Jeelša. Na Fooru.

Pogled desno:



Pogled lijevo:



I da, to (tu) je ta crkvica.  



Krenimo u obilazak:



S kraja crkvice se pojavljuje kaleta prema rivi:



Pogled unatrag na jednu tipičnu dalmatinsku kuću - konoba dolje i ulaz u tinel priko skala i sulara:



Ista kuća sa stražnjim pročeljem crkvice:



Sjeverno pročelje:



Sad je jasno čemu služi obilazak.  
Nima mista.  

Ali, nazire se proširenje:



Malo detalja:



I evo - glavno, ulazno, zapadno pročelje:



Crkva Svetog Ivana na Trgu Svetog Ivana.  

Pa kaže:

Crkvica sv. Ivana

Osmerokutna crkvica s kraja 17. stoljeća odlikuje se raznolikošću stilskih obilježja. Minijaturna barokizirana crkvica sv. Ivana, smještena na skrivenoj „pjaceti” između visokih kuća, jedan je od najljepših jelšanskih spomenika. Crkvica je bila jedan od dva centra oko kojih će se razviti buduće naselje pa su tu sačuvane najstarije kuće, među kojima i one jelšanskih brodara. Tako na nadvratniku kuće Skrivaneli s obiteljskim plemićkim grbom nalazimo 1561. godinu. Do kraja 19. stoljeća traje gradnja kuća oko crkvice i uređenje trga. Trg ispred crkvice sv. Ivana najljepša je pozornica na otvorenom u Jelsi. Ispred crkvice sv. Ivana ljeti se održavaju kulturne manifestacije: koncerti, predstave, promocije.

I još:

Crkva sv. Ivana u Jelsi[

U južnom dijelu uvale, u predjelu Vela Banda, a istočno od mjesnog trga, nalazi se manji trg u čijem je središtu izgrađena danas barokna crkva sv. Ivana. Na ovom je mjestu već u 15. stoljeću postojala manja crkva čiji se ostaci uočavaju u zidanoj strukturi južnog pročelja današnje građevine. Postoje pretpostavke da je i u ranijim stoljećima na pustoj hridi postojala sakralna građevina. Današnja crkva sv. Ivana izgrađena je u 16. stoljeću i barokna je građevina atipičnog, poligonalnog tlocrta, na čiji je izgled zasigurno utjecao oblik i veličina već formiranog trga, kao i potreba da se sagradi građevina veća od prethodne. Crkva sv. Ivana jedan je od najljepših primjera barokne sakralne arhitekture na otoku Hvaru.

Na istom trgu, nasuprot sjevernom zidu crkve, nalazi se Kuća Dobrović.

Pod oznakom Z-4872 zavedena je kao nepokretno kulturno dobro - pojedinačno, pravna statusa zaštićena kulturnog dobra, klasificirano kao "sakralna graditeljska baština".

Ti Dobrovići su se baš razbacali sa nekretninama.  



Lijevo, sa stajališta ispred crkvice, vodi kaleta prema rivi (izlazi između pekarnice i slastičarne u onoj zelenoj zgradi):



S desne strane je kaleta prema pjaci:



Još malo detalja:







I kad tvrdim da (mi) je najljepša, onda ne mislim isključivo na centralnu građevinu, nego na jedinstveni ugođaj kojega čine crkvica, pjaceta, fasade koje ju omeđuju i 4 kalete kojima se do nje dolazi.

Prekrasno!
Nego, rizalitnih izbočina nijesi nigdje našao?

Vratil sam se na rivu:



Prije nego krenem dalje, na ćošku (lijevo) sam odlučil predahnut uz kavu:



Nažalost, na terasi (pod tendom) nije bilo mjesta, a za jedini prazni stol me nije pustil gazda ("Palja kiša, sve mokro").
Ostal je jedan prazan stol unutra.
Kak je ova sezona obilježena cijenom sljadoljeda, odlućil sam naručiti jedan uz kavu:



Ceh je bil 4 jura, al kak nisam uzel račun, nisam otkril pošto kuglja, a pošto kava.
Kak mi je bilo onemogućeno slikanje rive sa terase, poslikal sam svoje crocsice (pažljiviji štioci će primijetiti da to povremeno prakticiram):



Zapadno od zapadne rive, duž prethodno uslikane kalete se stiže do novovjeke pjace:



Pogled unazad prema rivi (i naravno, neizbježnom Konzumu):



Trg je zatvoren sa triju strana svijeta, a otvoren prema sjeveru i parku:


I naravno, kao svaki novovjeki rvacki trg kojim se ponosi lokalna uprava, sadrži fontanu.  
Kaže Gugle da je trg Tome Gamulina (mora'ću se podsjetit iz one wikipedije).

Ona knjižnica i čitaonica (a sadrži i "Studenac"):



Stariji dio grada podno župne crkve, zapadno od glavnog trga (a južno od Čitaonice) sadrži dvije-tri kale i pokoju kaletu. Ova je lijevo od Čitaonice:



Pogled od nogopera prema sjeveru, na park:





Tu je nekad, između parka i Občinskoga doma čini mi se, do rive dolazila glavna cesta od Staroga Grada:



I naravno, dolazili su i odlazili tonobili i kamijuni.  
Sad je to pješačka zona.
Ko i riva.
I ko u svakoj pješačkoj zoni, moraš pazit kud i kako hodaš, da te ne pogaze romobili ili bičiklete.    Na struju.  

Sve tri strane trga:



Te uglovnice se baš ne sjećam, al sudeći po detaljima (i hrđi), mogla bi datirati iz 30-ih, možda 40-ih:



Iza nje, onih dana, nije bilo ničega, odnosno, završaval je grad a počinjala poljoprivreda (vinogradi, maslinici, bajami, verdure ...).
I naravno, park:





Tu završava pješačka zona, a s desna i park, ravno je i dalje cesta (od Staroga Grada) koja vodi desno prema maloj Bandi (kasnije ćemo o tim bandama), dok je iza niza novovjekih kamenih kioska parkiralište, a lijevo su novovjeke kuće:



Turizam očito bolje rodi od loze.  

U velikoj bijeloj kući je pošta. Samo u prizemlju. Dalje, na istoj strani je veliki Konzum, a prekoputa, nakraj parkirališta još jedan Studenac ...



Cesta dijeli park od parkirališta:

Pfaff je napisao/la:Prekrasno!
Nego, rizalitnih izbočina nijesi nigdje našao?

Erkera, doksata ...?
Misliš tu, oko crkvice, ili općenito?

Općenito. To je zanimljiv arhitektonski detalj

Pfaff je napisao/la:Općenito. To je zanimljiv arhitektonski detalj

Kolko me pamćenje služi, nema ih (da sad tu ne ubacujem onaj L balkon na uglovnici sjeverno od Hulićeve kuće ... al do'ćemo do nje i jope').
Ima volti, al to nije to (i do nji' ćemo doć).

Prešavši na drugu stranicu teme kao da smo prešli u drugo mjesto. Jednu sumornu i neprivlačnu Jelšu zamijenila je druga, vedrija. Možda je i osunčana atmosfera pridonijela tome. U svakom slučaju, po ranije iznesenom, Jelša mi se ali baš nikako nije dopala i ozbiljno sam je izbacio iz razmatranja svojih budućih ciljeva. Zadnji prikazi su me u tome malo pokolebali - možda se ipak isplati zaviriti.

Lako se bilo Dobrovićima razmetati s nekretninama kad onda nije bilo poreznih kartica, pa su i mogli, poput našeg ex-ministra, i zaboraviti na pokoju, kad ih već, kao i dotični, toliko imaju. Pa tko bi to sve popamtio.

Glede sladoleda i kave, rekao bih da je neriješeno. 2:2. A jake li kuglice...

Zaključke o dojmovima uglavnom ostavljam za kraj reportaže (a do toga je još daleeekooo), pa će biti i o sviđanju i nesviđanju.
Slažem se o omjeru cijena, a i o veljičini kugljice.

Park.
Prilično rijetka pojava u malin mistman.
Najčešće se zelenilo proteže duž riva (palme, a kaj drugo ), no kultivirana hortikultura već obzirom na podneblje (more, stijene, zbijene kuće i problem navodnjavanja) nije uobičajena. Osim mora, svega nabrojenog na ovoj lokaciji nema - ni kuća, ni stijenja ni nedostatka slatke vode.
Formiran je dakle na kraju uvale, iza zapadne rive, u ravnici sa stalnim dotokom vode.



Fino su ga obrubili sa pločnicima i cestama.  



Obzirom na 'zadani' smjer obilaska, ušel sam zguza:





Ne bi se upuštal u to koje su vrste zastupljene, al izgleda dobro i opuštajuće između hektične rive, parkirališta, cesata i pješačko-romobil-biciklističke zone.  

Čak su uz rub ugurali i igrališta:



Dapače, i više njih - jer park je podijeljen kanalom:





'Vako to izgleda iz Orbite:



Tu je sjeverozapadni ćošak:



Čemu služe kućice, nisam otkril:



Iza škole se je ugurao restoran - koji nije radio (pa nisam ni slikal naslagane stolove i stolce):







I centralno mjesto parka:





Niko Duboković Nadalini (konzervator)

Niko Duboković Nadalini (25. prosinca 1909. − 24. listopada 1991.), hrvatski konzervator, povjesničar, arhivist s Hvara. Osnivač je Centra za zaštitu kulturne baštine otoka Hvara, današnjeg Muzeja hvarske baštine.

Pisao je članke za razne novine, časopise, domaće i inozemne: Pomorstvo, Slobodna Dalmacija, Medicinski glasnik, Zadarska revija, Čuvar Jadrana, Čovjek i prostor, Arhivist, Anale Hist. inst. JAZU u Dubrovniku, Glasnik srpskog geografskog društva, Bilten Historijskog arhiva, Priloge povijesti otoka Hvara, zatim natuknice za Pomorsku enciklopediju, Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, brošuru Inventar javnih, crkvenih i privatnih arhiva otoka Hvara, turistički vodič-letak o otoku Hvaru i dr.

I izašel sam na ulaz:

Da vidimo kaj ima na zapadnoj rivi.  









Vlast se voli izdignuti iznad naroda, pa obično u prizemlje osim portira smjesti ekspedit, fotokopirke i sličnu boraniju, al ovi su originalni, pa su (si) osigurali i iće i piće.  

Luka je, reklo bi se, uobičajeno popunjena:





Čudan neki stup - da nije zaostao još iz "Jadranskih susreta":







Druga zgrada nije, štobise na prvu pomislilo - škola:



- nego:



Most je, čini mi se, i nekad bio ovako izdignut:





Ne sjećam se kakve su nekad bile ograde, al ove su, ko i popločenje, definitivno novijeg datuma.
Ne, ne - nije to kameni most, vjerojatno armiranobetonski, a kamenom opločen.
Ugradili su i ružu vjetrova:



Kanal:





Pogled sa sjeverne strane mosta:

Ulaz (s rive) u sjevernu polovicu (nemojte ovo shvatiti doslovno matematički - jer u realnom životu ipak postoje veća i manja polovica   ) parka:



Pogled na vrtić i prilaz kanalu:



Pogled na desno i napuštene rekvizite:



Iznenada se pojavio još jedan ... D...ić:





Skrenuo sam na jedan od dva mosta u parku:





Ovo dugačko kaj pluta je nekakvo deblo (smrekovo, jelovo ...? ), no, nije se našlo tu samo od sebe, jer je vezano za most:





Prešao sam u onu veću polovicu i vratio se u manju onim drugim mostom.

besposlenpop je napisao/la:... u realnom životu ipak postoje veća i manja polovica...

A ima i narodna pjesma: Tanko koplje rukom uhvatio, pa ga prebi na tri polovine...

Ova fotka mi nikak nije jasna.  
Prvo, ne znam kakvi su ovo nogoperi (il kaj već takvo), niti ih se uopće sjećam, a treće, problem mi je točno locirat ovu ulicu (il kaj već je). Ipak, zaključil sam da je to jedan dio ulice koja sa sjevera omeđuje park:



Nastavak prema rivi:



Nije pjaceta, nego terasa:



Ili ipak ...?  



Mala Banda nije samo naziv pansiona, nego i ove ulice uz park ... ali to je i naziv starog dijela Jelse na sjevernoj strani vale. Ili luke. Kao što je Vela Banda naziv starog dijela Jelse s južne strane vale. Ili luke.
Do skorih guglanja po mapi Jelse, uopće nisam imal pojma o tim nazivima. A sigurno nisu novovjeki. No, ili nam nisu rekli, ili nam je promakla ta nomenkaltura u prošlosti.
Nekad je život stvarno bil jednostavniji.  

Kaleta iza pansiona prema zapadu:



I prema  rivi:



Ćošak spoja sjeverne i zapadne rive:









Gužva u središtu luke:



Put sjeverne rive:

Stigli smo daklem, do sjevrne rive (zadržala me brehlada, viroza i nagomilane obveze).



Malo dalje, stižemo do ambulante:



- bar do onoga kaj je od nje ostalo.  

Poprečna kaleta slijeva:



Evo još jednog zaslužnog:



Lijepa zgrada, nažalost z(n)apuštena:



Jedan pogled natrag:



S desne strane je pjaceta:



Barke i dječji vrtić:



Pokisli suncobrani:



I ova banda je izlomljena ko i južna, pa se svako malo naiđe iza ćoška:





Brdo iznad Bijelih stijena načičkano novokomponovanim gradnjama:



- i iznad Veslačkog kluba:



Pital sam se je li ona crkva navrh isto novovjeka ...?  

Aha - evo nam još jednog administrativnog bunjišta:



Pa kaže:



Još jedna poprečna kaleta:



"Me and Mrs. Jones" me podsjeća da sam 2010. pohodio Vrbosku i Jelsu brodom "Frane" u jednodnevnom izletu iz Bola (kasnije ćemo o tom). Tada smo imali ručak u  restoranu, čijeg se ondašnjeg imena ne sjećam:



U svakom slučaju, nisam pil Žuju.  

Još jedna slika Vele bande s Male:



- i luke:



Lomljava fasada se nastavlja:



- kao i čamci & barke:







Dolazimo do kraja lučkog bazena:





Ovdje je uz rivu samo zapušteni zid ove ruševine:

besposlenpop je napisao/la:Stigli smo daklem, do sjeverne rive (zadržala me brehlada, viroza i nagomilane obveze)

Šmrcko naš, jel' Ti bolje?

besposlenpop je napisao/la:Malo dalje, stižemo do ambulante:

Negdje polovicom 80-ih, u našem kampu u Vrboskoj uspio je moj mlađi junior pasti i lupiti bradom u neki kamen. Krvarilo je ko da smo praščića priklali. Helga mu je zamotala glavu u nekakav ručnik, uzela ga u naručje i ja sam odvozio reli do ove ambulante (da, onda je tu još bio turistički doktor, bilo je to vrijeme jednoumlja i mraka).
Nekakav mladi doktorić mu je bradicu zakrpao s jedno tri punta. Nismo skužili ko se više bojao - malac ili doktor!

Sjeverni lukobran:



Tribina za vaterpolo?  



Lučko svjetlo:



Kraj lukobrana je gotovo utonuo u more:





Pogled iza lukobrana:



Brač, Biokovo, oblaci:






Unatoč vidljivosti s obale i pučine, bilo je to prikladno mjesto za isprazniti bešiku:



Bila je to krajnja točka i krenuo sam natrag:





Pažnju mi je privuklo plutajuće smeće koje je, pretpostavljam, smotalo jugo:



- i na kraju motar koji raste jedva iznad razine plime iz lukobrana (crocsice su bonus):

Pfaff je napisao/la:
Šmrcko naš, jel' Ti bolje?

A je.  

Pfaff je napisao/la:
Negdje polovicom 80-ih, u našem kampu u Vrboskoj uspio je moj mlađi junior pasti i lupiti bradom u neki kamen. Krvarilo je ko da smo praščića priklali. Helga mu je zamotala glavu u nekakav ručnik, uzela ga u naručje i ja sam odvozio reli do ove ambulante (da, onda je tu još bio turistički doktor, bilo je to vrijeme jednoumlja i mraka).
Nekakav mladi doktorić mu je bradicu zakrpao s jedno tri punta. Nismo skužili ko se više bojao - malac ili doktor!

Ima nešto pogubno u toj Vrboskoj.
Narečenog izleta narečene '65-e, kretali smo se iz grada Vrboske lijevom obalom estuarija prema Solinama i naišli na nekakvo gradilište jednokatnih lesonit-vikendica. Znatiželja šta-se-tu-gradi, rezultirala je nagazom moje sestrične (ne one iz '63.) na brokvu solidne veličine da je probila japanku i ušla u stopalo. Ak se dobro sjećam, nije izašla s gornje strane.
Urlanje je bilo neopisivo ... pa ga i neću opisivati.  
Epizoda je završila tako da ju je moj stari odnesel do mora i ispral ranu, nekakvim ručnikom (valjda?) su joj zamotali stopalo, a natrag ju je stari nosil pišalonca.

Vjerojatno je druga epizoda završila u ambulanti, al se toga baš i ne sjećam.
Japanka je, mislim, i dalje bila upotrebljiva ...

Obilazak gradske jezgre sam dakle, omeđio između dva lukobrana. Bit će naravno, nastavaka i iza svakoga, al za sad se ograničimo na ovu granicu:





(da, da, ova druga fotka   je iz kasnijeg obilaska).

Zašto je ova lokacija bitna?

Pedeset godina prvog diska u Jugi – jelšanske Amfore



Jeste li znali da je prvi disco u Hrvatskoj otvoren u Jelsi? Bilo je to davne 1964. godine kada je u danas nepostojećoj zgradi uz lukobran Pumpurela otvoren disco Amfora, prvi disco na otoku Hvaru, ali i prvi u ondašnjoj Jugoslaviji. Disco je otovrio splitski pustolov bračkih korijena i francuske adrese Petar Ivulić. To je bio početak zlatnog doba jelšanske turističke ere koja je započela 1911. godine gradnjom hotela Jadran, vrhunac doživjela krajem 70-ih i početkom 80-ih, a koja se, po pričama mještana, danas suočava sa svojim krajem.



Da se disco kultura proširi našim krajevima, Opatija je čekala tri godine te 1967. dobila svoj Disco club 57. Splitski Semafor i Arkada otvoreni su 1969., a legendarni zagrebački Saloon svoja je vrata otvorio tek 1970. A Jelsa je do tata već imala uz Amforu i Stari mlin te Disco club Pitve.
O disco kulturi u Hrvatskoj trenutno se snima i film u režiji Zvonimira Rumbolta te u produkciji udruge Kad Tad, tima koji je snimio i popularnog Lavandermana.



Povodom obljetnice pola stoljeća od otvaranja disca, u jelšanskoj galeriji Dalmacijaland ove subote, 21. lipnja  u 21h otvara se izložba 50 godina disca u Hrvata. Uz nekoliko fotografija iz albuma Petra Ivulića te umjetničkih radova na zadanu temu Nikoline Ivezić, Helene Ihnjec i Mira Župe, ovom prilikom biti će promoviran i novi broj stripa Lavanderman koji je donekle posvećen ovoj obljetnici. U šestom izdanju ovog stripa glavnu priču preuzima Damir Ercegović, gost je veliki Dubravko Mataković, a ostale stranice popunjavaju Vančo Rebac, Vinko Barić i Miro Župa. Na duplericama Nikolina Ivezić i Helena Ohnjec daju svoje viđenje svog omiljenog superheroja u njemu prirodnom disco okruženju.



Da bi večer prošla u autentičnoj atmosferi disca pobrinut će se i DJ tim Gildo Grimani. S programom Arheologija Vinila obilježiti će pedesetu godišnjicu prvog disca u Hrvata i proslaviti međunarodni dan glazbe.



Tonči Kranjčević Batalić
21 lipnja, 2014.


Eh da, tako je kultno mjesto jugo-hrvacke diskomanije postalo bezlično parkiralište ...  
Možemo se tješiti i da su Englezi svog Richarda III pokopali pod budućim parkiralištem, pa mu slava nije time pala.  

Pitate se, jesam li te '64. znao za taj klub?
Odgovor je - pojma o njemu nisam imal do odgledanog dokumentarca početkom ove godine:



Jelsa je od 27:25 do 40:45 (dalje Pero Francuz priča o sebi i Parizu).

Drugo pitanje: treba li onda i Petra Ivulića - Francuza uvrstiti u popis poznatih jelšana?
Šta vi mislite ...?

Šta se je puštalo tih godina?
Beatlesi, Johnny Hallyday ...? Ko će ga više znati.
U slavu pokojne diskoteke ću ja pustiti ipak jednu domaću:

Krenuo sam natrag (na ručak), usput slikajući pokoji motiv iz suprotnog smjera.
Stoga, do daljnjega, nema puno teksta - nadam se da već prepoznajete kuda se krećem:









Da, da   - bila je plima.















Dani (Đani? ) Jelsa kontra bolskom Frani vozi u Bol:























I taman sam mislio završiti ovu seriju najavljenim voltama, kad je nešto krcnulo u aparatu i moral sam prekinuti ... promijeniti / napuniti bakteriju. Tako i biješe, pa nastavak pod voltama slijedi kasnije ...

Pauzu ćemo upotpuniti kako to rade filmaši - povratkom u prošlost - narečenu 2010.

Ponešto brzih kadrova sa bicikla, prije ukrcaja na Franu:



Mda, sad znamo da su ograde i prije bile kamene, ali ...







Frane čeka u centru slike, taman iznad kastanjeta:

besposlenpop je napisao/la:Ima nešto pogubno u toj Vrboskoj.

Nemoj Ti meni, znaš!  
Najljepših 9 godina od svih naših ljetovanja proveli smo u kampu u Vrboskoj.
Još uvijek sam u vezi s nekim dragim ljudima koje sam tada upoznao

Sad još malo kadrova sa gornje palube u isplovljavanju:











































I dalje se kamenje baca ...

Hja ... evidentno je bila manja gužva (doduše, desetak kalendarskih dana kasnije).

Samo da podsjetim: Jesen 1957. Klub "Husar", Dežmanova 3, Rijeka... (Tada još pojam Disko gotovo da nije postojao - mislim da su se prvi desili u Parizu pod nazivom Discotheque)

I jedan kuriozitet: Službeni siledžija/redar/vunbacitelj bio je Mustafa Nadarević!

Pfaff je napisao/la:...
Najljepših 9 godina od svih naših ljetovanja proveli smo u kampu u Vrboskoj.
Još uvijek sam u vezi s nekim dragim ljudima koje sam tada upoznao

Pa šta kažu dragi ljudi?
Vrboska mi nije izledala nimalo nagrđena ko Jelsa.