Jeelša. Na Fooru.

Neki su (valjda?) već skužili da ovo (već objavljeno):



- nije ovo:



E, pa ove godine je tako pao grah (odnosno organizacijski, financijski i emocijonalni preduvjeti), pa sam prije Bolovanja produljio do Jelse.  

Još uvijek ima ono radničko odmaralište?

Pfaff je napisao/la:Još uvijek ima ono radničko odmaralište?

Doć'emo i dotoga.
Ja ću to polaaakooo ...

I krenuo sam u lov na uspomene fotoaparatom, onog drugog kišno-oblakovito-sunčatoga dana ... kao, između dviju kiša.  

Nizbrdo od apartmana:



Prva lijevo:



Pa ... hm, desno:



Onda opet lijevo:



Pogled unatrag uzbrdo:



Još jedna desno:



I dolazak do rive:



Lijevo se ide prema centru:



Ravno je nekadašnje lučko skladište, južni lukobran i gradska playa:



Desno je cesta prema istočnim playama:



Kod skladišta počinje pješačka zona:



Stražnji zid skladišta je i granica kupališta:



Gradsko kupalište:



Odavde sam se spustio:



Kod skladišta se spušta još jedna ulica:

Pogled duž rive:



I pogled iza ćoška - otkriva neki mini-kruzer, odnosno poveliki brod u odnosu na standardne Jadrolinijine:  





Mali švenk prema luci:





- pa preko lukobrana na playu:



Pogled duž lukobrana (biciklisti su razduživali međunožna gurala i uprcavali se u Melody - i naravno, smetali kak biciklisti inače to znaju):





Kraj lukobrana, skulptura, lučko svjetlo i veliki i mali pecaroš:



Natpisi se odnose na skulpturu i čitljivi su ako se fotka dovoljno poveća.
QR kod funkcionira do učitavanja poveznice i želi vam dobrodošlicu na stranice Turističke zajednice Jelsa s pozivom na kontaktiranje telefonom, te nas obavještava da "Nažalost ova stranica ne postoji".  



I evo ga - Galeb:



Pogledi s kraja lukobrana:
- na sjeverni lukobran;



- na sjevernu rivu:



- na gradsko kupalište



Pogled unatrag niz lukobran na skladište (sad je tu veslački klub):



Pogled ispod prove Melodyje na južnu rivu:



Jedna neobična konstrukcija za luku - očito pogodna za čamce na napuhavanje:

Još da nađeš neki ajziban pa će biti pravi putopis

Glavni pravac južne rive:



Uočljiv je svjetliji dio do ruba. Iako u pamćenju nemam prvotnu širinu, jasno je po razlici površine, obrade i novim instalacijama da je taj dio dograđen.
Kada?

E pa ne znam.
Izvjesno je da je i lukobran za leđima, kao i dio pred skladištem / veslačkim klubom također proširen i preuređen za pristajanje brodova.

,Akvatorij luke, sjeverna riva ... i ono iznad nje:



Sofa od kamena (nek ti kauč bude stina):



Fasade južne rive su ostale kao i nekada ... samo nekada nije bilo nijednoga kafića, restorana ili suvenirnice ... možda koja konoba i kakva butiga poljoprivrednih potrepština?  







Uhonja je taman prirodne veličine za ovo podneblje:



Jedna od više pokrajnjih kaleta:



Dvije večeri ranije, ova slova od formata uopće nisam zamijetio:



Ne vjerujem da ih je netko u međuvremenu umetnuo, nego jebila tolika gužvetina da je usporediva jedino sa Vodicama ili Crikvenicom. Doduše, bijaše nekakav sajam vina (pitao sam se jel samo tog vikenda ... i pitanje je bilo suvišno).
Kako u gužvama nisam sklon zabadanju nosa u svaki banak, dapače, sklon sam čim prije pobjeći iz gužve, tako je valjda ova bravarska ekskluziva i onda čvrsto bila na ovom mjestu.

Od lukobrana do zapadne rive nema nikakvih molova, tek je jedan dobar dio rive istaknut u akvatorij, a iza njega je jedan dio jače uvučen prema gradu.

Rekonstrukciju rive su osim za struju & vodu iskoristili i za usaditi palme (nisam zagledao jesu li im usadili one kanile protiv palminih pipa):



Pogled s proširenja na dio zapadne i sjeverne rive:



Pogledi kroz palme prema centralnom trgu Jelse:

Pfaff je napisao/la:Još da nađeš neki ajziban pa će biti pravi putopis

Hja, nisu ga našli ni boduli, pa kud bi u osam dana ja?
Onakav cestovni Bol - Zlatni Rat - Bol je za njih neisplativ.

Švenk zdesna nalijevo po akvatoriju luke - sjeverni lukobran:



Park iza zapadne rive:





Uvučena lučica do glavne pjace:



Občinski dom uz zapadnu rivu:



Stare fasade uz južnu rivu i Konzum na tradicionalnom mjestu gdje je i nekada bio dućan:



Pogled nalijevo i na frojndšaft sa Svetim Andrijom (izgleda da su najvjerniji turisten doprinjeli ovom kameno-staklenom prijateljstvu?):



Bez ovoga se nekad nije moglo (a sad svaka budala ima pametni telefon, pa ...):



Još jedna kaleta u produžetku:



Pogled s najjužnijeg dijela rive na zapadnu:



Pa pogled prema početku pjace:



Ćošak rive koji to nije - takvih je jamačno malo unas?
Još iz njega zvira voda:



A otkud voda?
Malo kasnije otom ...

Pogled niz zapadnu rivu:



Pa jedan pogled unatrag duž južne rive (iako se ne vidi baš daleko):



Pogled prema pjaci:



- niz pjacu:



- i nakraj pjace:



I tu, uz ovu kafanu, teče voda ...



Nekad je to bio otvoreni kanal, na kojemu su seljanke / građanke ispirale veš, a danas je ostalo samo ovo:





I ovo - stakleni poklopci:  





Sic transit, gloria mudi.

I tako, ta voda klokoće ispod stakla i završava u okruglom ćošku rive.

Bio sam u Jelsi posljednji put prije 35 godina. Nevjerovatno koliko se mjesto promijenilo. Na bolje
Hvala Ti za slikoputopis

Pfaff je napisao/la:... Na bolje. ...

Eh, ah, tu se razilazimo ... al biće o tome još puno.

Pfaff je napisao/la:...
Hvala Ti za slikoputopis

Polako, tek sam na početku.

Pjaca, Piazza ili kako to piše u katastru - Trg hrvatskog narodnog preporoda, razvedena je površina puna nepravilnih uglova i spojeva na pokrajnje kalete.













Jedna od tih vodi ravno na rivu:



Svaki dobar trg trebao bi imati nekakvu točku koja predstavlja centar, ishodište, fokus ...
Česma je sasvim dobar izb(v)or:



I ne, česma nema veze s prethodno apostrofiranim kanalom / potokom.
Ima vezu s vodovodom.

Crkveni toranj nagovješta smjer kratanja / interesa:


Ne, ne, ne    - nije oltar, sveta vodica, klecalo ili misa - ja sam ionako ateistički pop   - crkve su u svakom dobrom putopisu točke orijentacije u vremenu i prostoru ... a kriju i ponešto arhitekture, kulture i povijesti.
Sljedeći parcijalni cilj je dakle crkveni trg. Krije se iza sljedećeg ćoška:



Prije toga, još jedna kaleta nizbrdo i desno:



I evo Trga Ispred Crkve. Inače su ga nazvali Trg Križonoše.





U neka ne tako daleka vremena (iako, po Albertu, sve je to jako relativno), svih tih kuća naprijed nije bilo. Bio je pogled na pozadinska brda preko polja koja su počinjala na samom rubu ... hm, trga omeđenog samo sa istoka i s juga.

Nalijevo pažnju privlači ponistra suvenirnice ispred ćoška, sa ponudom lavande:



I evo novovjekog spomenika križonoš-i/ama:



Pa kaže:
Ispred župne crkve Uznesenja Marijina 2018. godine postavljen je brončani spomenik Križonoši, djelo poznatoga akademskoga kipara Kuzme Kovačića (to je onaj koji pokušava 'pogoditi' Vranju Tuđmana ... al mu zasad ne uspijeva ).
Skulptura predstavlja križ koji je poput jarbola usađen u hrid-otok. Konopima je privezan na brodu, a preko križa je prebačen plašt, kao što je to i na križevima u procesiji ”Za križen” koja se održava u noći Velikoga četvrtka i Velikoga petka. Istaknuti čavli na skulpturi znak su velike muke i patnje Sina Božjega , ali i svih križonoša koji križ nose pokorno i sa zahvalnošću dugih pet stoljeća.
Procesija ”Za križen” uvrštena je na UNESCO-ov reprezentativni popis nematerijalne baštine svijeta.

Mesčini da mu je plašt malo pojela hrđa  ... al koće znat sve te umjetničke vizije ...  

Župna crkva:







Župna crkva sv. Fabijana i Sebastijana spominje se u Hvarskom statutu (1331.) kao Santa Maria di Ielsa, no nije poznato kada je promijenila titulara. Crkva se širi u 15. stoljeću na tri broda. Zbog opasnosti od Turaka 1535. godine dobiva oblik tvrđave, a 1573. godine naknadno je fortificirana. Krajem 19. stoljeća crkva je temeljno obnovljena i dograđen je novi zvonik. Crkva ima četiri kapele: dvije veće iz 17. stoljeća i dvije manje iz 19. stoljeća.

Kurziv je za sad   sa https://visitjelsa.hr/hr/

Nemrem nigde nać kojeg je stila - jel neorenesansa, neobarok il nešto originalnije ... no bit je da je to glavno ishodište naselja Jelsa.

Kuća je unutar crkvenog kompleksa, biće župni dvor ili takošta:



Komunalni graditelji su se našli u nedoumici kako potaracati plohu trga koji 'pada' na sve strane, pa su za sad ostavili otvoreno pitanje ... i nažbukali nazubljeni rub:



Iza Dvora je grilja koja zabranjuje nedobronamjernim namjernicima pristup - pa samo ekspozicija vedute poznate iz ptičje perspektive, iz prizemnog rakursa:





Kako veli gore - fortificirana tvrđava (zvuči ko očeličeni čelik ):

Dobro je. Ima PBZ bankomat i uplatno mjesto Lutrije

A onaj križ me podsjeća na željezno prijestolje iz GOT

Ja sam od kraja 50-ih do početka 70-ih ljetovao u odmaralištu Mala Grčka u blizini grada Hvara (mislim da sam o tome
već pisao). Prvih godina je bila senzacija vidjeti nekog stranca, na rivi u gradu je pola mještana dočekivalo i ispraćalo
brodove (u početku su to još bili parobrodi)
Sredinom 60-ih se počeo razvijati turizam, sagrađeni su neki novi hoteli i stranci više nisu bili rijetkost.
Krajem tih godina je započela pohlepa domaćih i trka za novcem, svatko tko je mogao je gradio apartmane ili barem
pružao zimmer-frei.
71. sam bio zadnji puta na Hvaru, sve se počelo naplaćivati i bilo je skupo, domaći ugođaj i nekadašnji miran život
je nestao. Na mjestu odmarališta RTZ-a je započela gradnja novih hotele, u maloj zavali gdje nas je nekad bilo 50
boravit će 500 turista
Sve to me otjeralo sa toga lijepog otoka, počeo sam ljetovati u Murteru kod rodbine ili u mjestu Krk kod prijatelja.
Duugo godina sam imao želju otići barem još jednom u Hvar (prije ili poslije sezone) no takoreći cjelodnevni (i noćni)
put do njega ubijao mi je želju a osim toga danas bi se osjećao kao siromah

Red je ponešto i napisat (dobro - iskopirat ) o Jelsi ... i okolici.

Počnimo od Wikipedije.

Grb:



Jelsa je smještena na sjevernoj i južnoj obali središnjeg dijela otoka Hvara. Prostire se na 121,2 km2. Područje općine kao i cijeli otok ima bogato razvedenu obalu s pripadajućim otočićima, mnoštvom uvala i otoka. Jelsu omeđuju dva najviša otočna vrha, na zapadu Sv. Nikola, a na istoku Hum. Ima blagu klimu, s toplim zimama i ugodnim ljetima, a cijelo područje općine obiluje raskošnim mediteranskim raslinjem.

To "između vrhova" se često ponavlja, a po meni, baš i ne odgovara istini. Istina je da je sam grad smješten uz uvalu okrenutoj buri (ali je dobro zaštićena od ostalih vjetrova) na padinama dvaju brežuljaka, a gorski lanac koji dominira Hvarom i proteže se u smjeru istok-zapad, uspinje se kojih pol kilometra južno od ruba grada. Uopće, okolišem grada dominiraju brežuljci između kojih se provlače relativno uske doline.
Tek su sela Pitve, Vrisnik, Svirče i Vrbanj u gori.

Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, Općina Jelsa ima 3582 stanovnika. Većina stanovništva su Hrvati s 95,81 %, a po vjerskom opredjeljenju većinu od 91,04 % čine pripadnici katoličke vjere.

Po popisu stanovništva iz 2001. godine, općina Jelsa imala je 3656 stanovnika, raspoređenih u 12 naselja:

Gdinj – 119
Gromin Dolac – 4
Humac – 0
Ivan Dolac – 26
Jelsa – 1798
Pitve – 81
Poljica – 68
Svirče – 445
Vrboska – 526
Vrisnik – 215
Zastražišće – 230
Zavala – 144
Pri popisu iz 1991., naselje je smanjeno izdvajanjem dijela naselja u samostalno naselje Gromin Dolac. Od 1869. do 1910. iskazivano pod imenom Jelša.

"Na Jelsu su varoš udarili.
i onde su malo zadobili,
jer u Jelsi bijaše junaka slobodniji
puno od Turaka"
(Andrija Kačić Miošić u svom "Razgovoru ugodnom", a na spomen napada Turaka na otok Hvar. )
U doba Ciparskog rata kada su se pomorske snaga Turaka pod zapovjedništvom Uluč Alije i Karakoza iskrcale nedaleko Hvara 17. kolovoza 1571. godine i napale Hvar, Stari grad, Vrbosku i Jelsu, najteže je stradao grad Hvar, pa Stari Grad i Vrboska, ali Jelsa je Turcima pružila znatan otpor.

1573. godine naknado je fortificirana župna crkva sv. Fabijana i Sebastijana u Jelsi, koja je oblik tvrđave dobila još 1535. godine.

Na zapadnom dijelu poluotoka Gradine nalazio se stari jelšanski grad (Civitas Vetus Ielsae) koji je bio odijeljen od ostatka otoka obrambenim zidom.

Poznate osobe

Vinko Buj, hrvatski akademik, psiholog, novelist i filozof
Ćiro Gamulin, hrv. biolog, gimnazijski profesor i pripadnik pokreta otpora u Drugome svjetskom ratu
Grgo Gamulin, hrv. povjesničar umjetnosti i književnik
Nikica Gamulin "Gama", poznati kuhar
Tomo Gamulin, hrv. biolog mora
Vera Gamulin, hrv. biologinja
Antun Dobronić
Juraj Dobrović, hrvatski suvremeni umjetnik
Mate Drinković, hrv. političar iz redova pravaša, publicist i novinar
Slavomir Drinković, hrvatski kipar
dr. Niko Duboković Nadalini (25. prosinca 1909. – 24. listopada 1991.) konzervator, osnivač "Centra za zaštitu kulturne baštine otoka Hvara"
kapetan Niko vitez Duboković (20. rujna 1834. – 9. svibnja 1912.) osnivač moderne Jelse
Kornelija Horvat, hrv. katolička redovnica, sestra milosrdnica, žrtva komunističkog režima
Ivan Antun Machiedo (1730. – ?), liječnik Požeške županije, filozof, prof. medicinskog fakulteta, pisac djela o ljekovitim vodama
Božidar Medvid, rkt. svećenik, javni i kulturni djelatnik, prevoditelj, izdavač, urednik, humanitarac
Petar Ružević (prirodoslovac), hrvatski prirodoslovac i publicist
Eugen Sladović pl. Sladoevički

Ja bi tu dodao i Idu Gamulin, pijanisticu ... i ajmo biti pragmatični, Krunu Peronju, (ne baš popularnog) 2 puta Splitsko-dalmatinskog župana.

Iako su većinu stanovništva činili ribari, težaci i obrtnici, Jelsa je imala prvu hrvatsku čitaonicu na dalmatinskim otocima.

Slikovito mjesto otvoreno buri spominje se u 14. stoljeću kao luka 3 km udaljenog sela Pitve, smještenog na sjevernim obroncima brijega Gozd. Premda novije mjesto među drevnim hvarskim naseljima, nedaleko od Jelse mogu se naći ostaci otprije 5000 godina.

Godine 1868., u vrijeme nacionalnog preporoda usred porasta nacionalne svijesti, otvorena je prva hrvatska čitaonica / knjižnica na dalmatinskim otocima. 1878. knjižnica je stekla pravo vijorstva hrvatske trobojne zastave. 1880. godine Jelsina škola među prvima je u Dalmaciji uvela nastavu na hrvatskom jeziku. Knjižnica je imala i razne dnevne novine i postala središte političkog života u Jelsi. Prenesena je u novu vijećnicu 1. veljače 1896. godine, kada je održala proslavu u čast svog osnivanja više od četvrt stoljeća ranije. Sama Gradska vijećnica dobila je pravo vijorstva s hrvatskom zastavom tek kasnije, 1907. godine.

Iako je prvi hotel u Jelsi, hotel Jadran, otvoren davne 1911. godine, a imao je 14 soba s otmjenim namještajem, restoran, pivnicu i salon za čitanje, tek šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća grade se veliki hoteli i stvaraju mogućnosti za veću posjećenost turista. No već tada diljem bivše države Jelsa je bila poznata po prvom disko-klubu u regiji.

Odnedavno je poznata i po superjunaku iz stripa Lavandermanu.

Jelsa se nalazi po sredini otoka Hvara i leži na slatkoj, pitkoj vodi te ima vlastite izvore vode. Možda ste čuli pjesmu koja kaže: „nasrid Jese studena vodica”. Iako je Jelsa manja od grada Hvara i Starog Grada, sa 1801 stanovnikom naspram 3771 u gradu Hvaru i 1885 u Starom Gradu (prema popisu stanovništva iz 2011.), Općina Jelsa pokriva najšire područje otoka Hvara (čak 55%). Najveće bogatstvo joj je prsten koji čini niz sela bogate poljoprivredne tradicije. Sveukupno Općini Jelsa pripada 12 naselja

Jelsa je ugodno kompaktna, s izvrsnim sadržajima, uključujući lijepo obnovljenu rivu i park prepun različitih zrelih stabala koji nude hlad u ljetnim mjesecima. Oko naselja je nekoliko kapela i svetišta. Crkva Male Gospe, koja datira izvorno u 14. stoljeće ili prije, a sagrađena u 16. stoljeću, glavna je župna crkva u središtu Jelse. U dvorištu crkve nalazi se Lapidarij koji sadrži neke zanimljive predmete, a koristi se i za ljetne izložbe umjetnosti i fotografije. Na trgu ispred crkve nalazi se kip Kuzme Kovačića, jednog od najboljih hrvatskih kipara, posvećen križonošama koji su tijekom godina sudjelovali u povijesnoj procesiji ‘Za Križen’. Na brežuljku južno od Jelse nalazi se crkva Gospe od zdravlja iz 16. stoljeća.

Jelsa, koja ima vlastite izvore pitke vode prednost je mjesta u središtu dalmatinskog otoka. Danas se glavni izvor pitke vode se dovodi iz rijeke Cetine na kopno, ali u ljetnim mjesecima prirodni izvori Jelse pridružuju se opskrbi kako bi zadovoljili povećanu potražnju. Fontanu za piće na glavnom trgu, Pjaci, postavio je gradonačelnik Jure Duboković-Nadalini 1934. Stara poslovica kaže da će posjetitelji koji piju vodu iz fonatne biti opčarani željom da ostanu u Jelsi!


https://visitjelsa.hr/hr/destinacija/jelsa/

Pažljivi štioci će se sjetiti da sam biral termin između dviju kiša ... a to se i vidi po oblačnom nebu (onih nekolko 'sunčanih' je posuđeno iz naknadnog sessiona  ).

Taman kad sam uslikal fasadu crkve, pale su prve kapi ...

Onaj gore ponekad zna s kim ima posla.  
Na početku, bilo je to par slabih kapljica i izgledalo je da bu na tom i ostalo ...

Od crkvenog dvorišta, krenul sam ulicom uzbrdo.
S namjerom, nimalo slučajno.



Sveprisutni Google nam je ponekad predmet sprdnje zbog gomila podataka u kojima se ponekad pogubimo.
U slučaju Jelse, pokazal se kao koristan pomoćnik zbog otkrivanja toponima o kojima do tada nisam imal pojma. Ko i npr. o imenu ove ulice: Braće Batoš.
Samo ime je i dalje nebitno (jer ga nisam znal ni ranije, a i ko zna otkada je ... jer, ako je i bilo neko drugo za vremena mraka, onda ni dolaskom svjetla nije bitno, jer služi pokazivanju rogova onim drugima), no bitno je da je to put nostalgije i da vodi do njegovog ishodišta.
Kako se vidi, ničim posebna, vijugava zabačena kala, betonske podloge i običnih tradicionalnih fasada:



Prva kaleta slijeva:



Idemo i dalje uzbrdo (kaplje već počinju jače):



Druga kaleta slijeva:



I evo me, stotinjak metri od crkve, do etapnog cilja:



Ova žuta fasada s obješenim majicama na taraci i kamena uglovnica su jedan kućni broj:





Iza prvih duplih sivih vrata je veža - ulazak u hodnik, iza kojeg je usko dvorište.
Iza ponistre lijevo je stara, tradicionalna kužina s ognjištem - i gušternom.

Druga dupla siva vrata ne vode u konobu. Iza njih i prozora s dućanskim roletama je nekada bio dućan:



Osim kaj je na ćošku Braće Batoša i simpatičnog malog trga, ničim posebna jelšanska gradska kuća meni je posebna jer smo tu prije 59 godina prvi puta odsjeli mama, tata, teta, sestrična i moja malenkost i proveli nezaboravni ljetni odmor.
 
I da usput zadovoljim Pfaffovu znatiželju i budem on topic - doputovali smo noćnim sa Zapadnog (a ne Glavnog!) unskom prugom, vučenog Kennedyevkom. Ujutro, nakon prolaska prva dva tunela i usjeka ispod Labina Dalmatinskog, usjekel mi se prizor Dolaska Hrvata na more (to prije nek sam i znal za Hrvate, a kamoli za Vlahu bukoličkog Bukovca). I taj prizor je ostal za mene mitski. Na sva ona Gornja Jelenja, Vratnike, Alane, Baške Oštarije, Marune ... ne dam ni Griottu iz Bukovčevog Velebita.
U Splitu smo se ukrcali na "Postiru", uplovili usput u Milnu, Bol i Vrbosku i iskrcali se na onaj srednji prošireni dio južne rive (lukobran je onda bil samo lukobran).
I tako sljedeće dvije godine (samo ne više noćnim sa Zapadnog) ...

Kuća obitelji Huljić - barba Fobe i bake Menice. Imali su i sluškinju kojoj sam zaboravil ime, ali je se jedine sjećam po faci, jer imam sliku nje, njihovog magarca i mene na magarcu.  

Barba i baka su imali kćer jedinicu, Margitu, dobro udanu za Peronju. Čini mi se da su živjeli u kući blizu lučkog skladišta, odnosno onog kaj je danas Veslački klub.
Margita je imala tri sina: Fabijana, Zorana i Krunu (ovaj zadnji je, pogađate, nakon mraka postal župan).
Fabijana se sjećam da je jedne zime u mornarskom šinjelu (?) svratil do nas u Zagreb.

No da, nakon te '63., ljetovali smo kod njih sljedeće '64., pa '65. i onda s pauzom od 3 godine još '69.
'69' smo došli motorizirani, trajektom iz Drvenika do Sućuraja, pa duž triftralj otoka i parkirali ispred crkve, al smo svejedno krenuli vlakom: Fićo je bil na kraju "Marjan Expressa".
Stari je svake sljedeće zime naručil od barba Fobe jednu malu, eliptičnu bačvicu (štajaznam, negdje između 50 i 100 litri?) crnog vina.
Te 63/64. me je stari na sanjkama vukel do pošte, a natrag sam jahal na bačvi.  
Praznu bačvicu je stari opet poštom poslal natrag.

Iza svake škure je, čini mi se, po jedna soba (ona ponistra pod sljemenom je o' šufita):



No, vratimo se na današnji dan.
Kiša je već sasvim ozbiljno padala, sunčane naočale nisu pomagale, lumbrelu iz principa ne nosim na more, a i zbog oblaka sam šešoar ostavil u apartmanu.  
Kiša koja se cijedi po leđima, ulazi u oči i ostavlja fleke na objektivu i displeju je nevolja koju je trebalo riješiti strpljenjem ... i sklanajnjem iza ćoška pod Huljićev sular:






Pitam se, naravno, jel to onaj isti 'naš' Fabijan ...?  

Trajalo je kolko je trajalo, minutama ...
Vrijeme sam kratil rješavanjem pošte i poruka po mobitelu, praćenjem radara na meteo-aplikaciji (nije pomoglo) i zjakanjem po trgiću.
Nekih 5-10 minuta je trajalo istresanje nimbusa, dok nisam zaključil da se s tim škrapavim intenzitetom može nastaviti dalje ...



A dok se ne pojavi nastavak, preporučam slušanje TBF-a i čitanje versa, jer iako je izgleda naslonjena na 70-te, neke strofe se slažu s ovim postom ko kamenje u zidu iza mene:



Nostalgična
The Beat Fleet

Može bit' da san potrošija i ono malo suza
Za navodnit dolinu sevdaha i bluza
Svit je tužan, tu nikad neće bit pravde
Za one koji žele samo da žive i rade

I samo vole i smiju se svemu ka' vicu
A ja se pitan' ima li smisla pravit dicu
Donosit ih na svit di su život i sloboda
Ka' roba koju će neki moćnik prodat

I ove stare melodije bude memorije
Čiste nostalgije, i ne znan šta mi je
Stari s bafama, stara s ogromnon trajnom
Sestra i ja cili umazan slajom

I sve je daleko i tajno
Al ditetu sve je sjajno
Znan i onda nije sve bilo bajno
Al pari mi se puno lipše
I ove kapi kiše ka da šapću "nikad više"

Jer sve prolazi, ostaje samo u nama
U srcima, u umu i fotoalbumu
Priča svaka slika, da ne zaboravin nikad
Nasmijana lica nekih starih prika

Nekih nema više, ostale su sjene
Mora bit da je s njima nesta i dio mene
Al vrate ga kiše i vitar s juga
Neka stara pisma, nostalgija i tuga

Nekad se pitan jel tribalo sve baš tako bit
Pa mislin tribalo je bit kad je proklet ovi svit
Dobri ljudi uvik izvuku deblji kraj
Zato se nadan da postoji pakal i raj

Neki viši sud, Božja pravda
Da presudi i kazni svakog onog gada
Željnog rata i žednog krvi
Ali ko je bez grijeha nek baci kamen prvi

Ironično, zaista, da citira Krista
Jedan od onih šta je odgojen u obitelji ateista
U mraku, u miješanom braku
U nekoj dalekoj zemlji sad je samo u zraku
(i baš me je tamo donila roda)

Je, da ne mrzin i buden pošten, iskren i odan
A razliku između zla i dobra
Nisan naučio ni od fratra, ni od hodže, ni popa

Kad su zavladali oni šta su pali s kruške
Božji ljudi su blagoslovili puške
Ovce slali u smrt za svoga boga jedinoga
Za ludilo svoga ideologa

I kad zavlada mržnja razum nije lijek
I ludilo uvik promijeni tijek povijesti
Ispiše novu, krvavu stranu
U zemlji seljaka, na brdovitom Balkanu

Zato letin visoko iznad napaćenog tla
Daleko iznad poimanja dobra i zla
Visoko gore, ka suncu, u nebesa
(Di se gužvaju poruke sms-a)

Iz ovog vrimena izlazin van
I zaranjan u neki davni, zaboravljeni san
U neki bolji dan, pun smija i vica
Di su sritni ljudi i njihova dica

I gledaju u sutra ozarena lica
Puni nade, u tom svitu pravde
Jednakosti, bratstva i slobode
(U svit ljubavi me misli vode)

I još uvik virujen da će na ovoj planeti
Jednog dana svi ljudi moć živit sretni
Razum, ljubav i znanje izgradit će raj
I znaj, neće bit ironije za kraj.

Izvor: Musixmatch
Tekstopisci: Arsen Dedic / Aleksandar Antic

Prekrasno! Hvala Ti za ove uspomene koje si tako lirski podijelio s nama.
Jer Hvar je zbilja poseban otok... A pokazao se i kao rasadnik političkih kadrova

Pfaff je napisao/la:Prekrasno! Hvala Ti za ove uspomene koje si tako lirski podijelio s nama.
...

Sjajno je već na etapnom cilju dobit pohvale od majstora putopisanja.

Jaka kiša je devoluirala u kišu, kiša u rominjanje, rominjanje u škrapanje, majica je bila umjereno vlažna, a temperatura odgovarajuća. Obrisal sam opremu papirnatom maramicom i nastavil osvrtom na ovaj trg:



Ovu palaču baš i ne pamtim ovakvu (kasnije ćemo i o tom pamćenju), barem ne ovako sjajne kamene okvire prozora i vrata.
Jedna forumaška frendica se svojedobno bavila otkupom, prodajom a bome i ugradnjom tih originalnih kamenih okvira po Dalmaciji. Bil je to (a možda je i još) sasvim dobar biznis.

Kladil bi se i da su prozori i vrata nekad bili zatvoreni škurama ili griljama. A danas PVC/alu stolarija?  

A evo i zašto:



Na Huljićev balkon sa strane trga su imale izlaz dvije sobe, jedna (ona sa škurama ispred ćoška) je imala još prozor na taracu sa bilim majama, a sve tri (ili 4?   ) su imale zajednički ulaz sa tarace. Ne sjećam se jesu li te sobe imale posebnu kupaonicu, ili su koristile zahod i tuš ispod skala na šufit s ulazima s tarace u pozadini? No, tamo je bila još jedna poveća soba bez prozora na ovu stranu:



Iz dvorišta je raslo jedno solidno stablo loze, koja je natkrivala obadvije tarace, prednju do kale i stražnju do skala o' šufita. U ćošku do zapadne ograde je bil veliki stol za blagovanje sa klupama. Sjajan pogled i debela ladovina ...

Da spomenem još i sjećanja na mirise? Dva bi bez greške i danas prepoznal - onaj wc-a pod skalama o' šufita. Ne, ne, ne   - nije ono kaj ste prvo pomislili - bila je to neka mješavina mirisa jeftinog sapuna i ondašnjih sredstava za čišćenje, diskretno uvučena u staru žbuku.
Drugi je one kužine u prizemlju ... kombinacija mirisa pepela, začina, maslinovog ulja, vlažnoga kamena, možda ponešto plijesni ... mirisi dugog niza godina.
Ne bi rekel da su bili niti ugodni, niti odbojni ... samo posebni, po čemu se mogu prepoznati godinama nakon, zavezanih očiju ...

Lijeva vrata u prizemlju očito su o' dućana, a ona desna sa ceduljom su možda o' konobe (bile su najmanje dvije, s ulazima iz dvorišta).
Kak se vidi iz priloženoga, Fabijanova cedulja  baš i nema efekta:



Ovod je kala braće Batoš ozdol, o' crikve:




Ova kaleta vodi s trga na sjeveroistok (na kraju sve završe na rivi  ):



Ovo je kala braće Batoš ubrdo:



Tuda ću i nastaviti u sljedećem postu ...

Sljedeći post se malo odužio, jer trebalo je čistiti, spremiti, pakirati, putovati ... pa se raspremiti ... i odmoriti se od godišnjeg odmora.  
A ponešto i zeza ovaj rezervni laptop.  

Malo iznad trgića (pogled je unazad) je konoba "Nono". Bila je još zatvorena.



Što dakle ima licom braće Batoš uzbrdo?
Huljići su nekad na njenom kraju imali štalu. S lijeve strane, iza kamenog zida jebilo dvorište, a u njemu omanja kamena štala, u kojoj je živio magarac, (čini mi se) dvije koze, a možda i kokoši.
Nije to bil ekskluzivitet. Bilo je još štala. Vidljivi su ostaci takvih parcela i povrh Vele Luke, a vjerojatno i u mnogim malim mistiman duž naše jadranske obale.
Prethodni opis Jelse govori da su stanovnici bili ribari, težaci i obrtnici. Ovi srednji su dakle trebali imati negdje i svoja imanja izvan urbane strukture.
Zanimalo me je dakle, je li ostalo štogod od toga dijela takve substrukture.  







Do ovde su uglavnom stare kamene kuće, nema naznaka kraja ulice.

Ovdje se nazire promjena, možda je nekad bilo nešto drugo, al za sad je tu parkiralište:





Jedna kaleta desno:







Odavde su kuće novijih datuma (no štalama ni traga):



Ulica tu naglo skreće desno i postaje šira:



Jedan pogled unatrag:



Ravno su štenge:

Krenuo sam dakle po štengama, jer se je naprijed nazirao nekakav logičan kraj.
Pogled unazad (štenge se odavde, naravno ne vide - nazire se samo rub najgornje):



Desno je vila na brijegu s bazenom:



Naprijed je relativno prometna cesta:



I tu završava ova šetnja:



Pogled uz cestu lijevo:



Pogled niz cestu desno:



Da vidimo kamo se dijeli dalje:



A evo i guglovskog prikaza ovog dijela šetnje:



Gugle baš neće prihvatit taj dio puta od štengi (crveni marker) do kraja strme betonske sporedne cestice    (pa sam tu postavil bijeli marker u sivom krugu).  
To je dakle pozadinska obilazna cesta iznad Jelse, koja se odvaja od državne ceste (D116 Hvar - Sućuraj) iza ove žute table   ... a na drugom kraju se spaja sa starom obalnom cestom kod uvale Grebišće.

Nekak su se dolaskom do ove točke razmaknuli oblaci i zažalil sam kaj nisam imal tamnije ćore. Trebalo se je dakle okrenuti natrag, pa par pogleda desno na parkiralište i kuće na sjevernoj padini uvale:





- i na dolinu zapadno odavde (tu se na D116 spaja cesta prema Pitvama):

Zanimljivo je vidjeti neki kraj i za ružnog i kišnog vremena

gaspa je napisao/la:Zanimljivo je vidjeti neki kraj i za ružnog i kišnog vremena

Sahara po kiši?

Sjećanje me vraća u te rijetke dane, kad je kiša prekinula uobičajenu dnevnu rutinu (ustajanje, doručak, stara kuha ručak i ubacuje ga u kohšole, kupimo plažne rekvizite i u kasno jutro / rano prijepodne grabimo na playu ... kupanje cijeloga dana, sa pauzama za sušenje, ručak i drijemanje u hladovini ... skupljanje rekvizita pred smiraj sunca, povratak u grad, večera, pranje, odlazak na spavanje).
Ponekad bi se zaputili na nekakav kraći pješački izlet, ali bilo je i duljih (jednom do Svirča, jednom do Zavale - zapravo, samo do izlaza iz tunela na talijansku stranu, jednom do Slatine kod Vrboske - al taj puta jebilo sunčano).

Spustil sam se hladovinom do Huljićeve kuće:



- i skrenul desno onom kaletom s trgića:



Relativno nova kaldrma me je dosta dobro držala, al nizbrdica (ili uzbrdica) s mojim SMB crocsicama je u mokrim uvjetima u najmanju ruku respektabilna, dok su crocsice na staroj (izlizanoj!) kaldrmi recept za gips.  
Zato je trebalo oprezno birati smjer (u ovom slučaju prema najljepšoj crkvici, ne samo u Jelsi, nego po meni, na cijeloj obali, blizu rive i na njezinoj razini).

Sve vrijeme hodanja uzgor-nizdol, pokušaval sam se snaći na Google mapi, al to u uvjetima ovih krivudavih kala i kaleta, od kojih mnoge nisu korektno unijete, a pokoja kap kiše s refleksima i trakovima sunca na ekranu nisu pomagali baš ništa, pa sam se krenul orijentirati prema stranama svijeta i prirodnim padovima. I naravno, urođenoj intuiciji.
Sjećanja nisu bila previše od koristi, iako se pojedni momenti vrate u memoriju kad se na njih 'spotakneš'.

Ravno je uspon:



Lijevo je nizbrdica (a i smjer je odgovarajući):



Desno je uzbrdica i suprotno željenom smjeru:



Ravno ostaju samo ove štenge (a baš mi se ne prelazi prijevoj, pa da da se još vratim prema Veslačkom klubu):



Vraćam se do ove markantne doksat-građevine:



- i krećem kaletom nizbrdo:



Kaldrma je suvremena, ohrapavljena i poprečno rebrasta - očito aboridžini znaju opasnosti stare kaldrme.  



S lijeva se priključuje jedna od kaleta od braće Batoš:



Desno je, za gradsku okolinu, respektabilan građevinski plac (a vjerojatno i njih više?):





Sudeći po arhitekturi za leđima, te ovoj izdvojenoj kamenoj palači, do ne tako davno je tu bio rub urbanizacije Jelse, a sad su ovo polje okružile instant-apartmanske novogradnje.

Idem(o) da(o)lje:







Ova rupa slijeva zaslužuje još jedan osvrt:



Očito, svako malo misto ima bar jednu (privatnu) ruševinu vrijednu obnove?

Jelšanski zvonoliki ferali zaslužuju barem jednu usredotočenu fotku: