Zagrebačke pruge

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ISTOČNI DIO (36)

Vratimo se mi našoj pruzi. Kod današnjeg okretišta tramvaja, gdje Budakova ulica izbija na Branimirovu, pješački je prolaz ispod uzdignute pruge koja je ovdje već uvelike u tendenciji izravnanja s okolnim terenom. Pogled s istoka u smjeru Glavnog kolodvora. Već viđeno.



Ovdje negdje, dok je pruga još prolazila razizemljem, svojedobno je bio pješački nathodnik, sagrađen tko zna kad a a vjerojatno srušen za podizanja pruge na stupove, dakle prije 1970.



Slika ne djeluje baš kao da je u gradu. Ali, raspoznajemo lokaciju po blagom zavoju pruge i onoj, kao, šumi lijevo od pruge (radi se o drvoredu duž Krupićeve ul. koji nije preživio izgradnju produžene Branimirove. A nije preživjela ni Krupićeva ul. Kao što je, po mletačkom ljetopiscu Ivanu Đakonu neki Slaven, imenom Branimir, umorivši Zdeslava, prisvojio njegovu kneževinu, tako je i ulica nazvana po tom nekom Slavenu umorila Krupićevu ulicu prisvojivši njezin koridor.

Malo dalje, gdje se susreću Županova i Kuraltova ulica, bila je nekad zgrada željezničke stanice. Na tom mjestu i danas je stajalište, novo, naravno, bez zgrade, s otočnim peronom između 2 kolosijeka. 1970-ih Izgrađen je i pothodnik.

Stajalište Maksimir s ćenifom ispred perona



Na daljnjem putu ubrzo uočavamo prijekaz sa sjevernog na južni kolosijek, u smjeru istoka. Približavamo se teretnom kolodvoru Zagreb Borongaj, mom najfascinantnijem otkriću u istraživanju povijesti zagrebačkih pruga. Zašto? Saznat ćete uskoro.

Usmjerimo se sada na kolodvor Zagreb Borongaj, međukolodvor na međunarodnoj pruzi M102 Zagreb GK – Dugo Selo. Isto tako, to je kolodvor prijelaza s dvije paralelne jednokolosiječne pruge u oba smjera od Zagreb Glavnog kolodvora na dvokolosiječnu prugu do Dugog Sela. Tu sad možete izučavati željeznička pravila. U stvarnosti: dva kolosijeka lijevo, dva kolosijeka desno. Na papiru: dvije pruge lijevo, jedna pruga desno. (podsjećam: što su jedno- a što dvokolosiječne pruge pročitajte u Pojmovniku)

Kolodvor ima* ukupno 24 kolosijeka, od toga dva za putnički promet, dok su ostali namijenjeni teretnom prometu. Od 22 kolosijeka namijenjenih za teretni promet, osam ih je prijemno-otpremnih, po jedan garažni, i ranžirni, a preostalih 12 kolosijeka je zatvoreno za promet.**

*   imao – nekad bilo, sad se spominjalo
** ne zatvoreno, nego uklonjeno

Tablični prikaz



Kolodvorska zgrada



Upravljački pult negdje (nisam osobno svjedočio nastanku slike) - dio prema Glavnom kolodvoru (desno)



Dio prema Dugom Selu (lijevo)



Pa (valjda ) glavni pult – gore lijevo i desno su već viđeni isječci prikazani na prethodnim slikama nekih manjih pultova, a funkcionalno spadaju u ovu prazninu u sredini pulta (9 mozaik pločica) na slici niže. Vjerojatno niste shvatili, ali će biti jasnije na kasnijim shemama.



Kolodvor Zagreb Borongaj nije namijenjen za prijem i otpremu putnika, pa je zbog toga prolazni za sve vlakove s prijevozom putnika, koji se u njemu ne zaustavljaju. Logično! Otvoren je za prijem i otpremu vagonskih pošiljaka, ali samo za potrebe HŽ, vlasnika industrijskih kolosijeka i zakupce otvorenog i zatvorenog skladišnog prostora uz posebne kolosijeke. Međutim, i u teretnom prometu, ovaj kolodvor je međukolodvor, koga prolaze bez zadržavanja svi direktni i dionički vlakovi, a u njemu se rasformiraju i formiraju ili djelomično prerađuju kružni vlakovi.

Kolosijeci u kolodvoru Zagreb Borongaj su podijeljeni na putnički i teretni dio. Putnički dio obuhvaća glavne prolazne kolosijeke koji su sastavni dio dionice pruge M102 Zagreb Glavni kolodvor – Dugo Selo i nose oznaku „A“ i „B“ i svaki od njih je podijeljen na dva dijela, tako da ukupno putnički dio ima kolosijeke A-1, A-2, B-1 i B-2. To omogućuje prijelaz s jednokolosiječnih na dvokolosiječnu prugu i obrnuto.

A sad prelazimo na tekst koji u dijelovima već je, a u dijelovima lagano postaje povjesnica.

Namjena kolosijeka u teretnom dijelu je slijedeća:
1÷8 prijemno-otpremni
9÷18 garažni
19÷22 za manevarski rad, odnosno rastavljanje i sastavljanje vlakova i manevarskih sastava za industrijske kolosijeke.

Pored ovih, za potrebe uglavnom HŽ, koriste se slijedeći kolosijeci:
ložionički, koji poslužuje istovarno mjesto otvorenog skladišnog prostora
pokusni – krnji, odvaja se od 22. kolosijeka i služi za potrebe Sekcije za pruge Zagreb I
grupa od tri krnja kolosijeka, koji se odvajaju od 1. kolosijeka, promjenjive namjene (po potrebi)
kolosijek „obilazak“ namijenjen za izlaz teretnih vlakova prema Zagreb Glavnom kolodvoru i za rad manevre
kolosijek „stovarište“ odvaja se sa izlaznog kolosijeka prema kolodvoru Sesvete i služi za utovar i istovar vagonskih pošiljaka poduzeća za izgradnju gornjeg ustroja pruge „Pro-reg“ (proizvodnja – regulacija) d.o.o, a uz njega korisnik ovog kolosijeka je Z-Profili d.d.
30. i 32. radionički kolosijeci, koji se odvajaju od kolosijeka „stovarište“. Industrijski kolosijek „Aerodrom“ koji se odvaja od 19. kolosijeka i služio je za utovar i istovar vojnih pošiljaka, izgubio je svoju svrhu i zatvoren je za korištenje još od 1997. Zbog neispravnosti, odnosno neodržavanja kolosijeci 20 i 22 su zatvoreni za promet od 2009, a manipulativni kolosijek „Šuma“ zatvoren je za promet od 2014, dok je kolosijek 32 – radionički zatvoren od 2002.

Bit će jasnije na shemi



One koje službena shema zbunjuje nek' pogledaju na neslužbenu



Gomila je tu kolosijeka i upravo to me je fasciniralo. Ali, još ćemo malo teksta prije prelaska na slike.

Vagoni iz pravca istoka (Makedonija, Beograd i Vinkovci) i juga (Ploče i Sarajevo) završavali su vožnju u kolodvoru Zagreb Borongaj. Isto tako i vlakovi iz Kotoribe, Koprivnice i Osijeka. Za te pravce su vlakovi isto tako pokretani iz Zagreb Borongaja. Vagoni iz Varaždina išli su preko Koprivnice u Borongaj. Parni promet ovdje je bio živ do druge polovice šezdesetih.

Borongaj je bio ranžirni kolodvor do izgradnje novog ranžirnog kolodvora. Na istočnoj se strani dobro vide ostaci dvije grbine i nekakvog postrojenja za prekrcaj ugljena odn. za namirivanje parnih lokomotiva ugljenom. Da ne bi morale lokomotive ići na Glavni kolodvor i tamo stvarati gužvu, namirivane su u Borongaju. Zašto su bile dvije grbine (spuštalice)? Jedna je bila (niža) ljetnja a druga (viša) zimska. Zimi, kad bi pao, snijeg je stvarao otpor kod kretanja. Isto tako se i mast u ležajima usljed hladnoće više skrućivala pa vagoni nisu otišli dovoljno daleko kod spuštanja. Kako ne bi morali lokomotivom ići naknadno gurati vagone, postojala je i zimska grbina. Na grbini je bila uvijek jaka lokomotiva, jedna od njih serije 33. Svi ovi objekti su bili ucrtani u vojne karte. Ništa se nije smjelo preuređivati i micati bez suglasnosti vojske. Željeznica je htjela rekonstruirati grbine, napraviti jednu srednju, koja bi bila i ljetnja i zimska. Bilo je lakše i jeftinije održavati jednu. JNA nije dozvolila rekonstrukciju.

No, da se vratimo stanici Zagreb Borongaj - osim priključka glavnog istočnogradskog teretnog kolosijeka na glavnu prugu (što danas više nije osobito važna stvar) tu su se tokom godina odlagali i vagoni za prijevoz automobila. Nekad, u 80-tim godinama, noćni vlakovi za Split su vozili i do desetak vagona nakrcanih automobilima ... kasnije se to svelo na najčešće tek jedan, poluprazan vagon. A suvišni vagoni za prijevoz vozila dijemali su svoj san upravo na ovoj stanici. U doba rata ovdje su se odlagali i devastirani vagoni nastradali u borbama odnosno vagoni i lokomotive koji su bili vlasništvo drugih republičkih željeznica.