Sličice Riječke pruge i Gorskog kotara

Još malo pa će se svi koji namjeravaju putovati vlakom slati na psihijatriju

Pa i nije ta cestovna povezava tako loša. Cesta od Ogulina prati prugu, jedino se do nje mora doći odvojkom u Gomirju, sasvim suvislom, iako zavojitom, ulicom Jove Stojanovića Brice ( ). Onda gore-dolje do Vrbovskog (u Ljubošini ionako nijedan vlak ne staje) i Lujzijanom do Moravica (želi li se u zamjenski autobus što više prenijeti ugođaj pruge, išlo bi se od Vrbovskog do Moravica uz nju Jelenskim jarkom, ali kolovoz baš i nije nešto). Druga je stvar što je od Ogulina do Moravica javni cestovni promet gotovo nemoguć. Busom (a dnevno su ih 2 ili 3) iz Ogulina do Karlovca pa onda nekim drugim, ako ga ima, do Vučinića a od tamo 3 km spusta hop noga za nogom u Moravice.

A zašto iz Delnica u Rijeku vlakom? Reci da ideš u bolnicu kojoj je željeznički kolodvor bliži od autobusnog.

Pfaff je napisao/la:... teta prometnica u Delnicama. Dugo smo se natezali jer njoj nije nikako bilo jasno zašto ja hoću u Rijeku vlakom

Pfaff je napisao/la:
PS: Ti radovi će navodno trajati do kraja rujna, a gdje to eventualno piše na HŽPP-ovom interpletu, nisam uspijo pronaći

Tja, tješi se da ni novi riječki gumenjak ne bu dotle završen. Ni savršen.

besposlenpop je napisao/la:Tja, tješi se da ni novi riječki gumenjak ne bu dotle završen. Ni savršen.

Ne diži mi tlak. Kad mi netko spomene taj projekt, hvatam se za pištolj. Žabica je savršena lokacija

Imali smo dvije curice u gostima pa smo malo išli kramati okolo...
Neko je otkrio da u Liču ima obiteljsko gospodarstvo Zeleni San koje ima razne zanimljive žižotinjke



Upad je 7 jevra po grlu. Nema olakšica za penziće (schmrtz!)



Ovaj se baš razbahatio



Mini-onjkači. Sve živine uglavnom blaguju i ne pokazuju neki interes za druženje i poziranje



Nekakve pjegave guske



Mešano razno: ljame, patuljaste koze, ono glavato je alpaka, a ima i jedan domaći tvrdoglafko



Nandu, emu' Vrag će ga znat...







U daljini ima jošte magaradi



Ozbiljno se nakanio zaprljati

Nekaki ružičasto-ciglasti golubovi



Kupio sam i par suvenira





Sad konačno imam svoje ljame pa se ne moram više lomatati s onim nikad uzgojenim ljamama iz Perua

Za bonus, evo kako mi je moja unuka s prijateljicom onomad otpjevala Ljama song

Ljamica je baš slatka, ali pogled na kabinu auta povlači pitanje - opet neki novi Pfaffmobil?

mladen_lucky je napisao/la:Ljamica je baš slatka, ali pogled na kabinu auta povlači pitanje - opet neki novi Pfaffmobil?

Neee, bijo sam vožen. U pitanje je neki vrancuski auto, a to u moju kuću neće...

Pfaff je napisao/la:
PS: Ti radovi će navodno trajati do kraja rujna, a gdje to eventualno piše na HŽPP-ovom interpletu, nisam uspijo pronaći

Ovdje piše https://www.hzinfra.hr/project/pruga-zagreb-gk-rijeka/

Zapravo, ovo nije neki remont, nego neki radovi uz prugu, a to da se brže gradi nego remontira je logično. Kad se gradi imaš cijeli dan gradilište samo za sebe i na miru si, a kad se remontira dobiješ nekih 7, 8 sati zatvora gdje moraš prvo dopremit sve na prugu, onda radit posel i sve to na kraju pospremit da se promet može dalje nesmetano odvijat, tak da kad se oduzme vrijeme potrebno za dovlačenje opreme i pospremanje, za posel i ne ostane puno vremena. Njemci to naprave tak da zatvore prugu na par mjeseci i neki vlakovi idu okolo dok neki uopče najdu, al dobro o njima nebi jer je odnos prema putnicima od strane DB-a daleko gori nego kod HŽ-a.

Kad se več nemre vozit vlakom uživo može ovak

Posjetio me danas poštar...
Ništa čudno, reći ćete, vrli moji štioci! Pa ljudi si odvajkada šalju poštom pošiljke. Istinabog, lijepih pošiljaka je sve manje - uglavnom dobivamo kojekake šikucije. E, ali ova je posebna.
Poslana je iz Požege (one naše) dne 16. tekućeg mjeseca što hoće rijet da je putovala cijelih dva tjedna



U vrijeme Kira velikog trebalo je pošti toliko vremena s kraja na kraj tada golemog Perzijskog carstva. Možda i manje, ne sjećam se više točno
Možda da prometni ministrant upregne kravicu u taljige pa krene dostavljati?

Stari radni oberholc je rashodovan, ali nije bačen - pretvorio se u inštalaciju, bolje rečeno, Spomenik Oberholcu

Kako vrijeme leti... a čini mi se da smo sličnu epizodu tek nedavno gledali.

Nešto brzo Pfaff dere te hlače kao da je klinac koji puzi na koljenima? (ili mu postaju pretijesne?)

borna je napisao/la:Nešto brzo Pfaff dere te hlače kao da je klinac koji puzi na koljenima? (ili mu postaju pretijesne?)

Radne 'laće traju u pravilu cca točno nešto oko godine dana. Sve ovisi o opsegu, tipu i intenzitetu radova. A na koljena se više ne spuštam jer se ne mogu dignuti

Da se zna: Pfaff ne kleči ni pred kim !!!

Golemi požar progutao pilanu u Mrkoplju.







A pilana je obnovljena pred točno godinu dana i uspješno je poslovala pa nije bilo razloga da izgori

Novinari, za sad, još ne traže Pedra ...

Pfaff je napisao/la:Golemi požar progutao pilanu u Mrkoplju.

A pilana je obnovljena pred točno godinu dana i uspješno je poslovala pa nije bilo razloga da izgori

Nisu htjeli plaćati usluge zaštite?

mladen_lucky je napisao/la:

Pfaff je napisao/la:Golemi požar progutao pilanu u Mrkoplju.

A pilana je obnovljena pred točno godinu dana i uspješno je poslovala pa nije bilo razloga da izgori

Nisu htjeli plaćati usluge zaštite?

Nije to (ovdje nemamo 'Ercegovaca). Zna se uzrok, prilično je učestalog tipa, ali ne bih o tom ovdje...

Sumračno stanje u selu mojem malom...

Mrkopaljska tvrtka želi se vratiti nakon velikog požara. Mobilna pilana stiže idući tjedan, puni kapacitet od 1. srpnja

Ove subote krećemo po mobilnu pilanu, a narednog tjedna ide se u njenu montažu, kaže vlasnik
MRKOPALJ – Polako, ali sustavno i po planu, teče oporavak nakon teškog požara koji je u potpunosti uništio tek godinu dana staru pilanu u Mrkoplju. Nakon što su na požarištu vatrogasni i policijski stručnjaci obavili sve potrebne istražne radnje i nakon što je ustanovljeno da je do požara došlo zbog kvara na električnim instalacijama, krenuli su radovi čišćenja izgorjele pilane i njenog okoliša. Ti su radovi, govori nam vlasnik Branko Liker, uspješno privedeni kraju i prostor je spreman za nove aktivnosti koje će uskoro i uslijediti.
Nova postrojenja
– Taj početni dio oporavka od velike nesreće smo, uz velik angažman i doprinos naših radnika, uspješno savladali i sad idemo na drugi dio posla, a to je pokretanje rada mobilne pilane. Ove subote krećemo po nju, a narednog tjedna ide se najprije u njenu montažu te, ako sve bude kako treba, i u početak njenog rada. Usporedo s tim obavljamo i sve potrebne aktivnosti vezane uz nabavu novih pilanskih postrojenja, odnosno stvaranje svih potrebnih uvjeta za izgradnju i uređenje prostora nove pilane. Kako stvari sada stoje, problema s nabavom novih strojeva neće biti, a kad je riječ o izgradnji nove zgrade, imamo obećanja građevinara da će taj dio posla biti gotov do 1. lipnja naredne godine. Ostvarimo li sve to po planu, onda će nam oko mjesec dana trebati da u te nove prostore smjestimo novu opremu, a to znači da bismo 1. srpnja 2025. godine mogli iznova krenuti s radom u punom kapacitetu – rekao je Branko Liker, naglasivši, naravno, da je riječ o najpovoljnijem mogućem scenariju za koji vjeruje i da će biti ostvaren.

Umireni radnici
Naravno, opreza u ovakvim situacijama nikad dosta pa svakako treba u obzir uzeti i često nimalo povoljne vremenske prilike u Gorskom kotaru, kao i neke druge potencijalno otežavajuće faktore kojih u hrvatskoj birokraciji uvijek ima previše. No, kad bi nova pilana počela raditi i koji mjesec kasnije od najavljenog srpnja 2025. godine, vjerojatno se nitko u Mrkoplju ne bi bunio. Slaže se s tim i načelnik Josip Brozović koji ističe zahvalnost prema vlasniku i rukovodstvu mrkopaljske pilane.

– Nedvojbeno je da je stanje sada puno bolje od onoga čega smo se svi bojali kad smo postali svjesni veličine požara. Mislim da se briga za radna mjesta i zimu bez mjesečne plaće javila kod svakog tko je u tom trenutku pomislio na mrkopaljsku pilanu. No, dan nakon požara vlasnik je umirio sve radnike najavom da neće biti otkaza i da će učiniti sve da se obnovi rad pilane. Tako je zaista i bilo, a koliko nama kao malom mjestu, u kojem je većina zaposlenih radila baš u pilani, ispunjavanje tih obećanja znači, ne treba nikome posebno pojašnjavati. Drago mi je i što su mnogi nakon onog početnog šoka bili spremni pružiti ruku pomoći, pri čemu bih istaknuo Županiju za koju znam da je spremala znatna izdvajanja. Kako stvari sada stoje, te pomoći vjerojatno neće trebati. Dio radnika nastavit će posao u Mrkoplju, dio će raditi u fužinskoj Drvenjači, a bez plaće neće ostati nitko i to je zaista velika stvar.
Naravno, sve ovo ne znači da se sada treba opustiti jer je posla pred vlasnikom i radnicima jako puno, a dolazi i zima tijekom koje nikad nije lako raditi. No, kad vidimo ovakve pozitivne i dobre reakcije, to nam svima dodatno daje snage da izdržimo i da naša pilana opet bude mjesto rada i zarade za brojne obitelji našeg kraja – zaključio je Brozović.
novilist

Imam ispod čekrka jednu štivicu od cca 2 metra nekih pocrnjelih lanjskih drva koja nikako da se prosuše. Prekrio sam ih ceradom s jednog unesrećenog gazebota kad su počele padati one diluvijalne kiše što im definitivno nije prudilo...
Danas sam tome odlučio stati na kraj!



Zelenu ceradu sam skinuo, a štivicu upristojio po visini i dužini



Ostalo je viška letava na kojima smo slagali ovogodišnja drfca pa sam ih odlučio staviti u funkciju.
Srećom sam kroz godine navukao puno kvalitetnog alata pa će ovo ispasti simpa hobi



Evo sam napravio krović dimenzija jednog od gaspinih samostana



Sad neće kisnuti, a ima prostora za brzosušeći propuh!

Hajde, skupite i ispucajte sve sličice Gorskog kotara dok još možete. Gorski kotar nekad je bio znan kao Hortus diabolicus, tajnoviti vražji vrt čiji su snježni vrhunci stotinama godina bili neosvojivi. Čini se da se upravo kreće ponovno u tom pravcu. Autocestom ćete kroz njega samo projuriti. Vlakom ga je iz Zagreba nemoguće obići u jednom danu, a da nešto i vidite, ne samo sličicu riječke pruge i Gorskog kotara na kolodvoru s kojeg ćete se odmah po prispijeću  vratiti natrag. Ako ne bude kašnjenja.

Gorski kotar svakako vrijedi posjetiti i temeljito ga istražiti. To podrazumijeva duži boravak u njemu. Ali gdje? Pripremajući svoje pohode za narednu sezonu  ostao sam zgrožen nemogućnošću odn. velikom ograničenošću duljeg boravka. Može se odsjesti u Ravnoj Gori, to je nekako na rubu. Onda imamo Planinarski centar na Petehovcu u kojem možemo zaboraviti jednostavne večernje izlaske jer oko njega samo šuma. Hotel Risnjak u Delnicama se renovira. Nekad davno bio je u Delnicama i hotel Petehovac. Planirani hotel Sport ostao je samo na dobroj ideji. Tu su još i sobe Centar. Ali, treba negdje i jesti. Hotel Mance u Brodu na Kupi je životario, pitanje radi li još. Motel/pansion Risnjak u Crnom Lugu je zatvoren. Daleko na sjeveru imamo Gorski kotar pansion u Kozjem Vrhu kod Prezida. A davno je bio i hotel Snježnik u Gerovu. I onda nam ostaje hotel Bitoraj u Fužinama, pa i pansion Potok u Vratima. Ima i butik hotel Japodi u Pfaffendorfu, ali na suprotnom kraju od opjevanog gospodarstva. I to je to. Apartmane u kojima si sam moraš pripremati hranu isključujem. Isto i hostele te prenoćišta sa zajedničkim sanitarijama (kako sam se pogospodio, a nekad mi je to bilo normalno - doduše, prije 50+ godina). I umjesto da se ulaže u turizam koji bi donio tome kraju dosta dobroga (vjerojatno i lošeg, u obliku onečišćenja i uništenja prirodnog bogatstva koje u takvim slučajevima ne znamo sačuvati, podilazeći hirovima gostiju). Smještaj 2 boda. Prometna povezanost 0 bodova. Prateći sadržaji: slabo. Fužine su donekle svjetla točka. Vidjet ćemo što će biti dogodine, hoće li možda nešto nenadano profunkcionirati.

Sa sjetom se sjećam nekadašnjih putovanja kroz Gorski kotar do mora
Dok su djeca bila mala nije nam se nikud žurilo, znali smo i nekoliko puta stati u nekom restoranu/odmorištu
da se malo prošetamo ili pojedemo nešto. Upoznali smo ih gotovo sve, kažem gotovo jer ih je bilo puno.
    Obično smo stali tamo gdje nije bilo gužve, bilo ih je i skromnih ali zato čistih i jeftinih.
Pred koju godinu sam radi prijevoza većeg tereta išao polakše starom cestom i pogled na gotovo sve zatvorene
restorane me ojadio. Je li Skrad sa svojim restoranom i prenoćištem još otvoren, dok sam vodio turističke autobuse
na Kvarner obavezno bi tamo stali na ručak? Vozač i ja kao vođa puta smo imali besplatne obroke po želji
   
Pogledao sam na net i otkrio stvarnost:
Skrad, restoran sa mogučnošću preinake u starački dom ili slično (prodaja)
Cijena 310.000 €   link
Motel/restoran na Mrežnici još radi, našao sam na netu jedan kritičan osvrt- link

borna je napisao/la:Motel/restoran na Mrežnici još radi...

Kakvoj sad Mrežnici, mi smo to uvijek zvali "Motel Dobra"? BTW, lokalitet se zove Jarče Polje

Ta krčma je imala zlatne trenutke kad su se autobuseri nešto pokarabasili s restoranom u Skradu pa su linijaši imali pišpauzu na Dobri. Kasnije je sagrađeno odmorište u Severinu pa su svi ostali otišli u lijepa spominjanja