Zagrebačke pruge

Put u pakao popločen je dobrim namjerama. Dobra namjera bila je upis teksta nadvožnjak a pakao nastaje jer ono preko čega je tekst upisan možda nudi odgovor na pitanje koje će se postaviti u 16. nastavku. Naime, kako je ova slika podosta bolja od one u mom posjedu, a koja će u tom 16. nastavku biti objavljena, čini se da mi je rješenje jedne dileme nadohvat ruke, a opet tako daleko...

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ISTOČNI DIO (12)

Vrijeme nam je napokon zaputiti se iz Glavnog kolodvora u svijet. No, prvo foršpan. Što nas na slijedećoj dionici sve čeka?

1921. nas je čekalo ovo. Od onovremenih karata izabrao sam ovu jer je najpreglednija i pokazuje bit. Dakle, proučit ćemo sjeverne odvojke u tvornicu ulja, piljanu, tvornicu bačava i tvornicu alkoholnih pića Arko. Južni odvojak u Tvornicu papira ostavit ćemo za kasnije.



Eto i onog poetskog plana grada iz 1930. Pruge su tu ali suviše grubo (i stoga ne suviše točno) ucrtane.



Na svakom planu ponešto fali. Ovaj je isto iz 1930. ali nema odvojka u tvornicu Arko, a ni u papirnicu. Nema ni skretanj pruge u Radničku. Plan posebno dajem zbog mogućih zaljubljenika u kartografiju i zanimljivo ucrtane Bačvarske ulice koja kao da je na drugoj razini.



Slijedeći plan iz 1932. pokazuje različita grananja na krajevima pruga. Ta se grananja, a i sami položaji pruga, toliko razlikuju od plana do plana, da je teško sa sigurnošću reći gdje su te pruge zaista bile.



I onda sam ja bio slobodan iz svega iskristalizirati ovo, na što u dijelu južnog/južnih odvojaka, nakon one nedavne bornine slike, stavljam rezervu. Ali, dojadilo mi je (a vjerojatno i vama) stalno čekanje i odlaganje, e da bi se ispravio i dopunio još koji detalj. Ima za to i sutra dana.



A sad opet na teren. Na Glavni kolodvor. Kolosijeci na istočnoj strani pomalo se sažimaju u tri kolosijeka osnovnog pravca (od kojih jedan neće biti duga vijeka). Prolazimo mimo istočne postavnice kodnog broja 2.



Tu je i utovarna rampa za vozila i još jedan dio za gariranje i čišćenje vagona, kolosijeci MG1 do MG6 (desno).



Konačno izlaz



Prostor između pruge i zgrade desno upućuje na koridor nekog nekadašnjeg kolosijeka. Je li tome zaista tako, elaborirat ću kasnije. Iako se, kad gledamo plan grada i karte, čini da pruga prema Sesvetama ide pravcem, vidimo da na izlazu iz kolodvora zavija, pa se pitamo zašto.

Po meni je nekakav logičan istočni početak/završetak Glavnog kolodvora (dopuštam da željezničari imaju neku svoju filozofiju koja će me možda demantirati) nadvožnjak nad Strojarskom cestom. Kolosijek koji dominira slikom nekadašnji je manipulativni kolosijek za sjeverne tvornice (slično ćete zaključiti i sami, obzirom na broj vidljivih skretnica)



Bilo je to slikano s nadvožnjaka Strojarska pored kojeg se koči natpis ZAGREB, dakle, doista je riječ o ulazu u kolodvor. Pogled sa sjeverne strane, iz Branimirove ul.



Onda podosta stariji pogled s južne strane, iz Strojarske ceste. Još jedna izuzetno zanimljiva slika, i to zbog pruge ispod nadvožnjaka za koji ne znamo godinu izgradnje. Po širini kolosijeka sličnija je tramvajskoj nego željezničkoj, a na to nas upućuje i nešto kao skretnica, uz lijevo podziđe ( – da čujem stručni naziv istog). Koliko je meni poznato, nikad se o tome nije pričalo ni pisalo, a mislim da to ni naši Tramvajci (onaj hvalevrijedan par) u svojoj knjizi ne spominju. A nema ni kontaktnog voda, pa bi se moglo raditi o nekoj pruzi tehničke naravi na kojoj su vagoni bili pokretani nekom trećom snagom.



Kad gledamo današnju situaciju na tom nadvožnjaku i iskrivljenu prugu, odmaknutu od pravca, jasnije nam je ranije razmišljanje o koridoru nekog nekadašnjeg kolosijeka lijevo. Ovako to izgleda na nadvožnjaku. A sad zamislite da kolosijeci na izlazu iz kolodvora nisu savijeni udesno već da su nastavili ravno. Cijela bi situacija bila pomaknuta za jedan kolosijek ulijevo.

Jel u vrijeme nastanka predzadnje fotke Gredelj delal trmvaje za ZET, il veliki popravak? Mozda bi odgovor na moje pitanje odgovoril odkud ova pruga "tramvajskog" kolosjeka?

Predzadnja fotka je iz tridesetih, ev. početka četrdesetih godina, tako da je teško povjerovati da bi to bio kolosijek u Gredelj, iako nije loše razmišljanje. Zetovci su onda znali znanje i gradnje i pregradnje radili u svojim radionicama. Gredelj je u zetovu priču ušao krajem šezdesetih generalnim popravcima motornih kola T101.

Očigledno je da se tamo nešto uskotračno spuštalo dosta malim zavojem.
Možda je već tada u Strojarskoj bilo skladište ugljena a kako je spust i zavoj bio prevelik za normalni kolosjek bila u
uporabi uskotračna željeznica u čije se vagone pretovario ugljen na kolodvoru?

Sve u Strojarskoj bilo je dostupno normalnom prugom, u ravnini i razini zemlje, kroz željezničke radionice odn. Gredelj i ne bi bilo potrebe za ovakvim eskapadama

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ISTOČNI DIO (13)

Prije no što je sagrađen novi autobusni kolodvor na mjestu današnjeg parkirališta znao je gostovati cirkus. A sad promotrite kolosijeke i usporedite ih s prethodnom slikom. Između sjevernog, na slici nama najbližeg kolosijeka i ostala dva konstantan je razmak za još jedan kolosijek. To je 1962. izgradnjom nadvožnjaka Držićeva eliminirano i kolosijeci su približeni. Međutim, gledamo li danas ispod nadvožnjaka Strojarska u strop, vidjet ćemo da je sjeverni kolosijek izdvojen, a ostala dva konstrukcijski spojeni. Obzirom da za daljnja razglabanja nisam našao odgovarajuće podloge a u sjećanja nisam pohranio detalje (niti su me onda zanimali) iznosim svoje slobodno tumačenje. Tu se negdje odvojio industrijski kolosijek za Radničku cestu. Je li taj kolosijek išao onom prazninom još na izlazu iz kolodvora (logično je da je odvojna skretnica u području kolodvora), što bi značilo da bi i za njega trebao postojati dio nadvožnjaka Strojarska (uklonjen njegovim ukinućem) ili se odvojio istočno od tog nadvožnjaka neodgovoreno je pitanje, iako je ova prva tvrdnja vjerojatnija. U svakom slučaju na mjestu nadvožnjaka Držićeva ta je pruga već dobrano skrenula prema Radničkoj pa je, da bi se nadvožnjak Držićeva izgradio, trebalo ukloniti ohoho zemlje od nasipa te industrijska pruge.



Blagi zakret pogleda prema istoku. Analizirajmo cijelu sliku. Tržnica je nosila ime Tržnica Medveščak. Zvuči pomalo čudno, ali pruga je bila južna granica tadašnje općine (a danas gradske četvrti) Medveščak koja se protezala daleko na sjever. Putnici su tramvaj prema Žitnjaku čekali na cesti, ali, kako vidite, nikakva frka, jer prometa ionako nije bilo.



Obojimo naš pogled na samom nadvožnjaku. Kolosijeci su približeni, ali nakon nadvožnjaka dva se opet svijaju desno. Zašto? Odavde se nekad pruga spuštala u ravninu okoliša a nadvožnjak na nasipu, kasnije i na stupovima, je sagrađen južnije jer je tijekom njegove izgradnje pruga morala biti u funkciji. Lijevi kolosijek je opet manipulativni industrijski, s podosta odvojaka, o čemu ćemo ubrzo čitati i gledati.



A prije nego se prebacimo na lijevu, sjevernu stranu našeg pravca prema istoku, malo općeg doživljaja. Shema pruga koje ćemo daljnjih nekoliko postova razmatrati. Prvo plan grada iz 1923. Promotrite rastuću snagu zagrebačke industrije i broj proizvodnih pogona ucrtanih u plan. Nisu to bili giganti već male i srednje tvornice, ali fascinira raznolikost njihovog proizvodnog programa (iako, i takve male i srednje su se svojim djelatnostima preklapale, ali očigledno je bilo mjesta za sve – npr. jeste li znali da je prijeratni Zagreb imao 4 tvornice obuće?)



Neka kao katastarska karta iz 1932. Trebala bi jamčiti ispravan položaj pruga. Proučite rasplet na sjeveru.



Karta iz 1935. je već visokoprofesionalna. Tu se javlja i odvojak preko Heinzelove ul. u tvornicu kemijskih proizvoda Iskra (prvenstveno su proizvodili svijeće). Kasnije je tu bila tvornica Lim. Vidimo i tramvajsku prugu koja je tu završavala. Danas bismo rekli da se putnici od Kvatrića do ovdje nisu baš navozili (danas to prohodamo učas, a i sam autobusni terminal u Heinzelovoj protegnuo se na četvrtini trase ove pruge). Međutim, kako onda još nije bilo pruge Zvonimirovom, ovu su liniju do centra koristili i stanovnici Pešćenice.



Nakon Držićeve pruga se je spustila u razinu zemlje i bila okružena nekad cvatućom industrijom, izgrađenom na onda dalekoj periferiji. Onaj najsjeverniji (od njih tri) kolosijek, o kojem smo nedavno rekli par riječi, proizlazi iz samog Glavnog kolodvora (nešto poput manipulativnih kolosijeka na zapadu, ako se toga tko još sjeća). Odselile tvornice, odselio kolosijek (na otpad ili gdje li već). Reliquiae reliquiarum zaključeni bikom još su vidljivi iza nadvožnjaka Držićeva. Danas se po tom kolosijeku još manevrira.



Danas je teško zamisliti da je neposredno uz taj kolosijek s lijeve strane bilo nekoliko tvornica (pogledajte opet onaj orto iz 1968.)



Na kraju Branimirove bila je smještena tvornica ulja koja je, kao i svaka dobra tvornica, imala svoje pruge i uz njih utovarne rampe. Od sjevernog manipulativnog kolosijeka prvo se odvajao kolosijek za Prvu hrvatsku tvornicu ulja (kasnije Tvornicu ulja Zagreb, još kasnije Zvijezda) sagrađenu još 1920. Taj se kolosijek granao u dva paralelna kraka. U tvornicu su dovozili sirovinu – žitarice, a odvozili gotov proizvod – ulje (kako sam to pametno napisao, ha?).


(prikupila za svoj diplomski rad Iva Neljak)

Nešto dalje bio je još jedan pružni ulaz u uljaru. Taj je kolosijek ulazio dublje i također se granao u dva kraka.


(prikupila za svoj diplomski rad Iva Neljak)

Nigdje se ne spominje, ali pretpostavljam da je i tvornica rajngli imala svoj kolosijek?

Moj mali prilog industrijskim kolosjecima





Prema brojnim dimnjacima na tadašnjoj periferiji se vidi koliko je bilo industrije

Želi on mene preduhitriti? Borna, dvije od ovih si nedavno objavio (jer sam ih ja, kao bolje od onih u mojoj slikohrani, uključio u nadolazeće nastavke). A sad nam osta pozabaviti se dimnjacima. Prvi s lijeva je klaonica. Prvi s desna je predionica, ne znam kako se zvala (TKZ?). Drugi s desna je uljara. Fali Meštrovićev paviljon (vulg. džamija). A prvu i zadnju ću posebno rado prisvojiti jer se o njima ima što pričati. Stara trasa Zavrtnice na prvoj, a dimnjak papirnice na zadnjoj slici bi mogao biti prvi impozantni lijevo od uljarinog. Trenutno spremam večeru pa se nemam vremena posvetiti detaljima. Ali prilog je, po načelu Vita jela, zelen bor(na)... zahtijevao brzi odgovor.

Izmjena: brzopletost, pogotovo kad si gladan, ne vodi nikud. Dimnjak papirnice je 3. s lijeva. Kad se dobro pogleda, desno se vidi konstrukcija spremnika plina. Sve ću ja to označiti i ode u temu o starim fotkama Zagreba (ako je borna otvori i počne filati, kao što se hvastao)

Pfaff je napisao/la:Nigdje se ne spominje, ali pretpostavljam da je i tvornica rajngli imala svoj kolosijek?

Di je još tvornica rajngli, olabavi malo. Ima još toliko toga prije nje. Ona je tek na kraju 15. nastavka.

gaspa je napisao/la:Di je još tvornica rajngli, olabavi malo. Ima još toliko toga prije nje. Ona je tek na kraju 15. nastavka.

Ali, ja bi rajnglu. Onakvu - plavu s bijelim točkicama...

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ISTOČNI DIO (14)


Slijedeća nas slika vodi u vrijeme i prije izgradnje nekih od tih tvornica. ŽCPR Zavrtnica. U donjem desnom kutu kasnije je niknula tvornica Pluto (koju sam ja, kao klinac, nekako povezivao s Disneyevim Plutonom).



O tempora, o aedificia. ŽCPR Zavrtnica koji više nije ŽCPR (a nije ni ŽCP). A nema ni industrijskog okoliša.



Naposlijetku istočno od ŽCPR Zavrtnica odvajao se kolosijek u tvornicu Pluto. Zavrtnica je prelazila preko ukupno 5 kolosijeka od kojih onaj u papirnicu nije bio zaštićen rampom a za ova dva industrijska sjeverna ne znam. Sva ova odvajanja bila su iz pravca istoka tako da su sve dolazeće kompozicije iz Glavnog kolodvora morale mijenjati smjer vožnje.

Već znate da volim pridodati i orto slike. Opet uspoređujemo 1968. i 2019.





Da danas na nekadašnje križanje pruga i Zavrtnice dovedete nekog iz onog doba, on(a) bi se, vjerujte mi, jako začudio/la.



Zemaljske slike ondašnjih pruga nažalost nemam. Kad sam se ja sjetio ovog istraživanja, tamo negdje 2007, tih pruga većinom više nije bilo. Hajd', bar sam polovio neke ostatke trasa, prije nego li postanu neprepoznatljive. Bacimo pogled na šikaru istočno od Zavrtnice, gdje je prolazio manipulativni kolosijek. Danas je tu sjeverni kolnik produžene Branimirove. Ovdje je manipulativni kolosijek skretao prolazeći kroz ona zarasla vrata. Zanimljivo je da je ova pruga, baš u ovom zavoju, svojedobno bila zakrivljena (lučna) granica općina Medveščak i Pešćenica.



Krenuli smo obratnim vremenskim slijedom. Ista lokacija, ista vrata, ali koju godinu ranije. U 1925. tvornica automobila Hudson Essex (pruge nije bilo!), pa predratna tvornica Kristalum (iako ime upućuje na staklo, tvornica je proizvodila tekstil), pa onda nekadašnje poslijeratno stovarište ogrjevnog drva poduzeća Šuma i mnogo kasnije noćni klub Pasha.



U dvorištu se pruga održala još neko vrijeme





U dvorištu se pruga i podijelila. Jedan je kolosijek ovdje završio, iako je, prema starim kartama, baš on nastavljao dalje duž Heinzelove a onaj drugi je sijekao Heinzelovu i ulazio u tvornicu Iskra..





Neslavni dio povijesti ovog dijela pruge ogleda se u tome što je pruga početkom NDH služila za skriveni prijevoz logoraša prema drugim logorima u Hrvatskoj. Zatvorenici su do vlaka prevoženi kamionima, a ustaške vlasti su sa željeznicom sklopile dogovor da se zatvorenici iz Zagreba transportiraju noću u zatvorenim vagonima, a da na postaju u Zagreb stižu rano ujutro. Ovdje je, naime, u dvije barake nekadašnje tvornice Kristalum u kolovozu i rujnu 1941. bio ustaški logor.

Pruga je, izašavši odavde, dalje vodila zapadnom stranom Heinzelove ul. na sjever. Na početku se od nje odvajao kolosijek preko Heinzelove ul. u tvornicu svijeća Iskra ali čini se da nije bio duga vijeka (možda negdje do pedesetih).

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ISTOČNI DIO (15)


Sad ću, da cjelina bude zaokružena i bez rupa, priložiti i neke slike već objavljene na ovom forumu. Križanje Zvonimirove (ondašnje ulice Socijalističke revolucije – slika je iz 1965.) i Heinzelove ul. – pogled prema istoku. Sudeći po pogledima osoblja, lokomotiva vozi unazad. Kako na ovakvim odvojcima (a to vrijedi i za zapadne pruge, recimo za dugu prugu do Prečkog) na kraju pruge nije bilo okretnice a uglavnom niti udvojenih paralelnih kolosijeka za manevriranje i postavljanje lokomotive s kraja na kraj kompozicije, u jednom se smjeru, bilo dolasku, bilo povratku, moralo voziti unazad. A ako ne možeš premjestiti lokomotivu, onda u jednom smjeru čitavu kompoziciju moraš gurati pred sobom.



Zbog sigurnosti prometa na tom su križanju bila postavljena 3 električna signalna uređaja koji su zaustavljali tramvajski promet u vrijeme prolaska vlaka, postavljena na stup. Bile su to kvadratne crvene svjetiljke s po 5 žarulja (u slučaju pregaranja neke od njih signal je i dalje svjetlio). Signal je ručno uključivalo osoblje ovlašteno od korisnika kolosijeka. Signal vidite na slici, na stupu lijevo od stupa oznake stajališta tramvaja.

Pruga duž Heinzelove u nekoj prošloj stvarnosti



Nešto starija slika (iz 1926.) s uprizorenjem i tramvajske i željezničke pruge



Slabo vidite? Evo onda malo bolje. Križanje Heinzelove s Rakovčevom (lijevo) i Martićevom (desno). Doduše, sad smo izgubili tramvaj. Hja, ne možeš imati sve.



Pruga je na ovom križanju ulazila u krug stovarišta ogrjevnog materijaka poduzeća Gora, granala se i izlazila jednim krakom prelazeći Martićevu u nekadašnju tvornicu bačava, kasnije Elku (tvornicu električnih kabela) a drugim, prelazeći Šubićevu, u tvornicu alkoholnih pića Arko, kasnije tvornicu posuđa Gorica i tvornicu pića Badel. Kažu neki, a ja im nemam razloga ne vjerovati, da je Gorica bila i s istočne strane Šubićeve, odn. da je presiječena Šubićevom. Zgrade su bile povezane podzemnim hodnikom ispod Šubićeve a pruga je sijekla Šubićevu. Uspoređujete li slijedeću s ranije objavljenim kartama, ponovo ćete uočiti nesukladnosti u položaju pruga.



Zračne slike iz tri razdoblja. Na prvoj je pruga išla i u bačvariju, na drugoj samo do Gorice/Badela, a na trećoj od pruge ni traga, ni glasa.







Dvorište Gorice/Badela u novije vrijeme koristi netko treći (nebitan za ovu priču) i donedavno (a možda još uvijek?) su se mogli razaznati tragovi tračnica.







Stigosmo, eto, do kraja i ove grupe industrijskih pruga. Time, međutim, ni približno nismo iscrpili sve atrakcije koje nas na našem daljnjem putu još čekaju.

I za kraj, samo za Pfaffa



(ne znam zašto nije poželio crvenu rajnglu sa srčekima)

gaspa je napisao/la:...
S druge strane i u novije doba. Promotrite onu zelenu površinu u sredini slike. Na njenom lijevom kraju je pokretna platforma za vagone  (ono s krovom) koja se gibala duž zelene površine.
...

Jednom riječju: prijenosnica.

Nijemci to zovu jednostavno Schiebebühne ili pokretni most

gaspa je napisao/la:I za kraj, samo za Pfaffa

Joooj, fala im

gaspa je napisao/la:(ne znam zašto nije poželio crvenu rajnglu sa srčekima)

Kad mi je to tak kičasto...

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ISTOČNI DIO (16)

U nekoj društvenoj igri na ploči, nakon bacanja kocke došavši na određeno polje (u našem slučaju na zadnju sliku iz nastavka 15), igrač bi se morao vratiti određeni broj polja natrag. Današnji informatičari bi rabili pojam reset, iako bih ja radije koristio funkciju go to jer ne bih htio da resetiranjem štogod prikazanog zaboravite. Pa ću vas ja vratiti niti dva kilometra natrag, do izlaza iz Glavnog kolodvora. Prisjetimo se da sam razglabao o jednom mogućem koridoru pruge kojoj traga nema.



Onda smo se našli i na nadvožnjaku nad Strojarskom cestom.



E, a sad pogledajmo današnje stanje. Uspoređujte kamen po kamen i utvrdit ćete da danas malo tog nadvožnjaka fali, odn. da je drukčije položen nego nekad, Sjeverna strana iskorištena je do maksimuma (to vidite u nastavku 12), a ovdje kao da je nešto reducirano. Jedan kolosijek?



Ovaj nasip se ovdje proširio i tu se negdje odvojila industrijska pruga duž Radničke ceste. Skloniji sam vjerovati da je taj kolosijek vodio iz Glavnog kolodvora, kao i onaj sjeverni koji smo netom obišli, nego da je skretnica bila postavljena ovdje negdje.



Kako bilo da bilo, prije nego zavirimo (a možda ćemo i buljiti) u Radničku, posvetit ćemo se jednom pradavno nastalom i davno isčezlom desnom odvojku. Ucrtan je u karte već 1899. a vodio je u tvornicu papira, sagrađenu 1895, u kojoj se granao u dva kolosijeka. Kartografi su bili budni i pratili stanje na terenu, pa je pruga u planu grada osvanula 1898. a u topografskoj karti 1899.


(već viđeno)



Ovako je to izgledalo kad je Zagrebačka tvornica papira bila u punom sjaju.



Od ondašnjeg najjužnijeg kolosijeka koji je skretao u Radničku odvajala se papirnička pruga i spustila vodeći duž ove ograde lijevo, iza koje je bila tvornica tekstila Pobjeda.



Kako rekoh, pruga je išla duž ograde (ona je na ovoj slici desno), presijecala Zavrtnicu u ulazila kroz portu (koja onda, naravno, nije tako izgledala) u tvornicu papira.



Ne mora u svakom postu biti gomila teksta i slika, zar ne?

gaspa je napisao/la:Onda smo se našli i na nadvožnjaku nad Strojarskom cestom.

Pitanjce: Kakav je ono uzbrdo-nizbrdo kolosječić na lijevoj strani ceste?

Još jedan koji revno prati! Pročitati nastavak 12!

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ISTOČNI DIO (17)

Danas vas vodim u Radničku cestu uz koju su se u prvoj polovici prošlog stoljeća s obje strane nanizale brojne tvornice. Danas je Radnička pretvorena u poslovnu zonu (škola, poslovne zgrade s uredima, hotel, banka...), u popodnevnim i večernjim satima gotovo sablasno pustu (ono nekoliko ugostiteljskih lokala ne daje joj živost, a stambene zgrade zaostale iz prošlosti postale su rijetkost).

Svaku dionicu u početku nastojimo ilustrirati kartama, pa ni ova neće biti izuzetak. Međutim, uočit ćete da su te karte nedosljedne odn. da pruge često nisu ucrtane kako valja. U zlatno doba ova pruga nije bila slijepa već se na drugom kraju spajala na glavnu prugu (M102) u željezničkom kolodvoru Maksimir.

Zbog tih nedosljednosti počet ću sa svojom kartom. Mislim da to dosad nisam spomenuo (ako i jesam, dvaput je dvaput), puna crta predstavlja još položenu mada ne nužno aktivnu prugu a isprekidana crta bivšu, uklonjenu prugu. Kako to kod nas ide, najbolje bi bilo da sam sve pruge označio isprekidanom crtom, pa mirna Bosna! Ne bih trebao zanavljati prikaz.



1923. pruga je još bila slijepa. Zanimljivo da na ovoj karti nije ucrtana pruga u papirnicu.



1929. pruga je već zaokružena odn. spojena na drugom kraju. Naravno da je isto i 1930. (na ove dvije karte opet nema papirničkog odvojka) i 1932. (ovdje sam se potrudio istaknuti pruge u odnosu na sve druge zbunjujuće crte.







Nakon izgradnje novog željezničkog nadvožnjaka iznad Držićeve ulice uklonjen je dio nasipa kojim se pruga odvajala duž Radničke, čime je pruga ostala i dalje funkcionalna ali slijepa. A onda su je uklanjali, dio po dio.



Položaj i bivših pruga može se isčitati iz državne geodetske podloge koja se koristi u urbanizmu.



A poslije karata slijede – što? Orto prikazi. Mogu i zračne slike. Počinjemo s početkom pruge.



Brojevi označavaju:
1 – još uvijek otvoren odvodni kanal
2 – nadvožnjak nad Strojarskom cestom
3 – Branimirovu tržnicu
4 – Tvornicu ulja
5 – Osnovnu školu u Ivkančevoj ulici, danas centar Suvag
6 – Gradsku plinaru

Ipak, bolje da mi idemo konkretnom trasom. Eto odvojka pruge duž Radničke. Po ovoj slici bi se reklo da je skretnica bila na nasipu nasuprot Branimirove tržnice, a da se pruga u tvornicu papira odvajala tek kasnije. Malo čudna rješenja s dvije skretnice na glavnoj pruzi a izvan kolodvora.



Nasip se lagano spuštao sredinom slike i pruga se s okolnim terenom izravnala tek kod Zavrtnice, dok je ulaz u Gradsku plinaru (iz Radničke) prelazila niskim nadvožnjakom koji se na gornjoj slici i vidi. Današnjica bez nasipa ali koridor pruge je ostao prazan (izuzev zauzeća ponekim parkiralištem)

Cijenim koliko si truda uložijo u ovaj prikaz...

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ISTOČNI DIO (18)


Još 27. 08. 1909. ravnateljstvo Gradske plinare uputilo je zamolbu upravi Državnih željeznica za izvođenje spoja nove Plinare sa zagrebačkim kolodvorom. U zamolbi navodi da bi pruga imala ostati vlasništvom Gradske plinare i da je veličina prometa Plinare oko 1000 vagona godišnje. Industrijski kolosijek je i sagrađen, postavši jednim od ključnih objekata nove plinare. Godinama su njime dopremane velike količine ugljena za potrebe proizvodnje Gradske plinare. I ne samo to – industrijski je kolosijek kasnije imao poslužiti za potrebe tvornica koje su, prema očekivanju, trebale biti izgrađene u ovom dijelu grada, u toj svojevrsnoj prvoj industrijskoj zoni Zagreba. Pruga je službeno puštena u promet 17. lipnja 1911.





U plinaru su vlakovi ulazili zaobilazno. Naime, pruga se prvo trebala spustiti s nasipa. Na mjestu glavnog ulaza u plinaru sagrađen je nadvožnjak (vidi gornju sliku), ne osobito visok jer nasip je do ovdje već izgubio nešto od svoje visine. Slijedeći prilaz preko pruge u ondašnji Ferimport bio je svladavanjem manje uzbrdice preko nasipa (nasip je tu već bio dosta nizak).



Radnička cesta je položena nad zatrpanim odvodnim kanalom gradske kanalizacije. Na desnoj obali (ako je tako možemo nazvati) prije nadsvođivanja kanala (desna je na slici a u odnosu na smjer protoka je lijeva) vidite prugu. Zgrade iza drveća pripadaju tvornici Stjepan Kugli (kasnije Učila) i tu je željeznički ulaz u plinaru.



Ostatak pruge nakon njezinog izravnanja s okolnim terenom



Odvajanje kolosijeka u plinaru (desno). Ove kuće desno vidjeli ste i dvije slike ranije.



Kao i u Škorinoj pjesmi Dvorište svatko je nastojao čoknuti ponešto pa su se ostaci pruge na neki čudan način našli s obje strane ograde. Ovaj prolaz vodio je do pružnog ulaza u Plinaru.



Pred ulazom se pruga granala. Po obliku žute zgrade možete zaključiti da je po jedan krak pruge išao sa svake njene strane. A desno se ulazilo getoizirano u Plinarsko naselje, zatvoreno zidovima i ogradama sa svih strana (ovo je jedini pristup) u kojem se bilo smjestilo deset jednokatnica vrlo niske razine komfora stanovanja, za najsiromašnije slojeve. Zadnjih desetljeća pred rušenje (negdje u prvom desetljeću ovog stoljeća) sastav stanovnika se promijenio i nije baš bilo uputno ulaziti u naselje.



Na drugu stranu (odn. u smjeru od Držićeve prema istoku), odmah nakon odvojka u plinaru, odvajao se kolosijek u Katran. No kotač napretka neumoljivo melje pa je došlo i vrijeme uređenja križanja Radničke i Zavrtnice. Pruga je pritom bila sasvim suvišna.



Na njezino postojanje podsjeća još tek pokoja slika.





Sad bi bio red i zaviriti malo u tvornicu, ali mislim da je prekasno. Radno vrijeme je isteklo, pa čemo sačekati neku drugu priliku.

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ISTOČNI DIO (19)

Tvornica Katran i onda još itekako aktivna pruga duž Radničke.



Eto druge prilike da zavirimo malo i unutar Katrana.







Nastavlja pruga dalje duž Radničke...



Prateći prugu dobro se koji put i osvrnuti, jer pogled je drukčiji (i borna se osvrtao po svojim bašćanskim kaletama).



Ako smo malo hodali natraške, došli smo do mjesta slijedećeg odvojka.



Ispravan pogled. Bivši pružni ulaz zatvoren je vratima, još iz onog doba.



'Aj'mo sad malo usporediti situacije. Osim rečene tvornice Katran bila je tu i tvornica asfalta.



A slijedeći blok zauzela je Moser tvornica laka. Kasnije se tu nalazio Chromos, tvornica boja i lakova.



Pruga duž ograde nekadašnjeg Mosera.



Slijedeći pružni ulaz u Chromos netragom je nestao. Zapravo, nestali su ga. Rušenjem starih i izgradnjom novih zgrada. Sliku Chromosove fronte stavljam iz nostalgičnih razloga (godinama sam je gledao iz stana preko puta, dok mi nisu zastrli pogled novogradnjama, a tvornicu srušili). Duž ograde ide pruga a vidi se i pružni ulaz u sredini.



Danas to izgleda otprilike ovako. Kakva tvornica, kakva pruga...

gaspa je napisao/la:...
Danas to izgleda otprilike ovako. Kakva tvornica, kakva pruga...

Ipak, netko je u rušilačkom zanosu ostavil par metara Chromosove ograde.
I naravno, mjestimično ostatke kolosjeka ... sve tam do Konzuma na Sveticama.