Knjige o željeznicama

Bijo mi je nekidan opet


Dobijo sam paket iz Osijeka! A u paketu knjigica...



Hvala, Plameni!

Knjigica je zanimljiva i ima zgodnih pričica i uspomena.

Aaaaa! I Ti si nabavijo!

Pfaff je napisao/la:Aaaaa! I Ti si nabavijo!

, bila je povoljna cijena, pa sam bez razmišljanja nabavio knjigu.

Pa godinu dana nitko da spomene kakvu literaturu... žalosno, žalosno. Onda opet moram ja. Riječ je o prilično vrijednoj knjizi Rolfa L. Temminga naslova

Velika željeznička knjiga

i podnaslova

Ilustrirana povijest željeznice od parne lokomotive do danas,

austrijskog izdavača Neuer Kaiser. Može se kupiti na Amazonu, od 30 € nova, ili od 0,60 € rabljena, što je za ovakvu knjigu više nego isplativo (mislim na rabljene primjerke, iako je i nova itekako vrijedna svoje cijene). Knjiga se jednostavno ne može predstaviti slikama pa ću ostati samo na tekstu. Štoviše, prikazat ću njezin sadržaj isticanjem pojedinih zanimljivih detalja u posebnoj temi u sklopu podforuma Povijest. Knjiga se u dijelovima čita razjapljenih usta a približuje nam povijesni razvoj željeznice, društveno okruženje koje je uvjetovalo njezin razvoj, ekonomske aspekte, tehnička rješenja i ograničenja, širokogrudnost i sitnodušnost u razvoju i primjeni željezničkih sustava i mnogo drugog, uz, naravno, obilje skica i fotografija.

Bacite, dakle, tijekom ljeta (a i jeseni) ponekad oko u podforum Povijest.

gaspa je napisao/la:Riječ je o prilično vrijednoj knjizi Rolfa L. Temminga naslova

Velika željeznička knjiga

Wunderbar! A može li, molim Te, originalni naslov (jer kako naručiti knjigu za koju ne znam kako se zove?)

Das grosse Eisenbahnbuch, eine illustrierte Geschichte der Eisenbahn von der Dampflokomotive bis heute

Namjerno sam izostavio originalni naslov da svjetina ne njurga kako ne razumije o čemu se radi

gaspa je napisao/la:Namjerno sam izostavio originalni naslov da svjetina ne njurga kako ne razumije o čemu se radi

Ne'š Ti svjetine...

PS: Hvala, idem suchen!

gaspa je napisao/la:Bacite, dakle, tijekom ljeta (a i jeseni) ponekad oko u podforum Povijest.

Also, daklem. Hoće li ovdje tj. na "Povijesti" biti ćega, ba?

Ma joooj... Nabavio nešto što je na čekanju već više od mjesec dana. Hvala ti na bockanju, nadam se da si me potaknuo na stvaralačku aktivnost. Riječ je o knjizi - pregledu jugoslavenske strojogradnje, a mi ćemo se pozabaviti onima koji su se u to zlatno doba (nije bilo što nismo sami proizvodili) bavili željeznicom i autobusima.

No, halo, majstore! Oće li to više? Pomalo sam nestrpljiv, a i godine mi idu pa da još za života, je li...

Volim ja zakuhati pa vas onda na tihoj vatri pržiti (vidi moje prošle i pluskvamprošle objave) ali – slažem se – što je previše, previše je. Nažalost, u dobru volju se ponekad (ili počesto?) umješaju raznorazne okolnosti (obiteljske, zdravstvene, poslovne...), a kad one nisu za pohvalit' se njima, onda imamo ovakve neplanirane i u konačnici i neželjene zastoje. Doduše, negdje se već raspravljalo o stanju foruma, malodušnosti (ili zasićenosti) forumaša, nedostatku privlačnih tema (nema smisla cijediti suhu krpu pa guslati o istim stvarima uvijek iznova), forumu kao formi i načinu izražavanja i komunikacije općenito, ali, budemo li svi tako mislili, forum postaje upitan.

Srećom, poticajna omladina je uvijek tu. Još je Jožek rekao da se zemlja s ovakvom omladinom ne mora bojati za svoju budućnost. I da nije bilo omladinca s francjozefofskom bradom, ne bi bilo ni ovog nastavka. Početka, zapravo. A i jedan gospar, moj dragi prijtelj, stigao me dobrano izvrijeđati i analizirati moje moralne vrednote, sve u svezi mojeg zakuhavanja ove teme.

Pa, onda, hajd'mo!

U mom poslovnom kvartu osvanula je mala antikvarnica, sobičak tri na četiri, s prepunim policama po zidovima i knjigama po podu kojih 2 m u visinu. Prolaziti se između toga ne može. Pregled nikakav, samo se gazda (koji na stolici sjedi vani pred vratima jer unutra nema gdje) u tome valjda kako-tako snalazi. Na nabrajanje tema koje me zanimaju izvukao je, kao iluzionist kartu iza gledateljevog uha, slijedeću knjigu:

Autor: nepoznat, odn. više njih – naveden je samo uređivački odbor i raznorazni dični urednici
Naslov: Mašinogradnja Jugoslavije
Izdavač: NIP Eksport-press, Beograd
Izdanje: 1960.
Stranica: 331

U to je doba (doba nastanka knjige) nepobitna bila činjenica da se jugoslavenska strojogradnja toliko i takvim tempom razvila da je postala predmetom proučavanja i izvan Jugoslavije. Od 1948. do 1952. prosječna godišnja stopa porasta nacionalnog dohotka bila je 1,9%, od 1953. do 1956. 8,6% a od 1957. do 1960. 13%. U ovom zadnjem periodu porast industrijske proizvodnje bio je 14,2%. Jugoslavenska industrija bila je sposobna snabdijevati gospodarstvo najrazličitijim sirovinama, poluproizvodima i gotovim proizvodima, od čega je dobar dio i izvožen. Suvremeni kapaciteti, suvremene metode i postupci, racionalna organizacija s malim proizvodnim troškovima, razmjena iskustva sa stranim industrijama i specijalizacija kadrova omogućili su brz razvoj strojogradnje. Proizvodilo se gotovo sve, od igle do – doslovno – lokomotive. Većina imena tih industrijskih divova danas je mlađima nepoznata, a kod starijih budi nostalgiju i ponos na ono što smo imali a tako brzo i lako upropastili.

Shvatili ste – knjiga prikazuje strojogradnju općenito: energetske strojeve, uređaje i postrojenja, strojeve za obradu metala, drva i plastičnih masa, strojeve za industriju, rudarstvo i građevinarstvo, traktore i poljoprivredne strojeve, prometna sredstva, metalne konstrukcije, poluproizvode i proizvode za ugrađivanje. Knjiga je koncipirana kao prikaz pojedinih (glavnih) proizvođača, uključivo najveće projektne urede i organizacije, a dan je i kalendar gospodarskih sajmova.

U ovom osvrtu dotaknut ćemo se proizvođača čija je djelatnost povezana s područjem razmatranja foruma a prvenstveno željeznicama (neželjeznički ostatak – budem li i dalje imao entuzijazma i vremena, odn. bude li me izvjesni gospodin i dalje šarafio).

Prvo ćemo, onako usput, spomenuti ljubljanski Litostroj koji je, debelo nakon izlaska ove knjige, sklapao osobne automobile Renault, no na tome se nećemo duže zadržavati.

Karlovačka Jugoturbina proizvodila je kondenzacijske brodske turbine s jedno- ili dvostupanjskom redukcijom, snage do 50.000 KS, za trgovačku i ratnu mornaricu, izvedene po vlastitoj konstrukciji ili licenci AEG i De Laval. Proizvodila je i dizel motore, dvotaktne i četverotaktne, kao vlastiti uradak i po licenci Sulzer. Za pogon brodova građeni su od 120 do 4500 KS, tu su i pomoćni brodski motori snage do 800 kW te motori za pogon manevarki i vučnih lokomotiva, snage 550 do 2200 KS.

Kad smo već kod motora... 'ej, stani malo. Ne mere sve odjednom. Pratite forum i dalje, pa onda za koji dan, tjedan, mjesec... ali svakako (valjda) ove godine nastavljamo s temom. Ovo je bilo za ugrijavanje.

Lijepo. Imaš bar jednog pratitelja, a mislim da će se i Borna pridružiti!

Javila mi se ponovo moja gosparska savjest glede mojih obećanja o ovom serijalu... Srećom, od ranije imam u pripremi nastavak pa ga odmah mogu plasirati. Nek' vam dođe kao pronađeno uskršnje jaje.

Jesam li to čuo Pfaffovo mrmljanje? Ne, treći nastavak nema veze s uskršnjim jajima i za njega nećete trebati čekati slijedeći Uskrs. I on je pripremljen ali ne smijem odavati odjednom previše. Osim toga, valja mi naći pouzdanog pohranjivača slikovnih priloga, i za ovu temu, i za ubuduće (apage kapitalisti sa zapada, razmišljam o Slovencima i Rusima).

No, dakle:

Vinimo se sa zemlje malo i u zrak. Da, da, može se reći da je Jugoslavija bila zemlja s tradicijom proizvodnje zrakoplova još od prve polovice XX. st. Iz Jedriličarske zadruge Utva nastalo je 1937. u Zemunu poduzeće Utva koje je 1940. preseljeno u Pančevo i koje se u početku bavilo izradom visokosposobnih (izraz prenesen od autora, ma što on značio) jedrilica i motornih aviona a kasnije proširilo asortiman na nezrakoplovne i neprometne proizvode. Opisujemo jedan od njihovih proizvoda (ovdje, a ne u nebeskom podforumu, jer je opis štur), laki gospodarstveno-turistički zrakoplov Utva-56, četverosjed (sjedala se lako vade dajući veliki smještajni prostor) s dvojim širokim vratima sa strane i posebnim pokretnim vratima na kraju kabine. Postojala je i poljoprivredna inačica, opremljena potrebnim uređajima. Ukupna masa bila je 1220 kg, masa praznog zrakoplova 760 kg, koristan teret 460 kg, prtljaga 25 kg, gorivo 150 kg, preopterećenje 90 kg, raspon krila 11,4 m, dužina 8,25 m, visina 2,67 m, površina krila 18,08 m2, opterećenje krila 67,5 kg/m2 i opterećenje motora 6,1 kg/KS. Visok položaj krila i vidljivost po horizontu omogućavao je pilotu pravovremeno uočavanje prepreka pri letu na malim visinama.

Osim Utve u Jugi je bilo i drugih, pa i predratnih, proizvođača zrakoplova (npr. Penkala, braća Rusijan, Prva Srpska Fabrika Aeroplana Živojin Rogožarski, Ikarus — prva srpska industrija aeroplana, automobila i strojeva Kovačević i drugovi, Zmaj) ali oni nisu predmet ove knjige, pa o njima ne bih ovdje razglabao.

I đe su u svoj toj priči željeznice?

Ipak nam je Vuzem donio jedno jaje, doduše nekompletno (bez slikicah)
Nedavno sam našao na nešto prigovora za sahrani.si u smislu da su i oni uveli naplatu?
(nijesam istraživao dalje jer se zadovoljavam sa Googleom)

Sahranio sam sahrani.si u zaborav jer separatisti pripuštaju samo svoje IP adrese. Iščemo dalje. A slika ionako ne bi bilo uz dosadašnje opise, a ne bi ih bilo ni uz današnji. Naime, oni su zapravo nastali kao privaga, usput, ono kao: pa zašto ne spomenuti i druga prijevozna sredstva i njihove proizvođače. Pak onda idemo još malo dalje.

Odavno su putevi koji vode preko Jugoslavije imali prvorazredni prometni (i to međukontinentalni!) značaj. Zahvaljujući tome, uvijek su postojale i radionice za izradu raznovrsnih prometnih sredstava, od kojih su se neke održale i do današnjih dana. Najstarije brodogradilište nastalo je još 1729. a najstarije poduzeće za održavanje i izradu šinskih vozila 1877.

Kad već brodogradilište spomenuh, 'aj'mo prvo o tome, u opsegu koji knjiga obrađuje (dakle, ne njurgajte ako koje brodogradilište nije spomenuto; nisu, odn. neće biti spomenuta ni dostignuća nakon 1960.).

Titovo brodogradilište Kraljevica osnovano je 1729. (naravno, ne pod tim imenom) i gradilo je drvene jedrenjake za trgovačku i ratnu mornaricu. Gradnja željeznih brodova, trgovačkih i ratnih, počela je pred I. svj. rat. Danas (tj. tada, šezdesetih) je to moderno brodogradilište sposobno za gradnju trgovačkih i specijalnih brodova do 8.000 t nosivosti. Tada su se u njemu gradili linijski teretno-putnički brodovi od 3.000 t nosivosti, obalni putničko-teretni brodovi od 1.000 Brt, specijalni brodovi za prijevoz stoke za 226 krupnih grla, riječno-pomorski brodovi od 1.100 t nosivosti, motorni remorkeri od 1.500 KS, parni remorkeri od 600 KS i patrolni brodovi od 200 t istisnine.

Kako je Pula još 1848. proglašena ratnom lukom, a nešto kasnije i središnjom lukom Austro-Ugarske monarhije, izgradnja brodogradilišta 1856. bila je logična posljedica. Već 1859. u njemu su se gradila veća ratna plovila a 1863. izgrađena su 3 suha doka. U tridesetoj godini svog rada brodogradilište je zapošljavalo oko 2400 radnika i gradilo drvene, zatim kompozitne i naposlijetku željezne brodove. Poslijeratni program (1945.→) obuhvaća proizvodnju i popravak svih vrsta brodova i proizvodnju brodskih motora svih veličina (licenca Burmeister & Wain).

Brodogradilište Viktor Lenac osnovano je 1896. (opet ne pod tim imenom) i obavljalo je sve hitne popravke na brodovima u riječkoj luci. Bavilo se i gradnjom manjih prevoznica za prijevoz vode i raznih drugih tereta, teglenica i nebrodskih proizvoda. Poslije II. svj. rata modernizirano je i prošireno, postavši glavnom remontnom bazom u zemlji. Poslove obavlja na riječkom lukobranu (Petra Drapšina). Manje brodogradilište Martinšćica, pripojeno Viktoru Lencu, predstavlja pogon za remont drvenih brodova, a specijalizira se i za gradnju manjih aluminijskih plovila.

Brodogradilište 3. maj proizvodi sve vrste teretnih brodova do 50.000 t nosivosti. Za proizvodnju brodskih motora do 20.000 KS otkupljena je licenca Sulzer. Kratko, da ne može biti kraće.

Brodogradilište Split osnovano je 1922. i u početku se bavilo isključivo remontom manjih brodova. Od 1931. brodogradilište se zamjetno proširuje i usmjerava na remont velikih plovnih jedinica i izgradnju manjih putničkih brodova i razarača. Tijekom II svj. rata brodogradilište je uništeno ali je odmah poslije rata osposobljeno za popravak potopljenih brodova i remont flote vraćene Jugoslaviji. 1948.-1953. građeno je novo brodogradilište, na pet puta većoj površini od predratnog, s deset puta više dizalica. Brodogradilište gradi i oprema putničke brodove do 35.000 BRT i sve tipove trampera, bulk-carriera i tankera do 50.000 TDW.

Tijekom vremena mala trogirska radionica za izradu i popravak manjih drvenih brodova porerasla je u suvremeno brodogradilište Jozo Lozovina – Mosor. Izrađuje tankere, teretne i putničko-teretne brodove do 8.000 TDW, putničke brodove do 5.000 BRT i specijalne brodove srednje tonaže, a, osim toga, popravlja i brodove svih tipova i veličina.

Sa slanog se prebacujemo na slatko. Od osnivanja, 1895, beogradsko brodogradilište Tito (za ime ista napomena kao ranije) remontiralo je plovne jedinice i gradilo manje drvene i limene plovne objekte, čamce, skele i dr. Nakon II. svj. rata gradi riječne i priobalne morske plovne objekte, s vlastitim pogonom ili bez njega. Od vodenog programa (poduzeće se bavilo i kopnenim, nebrodskim, aktivnostima) navodimo proizvodnju putničkih brodova, tegljača, motornih teretnjaka, tankova, brzih motornih čamaca, patrolnih čamaca, tankera, senkera, pletni, skela (trajekata), plovnih dizalica, ledolomaca, vatrogasnih plovila, jahti.

Knjiga o željeznicama, ha?

Bit' će i o njima zbora,
ali ploviti se mora!

Jane's World Railways / IHS Markit

Imam ovo, mislim da je 2012. godina (nisam siguran). Ima cca 3 kile, ako se ne varam.

Ima li zainteresiranih?

lappino je napisao/la:

Ima li zainteresiranih?

Cijena?

Štajaznam, recimo 100 kn nije fiksno. Doduše, prvo je trebam dopremiti u HR, drugi tjedan. Također ću onda dopremiti i gomilicu japanskih željezničkih časopisa.

Dakle vrijeme je da Pfaff nauči Japanski, za jezik bi se dalo još nekako (koni-či-va) ali za slova....

lappino je napisao/la:Štajaznam, recimo 100 kn nije fiksno. Doduše, prvo je trebam dopremiti u HR, drugi tjedan. Također ću onda dopremiti i gomilicu japanskih željezničkih časopisa.

Prodano (knjigica). Za časopise jednostavno nemam mjesta...

Evo mene opet. Tko je rekao da neću doći? I nastaviti? Ma, to su bila samo zlobna i lažna naklapanja. Pfaff je, vidim, još živ, pa ima tko pratiti temu. A i ne bi bilo lijepo prekinuti i ne ispuniti mu želju.

Razvodniste mi temu drugim idejama pa je osnovna misao ostala negdje daleko. No, sam sam si kriv, uzevši tako dugu pauzu. Sad će ipak javljanje biti učestalije i valjda ćete moći temu popratiti do kraja, sve predvidivo još ove godine. Valjda, rekoh.

Gdje smo ono stali?

Govorili smo o knjizi Mašinogradnja Jugoslavije

Jesmo l' došli do željeznica? Tek što nismo, na dobrom smo putu (prema putu koji vodi na put za tračnice, kako je to jednom u nas mudro rekla jedna sjedokosa gospođa). No, unatoč tome, neće vam biti dosadno. Jer, na redu je...

E, nije!

To je bilo zamišljeno, ali nisam vodio računa o neplaniranom odsustvu s foruma. Moramo se polako ufurati ponovo. Revitalizirajući temu svidjelo mi se još nešto ubaciti, bez obzira koliko da li razvodnjuje ili rajca, jer se u slijedeće primjere nećemo dublje upuštati. Kamo bi nas inače to odvelo?

Pro primo, ili kao prvo – za ilustraciju ranijeg suhoparnog naklapanja eto i spominjanog zrakoplova Utva.



Tu ćemo onda samo malo nabaciti i slavnu jugoproizvodnju poljoprivrednih strojeva (nesistematičan sam do boli!)



Slika nam kazuje prve jugoslavenske traktore, Zadrugar, koji su bili temelj mehanizacije domaće poljoprivrede. Dobar dio dijelova za njega korišten je iz proizvodnog programa kamiona Pionir – benzinski motor reduciran na 45 KS pri 2000 okreta, kasnije zamijenjen dizel motorom 034. Zajedno sa 17 poljoprivrednih oruđa tvorio je sustav Zadrugar-dizel s izvanrednim radnim činom i širokom primjenom. Zanimljiva je inačica s dodatnim parom zadnjih rešetkastih kotača protiv propadanja u duboko uzoranoj njivi. Slijedili su modeli 50/I i 50/II (motor 50 KS i jedna ili dvije pogonske osovine). Sve to proizvodila je Industrija motora Rakovica.

Moglo bi se još mnogo o tome, ali traktori nisu središnja tema razmatranja ovog foruma.

Spomenut ću još i tvornicu 14. oktobar iz Kruševca. Uz građevinske (razni bageri i transportne trake) i rudarske strojeve i uređaje razvijali su i proizvodnju traktora i gusjeničara s pripadajućim priključnim spravama. Slijedeće slike namprikazuju modele TG50 i TG160.





Kad već spomenuh gusjeničare, recimo riječ-dvije o tvornici Bratstvo iz Novog Travnika i njezinom traktoru gusjeničaru BNT-60, mase 5400 kg, s motorom perkins 63 KS (6 cilindra). Dodajmo i sliku.



Toliko za današnje zagrijavanje. A onda idemo na Crvenu Zastavu.

Oduševio me natpis: "Traktor gusjeničar točkaš". Ki je tu lud?

Crvena Zastava,

poduzeće osnovano 1853. kao tvornica topova i oružja srpske vojske. Rad na automobilima počeo je popravcima 1903. Planiranu proizvodnju vozila za vojne potrebe osujetio je I. svj. rat. U oba rata tvornica je srušena do temelja a poslije II. svj. rata posluje pod novim revolucionarnim imenom. Proizvodni program uključuje putničke automobile Zastava 600, Zastava 1100, Zastava 1800 i Zastava 2100, terenska vozila, kamionete 615 B i 1100 TK, kamionete za kruh i meso, furgon 1100 TF.

Osnovne odlike automobila Zastava 600: snaga 24,5 KS, brzina 100 km/h, potrošnja 6 l/100 km, korisna nosivost 4 osobe + 30 kg.



Osnovne odlike automobila Zastava 1100 B: snaga 43 KS, brzina 120 km/h, potrošnja 8 l/100 km, korisna nosivost 4 osobe + 50 kg.

Automobil tipa 1800 sa snagom 6-cilindarskog motora od 75 KS razvija brzinu od 150 km/h i raspolaže s 5-6 sjedala.

Terensko vozilo snage 63 KS razvija brzinu od 116 km/h uz potrošnju 12,1 l/100 km a prevozi 6 osoba i 50 kg tereta. Zanimljivo je terensko vozilo (prednja i zadnja vuča, reduktor, blokator diferencijala) sa specijalnom karoserijom koje glumi pokretnu servisnu stanicu za poljoprivredu (slike jok)

Ima zato slika proizvodnje kombija



Kratko i (da li?) jasno!