Jeelša. Na Fooru.

Pfaff je napisao/la:... mislim da su se prvi desili u Parizu pod nazivom Discotheque)

A e. Pedestreće.

Pfaff je napisao/la:I jedan kuriozitet: Službeni siledžija/redar/vunbacitelj bio je Mustafa Nadarević!

besposlenpop je napisao/la:A e. Pedestreće.

Sjećaš se?

A ono u Pitvama je vodio Paolo Sfeci, bubnjar iz "Valjka" i kasniji precjednik HGU-a

Samo da pitam: Kad smo već u Pitvama, će stigneš i u Ivandolac?

Pfaff je napisao/la:

besposlenpop je napisao/la:A e. Pedestreće.

Sjećaš se?

Iz Jubita.
A ti?

Pfaff je napisao/la:
A ono u Pitvama je vodio Sfeci, bubnjar iz "Valjka" i kasniji precjednik neke lakoglazbene udruge

ZAMP.
Gulikože.

Pfaff je napisao/la:
Samo da pitam: Kad smo već u Pitvama, će stigneš i u Ivandolac?

Niti ne znam đe je.
Pitve spomenuh onomad jer smo do njih planinarili radi prolaska tunelom ... ali slika iz tih dana ili nema ili ima jako malo.
Pogotovo ne iz tunela.

Prije nastavka drugog obilaska, mali intermezzo (inače, riječ sa televizije nekad, kad su kratke - a gledaocima predugačke pauze, upotpunjavali gudanjem i tu-i-tamo jazzom, najčešće bez ikakve video-pozadine).
O onim pitanjima sviđanja i nesviđanja.

Za početak, jedna krasna ptičja perspektiva:



Pokazuje onu bolju stranu.

Dobar dio one loše je već prikazan usput, a detaljnije tek slijedi.

No da se nadovežem na onu gornju perspektivu, jedan grafički prikaz one nekadašnje ('moje') Jelse u odnosu na sadašnju:



 Unutar žute linije je otprilike Jelsa iz sredine 60-ih.

Ono izvan (već viđeno) izgleda otprilike ovako:



























Itd.

Nazvao bi to stilom sa BeHa granice (Sinj, Knin i okolica). Bezlične jedno(dvo)katnice od cigle, bloketa, betona, najčešće jednosimetrične, često sa četverostrešnim krovom, s obaveznim balkonima na kojima su uniforme ograde od zavarenih čeličnih šipki, ili kod onih ambicioznijih imitacije kamenih balustrada od ukalupljenog betona.
Takva 'arhitektura' (koja crtaći stol nije ni vidjela) je inače raširena po cijelom Balkanu s dodacima lokalnog štiha i trenutne mode.
Očito je niknula na slobodnim padinama oko stare jezgre u prosperitetnim 70-ima i 80-ima, ali se njezin poguban stil zadržao i u ovom stoljeću (da, gradi se i dalje, vjerojatno manje propulzivno, ali nezaustavljivo). Cijela gomila toga je apartmanske namjene, moguće da ima i vikendica, a oni koji u njima žive, nisu se ustručavali ziđat po novom obrascu na pranim placevima, dok su stare, kamene i tradicionalne kuće zapuštane.
Tužno.  

Moji vjerni štioci se jamačno sjećaju slične situacije u Veloj Luci (razlika je da je velolučka jezgra značajno manja i neuglednija od jelšanske, pa se tamo gotovo nema za čime žaliti).

Eto, od tuda su moji podijeljeni dojmovi o ljepoti Jelse.
I da, mogu se složiti s Gaspom da je i ona 'stara', osim iznimke nekoliko zgrada prilično obična, neugledna, ali tradicionalna i sa svojim nepravilnim rasterom kala, kaleta, trgova, pjaceta i izlomljenom građevinskom linijom sjeverne i južne rive zanimljiva, romantična i privlačna. No, treba uvažiti i povijesno utemeljenje ribarsko-težačko-obrtničkog naselja, za raziku od recimo Orebića i Korčule s pomorskom i trgovačkom tradicijom.

Upravo će sljedeći obilazak obilovati ovom devastirajućom gradnjom, pa to nadalje neću komentirati, tek se tu i tamo osvrnuti poslije na obilaske izvan grada.

Na ovaj zadnji post ne mogu nikako staviti like
Nažalost takovo stanje (sranje) je rašireno po cijelom Jadranu, ružna i mjestimično kaotična preizgrađenost ide najviše
na dušu lokalnih vlasti koje su zbog pohlepe to dozvolile. Odavno se i na višem nivou trebalo Zabraniti gradnja koja nije
odgovarajuća lokalnom stilu, sad je prekasno za rušenje iako bi to bilo najbolje.
Baška je uspjela sačuvati staru jezgru (osim nekoliko iznimaka) a novogradnje su u izdvojenim područjima.

Sljedeća destinacija je bila povrh Jelse - ona crkva koje se nisam mogao sjetiti.
Zanimalo me je dakle, otkada je tamo, a drugo, još i više, pogled odozgora na grad.

Obzirom da u prethodnom pokušaju nisam na kraju vidio ni krov zvonika, valjalo je upogoniti Guglovu plavušu:



Naoko jednostavno, ali zbrka bliskih ulica i puteva na malom ekranu, dok se sunce probija kroz oblake i stvara refleksiju, uspon po vlažnim štengama, kamenu i betonu dok vlada južina, nije nikako išlo glatko, a pogotovo ne u 9 minuta.

Pa sam krenuo po tim uputama:















Do ovdje je išlo bez orijentacijskih problema, al navrh ovih štengi    (s tim da obično ne znaš jel su privatne ili javne) je plavuša davala kontradiktorne upute - uglavnom suprotive točkama s ekrana. Ne pomaže ni uobičajeno orijentisanje po mahovini ili kartu čitaj a seljeke pitaj, kad seljaci uglavnom protutnje u tonobilu.
Evo kako to izgleda:







Pa se ti orjentiši.  

Nakon prvog pokušaja nalijevo a uzbrdo (ali i po zemljanom putu), pokušal sam nadesno, ali nizbrdo:

Nizbrdica je ipak iza zavoja postala uzbrdica, a zavoj oštriji.
Na raskršću me je dočekala ova umiljata maca (za koju se nadam pokupiti 'palac gore'   ):



Nakon kratkog umiljavanja, pogodio sam najstrmiju  ... hm, ulicu:





Na kraju stubišno-betonske ulice se stiže na onu cestu kod koje sam završil prijepodnevno penjanje:



Desno se spušta prema spoju na D116:



Lijevo se prvo uspinje i vijuga nad Jelsom, da bi se spustila i spojila s obalnom cestom kod uvale Grebišće:



Iza ciglene novogradnje se nalazi ciljana crkva, lijevo od nje nova novcata cesta koja vodi do crkve, a pod suncobranom veselo društvo koje je urlalo kojekakve neartikulirane napjeve i krkalo nešto (a i uhoslušno obilno zalijevalo nečim):



Desno od raspjevane gomile je prilično široko i novo stubište, očigledno namijenjeno posjetiteljima crkve:



Pa sam krenuo njime:











Prije crkvenog dvorišta, još jedna cesta:





To je dakle svetište:

Ti si nešto puno zgriješio da si si priskrbio ovakvo hodočašće za pokoru?!

I evo ga - na prvi pogled jednostavna, jednobrodna konstrukcija minuciozne izvedbe:



(hmm, hm ... gdje li smo već vidjeli ovakve prozore     )



Da vidimo šta piše:



Znači - dilema je riješena.  
Bješe tu i u 60.ima.  

Ahm - jesu li to ...  



Da, naravno - ćenife:



Očita je razlika u starosti ugradnje, dakle, dozidani su kad je biskup shvatil da ofce imaju potrebe.  



Izgleda da je višestruko nadograđivana.



Cesta dakle, vodi do parkirališta:





Grublje zidove odlično nadopunjuju detalji:



Iza je rezervni oltar:









Ovaj ornament na podnožju sam uočil tek na slici (al zato šuko utičnicu na licu mjesta   ):



Dvorište s južne strane je prepušteno prirodi:



Malo iza ograde se između grmlja nazire nizak nasip D116:



Sa sjeverne su masline (Getsemanski vrtovi?   ):

Pfaff je napisao/la:Ti si nešto puno zgriješio da si si priskrbio ovakvo hodočašće za pokoru?!

Pa napisal sam obadva razloga.
Prvi je riješen, a za drugoga treba dočekati još dva posta.
Unatoč visinskoj razlici, strminama i mjestimično skliskim crocsicama, jedini problem uzbrdo je bila sparina.
Nizbrdo već nekaj drugo ...

Ovim bajkovitim opisom zaslužio si članstvo u klubu ljubitelja i opisivatelja bogomolja na ovom 4umu!

BTW, rizalitnih izbočina nijesi našao?

Pfaff je napisao/la:Ovim bajkovitim opisom zaslužio si članstvo u klubu ljubitelja i opisivatelja bogomolja na ovom 4umu!      

Ponekad me grize savjest zbog rezerviranosti - nekad sam još bez kompleksa otvaral vrata na crkvama, zadnjih godina zazirem od toga (valjda još otkad sam skužil da Emglezi to naplaćuju 10 funti), da me valjda ne ko ne zapita "ej, štaćeš titu?".
Ali možda je i stvar u tome da imam više smisla za zidove, nego za mistiku relikvija ...

Pfaff je napisao/la:
BTW, rizalitnih izbočina nijesi našao?

Kao što već rekoh.
Ali ako uočite koju da mi je promakla, bićemi dragodiklić da sam bijo u krivu.

besposlenpop je napisao/la:... da me valjda neko ne zapita "ej, štaćeš ti tu?".

Bitno je da te ne zapaze kraj škrabice s milodarima

Sjeverna fasada u sjeni, uglavnom je zrcaljena južna (samo bez ćenifa):







Getsemanska bašča je pomalo zapuštena:



E, iz ovoga neba je odjedamput počelo škrapati   (primjetite da se to dogodilo istoga dana drugi put kod crkve   ):







Da vidimo kako se vidi ozgor:









Paa ... i nije baš nešto.  
Nije pomoglo ni penjanje na ogradu.  

Kako god, valjalo se je spustiti (čim prije), kako zbog moguće jače kiše, tako i zbog Ilije:

Umjesto prilaznim stubištem, krenuo sam desno cestom:



- koja se malo dalje račva nadesno i uzbrdo:



- i na lijevo pa nizbrdo:



Pogled unazad:



- i naprijed, koji otkriva ono što nedostaje crkvenoj terasi - izbočinu nad cestom i pogled na Jelsu:



Pogled naniže koji bi trebao dočarati strminu (ali ne uspijeva):



Ona obilazna cesta:







Detaljniji pogled u tom smjeru ukazuje na ružnu palaču kraj koje sam došao i kraj koje ću otići:



Pa da vidimo pogled:







Iznenada je zazvonilo!
Morate mi vjerovati na riječ - ili na sliku zvona koje mrda:



I krenuo sam nizbrdo, cestom (oni pod suncobranom su i dalje revali):



I da, nizbrdo po cesti je ugodnije za koljena nego štenge-nge-nge-nge ...

Barem je zvono pravo
Crkva u centru Baške zvukove zvona emitira preko zvučnika koji su loši (ili je snimak loš), kad čujem taj sintetičan
zvuk sav se naježim.

Prolaskom obilazne ceste, škrapanje se pojačava i polako tražim kakav privremeni zaklon.
Nalazim ga ispred jednih garažnih vrata.
Nakon 5 minuta kiša slabi pa krećem dalje nizbrdo -- ne kud sam došel, nego ravno prema centru:









Pogled unazad:



Dolazim do već poznate kuće, pa kako sam prijepodne skrenuo nizbrdo, desno, ovaj put nastavljam ravno:





Zakrećem oko Huljićeve kuće niz Braće Batoš:



Zakrećem u prvu kaletu desno:



Prvo lijevo  

- pa desno:



Ne, nije kraj - samo na kraju treba opet lijevo:









Ni ovdje nije kraj - opet na kraju lijevo:



Pa desno:



Ukazuje se poznata palača:



Lijevo još jedna prazna parcela:



Opet lijevo:



I dolazim na spoj s kalom kojom sam prijepodne došao do Sv. Ivana:

borna je napisao/la:Na ovaj zadnji post ne mogu nikako staviti like

Ja bih upravo zbog toga stavio like. Zbog toga što je uočen, prepoznat i istaknut stil, način i svrha novih gradnji. Zbog naglašavanja razlike tradicijskog i novonastalog. Zbog toga što ne prihvaćamo svi bezličnost i jednoobraznost novih primorskih građevina. Eto, htio sam u subotu, na povratku u Zagreb, proći kroz sva mjesta Makarske rivijere, po mogućnosti nekom dužobalnom cestom. Po onom što sam vidio na početku, a kasnije s magistrale (spuštanje u mjesta mi je prisjelo) - katastrofa. Je li veća gužva u tim mjestima ili na Bukovcu? Možeš li autom ikuda? Voliš li svakodnevno pješačenje s brda do plaže i natrag? Ili sam ja samo jedan mrzovoljni stari prdonja?

A Gospa od Zdravlja je zaista prava matrona svetišta. Bome moraš biti itekako zdrav za doći do nje opisanim putem. I onda još natrag.

gaspa je napisao/la:

borna je napisao/la:Na ovaj zadnji post ne mogu nikako staviti like

Ja bih upravo zbog toga stavio like. Zbog toga što je uočen, prepoznat i istaknut stil, način i svrha novih gradnji. Zbog naglašavanja razlike tradicijskog i novonastalog. Zbog toga što ne prihvaćamo svi bezličnost i jednoobraznost novih primorskih građevina. Eto, htio sam u subotu, na povratku u Zagreb, proći kroz sva mjesta Makarske rivijere, po mogućnosti nekom dužobalnom cestom. Po onom što sam vidio na početku, a kasnije s magistrale (spuštanje u mjesta mi je prisjelo) - katastrofa. Je li veća gužva u tim mjestima ili na Bukovcu? Možeš li autom ikuda? Voliš li svakodnevno pješačenje s brda do plaže i natrag? Ili sam ja samo jedan mrzovoljni stari prdonja?

Prvi put sam se Jadranskom magistralom duž Omiške i Makarske rivijere vozil one 69-e godine u Fići, od splitskog kolodvora, pa prema Dubrovniku (u povratku do Drvenika). Od arhitekture & urbanizma mi baš niš nije ostalo u sjećanju.
Sljedeći put je to bilo službeno do Metkovića, 30-ak godina kasnije.
Mislim da sam samo u povratku skrenul u Makarsku na kavu, ali su me sva naselja redom do Baćinskih jezera zgrozila.

gaspa je napisao/la:
A Gospa od Zdravlja je zaista prava matrona svetišta. Bome moraš biti itekako zdrav za doći do nje opisanim putem. I onda još natrag.

Pa sad, ne bi se baš prozval zdravim, jer me kronično štrecaju koljena & križa (i u ramenima, al se ne računaju u hodanje), tak da je bilo malo muskulfibera, ali je glavni problem bila sparina. Vjernicima za pokoru na Veliku Gospu je to valjda taman ... a za turističke posjete bi bilo povoljnije odabrati jesen-zimu-pramaljeće.

Ispred prve volte mi je zaštekala bakterija, pa je red nastaviti gdje sam stal (ispod te prve):



Prije druge postoji i treća (da, da, matematička logika je u Jelsi malo iščašena   ):



Pod drugom su posložene nekakve klupice-stolići (ova kormila iznad bi mogla imati veze s galerijom s ulazom uz lijevi rub slike):



Ku-kuc:



Slijedim aboridžina do kraja da vidimo gdje završava kaleta:







I da - na onom od jednih lomova građevinske linije sa gomilom rent-a-bykova, s Veslačkim klubom u pozadini:



Pogodili ste - ta kaleta je prva paralelna (kolko se to može reći, al i to je neka druga matematika   ) s rivom.

Puni okret natrag (idemo do treće volte   ):





Susret tri konstrukcije u jednoj vertikali:



Pogled uz vertikalu:



Na ulazu u treću je poželjno se sagnuti (Pfaff ju jamačno nije otkrijo, jer bi ju dobro zapamtijo   ):



Sa morske strane su Monade (nisam otkrivao na šta se to odnosi, jer imam averziju prema prostorima prenatrpanim firmama gdje ne znaš šta je šta, čiji su stolovi & stolci, gdje su im granice i sl. zbrke):





Al dobro izgleda.

Ona otvorena pjaceta ispred Monade izgleda simpatično, no ipak malo prenatrpano:







Sumrak na rivi (koji bi bijo sinonim za Sunset Boulevard? ):



Namočena kamenita sofa i ponosni nautičari:



Lukobran & gat suprotivi zalasku:



Idi vraže di te traže (Priko Biokova ... pa zna se ):



Hitchcock, krovovi i palma:



Ova skulptura mi je promakla u prvom pohodu:



Dramatika zalaska se dramatično mijenja u smiraj kad se kamera okrene na suprotivu stranu - gradska playa:



I za kraj 1. epizode zoom u smiraj na onaj zvonik one crkve:

Ova Tvoja Jeeelša je ispala dulja i opsežnija nego moj Beč! Svaka čast

Pfaff je napisao/la:Ova Tvoja Jeeelša je ispala dulja i opsežnija nego moj Beč! Svaka čast

Pa to je tek prva trećina.

Dosta je izmotavanja, treba rekonstruirati izgubljeni šlagvort i nastaviti sa obilascima.

Vidjeli smo do sada da osim dvije-tri crkve, nekoliko kamenih palača i pokoje zapuštene kuće suvremenije arhitekture, jedinstvenog parka, šarmantno razvijenih obalnih fasada i pokoje kalete unutar te linije, Jelsa nema više Bog-zna-šta za ponudit gostima, jer je i veći dio stare jezgre nekako običan i neugledan, a da divlju gradnju izvan stare jezgre i ne spominjemo ... za veći dio nabrojenoga bi se moglo reći "već viđeno" u drugim malim mistima širom istočne jadranske obale.
Nema ni neke razglašene hotele (svega dva, rekli bi skromna), dapače, glavnina noćenja se ostvaruje u novokomponovanim apartmanima "s BeHa granice".

Pitanje je dakle - kaj onda čini Jelsu tolko privlačnom i ne baš zanemarenom turističkom destinacijom?  

Moj (jedini) odgovor je: plaže.      

Jer, ima ih mnogo, od samog ruba jezgre grada (već dokumentirane iza južnog lukobrana) i zapravo su to dvije neprekinute plaže - cijela obalna linija iza svakog lukobrana, a od onog sjevernog do same Vrboske.  

Najpoznatija od svih je plaža-uvala Mina.

Prije samog početka niza fotaka, da razjasnimo to ime.
Nema veze sa egzotičnim ženskim imenom, ali ni sa eksplozivnim napravama (kak bi neko pomislil na ribolov dinamitom).  

Pretražujući razne podatke po već navedenim turističko-kulturnim web stranicama, slučajno sam naletil i na objašnjenje (e sad, ne da mi se tražiti baš tu stranicu sa baš tim tekstom, morat ćete mi vjerovati na riječ i memoriju): mina i/ili milna (da, onaj toponim sa Brača, ali i s južne obale Hvara i istočne obale Visa!), riječ koja izgleda morfologiju dijeli s mlinom / mljevenjem, označava plaže (uočite da su lokaliteti isključivo obalni!) s finim pijeskom.

Dakle, Mina je pješčana plaža.  
Višekratno se je i godinama pojavljuje i na TV (a znamo da što nije na TV, to ni ne postoji   ) - dakle, može se treći i da je poznata širom Hrvatske (a i šire, u regionu   ).

Pa krenimo od južnog lukobrana na istok:




Iznad već viđena gradska plaža,

- a ispod već viđeno križanje obalne ceste, koja prema gradskoj rivi završava brkljom za aute, a auti skreću nalijevo uzbrdo:



Cesta koja je nekad bila jedina glavna duž-otočka cesta, od Sućuraja ješanskom rivom, pa preko Staroga Grada do Hvara:





Sad je, zahvaljujući već viđenoj obilaznici i državnoj cesti D116 tek jedna pokrajnja jelšanska ulica.
Zahvaljujući tome, i promet je izuzetno rijedak (zapravo dominiraju biciklisti i romobilisti, izgleda da  tuda aute voze pretežno stanovnici).
Onih godina, grad je završavao negdje ovdje, bile su tri kuće iza lukobrana, a dalje borova šuma.
Šume ima još, ali do nje se treba oznojiti, i to kad se nađe prolaz od ceste izmeđ zidova.

Uz samu obalu je vidljiva (relativno nova?) staza - šetalište, čime su dužobalne 'divlje' plaže dostupnije nego nekad sa same ceste, a daju i novu vrijednost destinaciji:  





Samoj stazi & plaž-i/ama ćemo posvetiti poseban obilazak, a ovdje nastavljamo dalje cestom:



Rekli bimo - tipična arhitektura:





Lokalno poznata plaža Bijele stijene / Bile stine (nekadašnja 'gradska plaža'):





Ne znam jel je ovoj tendi završila sezona, ili je gazda stavil ključ u bravu (pa služi za parkiranje):

Usputni pogled na playu i suprotivu obalu:



Cesta se lagano uspinje i udaljava od površine mora:





Pogled unatrag:



Mjestimično su cesta i obalno šetalište povezani štengama, a ovdje imamo i nastavak u šumu:



Jedna lijepa lokacija za priobalnu terasu:







Cesta se ovdje razdvaja na priobalnu i zaobalnu:



Kažiput nam kaže gdje je plaža, hotel, žlica, viljuška, kava, Goran Ivanišević, šatori i kućice, te planinar, a i gdje je groblje, crkva i drugi planinar:



Prema groblju je nekakva kapelica:




Tekst je obješen 5. kolovoza 2015. i sve nešto slavi od prvih demokrackih izbora preko nečega do tih dana.