Ludog li svijeta

Paper prezident ...

Ekvivalent sportskom automobilu na morskoj površini? Prva stvar koja padne na pamet su gliseri, no postoji nešto bolje - i otkačenije. Već nekoliko godina tvrtka Innespace razvija plovila koja izgledom podsjećaju na morska stvorenja pod imenom Seabreacher. Ovim plovilom je moguće, osim vrtoglave brzine, izvoditi i trikove poput dupina
VEZANE TEME

Posebnost ovih plovila i činjenici da ih je u dvije godine proizvedeno tek stotinjak je to da se rade ručno - i po posebnim narudžbama. Time je donekle opravdana i cijena od minimalnih 80 tisuća dolara, koja bez problema naraste na preko 100 tisuća - ovisno o željama kupca.

Najsnažniji motor koji se može ugraditi u Seabreacher je onaj od 300 KS, iako je standard onaj od 260KS. Uparen s masom od svega 600 kilograma te perajama kojima se upravlja kao da je vozač u zrakoplovu, jasno je kako plovilo pored visoke brzine može izvoditi i trikove. Što je bitnije, 'nemoguće' je završiti na krivoj strani ili potonuti nakon što se i pri punoj brzini na bilo koji način zabije u morsku površinu.


Negativna strana priče je to što se za pogon koristi uobičajeni motor koji traži zrak pa Seabreacher ne može dugo vremena provesti pod površinom. Ukoliko bi se u njega ugradio električni motor, stvar bi možda mogla biti i atraktivna (i brza!) podmornica...
Tportal.hr

Dvojica mladića ukrala su u noći sa srijede na četvrtak autobus tvrtke iz Svilne kod Pleternice. Policija je dojavu u krađi primila jučer oko 5.30 sati i zatim uhitila dva mlađa muškarca nad kojima je provela kriminalističku obradu. Kako doznajemo, kradljivci su autobus najprije vozili ulicama požeškog naselja Sajmište te po zelenim površinama, oštetivši pri tom jedan automobil. Autobus je pronađen zabijen u nasip potoka Veličanka.

– Autobus je bio parkiran kod vozača u Požegi. On se sinoć kasno vratio s puta i rekao sam mu da ga ne mora vraćati. Mogu razumjeti da netko ukrade bicikl ili auto, ali autobus? - pita se vlasnik tvrtke Kristijan Bazina. Za pretpostaviti je kako su mladići autobus ukrali iz obijesti, želeći se malo provozati po nasipu i tako zabaviti. Iako to u PU požeško-slavonskoj nisu mogli potvrditi doznajemo kako je jedan od kradljivaca otprije poznat policiji, a navodno je i tek nedavno izašao iz zatvora. Prema riječima autoprijevoznika Bazine, pričinjena šteta na autobusu je oko 20 tisuća kuna.

Zloba do jaja. Pa se ti parkiraj na mjesto za invalide.
https://www.facebook.com/tuning.pruhonice/videos/820223404729264/

U engleskom gradu Bristolu, u okolini ZOO parka postoji parking kapaciteta za oko 150 automobila i osam autobusa. Punih 25 godina isti čovjek naplaćivao je parking. Cijena za automobile bila je 2,5 funte, a za autobuse 7,5 funti. I onda, jednog dana, nakon 25 godina redovnog dolaska na posao, čovjek se jednostavno nije pojavio.
Uprava ZOO vrta bila je prisiljena da kontaktira Gradsku upravu i da zatraži novog radnika parkinga. Međutim, Gradska uprava je odgovorila da nema nikakvu nadležnost nad ovim parkingom, nego da on spada pod nadležnost ZOO vrta. Uprava vrta je zatim obavijestila gradske čelnike da je radnik na parkingu bio njihov zaposleni, a ne zaposleni ZOO vrta. Onda je Gradska uprava obavijestila upravu ZOO vrta da među svojim zaposlenima nikada nisu imali radnika spomenutog parkinga.
Za vrijeme dok se ova rasprava vrtela u krug, čovek koji je radio na parkingu vjerovatno je ispijao koktele na nekom egzotičnom ostrvu, pošto je očigledno samovoljno instalirao aparat za naplatu parkinga.
Tako je on svakog dana naplaćivao nekoliko stotina funti dnevno, 25 godina bez prekida.
To znači da je za navedeni period zaradio više od pet miliona funti, a da niko ni dan danas ne zna kako se on zove.

Eberhard Schulz, dem osnivač Ingenierbüros für Styling, Design und Racing (skraćeno: Isdera), je još krajem 70-ih godina poželio napraviti
automobil po uzoru na one iz 30-ih godina ali sa novom tehnikom.
Napravio je nekoliko projekata poput Isdera Imperator 108i sa 8 cilindara tima poput krila, Comendatore 112i, elegantan super sportski auto
sa 12 cilindara brz 348 km/h.
116i ima 16 cilindara, u stvari 2 motora sa 8 cilindara od Mercedesa, svaki je od 5 litara, 300 konjića i puuno obrtnog momenta (900 nm).
Napred ispod haube dugačke 2 metra su motori, prednji pokreće prednje a onaj iza stražnje kotače (može raditi samo jedan, bilo koji od njih).
Za te žedne zvijeri treba i rezervoar sa 140 litara.

Bez obzira na dužinu od 560 cm auto (?) je samo dvosjed sa još jednim pomočnim sjedištem poprijeko iza prednjih.
Vozilo je predstavljeno na jednom auto-natjecanju ljepote (i luksuza) u Njemačkoj 2006 godine a o cijeni se ne govori (radi se o nekoliko miliona E)

Širom svijeta je stasala nova generacija generala koji jedva čekaju da isprobaju svoje igračke!
Ne misli se na tisuće, milijune pa i miljarde nevino stradalih ljudi, na ekološku katastrofu i upitnu budućnost čovječanstva?
Svi su uvjereni da će baš oni biti pobjednici, heroji slavljeni stoljećima a u stvari cijelo čovječanstvo će biti gubitnik!
Ovaj Kineski ratno-propagandni filmić me potaknuo na vapaj koji nažalost neće čuti (i nebi ni htjeli).  

Kad pogledaš tu bujicu žicera što dnevno pustoše centar grada i odnose sa sobom sve metalno i konvertibilno, svi u nemogućim problemima, s godinu dana neplaćenih računa, gladni kruha i deterdženta, na rubu samoubojstva, s tragičnim sjajem u očima i djecom koja nisu popila čašu mlijeka još od 2012.-te, stvori ti se neki neuhvatljivi osjećaj da ti promiče bitan dio žicerske slagalice. Odlučio sam vlastoručno provjeriti o čemu se radi. Obukao sam vrećastu trenirku, prljave tenisice, stao na Jelačićev trg i upalio štopericu. 60 minuta žicanja - koliko je to para?
Intelektualna i psihološka priprema za akciju jednosatnog žicanja po centru Zagreba trajala je ravno tri minute. Ne patim od obzira, nije mi neugodno naprasno prekinuti nečiju komunikaciju, ako me vidi netko koga poznajem – baš me briga. Žiceri su već odavno oguglali na tuđu percepciju i totalno se fokusiraju na biznis. Znači, tu smo negdje. Drugo – pristup. Odlučio sam biti što manje rječit, ne pretjerano šarmantan, i uletavati s najklasičnijim mogućim pitanjem: 'Oprostite, imate li 5 kuna, fali mi za sendvič?'.

5 kuna je zlatni rez malog i velikog iznosa, i što je najbitnije, kovanica je, pa je ne doživljavamo kao ozbiljan keš. Međutim, čudom matematike, samo četiri takve kovanice proizvode iznos od 20 kuna, koje u komadu teško da ćeš izvući iz nečijeg novčanika. Žicanje po kunu-dvije je nepotrebno rasipanje energije i zapravo idiotski. Netko tko bi ti dao pet, ovako će ti dati dvije kune i bez veze si potrošio raspoloženog klijenta. Onaj pak koji bi ti najviše dao dvije, dat će ti ih i ako tražiš pet, tako da ništa ne gubiš. Žicati drito deset kuna i više je prepotentno, mada može imati retoričku funkciju koju sam uspješno testirao. O tome malo kasnije.

OK, naumio sam brstiti bakšiš na četiri lokacije: Jelačićev trg, Tkalčićeva ulica, Cvjetni trg, Bogovićeva ulica i uletati svima od 9 do 99, muško, žensko, solo, u skupini. Ne zaustavljati one koji hodaju, nego isključivo ekipu u stanju mirovanja. Prvenstveno posjednute po terasama kafića, onda one na klupicama i eventualno dok čekaju tramvaj.

Nalazim se s fotografom Matejom. Dolazimo na Trg u 13:35. Okida fotku pod satom. Klap, akcija. Vraćamo se točno u 14:35. Još jedna fotka na istom mjestu. Sjedam sa strane. Iskrcavam lovu. Brojimo i dolazim do dražesnog zaključka: u Zagrebu se u sat vremena može užicati ravno 126,90 kuna.

Priznajte, fenomenalna satnica. Čovjeku dođe da poput sv. Franje napusti sve što je prije radio i ode u svijet, pardon, četvorni kilometar zagrebačkog centra i propovijeda o kusuru koji mu fali za sendvič. Tri sata dnevno druženja s dragim sugrađanima po strateški isplaniranim lokacijama, da se ne pojavljuješ prečesto na istom mjestu, i eto ti plaćice od oko 12.000 kuna mjesečno, što je za tipa kojem fali 5 kuna prilično fer kompenzacija.

Eureka. To je taj dio slagalice koji je nedostajao. Misterij kojeg ćutiš šestim čulom dok promatraš poduzetnu ekipu u obilasku stolova. To su vrlo moguće ljudi koji mjesečno natuku tri tvoje plaće i za duplo kraće radno vrijeme. Hrvatski san u destiliranom i koncentriranom obliku.
Nego, evo još malo cehovskih tajni za sve vas kojima usfali 130 kuna, a baratate sa slobodnih sat vremena. Prvo, gađajte grupe, pojedince tek iznimno. Ljudi se nevjerojatno vode tuđim obzirima i grupno su povodljivi. Većina situacija u kojima sam utržio najviše love sastojala se od uleta skupini ljudi od kojih bi većina odmahnula rukom, dok bi se jedan mašio novčanika. U tom trenutku pare bi mi iskrcali i svi ostali. Drugo, jednako daju i nedaju bogatiji i siromašniji. Ne bih tu previše diskriminirao mada sam u dva navrata dobio novčanicu od 10 kuna, premda sam tražio pet i to je bilo za stolom ekipe koja izgleda kao da im ne fali love u životu. Treće, dobro je imati par potpitanja ako ne upali prvo. Kada inauguralni ulet 'Oprostite, imate 5 kuna, fali mi za sendvič' ne bi proizveo profitabilnu reakciju, nastavio bih sa 'pa može i 4, 3, 2 , 1...još bolje ako imate kovanicu od nula kuna. Mislim da to svi imaju'. Ekipu treba zadržati s par rečenica, inače ostanu na početnom refleksu odbijanja. Barem polovica njih je posegnulo za lovom iako je ne prvu izgledalo da neće dati ništa. Četvrto, koristite smješak. Da parafraziram – tebe ne košta ništa. Njih, par kuna.

Žicao sam policajce. Gledali su me u nevjerici. Nisu dali ništa. Pitao sam beskućnika koji prodaje časopis 'Ulične svjetiljke'. Rekao je da ne bi dao nikome ni kunu. Pitao sam strance. Od petnaestak slučajeva, dala je tek jedna gospođa iz Norveške i tip iz Koreje. Majke s malom djecom... nema šanse. Muškarci i žene daju podjednako. Jedna me napala da ću to potrošiti na drogu. Drugoj curi sam se morao deset puta zakleti da ću stvarno kupiti sendvič. Tip u Tkalči me tražio da mu nešto otpjevam, razvalio sam par stihova od The Queena, svejedno mi nije dao. Najviše me se dojmo momak iz Rijeke koji je sjedio pod Jelačićevim kipom s većim rukasakom. Nije imao pet kuna sitno pa je išao po okolnim bircevima da mu razmjene. Nisam ga imao vremena čekati...

Da se razumijemo, žiceri su u debeloj moralnoj prednosti pred ostatkom nacije. Pojesti komadić svoga dostojanstva u zamjenu za prstohvat keša, deal je koji je potpisala većina hrvatske radne populacije. Za razliku od te većine koja svoj truli kompromis sakriva od očiju javnosti, žiceri ga javno demonstriraju. I sasvim pravedno, svoje dostojanstvo prodaju za puno veću lovu.
tportal.hr

Soldiers of the French special forces unit 13e RDP (13th Parachute Dragoon Regiment) during winter training (nadam se da ih vidite, trojica su)

Must have things ...











*****
Celu galeriju morete pogledat ovdeka

Čudesan svet zbunjoza ... ili, ne vjerujte svojim očima















*****
Celu galeriju morete tuteka razgledat

Jako zanimljivo "istraživanje" !

24sata je napisao/la:Nije šala: Selfiji su ove godine ubili više ljudi nego morski psi
Većina poginulih su ljudi stari između 18 i 22 godine. Četiri smrti su uzrok padova, a sljedeći vodeći uzrok smrti povezanih sa selfijima su vlakovi.
Možda zvuči nevjerojatno, no istraživanje je pokazalo da su selfiji neposredni uzrok više smrti ove godine nego napadi morskih pasa. Ovo je samo još jedno upozorenje da se moramo više usredotočiti na ono što nas okružuje, nego na zaslone mobilnih telefona.
Četiri smrti ove godine koje se povezuju sa selfijima uzrokovao je pad. Sljedeći vodeći uzrok smrti povezane sa selfijima su vlakovi gdje su ljudi stradali pokušavajući napraviti opasan selfie s vlakom u pozadini. Većina poginulih su ljudi stari između 18 i 22 godine.
Mashable prenosi kako su ove godine napadi morskih pasa završili kobno za osmero ljudi, dok su selfiji krivi za 12 smrtnih slučajeva.
Upravo zbog brojnih nesretnih slučajeva mnogi festivali i parkovi odlučili su zabraniti selfije ili bar selfie štapove.

http://www.24sata.hr/gadgeti/nije-sala-selfiji-su-ove-godine-ubili-vise-ljudi-nego-morski-psi-438611

'Čak' 50 riječi koje Eskimi koriste za snijeg, kako stvari stoje, postat će 'samo' 50 riječi. Naime, znanstvenici koji stvaraju novi škotski pojmovnik tvrde da su pronašli više od 400 riječi koje su Škoti upotrebljavali da opišu snijeg
Sastavljajući prvi škotski pojmovnik u povijesti, koji će obuhvatiti svaku riječ škotskog jezika od najranijih zapisa do danas, znanstvenici su otkrili 421 riječ za snijeg. Gotovo da ne možete zamisliti situaciju sa snijegom za koju Škoti neće imati riječ.

Tako će za kovitlajući snijeg upotrijebiti izraz feefle, za lagan snježni tuš reći će flindrikin, za vjetrom nošene kapi kiše ili pahulje snijega spitters, a za lepršajući snijeg snaw-pouther. Snaw-ghast će reći kad vide ukazanja u snijegu, a blin-drift je snježna vijavica.

Uoči online objavljivanja prvog dijela pojmovnika 23. rujna, piše The Guardian, sa Sveučilišta u Glasgowu su poručili da su Škoti sa svojim 421 izrazom pobijedili Eskime po broju riječi za snijeg.

Teorija o 50 različitih eskimskih riječi za snijeg pojavljuje se u Priručniku o sjevernoameričkim Indijancima koji je 1911. objavio antropolog Frank Boas, a dekonstruirao ju je 80 godina kasnije Geoffrey Pullum u svom Velikom eskimskom rječniku Hoax.

Osim u opisivanju vremenskih prilika, Škoti su rječiti kad je u pitanju sport, a prvo mjesto po broju izraza drži igra koja je generacijama popularna među škotskom djecom. Za pikulanje, klikeranje, igranje na franje ili špekulanje Škoti imaju 369 riječi, daleko više nego za nogomet ili golf.
tportal.hr

Jah, budalaaaa...

https://www.facebook.com/khaleejtimes/videos/10153116943357864/

 

Sve poslove koje ste mislili napraviti, obavite danas do kraja dana jer sutrašnji dan nećemo dočekati. Naime, voditelj na jednoj kršćanskoj radio postaji u Americi tvrdi da će se smak svijeta dogoditi – danas!

Voditelj Chris McCann do tog je zaključka došao temeljitim proučavanjem Biblije, pa je eBible Fellowship, online kršćanski radio čiji je McCann osnivač i voditelj, izdao ozbiljno upozorenje.

U sat vremena dugačkoj snimci i pripadajućem priopćenju pod nazivom 'Zašto je 7. listopad 2015. najvjerojatniji datum kraja svijeta', McCann nadugačko i naširoko obrazlaže svoju apokaliptičnu teoriju koristeći brojne citate iz Biblije.

'Prema onome što se može naći u Bibliji, doista se čini da je 7. listopada 2015. godine datum o kojem Bog govori kao o danu u kojem će čitav svijet nestati', kaže McCann.

Njegovo je predviđanje dijelom temeljeno i na ranijem predviđanju jednog drugog kršćanskog radijskog voditelja, Harolda Campinga, koji je rekao da će se 21. svibnja 2011. pojaviti procijep kroz koji će svi kršćani ući u raj.

'Svijet će prestati postojati! Zauvijek!', tom je prilikom rekao Camping.

No kako se to ipak nije dogodilo, malo je modificirao svoje predviđanje rekavši kako će se kraj dogoditi pet mjeseci kasnije, odnosno 21. listopada 2011.

Očito, ni to se predviđanje nije pokazalo točnim, no McCann misli da zna u čemu je problem. Kako kaže, taj 21. svibnja 2011. godine nije datum kraja svijeta, već datum početka Božjeg suda ljudima na Zemlji, a kako je 7. listopad 2015. točno 1600. dan nakon početka tog suda, jasno je da je to zapravo dan kad će svijet doći svome kraju.

Kako je prenio i Guardian, McCann vjeruje kako postoji 'vrlo velika vjerojatnost' da će se smak svijeta dogoditi baš 7. listopada i da postoji 'vrlo mala mogućnost' da se kraj ne dogodi baš tada.

Bilo kako bilo, iako prilično izvjestan, najavljeni Armagedon nema značajnijeg utjecaja na planove emitiranja programa postaje eBible Fellowship. Naime, kako stoji na njihovoj web stranici, za četvrtak – dakle, dan nakon smaka svijeta – predvidjeli su emitiranje čitanja Biblije i diskusiju nakon toga.

*****
Daklem ... ako se više nevidimo lijep pozdrav! Do sutra ujutro

Koji glupi amer ... ni nigde rekal rabi ča zet sa sobun , kakav zengvić, bocicu vodi, fajercak, kandelicu, kefu za dentijeru, par fudrini ... bilo ča.

Fanj mi je nedorečen oko oveg zmaka

Fudrini nikako - tr' će rabit obnovit čovječanstvo...

Ja a vač ćeš akvu spravljat? Va fudrini