulanski hotel – Hotel de la Ville. Posebna atrakcija hotela Korčula su zalasci sunca promatrani s hotelske terase, a naročito u rano ljeto kad sunce zalazi u sredini kanala. Hja, slično kažu u svim primorskim mjestima – svi su jadranski zalasci najljepši. Osim na zapadnom Kvarneru – tamo se sunce rano izgubi iza Učke.



Uz hotel je prostrana loža iz 1548. (na slijedećoj slici vidi joj se samo dio, lijevo). U ranom srednjem vijeku taj lučki, priobalni dio bio je opremljen nizom javnih građevina i ukrasa. Ovdje se u 16. st, osim lože, podižu ribarnica, nešto kasnije i zdravstveni ured (sanitad). Pred ulazom u grad koji je prolazio kroz pravokutnu kulu Morska vrata, uređen je u barokno vrijeme manji, uzdignuti prostor. To odmorište ukrašavala su dva vitka stupa postavljena s obiju strana niskih stepenica, a uz stražnji zid pružala se kamena klupica s naslonom. Uz kulu je sazidana velika javna cisterna nazvana prema trima krunama otvora za vađenje vode Tre pozzi (Tri zdenca). Prije gradnje kavane uklonjeno je odmorište pred ulazom u grad i na njegovom mjestu podignuto dvokračno secesijsko stubište. Pri radovima su ipak sačuvani stari obelisci i smješteni kao ukras s obiju strana.



Nastavimo li Obalom dr. Franje Tuđmana dalje na jug, doći ćemo do našeg pristaništa s kojeg smo ovaj obilazak i počeli.



Rasteglo se ovo. Jest da vas nisam bombardirao slikama kao neki drugi (nestrpljivi?) autori, a još je ostalo materijala iz 2022. U međuvremenu se nabralo i iz 2023. Pa onda možda...

gaspa je napisao/la:Osim na zapadnom Kvarneru – tamo se sunce rano izgubi iza Učke.

Zato imamo prekrasne izlaske sunca kad bude pozlaćena Učka i sva mjesta na Liburniji...
Uzgred tj. za one koji ne znaju - ti rani zalasci su i stvorili Opatiju kao kraljicu k.u.k turizma. U vrijeme kad hoteli nisu imali klime, rani zalazak i bavica koja se spuštala s Učke i hladila dame i gospodu u šetnji prije večernjih aktivnosti