Njam, njam ...

Nastavljam sa receptima iz teme blendologija. Ovog puta nećemo o zdravoj prehrani, nema voća i povrća, nego samo sirovog mesa i puno začina.

Tatarski biftek prema legendi, potječe od Tatara, konjanika koji su ispod sedla stavljali filete sirovog mesa kako bi ga omekšali, te kako bi ga temperatura konja lagano termički obradila.

Uobičajen ritual kod pripreme ovog jela je da se tatarski biftek uvijek priprema pred gostima. Također, meso se kosa nožem na dasci, a zatim mješa sa dvije vilice dok se ne dobije jednolična smjesa slična pašteti. Kako ja baš nisam vičan tome, a i nemam živaca pola sata drljat po padeli, iskoristio sam blender. 

Potrebni sastojci:
750 g junećeg bifteka- juneći file, odnosno biftek, najmekši je i najfiniji komad junećeg mesa (i najskuplji, oko 180- 200 kn/kg)
1/2 kapule
2 češnja češnjaka
2 svježa jaja
kapari
2 kisela krastavca
worchester
tabasco
senf
sol
papar
2 slana inćuna
konjak


Umjesto kosanja nožem....


Po pravilu, pomješaju se začini, a zatim se meso podijeli u dvije hrpe i jedna po jedna hrpa mesa umješa u začin. Ja sam začine dodao u pola količine mesa, a nakon što se to izmješalo, dodao i drugu polovicu mesa. Tehnički gledano, nema neke razlike.  


Izmiksano. Ovako u blenderu ispadne malo kremastije nego mješano na ruke.


Kruh se prepeče i na još topli krug se namaže maslac i zatim biftek.


Dobar tek!

LLeon je napisao/la:... meso se kosa nožem na dasci ...

... više-manje ... pravi majstori će sastrugat sa jako oštrim nožem (i pritom odmah odstraniti žilice iiz mesa). Istina, za to treba malo više vremena i malo više snage u rukama ali i dosta prakse.

Da me ne shvatiš krivo, ni blender nije loša opcija (al' ruka je ruka !

dida je napisao/la:Da me ne shvatiš krivo, ni blender nije loša opcija (al' ruka je ruka !

Sve ok! Odmah sam se ogradio od ručnog rada.  

LLeon je napisao/la:Kako ja baš nisam vičan tome, a i nemam živaca pola sata drljat po padeli....

LLeon je napisao/la:Sve ok! Odmah sam se ogradio od ručnog rada.  

...   

I ja bi s guštom pojeo par feta ovog bifteka, nisam već odavno, a i u restoranima je postao pravi raritet, zbog kvarljivosti i slabe prodaje.

Narcis je napisao/la:I ja bi s guštom pojeo par feta ovog bifteka, nisam već odavno, ...

... a da se izorganiziramo pa napravimo kakav domjenak u prirodi (dolaze topliji dani ...)

Nije loša ideja, nije loša   

Naravno da nije, ako mogu zagrepčani i zagorci (sad već tradicionalno) hodočastit do Bedekovčine što mi nebi mogli negdje na "našem" terenu (a fala Bogu imamo i gdje, samo se moramo organizirat)

Hrvatske šume donijele su novi Pravilnik o korištenju nedrvnih šumskih proizvoda i cjenik nedrvnih šumskih proizvoda, kojima se, između ostalog, utvrđuju uvjeti za sakupljanje šumskih plodova, gljiva, biljaka za prehranu te ljekovitog, aromatičnog i začinskog bilja, kao i cijene

Sakupljanje šumskih plodova u državnim šumama dopušteno je samo uz prethodno pribavljenu dozvolu nadležne šumarije na čijem se području obavlja sakupljanje, a u kojoj su specificirane površine i vrijeme sakupljanja željenih šumskih plodova, piše Glas Istre.

S obzirom na to da je sezona šparoga u punom jeku, valja istaknuti da za branje šparoge u državnim šumama za vlastite potrebe, a limit je do dva kilograma dnevno, treba ishoditi dozvolu koja vam odgovara - dnevnu, vikend, tjednu, ili mjesečnu. Za mjesečnu dozvolu treba izdvojiti 150 kuna, za tjednu 70 kn, za vikend 20 kuna, a dnevna iznosi 10 kuna bez PDV-a.

Za komercijalne potrebe treba se vratiti u šumariju, prijaviti količinu i još dodatno platiti tri kune po stručku od 40 komada šparoga. Ovo je vrlo važno jer su već počele kontrole komercijalnih sakupljača šparoga, a navodno i agroturizama.

Iako sezona bijelih tartufa počinje sredinom rujna, nije naodmet istaknuti da po novom cjeniku cijena sezonske dozvole za sakupljanje komercijalnih vrsta gljiva u državnim šumama, a to su tartufi, iznosi 1.360 kuna, mjesečne 680, tjedne 400, a dnevne 160 kuna. Sve su to cijene bez PDV-a.

Kao u slučaju šparoga, komercijalni sakupljači trebaju se vratiti s ubranom količinom tartufa, platiti naknadu po kilogramu i dobiti popratnicu. Naknada po kilogramu iznosi 160 kuna za bijele tartufe, a 40 kuna za sve ostale vrste tartufa.

Vegatarijanci su, prema istraživanju znanstvenika s Medicinskog sveučilišta u Grazu generalno manje zdravi od osoba koje konzumiraju meso i mesne proizvode, unatoč tomu što u organizam unose manje količine alkoholnih pića, rjeđe su pušači i fizički su aktivniji od svojih prijatelja "mesoždera", prenosi britanski list Independent.
Nakon istraživanja provedenog na 1320 ispitanika austrijski su znanstvenici ustvrdili da osobe koje su iz svoje prehrane izbacile meso i mesne proizvode imaju više izgleda za razvoj fizičkih i mentalnih bolesti, da im je opća kvaliteta života lošija te da češće trebaju liječničku pomoć, unatoč, globalno gledajući zdravijem načinu života.
Iako prehranu vegetarijanaca čine namirnice s manje zasićenih masnoća i kolesterola uslijed većeg unosa voća, povrća i proizvoda od cjelovitog zrnja, istraživanje pokazuje da su skloniji riziku od pojave raka, alergijama i mentalnim oboljenjima poput depresije i tjeskobe.
U istraživanju je sudjelovalo 330 vegetarijanaca, 330 osoba koje su ponekad konzumirale meso ali zato veću količinu voća i povrća, 300 osoba koje su se hranile uravnoteženo, no konzumirale su manju količinu mesa i 330 onih u čijoj je prehrani meso bilo visoko zastupljeno.
Vegetarijanci su konzumirali manje količine alkohola, a indeks tjelesne mase bio im je niži, no unatoč tomu opće psihičko i fizičko zdravstveno stanje bilo im je lošije. Sličan rezultat pokazao se i kod osoba koje su konzumirale manje količine mesa. Ustanovljeno je da su osobe koje su se hranile "zdravije" rjeđe odlazile na preventivne sistematske liječničke preglede te češće izbjegavale cijepljenja, što može biti jedan od uzroka njihova lošijeg zdravstvenog stanja.
Ekipa austrijskih znanstvenika koju je predvodila epidemiologinja dr. Nathalie Burkert odbacila je sve sugestije prema kojima je njihova studija tek reklama za mesnu industriju. Dr Burkert je rekla i kako je potrebno provesti dodatna istraživanja da bi se ustanovilo što je uzrok ovakvim rezultatima.

Situacija je vrlo ozbiljna ... čak bi rek'o upozoravajuća!





Ja bi se posebno koncentrir'o na ovaj dio ...


... prekomjerno ispuštanje dovodi do stakleničkog efekta i zato nam priroda i divlja i uzvraća ovakvim šašavim vremenom!

Trešnje ili višnje savršeno se slažu s kremom od sira i pravo su osvježenje za slatka poslijepodneva
z kuhinje Ljiljane Nieder izašla su brojna slatka (i slana) mala remek-djela, a njezine odlične i do u detalje objašnjene recepte možete pronaći na stranici ljiljananieder.com i na Facebooku.

Potrebni sastojci

maslac: 170 g
šećer: 140 g
vanilin šećer: 1 vrećica
jaja: 3
brašno: 170 g
kakao u prahu: 3 žlice
prašak za pecivo: 1 ½ žličica
mlijeko: 50 ml
trešnje: 600 g ili višnje iz kompota: 350 g

Krema
maslac: 70 g
šećer: 140 g
vanilin šećer: 1 vrećica
jaja: 4
škrobno brašno Gustin: 60 g
puding s okusom vrhnja ili vanilije: 1 vrećica
nemasni svježi sir: 750 g

Preljev
sok od višanja: 3 dl
preljev za voćne torte: 1 vrećica
Priprema

Oprati i prepoloviti svježe trešnje te izvaditi koštice ili staviti višnje iz kompota u cjedilo da se ocijede.

Za tijesto: Zagrijati pećnicu na 180 °C. Lim za pečenje (33 x 25 cm) namazati uljem i dno prekriti papirom za pečenje. Kremasto izraditi maslac, šećer i vanilin šećer. Dodavati jedno po jedno jaje, neprestano miješajući. Izmiješati brašno, kakao i prašak za pecivo i postepeno dodavati masi od jaja. Na kraju umiješati mlijeko. Istresti tijesto na lim i izravnati. Očišćene trešnje ili ocijeđene višnje raspodijeliti po tijestu. Trešnje ili višnje prekriti kremom od sira, izravnati i staviti peći u zagrijanu pećnicu oko 60 minuta. Nakon 30-40 minuta prekriti kolač papirom za pečenje ili aluminijskom folijom da ne potamni jako. Ostaviti da se ohladi te preliti pripremljenim preljevom.

Krema od sira: Kremasto izraditi maslac, šećer i vanilin šećer. Odvojiti žumanjke, a bjelanjke čvrsto izraditi s malo soli. Dodavati žumanjke jedan po jedan izrađenom maslacu, neprestano miješajući. Škrobno brašno, puding i sir dodati maslacu i žumanjcima te dobro izmiješati. Na kraju dodati čvrsti snijeg od bjelanjaka i lagano umiješati metlicom za snijeg. NE mikserom! Kremu staviti na trešnje i peći kako je prethodno napisano.

Preljev: Preljev za tortu izmiješati s 3 dl soka od višanja i skuhati prema uputi. Preliti kolač
preljevom i ostaviti preko noći u hladnjaku. Pola sata prije serviranja izvaditi iz hladnjaka, narezati i ukrasiti po želji šlagom i trešnjama.

U ovom se kolaču umjesto brašna koriste mljeveni lješnjaci, a aromu mu daje liker od badema
z kuhinje Ljiljane Nieder izašla su brojna slatka (i slana) mala remek-djela, a njezine odlične i do u detalje objašnjene recepte možete pronaći na stranici ljiljananieder.com i na Facebooku.

Potrebni sastojci:
tamna čokolada za kuhanje: 200 g
jaje: 7
maslac: 160 g
šećer: 175 g
sol: prstohvat
mljeveni lješnjaci: 400 g
prašak za pecivo: 2 žličice
amareto, liker od badema: 4 žlice
voda: 1 dl
liker od badema: 3 -4 žlice
punomasno vrhnje 24% m.m.: 750 g
vanilin šećer: 3 vrećice
mango: 3 kom, oko 800 g
Priprema

Jedan duboki lim za pečenje (oko 36 puta 30 cm) namazati uljem i posuti brašnom. Pećnicu zagrijati na 200°C.

Za tijesto: čokoladu fino naribati. Maslac, šećer i prstohvat soli kremasto izraditi. Žumanjke dodati i izmiješati. Lješnjake i prašak za pecivo izmiješati te zajedno s čokoladom i likerom dodati masi od žumanjaka i kratko promiješati. Bjelanjke čvrsto izraditi i postepeno dodavati tijestu (lagano metlicom za snijeg umiješati). Tijesto istresti u lim, izravnati, posuti s pet dag lješnjaka u listićima i staviti peći oko 25 minuta u prethodno zagrijanoj pećnici. Pečeni biskvit ostaviti 15 minuta u ugašenoj, otvorenoj pećnici. Zatim izvaditi na rešetku i ostaviti da se potpuno ohladi.

Za preljev: 1 dl vode i liker izmiješati i kolač preliti.

Za kremu: punomasno vrhnje (24% m.m.) ili mileram (25%) m.m. kratko mikserom izraditi, dodati vanilin šećer te biskvit namazati. Mango oguliti, odvojiti od koštice, narezati na male kockice i poslagati po kremi. Kolač ostaviti preko noći u hladnjaku.

Potrebni sastojci:

maslac: 100 g
šećer: 60 g
brašno: 200 g
jaje: 1
prašak za pecivo: na vrh noža
mahuna vanilije: 1
jaje: 1
svježi sir: 500 g
šećer: 130 g
grožđice: 100 g
skuhani puding od vanilije: 130 g
limun, korica: 1
jaje: 4
maslac: 160 g
šećer: 150 g
skuhani puding od vanilije: 370 g
listići badema: 50 g
šećer u prahu
Priprema

Puding od vanilije skuhati po uputi i ohladiti.

Za prvo tijesto: Maslac sa šećerom izraditi, dodati brašno, jaje i prašak za pecivo. Tijesto dobro izraditi. Zamotati u foliju za očuvanje svježine i ostaviti u hladnjaku oko 1 sat. Jedan lim za pečenje (26 x 26 cm) namazati uljem i posuti brašnom. Tijesto staviti u lim za pečenje i razvaljati s malim valjkom za tijesto ili čašom. Nabockati vilicom, prekriti papirom za pečenje i obilno nasuti suhe mahunarke (suhi grašak, slanutak, leće ili nešto drugo) – to se zove slijepo pečenje - i staviti peći oko 10 min. na temp. 180 °C. Pečeno tijesto izvaditi iz pećnice i papir s mahunarkama ukloniti.

Za drugo tijesto: Mahunu vanilije po dužini zarezati i nožem ostrugati srž. Svježi sir, jaje, šećer, srž vanilije, grožđice, 13 dag kuhanog pudinga i fino naribanu koricu od 1 limuna dobro izmiješati. Staviti na pečeno tijesto i glatko izravnati.

Za treće tijesto: Žumanjke zajedno s maslacem i šećerom pjenasto izmiješati. Preostali kuhani puding (37 dag) postepeno dodavati žumanjcima, miješajući. Bjelanjke čvrsto izraditi, dodati masi od žumanjaka i metlicom za snijeg lagano umiješati. Tijesto od jaja izliti na tijesto od sira, posuti štapićima ili listićima badema te staviti peći oko 1 sat na temp.180 °C. Kolač mora biti svijetao odozgo, odnosno ako počne dobivati pretamnu boju, prekriti ga papirom za pečenje. Pečeni kolač ostaviti da se ohladi. Prije serviranja kolač narezati i obilno posuti šećerom u prahu.

Dok nam se Pfaff ne smiluje ........

Se ča van rabi za jenu dobru seljačku pitu od pora i skute ........



Srdačan pozdrav !

Nova studija provedena u Sjedinjenim Državama pokazala je da između 20 i 32 posto ribe koja se uvozi u ovu zemlju dolazi iz ilegalnog, piratskog ulova. Situacija u svijetu je slična, a u našim restoranima još i gora

Znanstvenici upozoravaju da je to velik problem jer uvoz ilegalne ribe otežava kontrolu nad pretjeranim izlovom, ali i mogućnost kupaca da saznaju odakle im stiže i kakve je kvalitete hrana koju jedu.

Izvješće objavljeno u časopisu Marine Policy temelji se na podacima prikupljenim 2011. godine. Prema njemu, najveći udio u crnoj statistici otpada na tunu koja se uvozi iz Tajlanda. Slijede je kolja i losos iz Kine, a potom tuna iz Filipina, Vijetnama i Indonezije. SAD također uvozi značajne količine ilegalno ulovljenih hobotnica iz Indije, rakova iz Indonezije te škampa iz Meksika, Indonezije i Ekvadora.

Što je to ilegalno ribarenje?

Piratskim ribarenjem smatra se izlov koji se ne prijavljuje vlastima ili se obavlja na način kojim se krše zakoni o ribarskoj opremi i kvotama. Autori američke studije upozoravaju da ono šteti tržišnom natjecanju, poštenim ribarima i ekonomiji priobalnih krajeva, a nerijetko je povezano s međunarodnim kriminalom kao što je primjerice rad u ropskim uvjetima.

U izvješću se procjenjuje da između 13 i 31 posto sve morske hrane na svjetskom tržištu dolazi iz ilegalnog izlova. Takve aktivnosti značajno povećavaju pritisak na riblji fond u kojem se već sada 85 posto vrsta lovi do bioloških granica ili čak preko njih.

Stručnjaci ističu da uvoznici nisu nužno svjesni iz kojih izvora stižu plodovi mora. Prije svega oceani su golemi pa ih je vrlo teško nadzirati. Usto pirati često isplovljavaju pod jednom zastavom i imenom na brodicama, love ribu u vodama u kojima ne postoji snažna kontrola, a ulov prodaju pod drugim imenom i zastavom na nekom udaljenom odredištu.
Situacija je slična i u Hrvatskoj

U Hrvatskoj do danas nije provedena slična studija. Hrvati jedu relativno malo ribe pa je ribarstvo jedna od rijetkih grana privrede u kojoj bilježimo nešto veći izvoz od uvoza. Međutim poznata je činjenica da izvozimo kvalitetnu i skuplju ribu dok uvozimo jeftinije plodove mora koji su nerijetko dvojbene kvalitete i podrijetla.

Tako primjerice uvozimo zubace, listove, orade i škarpine iz Afrike, Albanije i Novog Zelanda, svježu tunu iz Indije i Šri Lanke, smrznutu iz Tajlanda i Tajvana, grdobine iz Namibije i Farskih Otoka, riblje filete iz Vijetnama, Kenije, Ugande, Tanzanije i Filipina, kozice iz Bangladeša, Kube, Nikaragve i Gvatemale, jastoge iz Singapura, a lignje iz Indije, Južne Koreje i Indonezije.

Uvezena riba ponekad predstavlja opasnost i za zdravlje. Poznat je slučaj iz 2012. godine, kada je Ministarstvo poljoprivrede naredilo povlačenje s hrvatskog tržišta dviju vrsta tune, obiju s Tajlanda, nakon što je utvrdilo da proizvodi predstavljaju rizik za zdravlje potrošača.

Ilegalno se lovi i u Jadranu

Mato Oberan, jedan od čelnih ljudi hrvatskog Ceha za ribarstvo i marikulturu, kaže da se zna da je dosta ribe iz uvoza ilegalno ulovljeno, ali i da nelegalnog izlova ima i u Jadranu.

'Oko 50 posto kvalitetne i skupe oborite ribe za potrebe naših restorana stiže s crnog tržišta', kaže Oberan.

'Riječ je uglavnom o ulovu i prodaji ljudi koji nemaju ovlasti, odnosno dozvole za takve aktivnosti. Više puta upozoravali smo na to da oko 50 posto kvalitetne ribe u restoranima dolazi s crnog tržišta. To je svakako pritisak na riblji fond, a ribe je u svijetu sve manje. Naša riba nije nekvalitetna, a Talijani čak preferiraju istočne obale Jadrana jer je ovdje riba, zbog pritoka slatke vode, morskih struja ili hrane koju konzumira, jedna od najukusnijih na Sredozemlju', objasnio je naš sugovornik.

Oberan upozorava da dobar dio problema proizlazi iz nedostatka kvalitetnih zakona bez kojih nema ni dobre kontrole.

'Tome pogoduju manjkavi zakoni i gospodarska situacija. Ako netko ima malu plaću, nekoliko tisuća kuna, logično je da će potražiti dodatnu zaradu u ribolovu. Primjerice zakon određuje da se riba ulovljena u malom, sportskom i rekreacijskom ribolovu ne može stavljati na tržište. Sportski ribolovac smije dnevno uhvatiti do pet kilograma ribe. No nemoguće je kontrolirati hoće li ona završiti u restoranu. Postojao je pokušaj da se kod nas uvede pravilo kakvo vrijedi u Europskoj uniji - da svi restorani moraju nabavljati ribu na veletržnicama te da se ona ne smije kupovati gotovinskim plaćanjem, međutim on se zbog raznoraznih lokalnih interesa vrlo brzo izjalovio', zaključio je naš ribar.

Ako se u Jadranu uskoro ne stvori mreža zona u kojima bi ribarenje bilo zabranjeno, brojne vrste riba, kojih je iz godine u godinu sve manje, mogli bismo uskoro gledati samo u muzejima, a ribarenje kao grana privrede moglo bi nestati, složni su i ribari i ekološki aktivisti i stručnjaci
Hrvatski ribari tvrde da, unatoč sve boljoj opremi, posljednjih godina u potrazi za ribom svojim brodicama moraju odlaziti sve dalje. Dok su je nekada mogli naći na pola sata od obale, danas moraju putovati po dva sata i više.

Stručnjaci kažu da se prema ribarstvu, ako želimo da bude održivo, moramo odnositi kao prema kamatama u banci. Ako trošimo više nego što dobivamo od kamata, izvor financiranja će presahnuti. Stoga je, smatraju, jedino rješenje uspostavljanje cijele mreže područja u kojima bi ribarenje bilo zabranjeno. U tim zonama riba bi se nesmetano mogla razmnožavati i razvijati, a kada migrira u druge krajeve u kojima je ribarenje dozvoljeno ribari bi profitirali – ribe bi bilo više i ona bi narasla mnogo veća.

Kako ribari gledaju na tu situaciju, koja su moguća rješenja za obnovu ribljeg fonda i ribarstva u Jadranu, te što reći prijateljima kad se netko potuži da je riba na tanjurima sve manja možete saznati u priloženom petominutnom videu 'Mali vodič za velike ribe', koji je snimila nevladina ekološka udruga iz Splita 'Sunce'.

Budući da je Hrvatska u prvom globalnom istraživanju zdravlja mora dobila relativno nisku ocjenu - zauzela je 64 mjesto u studiji koja je obuhvatila 171 zemlju - pokušali smo od našeg stručnjaka za more i ribarenje dobiti neka tumačenja te doznati koji su mogući razlozi ovakvog rezultata
straživanje Indeksa zdravlja mora provela je američka organizacija Conservation International, a njezini su stručnjaci u obzir uzeli 10 čimbenika koji su bodovani od 0 do 100: 1 morska hrana; 2 mogućnosti obrtničkog ribarenja; 3 prirodni proizvodi poput nafte, plina i ruda; 4 očuvanje staništa koja apsorbiraju CO2; 5 zaštita priobalja; 6 kvaliteta života i gospodarstva u priobalju; 7 turizam i rekreacija; 8 doživljaj mjesta i osjećaj identiteta; 9 čistoća vode; 10 bioraznolikost.

Hrvatska je najviše bodova dobila u kategorijama čistoće vode 82, bioraznolikosti 89, i mogućnosti obrtničkog ribarenja 86, a najmanje u kategorijama morske hrane 17, doživljaja mjesta 44 i, što je zanimljivo, turizma i rekreacije 24. U kategoriji kvalitete života i gospodarstva u priobalju ocijenjeni smo solidnim 71 bodom, a u kategorijama apsorpcije CO2 i zaštite priobalja nismo ni ocjenjivani. U kategoriji prirodnih resursa dobili smo također slabašnih 49 bodova.

Susjedna Slovenija, koja je zauzela visoko 18 mjesto dobila je u kategorijama hrane, bioraznolikosti i čistoće vode sličan broj bodova, u turizmu značajno manji – samo 7, no u više je kategorija puno bolja od nas – u kvaliteti života i gospodarstva u priobalju dobila je maksimalnih 100 bodova; u prirodnim proizvodima 98, a mogućnostima obrtničkog ribarenja 94.

Dr. Damir Viličić, profesor na biološkom odsjeku PMF-a u Zagrebu kaže da je loša ocjena u kategoriji hrane očekivana, jer su stručnjaci vjerojatno u obzir uzeli ukupnu biomasu ribe i druge morske hrane koja se lovi u našim vodama.

'Kod nas uz obale struji čista oligotrofna voda iz istočnog Mediterana u kojoj nema puno hranjivih tvari. Mi uz obale nemamo ni velikih gradova koji bi u more ispuštali veće količine hranjivih tvari. Konačno, rijeke koje se ulijevaju u Jadran sve su krške i također su siromašne hranjivim tvarima. Zbog toga mi imamo dosta malo plave ribe, ali u usporedbi s Talijanima ipak više bijele ribe. Imamo, dakle, čisto i bistro, ali siromašno more', rekao je naš stručnjak.

Prema Viličiću obnavljanje voda može biti brzo i u siromašnim i u bogatim vodama, međutim konačna količina ribe u siromašnim ne mora biti velika. 'Mi smo u tome dosta slični tropskim morima. Naravno, u tropskim morima postoje i koraljni grebeni koji su izuzetno produktivni, dok je otvoreni ocean siromašan. Iako ne lovimo koliko i Talijani, čak i ovo što lovimo ne zadovoljava naše potrebe. Stoga ćemo uvijek ostati gladni ribe ako nećemo razvijati marikulturu', istaknuo je prof. Viličić.

Bolja ocjena Slovenije u kategoriji kvalitete života i gospodarstva u priobalju razumljiva je, jer naša sjeverna susjeda ima općenito uspješnije gospodarstvo.

Prof. Viličić kaže da što se tiče obrtničkog ribarenja Slovenci imaju više reda i zakonske uređenosti pa je možda to razlog zbog kojeg su dobili bolju ocjenu.

Najnejasnija u ovoj priči ostaje ocjena u kategoriji prirodnih resursa, odnosno kako su u njoj Slovenci dobili više bodova od nas. Naime, poznato je da Jadran nije naročito bogat ni plinom, ni naftom niti rudama, međutim čak i ono malo izvora koji se eksploatiraju gotovo je isključivo u hrvatskom vlasništvu. Moguće je da su Slovenci tu više bodova dobili zahvaljujući boljoj ekološkoj skrbi koja se također bodovala u ovoj kategoriji. Analitičari hrvatsko-slovenskih odnosa mogli bi također pretpostaviti da se netko u Conservation Internationalu zabunio pa je prejudicirao da bi Slovenci arbitražom mogli doći do nekih izvora koji su trenutačno naši, što je po ekonomistima ključan razlog borbe za Piranski zaljev, a ne riba. Ili su se jednostavno zabunili kao što su pogrešno ocijenili more Crne Gore kao more Srbije i Crne Gore?

Iako je uvriježeno mišljenje da je začinjena i ljuta hrana nezdrava, neki zanimljivi podaci će vas u potpunosti razoružati. Začini bogati antioksidansima, uništavaju kancerogene sastojke, štite od respiratornih bolesti i pročišćavaju um
Evo zašto su ljuti začini zdravi.

Mogu potaknuti i poboljšati učinkovitost držanja dijete

Začin: crvena ljuta paprika (uključujući chilli, jalapeño)

Naime, ljudi nakon što pojedu nešto začinjeno crvenom paprikom konzumiraju 75 kalorija manje nego kad pojedu neku manje začinjenu hranu, pokazale su brojne studije. Osim toga, istraživanja sa Sveučilišta Purdue otkrila su kako sastojci iz ljute paprike poznati kao capsaicinoidi (koji daju onu goruću senzaciju okusa), smanjuju želju za masnom, slanom i slatkom hranom.

Ljuta paprika ima i još jedan blagotvoran učinak na sagorijevanje masnoća u tijelu. Naime, kada taj sastojak dođe do crijeva, šalje signal tijelu da pojača aktivnost stanica masnoće u tijelu; povećava se tjelesna temperatura i kalorije brže sagorijevaju.
No ljutu papriku treba upotrebljavati u malim količinama. Pola čajne žličice po jednom jelu.

Pomažu vam bolje disati

Začin: kurkuma ili žuti pigment u tom začinu koji se zove kurkumin

Stoljećima su ajurvedski doktori koristili kurkumu u liječenju respiratornih problema. Sada napokon i (zapadna) medicina dolazi do rezultata, baziranih na istraživanjima na životinjama, da taj začin štiti pluća od iritacije, ali i zagađivača iz duhanskog dima, prašine, virusa.
Smanjuje mogućnost pojave respiratornih problema, astme, laringitisa, bronhitisa i drugih bolesti dišnog sustava. Kurkumu je najbolje dodavati pri kraju kuhanja jer ćete tako maksimalno sačuvati njezina ljekovita svojstva.
Začini vam mogu pročistiti um, doslovce

Začini: ružmarin, cimet i zelena metvica

Iako su istraživanja još u ranoj fazi, postoje neki dokazi da mogu reducirati simptome Alzheimera ili malo usporiti napredovanje.
U jednom istraživanju na miševima visoke doze ružmarina i zelene metvice poboljšali su pamćenje kod onih životinja koje su pokazivale znakove gubitka pamćenja povezanog s godinama. Naime, antioksidansi iz tih začina mogu smanjiti stres u područjima mozga koja kontroliraju pamćenje i učenje. S obzirom na to da je istraživanje u ranoj fazi, stručnjaci preporučuju da se koriste samo one količine ovih začina potrebne za kuhanje.

Mogu reducirati štetu koju organizmu učine visoko masna jela

Začini: kurkuma, origano cimet, ružmarin, paprika, češnjak

Istraživanje sa Sveučilišta Pennsylvania pokazalo je kako jelo od piletine u umaku od kokosa s rižom, sirom i keksima za desert mijenja razinu triglicerida u krvi i razinu inzulina.

Dok isto jelo ako se konzumira uz mali dodatak začina, curryja u umaku i cimeta u kolačima daje potpuno drugačije rezultate. Odgovor triglicerida pao je za 31 posto, a rast inzulina se smanjio za 21 posto. Kurkuma i češnjak sadrže antioksidanse koji poboljšavaju senzibilnost inzulina, kaže Ann Skulas-Ray, autorica studije. Najbolje je koristiti dvije jušne žlice tih začina po jednom jelu.

Smanjuju kancerogene tvari u roštilju

Začini: ružmarin, kurkuma, galangal, kineski đumbir

Naime, prilikom roštiljanja na temperaturama iznad 200 stupnjeva Celzijevih, u mesu nastaju heterociklički amini (HCAs), koji se povezuju s određenim vrstama tumora, rakom grudi, prostate, jetre. No istraživanja sa Sveučilišta Kanzas pokazala su kako kako mariniranje ili premazivanje mesa ružmarinom smanjuje nastanak HCAs oko 61 do 70 posto. Slično je i s tajlandskim začinima koji reduciraju stvaranje heterocikličkih amina od oko 40 do 42 posto. Antioksidansi iz začina blokiraju stvaranje toksina.

Prilikom roštiljanja treba izbjegavati slatke umake jer oni povećavaju razine heterocikličkih amina, a sve zbog izloženosti šećera visokim temperaturama. Začina treba koristiti toliko da možete premazati obje strane mesa.

Kad ugledate staklenku s mljevenim češnjakom, vjerojatno pomislite da je to lakši i brži način, ali postoji nekoliko razloga koji su dovoljno dobri da ipak odustanete od te ideje

Češnjak ima poseban miris koji se voli uvući u prste i možda će vam se ideja o već nasjeckanom i spremnom režnju za kuhanje činiti odlična, ali ovo bi vas moglo razuvjeriti.

Način na koji se guli češnjak u pripremi za sjeckanje i spremanje u staklenku umanjuje mu okus. Huffington Post piše da se u nekim slučajevima čak koristi i izbjeljivač kako bi češnjak bio privlačnije boje. Osim toga, jedan od sastojaka koji se dodaje mljevenom češnjaku je i fosforna kiselina, a ona se inače koristi za uklanjanje hrđe.
Nakon ovoga vam vjerojatno ne treba argument više da uvijek odaberete svježi češnjak, ali pomoći će i činjenica da se namače u vodi što također utječe na njegov okus i sve zdravstvene prednosti koje on donosi.

I nemojte zaboraviti da kuhanje sa svježim češnjakom ispuni cijelu prostoriju onim posebnim mirisom koji budi apetit.

Leća je vrlo zdrava namirnica, a dobra stvar je i ta da ju je vrlo teško upropastiti. Sjajan je izbor za lagan, zdrav i brz obrok, pa stoga ne postoji razlog da je ne pripremate što češće

No važno je obratiti pažnju na pet najčešćih grešaka koje često činimo i zbog kojih leća baš i ne ispada onako fina kao što bi trebala.

Leća je leća

Popriličan je broj vrsta leće te nije jedina leća samo ona zelena koju stalno viđate. Tu je sjajna crna leća (beluga), odlična u juhama, ali i kao prilog. Zelena leća iz francuskog grada Le Puy-en-Velay doista je posebna, a samo jedna vrsta leće može dobiti taj naziv te treba biti sađena na brdu Velay, na kojem zahvaljujući zemlji i mikroklimi dobiva iznimne kulinarske kvalitete, a čvrsta je, bogata i savršena za salate. Crvena leća kuhanjem postaje kremasta, a ružičasta leća je najbolja u začinjenim varivima, piše Huffington Post.

Kamenčići u leći nisu običan mit

Velika je šansa da u paketu kupljene leće nećete naći kamenčić, no svakako valja provjeriti. Ukoliko ne pregledate leću prije kuhanja, postoji vjerojatnost da vam se potkrade kamenčić koji vam može slomiti zub.

Veća količina će upropastiti leću

Leća nije riža i ne mora upiti posljednju kap tekućine tijekom kuhanja. Leća je više nalik na tjesteninu te se najbolje kuha u obilju vode. Stoga prvo zakuhajte vodu, a nakon toga dodajte leću, smanjite vatru i lagano kuhajte od 25 do 30 minuta. Kako biste bili sigurni da je leća dovoljno kuhana, isprobajte je. Ako kuhate leću za salatu, neka bude tvrđa, a mekša za juhu ili varivo.

Za ukusnu leću dovoljno ju je skuhati u običnoj vodi

Nemojte propustite dodati malo okusa u svoju leću. Dodajte polovicu luka, razmrvljeni češnjak ili začinsko bilje u vodu u kojoj je kuhate i nikada je ne zaboravite posoliti.

Leću nije potrebno začiniti

Ako je pripremate kao prilog, svakako napravite i preljev. Upotrijebite malo crvenog vinskog octa i maslinovog ulja ili malo maslaca i začina i - dobar tek!

Je li organsko meso zdravije od običnog? Hoćemo li se razboljeti ako pijemo obično mlijeko, a ne organsko? Ovim i sličnim pitanjima bave se mnoga istraživanja, ali još uvijek nema jednostavnog odgovora iako mnoge činjenice idu u prilog tomu da je organska hrana bolji izbor. Naravno, ako si je možete priuštiti
Posljednjih godina često se može čuti kako su namirnice organskog porijekla puno zdravije od 'običnih', odnosno onih koje možemo pronaći u redovitoj prodaji u supermarketima. Naravno, organske namirnice su i skuplje pa je logično da se većina zapita vrijedi li uistinu izdvajati više novca za takve proizvode. To se zapitao i ugledni Washington Post koji je usporedio kvalitetu nekoliko organskih i konvencionalnih namirnica.

Mlijeko
U usporedbi s običnim mlijekom, organsko mlijeko ima veće količine MK omega-3 koje štite zdravlje srca. No nije riječ o značajno velikim količinama. No oni koji svakodnevno piju mlijeko, a posebno ako to čine u većim količinama, svakako bi se trebali odlučiti za organsko mlijeko jer je u tom slučaju to zaista zdraviji izbor. Nadalje, nekad jeftinija konvencionalna mlijeka znaju sadržavati i antibiotike i hormone, ali količine nisu tolike da bi bile opasne za ljudsko zdravlje. Stručnjaci daju prednost organskom mlijeku pa ako želite dugo biti zdravi, znate što vam je činiti.

Meso
Situacija s mesom vrlo je slična. Baš kao i mlijeku, stručnjaci daju i blagu prednost organskom mesu. Meso životinja koje se hrane prirodnom hranom ima više vitamina i minerala te veću količinu omega-3. I opet, nije riječ o značajno velikim količinama. No, mnogi ljudi svakodnevno konzumiraju meso pa se onda i te manje količine trebaju ozbiljno uzeti u obzir. Usto, konvencionalno meso zna sadržavati antibiotike, hormone, ali i neke druge aditive koji imaju zadatak održavati meso što dulje svježim.
Jaja
Jaja su namirnica omiljena velikom broju ljudi. Nekada je samo bilo važno da su svježa, a danas je situacija kompliciranija. Naime, istraživanja pokazuju da organski proizvedena jaja imaju bogatije nutritivne vrijednosti od konvencionalnih jaja. Drugim riječima, povoljnije djeluju na ljudsko zdravlje. Zanimljivo je i da su izgledom drugačija. Organski proizvedena jaja imaju puno jače izraženu žutu boju žumanjka te nešto intenzivniji miris, ali i okus. Suvremeni čovjek toliko se naviknuo na konvencionalna jaja da mu sve ove karakteristike organskih jaja djeluju pomalo čudnovato, ali baš te intenzivnije karakteristike znak su bolje kvalitete.

Iako ima istraživanja u kojima se navodi kako nema velikih razlika između konvencionalnih i organskih namirnica, svi oni koji se brinu o svom zdravlju dat će prednost organski uzgojenim namirnicama, posebno kada je riječ o onima koje se redovito nalaze na jelovniku većine ljudi. Možda su količine zdravijih tvari malene, ali ako se u obzir uzme vremenski okvir korištenja određenih namirnica, te količine nisu više tako zanemarive.

Hrvatska je po vodenim resursima peta najbogatija zemlja u Europi te 42. u svijetu, pokazalo je novo istraživanje UNESCO-a

No što je najvažnije, Hrvati za razliku od većine Europljana mogu piti čistu i kvalitetnu vodu izravno iz pipe, ističe se na stranici Greenfudge.org, posvećenoj vijestima o zaštiti okoliša, klimi, održivom razvoju i sl.

Autorica članka tvrdi da Hrvatska spada u skupinu zemalja u kojima resursi vode za sada ne predstavljaju nikakvo ograničenje za razvoj.

Tekst navodi Zvonimira Šostara, direktora Škole narodnog zdravlja Andrija Štampar, koji kaže da vrhunsku vodu piju Ličani, ali da se i Zagrepčani mogu pohvaliti jednom od najboljih u Europi.

Unatoč velikim potencijalima, situacija ipak nije idealna, što zbog poljoprivrede, što zbog otpada, a što zbog lošeg upravljanja otpadnim vodama. U istočnoj Slavoniji najveći problem su arsen, mangan i željezo. Poznato je da se redovna konzumacija vode s visokim koncentracijama arsena povezuje s kardiovaskularnim bolestima i povišenim krvnim tlakom. Stoga vlasti u tim krajevima nastoje smanjiti njegove razine.

Hrvatske vode također znaju biti zagađene herbicidom atrazinom koji je u EU zabranjen 2004. godine. O negativnom djelovanju ovog otrova na zdravlje ne postoji opći konsenzus stručnjaka. U SAD-u je on jedan od ključnih oslonaca poljoprivrednika, međutim neke studije s početka stoljeća pokazale su da možda može poremetiti ravnotežu hormona kod vodozemaca. Američka agencija za zaštitu okoliša objavila je 2006, a potom i 2009. da za takve tvrdnje ne postoje dokazi te da herbicid ne škodi ljudskoj reprodukciji.

U zagrebačkim izvorima mogu se naći povišene razine teških metala i organskih otapala kao što je primjerice trikloretilen te pesticidi.

Zbog ovih kontaminacija posljednjih godina i u Hrvatskoj sve više ljudi razvija naviku kupovanja flaširane vode. Međutim, ističe se u članku, ona se ne kontrolira tako dobro kao hrana pa je teško reći je li uistinu svaka voda iz boce kvalitetnija od one iz pipe.

Sve u svemu, voda u Hrvatskoj je odlične kvalitete, a vlasti bi trebale učiniti sve da tako i ostane, piše autorica.

sali je napisao/la:Dok nam se Pfaff ne smiluje ...
...

Napisat ću nešto što mi grupa valjda neće uzet za zlo ... grupa se vrlo brzo konsolidirala i nastavila razmjenjivati sličice i slova ali nekim drugim "kanalima". Na sreću to još uvijek traje i ja povremeno tu i tamo uletim sa nečim novim (nadam se da će današnje sličice bit zadovoljavajuće   {bit će kasnije predvečer jer moram uskoro van!}) i zanimljivim

Uoči Uskrsa raste prodaja jaja, a iako je potražnja za domaćim jajima itekako velika, koja su jaja domaća, nije lako prepoznati. No prilikom kupnje svakako valja pripaziti i na kvalitetu jaja, kao i na boje kojima se boje pisanice jer posljedice nisu bezazlene
Brigu o zdravstvenoj ispravnosti jaja vodi Veterinarska inspekcija, za pitanje o kvaliteti jaja nadležna inspekcija za kakvoću hrane, dok porijeklo, veličinu i rok trajanja provjerava sanitarna inspekcija. Ipak, teško je prepoznati koja su jaja domaća jer sve ovisi o načinu hranjenja nesilice. Valja pripaziti i na kvalitetu boja za jaja koja mogu biti itekako štetne, navodi se u Potrošačkom kodu.

Iako je potražnja za domaćim jajima itekako velika, koja su jaja domaća teško je prepoznati. Najčešća razlika u odnosu na industrijski proizvedena jaja je u boji žumanjaka koji se kod domaćih jaja jače žuti. Prof. dr.sc Zlatko Janječić iz Zavoda za hranidbu životinja sa Agronomskog fakulteta u Zagrebu kaže kako razlika leži u načinu hranjenja nesilica koje šeću slobodno i iz trave koju konzumiraju te iz nekih drugih hranjiva akumuliraju određene pigmente koji daju tu 'domaću' boju koja je postojana i trajna te se ne mijenja prilikom termičke obrade, kao što je slučaj sa industrijski proizvedenim jajima.

Sva jaja proizvedena u kontroliranim uvjetima moraju biti označena, dok se na obiteljskim gospodarstvima određeni broj jaja ne mora obilježavati. Obično su sitnija i prljavija pa se postavlja pitanje sigurnosti. 'S obzirom da kroz pore na jajetu prljavština prodire u samo jaje, i u nekim neadekvatnim uvjetima držanja može se dogoditi da uzročnici, recimo salmonele, prodru u jaje,' napominje prof. dr.sc Zlatko Janječić.Kada govorimo o sigurnosti jaja, ne gleda se jesu li jaja domaće ili industrijske proizvodnje, dobiveni proizvod mora biti zdravstveno ispravan i siguran za potrošače, napominje Brankica Capek, voditeljica Službe veterinarske inspekcije.
Kvalitetu jaja provjerava inspekcija za kakvoću hrane. Oznake se nalaze na pakiranjima baš kao i kategorije za veličinu, u trgovinama svoj dio kontrole će obaviti sanitarna inspekcija Ministarstva zdravlja.

Zbog povećane potrošnje u vrijeme Uskrsa planira se i pojačana kontrola na tržištu. Za sada su se svi uzeti uzroci pokazali ispravnima. No, prof. dr.sc Zlatko Janječić napominje: 'Jaja koja kupujemo nisu baš previše svježa. Starija jaja se lakše gule, a svježe sneseno jaje je jako teško oguliti.'

Prilikom izrade pisanica, važno je voditi računa koje boje koristimo. Određena azo-bojila, poput crvene i žute zabranjena su u hrani za djecu do tri godine. Franjo Plavšić iz Zavoda za toksikologiju kaže: 'Postoji pravilo predostrožnosti u EU i zbog tog pravila se ljudima savjetuje da ih se ne koristi uopće.'

Jaja treba držati na temperaturi od četiri do osam stupnjeva, mogu se čuvati i do 30 dana. Ona starija lakše će se i obojiti. Pisanice je ipak najsigurnije ukrasiti prirodnim bojama, jer boja nikada ne ostaje samo na ljusci. 'Boje uvijek probiju ljusku, sve probija ljusku, pa čak i miris. Kuhanje oslabi ljusku i čini ju poroznijom te sve ulazi u bjelanjak,' dodaje Franjo Plavšić.
No, valja napomenuti: ako jaja ne pojedete za Uskrs, pisanice ne treba predugo čuvati jer se akumuliraju bakterije koje itekako mogu pokvariti blagdane.