Zagrebačke pruge

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ZAPADNI DIO (26)

Ono što je zanimljivo a teško zamisliti, tu je, paralelno s juga, išla i rečena pruga Samoborčeka, Radgonskom koja nije bila izgrađena u današnjem profilu. Tu se, kod TOZ-a, pod malim kutom, križala s industrijskim kolosijekom i nastavila južnim obodom RK Vrapče. Kako ovdje više nemamo što ni raditi, ni tražiti (a usluge ćenife nam ne trebaju), vraćamo se nazad (to je uvijek najgori dio istraživanja). Prvo sagledajmo dolazeću situaciju. Ovaj put vas častim slikom s nathodnika, ne trebate se više penjati. Imamo onaj zarasli koridor sjevernog matičnjaka, par kolosijeka M101, par parkirnih kolosijeka reliquiae reliquiarum RK Vrapče, onda na pola desnog ruba kolosijek za kontejnerski terminal a u gornjoj trećini desnog ruba nailazi kolosijek TOZ. Sve to se skuplja u jednu točku da bi se učas opet razdvojilo.



Street-view odvojka kolosijeka TOZ od tog južnog servisnog.



Stalno se vrtimo amo-tamo i oko sebe, kao nakupina plinova u jednom čovječjem dijelu tijela (ima o tome jedan lijep kolokvijalni izraz). Sad promatramo taj odvojak u smjeru TOZ. Usput možemo ponavljati što smo (ako smo) naučili – koji je koji od preostalih prikazanih kolosijeka.



Malo hoda unatrag, prema istoku (licem smo i dalje okrenuti prema zapadu), do točke koncentracije svih industrijskih kolosijeka RK Vrapče. To zajedništvo traje koji metar a onda naslućujemo ponovno razdvajanje.



To to je! Ode lijepim pitomim krajolikom lijevo pruga za M101 (to je bio izlazni/spojni kolosijek iz RK Vrapče) a ravno, isto tako lijepim pitomim krajolikom, opet u konačnici za M101, ali tek nakon kojeg kilometra i uz puno drugih usputnih zanimljivosti. To je nekadašnji servisni kolosijek za kretanje lokomotiva prema ložioni u (nekadašnjem) TK Črnomerec i obratno, a danas spojni kolosijek kontejnerskog terminala sa Zapadnim kolodvorom. Kako je RK Vrapče na nižoj razini od glavne pruge, izlazni kolosijek prema istoku je u usponu, pa su stoga vlakovi iz RK Vrapče izlazili vrlo sporo i prilično bučno, često i uz poguranciju manevarke.



Krenemo li tim lijevim odvojkom za prugu M101 nećemo se dugo radovati. Bila je to navlakuša, a obzirom da više nema kolodvora, ne treba ni spojne pruge, onaj drugi krak je za postojeće potrebe sasvim zadovoljavajući.



Taj izlazni kolosijek nekad je bio spojen s glavnom prugom M101 a netom prije tog spoja desno se odvajao pomoćni kolosijek koji ovdje vidimo i koji je bio u upotrebi sve do izgradnje stajališta Kustošija. Skretnica na glavnoj pruzi je u međuvremenu skinuta pa je ostao samo taj odvojak, paralelan s glavnom prugom, duž kojeg je sagrađen teretni plato (nekad su to zvali Vojnom rampom, jer je preko puta bila ona spominjana vojna pekara, a i druga skladišta). Plato je prekinut ŽCP-om Sokolska i nastavlja se iza njega.



Kontinuitet tog kolosijeka prekinula je gradnja južnog perona stajališta Kustošija. Desno se vidi zarasli plato. Zanimljivo, taj je kolosijek bio u funkciji i neko vrijeme nakon otvaranja stajališta Kustošija, jer je prvobitni peron bio uzak, smješten između 2 kolosijeka, glavnog M101 i tog industrijskog, i tek kasnije je proširen na sadašnje dimenzije. Kolosijek je neko vrijeme služio kao izvlačnjak za TK Črnomerec.



Malo kasnije vratit ćemo se opet na povijest tog kolosijeka, a sad se idemo pozabaviti onim drugim, ravnim krakom, servisnim kolosijekom koji idilično vodi između malih kućica i vrtova.



Idila je brzo gotova i nailazimo na neosigurani a bome i neobilježeni ŽCP Postojnska ul.

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ZAPADNI DIO (27)

Stotinjak metara dalje izbijamo na ŽCP Sokolska. To je onaj s dvije rampe. Eto kako to izgleda, kad je jedna spuštena a druga nije.



Mi, srećom, ne moramo čekati da se višom željezničkom milošću i prometnim okolnostima rampa digne. Vraćamo se na onaj peronom stajališta Kustošija prekinuti kolosijek. U današnjoj inačici nastavak tog kolosijeka spojen je s glavnom prugom.



Tom kolosijeku s juga (a na slici s lijeva) se priključuje servisni kolosijek od RK Vrapče.



Pogled na situaciju s druge strane. I tu imamo točku koncentracije pruga i njihovo rasčešljavanje odmah poslije toga. I ovdje je bilo intervencija u prvobitno stanje: ovog spoja desnog s lijevim kolosijekom najvjerojatnije nije ni bilo, već je desnodolazeći, servisni, kolosijek zakretao i spajao se s kolosijekom čiji se prekinuti nastavak vidi u daljini, čime je bio ostvaren relativno neometani spoj RK Vrapče s ložionom u TK Črnomerec.



Razlog ovako kratkom postu je dvojak. Prvo - blisko se nadovezuje na prethodni, pa ne bi valjalo izgubiti nit, a drugo - ovime završavamo jednu cjelinu, što će reći da slijedećim postom započinjemo jednu novu, a to je nekadašnji Teretni kolodvor Črnomerec, danas prošireni Zapadni kolodvor.

Sviđaju mi se ove tvoje reportaže sa zapada grada jer sam često na tom dijelu, u blizini u Meršićevoj mi živi punica.

gaspa je napisao/la:...ovime završavamo jednu cjelinu...

Odličan istraživački posao, odlično dokumentiran. Veeeeliko HVALA!

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ZAPADNI DIO (28)

Pred nama je Teretni kolodvor Črnomerec, sagrađen 1920, nekad itekako značajan, a danas mu se ime sačuvalo samo u pričama. Službena oznaka je: Zagreb Zapadni kolodvor. Al' ga ima (Zapadnog kolodvora). Odavde (od Zagrebačke) pa skoro do vječnosti odn. do ul. Republike Austrije (2,1 km). Slijedeća slika prikazuje područje nekadašnjeg TK Črnomerec, smještenog između Zagrebačke i Selske ceste.



Kolikogod nam sline curile za ovim kolodvorom i njegovom infrastrukturom, prvo smo se zavezli na najjužniji kolosijek koji odmah napušta taj kolodvor i vodi nas... kuda?...kamo? Pogledajmo karte. Na prvoj iz 1945. usmjerit ćemo pažnju na uspravni krak za Drvinje. Kud je išao prvi odvojak (lijevo) – ne znam. Odn. znam kud je išao, jer mu se tragovi i danas naziru, ali ne znam što je tada tamo bilo. Drugi je bio, kako karta kaže, za Končar (njegovu skromnu staru jezgru) a treći za Drvinje, prostor skladištenja i trgovine ogrjevnim drvom.



Na Karti VGI JNA iz 1956 uočavamo prugu za ciglanu (1) i prugu za pivovaru (4) – već viđeno, te prugu za vojarnu Prečko (2) koja je središnja tema ovog dijela (pruga, ne vojarna!), s odvojkom u Končar (3) i pugu u EL-TO, o kojoj će biti riječi.



Karta iz 1993. realno prikazuje položaj svih pruga, a vojarna Prečko više nije bila u funkciji. Ulaz u vojarnu nije dobro ucrtan (vjerojatno crtkana linija sugerira na nešto uklonjeno, neodređenog položaja)



Na topografskoj karti pruga za vojarnu je poštucana a karta iz 2007. prikazuje tadašnje stanje. Vidimo kako pruge redom isčezavaju.





Već ste navikli gledati položaj istraživanih pruga u prostoru

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ZAPADNI DIO (29)


Put pod noge (a mogle bi zaboljeti). Do nadvožnjaka Zagrebačka c. i službenog početka Zapadnog kolodvora dosmucali smo se onom najjužnijom prugom od RK Vrapče, onom koja je ovdje prelopatana i preusmjerena, a da je sve bilo kao što bješe na početku, dovezli bismo se do onog danas prekinutog dijela. Ne možemo se oteti dojmu da su na ovoj praznini bila čak 2 kolosijeka.



Imamo i pogled s druge strane. To je nekad bio izvorni servisni kolosijek za lokomotive od RK Vrapče do ložione Črnomerec. Al' su ga dobro završili!



TK Črnomerec se otvara pred nama. Za trenutak (poetski rečeno – trajat će duže od trenutka) ćemo ga zaobići. Na svim skretanjima zadržat ćemo desni smjer. S desne pruge na desno...



...i stalno tako na desno, bez obzira što nam iskliznica ne obećava ništa dobro...



...dok se ne odvojimo od kolodvora. Ups! Ovo pruga? Nekad bila. Da, iskliznica je imala smisla. Ali mi ipak nismo obeshrabreni.



Pruga zavija i pitamo se kud li nas vodi...



...a vodi nas do ŽCP Tomislavova ul.



Pruga je nešto povišena pa ovaj hupser i prelaz preko nje uvelike uveseljava vozače koji ŽCPu pristupaju neprimjerenom brzinom. Scene kao u američkim filmovima potjere.



Vidjeli smo da se ubrzo nakon ŽCPa pruga grana



Da i nema ovog zelenja na tračnicama, pruga nas ne bi nikud dovela. Netom poslije prelaza produžene i ovdje neasfaltirane Zagorske završava.



A nekad je vodila u Končar koji je tada bio građevinski drukčije koncipiran i pruga je imala smisla. Ovde je prelazila Klanječku ul. S druge strane je nova hala bravarije a iz onog doba potječe siva dvokatnica u pozadini.

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ZAPADNI DIO (30)


No, manimo se mi slijepih krakova i nastavimo slijediti temeljnu prugu. Prelaz preko produžene i ovdje neasfaltirane i neugledne Zagorske ul, nekoliko metara zapadnije od onog već viđenog.



Pruga nas je dovela do stovarišta ogrijevnog materijala, odakle će u 4 smjera (tu vidimo samo 3: lijevo Končar, sredina vojarna Prečko, desno Ferimport)



Gledajmo ih dok ih još imamo, pa kakve su – da su.



Da slijedimo lijevu prugu, iza zavoja naletjeli bismo na ova vrata iza kojih je srednji od 3 nekadašnjih ŽCP Klanječka ul. Prvi je pogled iznutra, drugi izvana





Treći, najzapadniji, krak Končarevih pruga najduže se održao. Izašavši iz stovarišta ogrijeva i prešavši Klanječku ul. pruga ulazi u tvornički krug Končar.







Pruga ide rubom Končara a ograda je dijeli od ostataka Gaboške ul, jedine koja je samo djelomično platila danak poslijeratnom industrijskom procvatu. Končareve tvornice na ovoj su lokaciji pojele jedno čitavo manje naselje od čak 18 ukriženih ulica.



1968. se Končar već dobro udomaćio na ovom području a usporedne slike pokazuju njegovo daljnje širenje na sjever gdje ga je ograničila prvo Klanječka ul. a poslije sveukupna gospodarska situacija, raspad države, privatizacije, umno upravljanje i gubitak tržišta.



Oznake na karti, dok je Končar još bio veleime, znače:
1 – stara, prekinuta, pruga u povijesni Končar (možda je bolje koristiti i staro ime: Siemens?)
2 – novija, netragom nestala pruga u Končar, ukinuta gradnjom nove bravarije
3 – dugo korištena Končareva pruga
4 – krak u halu tvornice generatora ali i u dio gdje su se u početku, prije preseljenja u Jankomir, proizvodile lokomotive
5 – krak do utovarne rampe srednjih i malih električnih strojeva te ispitne stanice lokomotiva
B – nova hala bravarije
G – kala generatora, u donjem (južnom) dijelu i proizvodnje električnih lokomotiva
P – ekspedit i utovarna rampa
I – ispitna stanica električnih lokomotiva

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ZAPADNI DIO (31)


Malo insajderskih slika. Na prvoj vidimo gore kolosijek u generatore i lokomotive a ispod kolosijek do utovarne rampe i ispitne stanice. Onda imamo kolosijek duž ekspedita, s jedne i druge strane (kolosijeci završavaju betonskim bikovima). Naposlijetku je stanje s prijelaza tisućljeća kad pruga više nije bila u funkciji ali je fizički uglavnom postojala.









Rade Končar je onomad rekao: Milosti ne tražim niti bih vam je dao. Slično je i s njegovom prugom. Milosti nije tražila, a nije je ni dobila. Valja nam je ostaviti i vratiti se u ono skladište ogrijevnog materijala. Onaj desni krak prelazio je tadašnju Kroflinovu ul. (danas Golikovu) i s druge strane ulazio u prostor Ferimporta.



Propade Ferimport, propadoše mu i pruge koje su se lijepo razgranale u dvorištu.







Nismo ovdje imali nešto posebno za vidjeti, samo čemer i jad. Opet u stovarište ogrijeva pa ovaj put srednjom prugom. Eto i južnog ŽCP Kroflinova gdje je pruga izlazila kroz ova vrata, koso sjekavši cestu…



…nastavljajući s druge strane ovim koridorom…



…koji nas dovodi do ŽCP Hanamanova ul.

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ZAPADNI DIO (32)


Pruga je dalje vodila po manjem nasipu a onda joj se na putu ispriječio potok Kustošak koji je premošten bez većih problema. Na željezničku osnovu postavljena je drvena konstrukcija za pješake i bicikliste. Reklo bi se da taj most ni u snu ne može nositi željezničku kompoziciju. Ali je, u izvornoj izvedbi.



Daljnja trasa lagano zarasta i ne bi se reklo da smo u gradu.



I onda dolazimo do ŽCP Rudeška c.



U međuvremenu je Rudeška c. rekonstruirana pa su i ova, i njoj slične slike, postale povijesne. Tračnica više nema. S druge strane trasu bivše pruge uzurpirala je Tefilak zadruga za završne radove u graditeljstvu i trgovini koja je 2017. završila u stečaju. Malo ćemo zaobići ograđeni dio i nastaviti trasom bezimenim Rudeškim ogrankom. Da je ovdje ostala (upotrebljiva) pruga, gdje bi lokalni živalj parkirao svoje limene ljubimce?





Slijedi nam ŽCP II. Rudeški ogranak…



…nakon kojeg na trasi nailazimo male rudeške kućice i njihove vrtove. Male? Ovo desno više vuče na tajkunaru (ne ona višekatnica, nego kuća s ružičastom ogradom).



Kad bismo i to mimoišli, pruga bi nas dovela ovamo. Na njenoj trasi sad je ulaz u podzemnu garažu nove stambene zgrade. Kad je već sagrađen, nije bilo razloga da trasu ne zapriječi i privatni posjed (onaj što vuče na tajkunaru) i na njemu, kao na svakom poštenom privatnom posjedu, sagrađena pečenjara (ona mala kućica što se ispriječila cesti).



Neke pečenjare su privatne, neke, poput ove, javno dobro stanara višestambene zgrade koji su si uredili ugodan kutak za druženje. No, to je samo usputna tema. Ovdje se od naše pruge koja je išla lijevim (istočnim) rubom livade odvajao desni krak, išavši duž desnog (zapadnog) ruba. A onda tu i nije bila baš livada nego neka skladišta, kažu Kemobojina.



A onda malo dalje nalazimo na podsjetnik na nekadašnje željezničko carstvo. Na ovom betoniranom platou nekad su bile dvije hale. Naša pruga koju pratimo je išla desnim rubom (a onaj slijepi kolosijek lijevim)



Vješto oko željezničkog arheologa će naći dokaz da je ovuda zaista nekoć prolazila pruga.



I tu su se iskoristile blagodati neuređenog katastra i zemljišnih knjiga. Koridor pruge je potiho prisvojen i zagrađen u korist susjednih privatnih kuća.

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ZAPADNI DIO (33)


Daljnji put na jug dovodi nas do ŽCP Ratarska ul. nakon kojeg je pruga prolazila pored dječjeg vrtića (2. slika lijevo).





Dolazimo do na ovoj trasi posljednjeg vidljivog ŽCP, ŽCP Jablanska ul.





Jedan pogled unazad



Nekad su se ovdje prostirale ledine i šikare a danas se kraj sve više urbanizira. Tu je negdje prolazila i pruga mijenjajući smjer sjever-jug u istok-zapad. Pruga je ucrtana odokativno, dojma radi.



Dalje je pruga pratila Ljubljansku ul (danas Zagrebačku aveniju).



Pješačko-biciklistička staza duž Zagrebačke avenije pomiče svoju os na most. Most je poširoki i ne upućuje da mu je osnova nekadašnji željeznički most jer je pruga išla otprilike pravcem pješačko-biciklističke staze.



U nastavku je krajolik itekako izmijenjen i nitko ne bi ni pomislio da je ovdje nekoć bila neka pruga.



Naposlijetku stižemo do križanja Zagrebačke i Zagrebačke (avenije i ceste; istoimeni trg ovdje još nije oformljen, a mjesta ima…). Križanje nije uslikano, jer ulice k'o ulice a zgrade k'o zgrade. Pruge koja je tu nekoć išla ionako nije za vidjeti. Niti bilo kakvog njenog traga. Prešavši to križanje pruga je zakrenula kojih 30° prema sjeveru i ušla u vojarnu. Na ta nas vremena samo podsjeća zračna slika. Na mjestu vojarne danas su stambene zgrade a pruga je završavala na današnjoj karting stazi.

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ZAPADNI DIO (34)

Jesmo li se umorili na ovom putu? Jesmo li spremni za daljnje istraživanje? Ovo je dosad bio itekako najduži odvojak, pa je valjalo napraviti pauzu. Gotovo da smo i zaboravili odakle smo krenuli. Pa, vratimo se onda na taj početak, još je mnogo toga pred nama. A početak je bio na zapadnom ulazu/izlazu Zapadnog kolodvora, nekad Teretnog kolodvora Črnomerec, naizgled jednostavnog, a ipak dosta složenog, kad se u njega zadubimo. Na tom ćemo kolodvoru naći podosta toga što će zaokupiti našu pažnju. Krenimo, dakle.

Razmotrit ćemo sveukupnu kolosiječnu shemu. Kolosijeke sam obilježio brojevima kako bi situacija na slikama bila lakše sljediva. Jer kolosijeci sluđuju. Gdje je koji bio, kud je vodio, gdje i s kim se spajao… - pitanja i pitanja



Službena shema daleko je jednostavnija i ne doživljava južnu polovicu kolodvora. I, naravno, opet je naopaka – jug je gore, Zagreb GK lijevo a Vrapče i Podsused desno.



A sad uvid u stvarnost. Na zračnoj snimci iz 1968. vidi se jedna poslastica - lokomotivska okretnica. Slika, nažalost, nije baš oštra a čini se da su s druge strane okretnice 3 kraka. Slijedi današnja situacija. Poslasticu su pojeli.



Spustivši se s oblaka na zemlju ušetavamo u kolodvor. Na zgradi se jasno i ponosno koči natpis koji s bivšim kolodvorom nema veze ali ukazuje na integracije infrastruktura. Desno od pruge 3 (počinjete li shvaćati značaj tog obilježavanja?) prvi je kolosijek onaj servisni iz TK Vrapče a drugi je slijepi, možda bolje reći: prekinuti, pretpostavljamo izvorna veza servisnog kolosijeka s RK Vrapče.



Pred pola desetljeća prazan, TK Črnomerec (zvat ću ga tako, mada to više nije službeni naziv, da razlučim ovaj dio od Zapadnog kolodvora u užem smislu, lociranog oko kolodvorske zgrade i nasuprotnog joj skladišta) bio je prazan a ovih dana je solidno zaposjednut. Trenutno ćemo zanemariti pruge s brojevima i posvetiti se onoj što se odvaja desno.



Uđimo u os tog odvojka. Odmah se desno odvaja pruga 15 koju smo u više proteklih nastavaka proučavali – to je pruga za vojarnu Prečko. Stoga ćemo mi ravno pa na prvoj slijedećoj skretnici desno (ravno nastavlja pruga 16).



Slike su iz različitih razdoblja, prostorno a ne vremenski poredane, pa će neki od kolosijeka biti sad ga vidiš, sad ga ne vidiš. Ovdje vidimo kolosijeke 16 i 18, dalje nastavljaju 21 i 22 a 17, 19 i 20 nam fale.



Još par koraka dalje i ukazuje se kolosijek 17 s vagonima. Ali, gle! Kolosijek nije priključen ni na što. Na ovom nezatravljenom dijelu šesnaestice, na kojem je i vagon-platforma, bila je nekad skretnica kolosijeka 17.



Nekad bilo, sad se spominjalo. U originalu ovdje trebamo imati 9 kolosijeka. Lijevi (16) vodi duž zgrade ložione. Slijede 3 u ložionu (17, koji je tu još bio spojen, 18 i 19 koji je isto tako još bio spojen) i 3 pod nadstrešnicu. Kolosijek 20 se ne vidi na slici, on se odvaja desno od kolosijeka 19. Kolosijek 22 skreće pod nadstrešnicu a nekad je bio odvojak kolosijeka koji je išao ravno, do okretnice (koje isto tako nema, pa što će i kolosijek do nje). Nema ni kolosijeka koji se odvajao desno (za sve vidi onaj orto iz 1968. i moju shemu kolosijeka).



Spala knjiga na 5 slova (bolje reći na četiri i po) i dobila tople žute tonove. Obzirom da je kolosijek 17 s obje strane izoliran, očigledno ja da su žuti vagoni na njemu za sva vremena. A, za promjenu u odnosu na prethodnu sliku, kolosijeka 19 opet nema. To je ono: sad ga vidiš, sad ga ne vidiš.

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ZAPADNI DIO (35)


Nastavljamo lagano dalje da vidimo kako će se sve to rasplesti. Što ćemo novo otkriti, a što smo izgubili. Ili je pritajeno. Ili sakriveno. Od kolosijeka 19, kojeg smo tako lijepo vidjeli prije dvije slike, naziremo tek pragove obrasle travom zelenom



Još malo dalje (ne moram opisivati ni tumačiti – brojevi govore sami za sebe)



Približivši se nadstrešnici vidimo da kolosijek 20 zaista postoji, ali i da nestaje tu pod ovim pragovima. Pod nadstrešnicom su, inače, garažirane samohotke Pružnih građevina.



I kad ne bismo skrenuli pod nastrešnicu nego nastavili dalje trasom čiji točan položaj možemo tek pretpostaviti, i da smo nekoliko desetljeća mlađi, došli bismo do ovokolodvorne okretnice locirane na ovom mjestu negdje do početka devedesetih, a koja je nemaštovito zatrpana (ništa od kakvog bazena ili fontane) i na koju danas ništa ne podsjeća. Tu je nekad bio i vodotoranj. Nekad je tu negdje bila smještena i mala samohodna dizalica na parni pogon, za pretovar ugljena. Na uklonjenim kolosijecima, u doba njihova postojanja, bili su parkirani otvoreni teretni vagoni na kojima je pisalo: kasirana za prijevoz leša - ložiona Črnomerec.



Vratimo se na zapadnu stranu ložione. Na njoj su bila troja vrata i kroz svaka je u ložionu ulazio kolosijek. I danas su vidljivi kolosijeci 17 i 18 ali ne i 19 (od kojeg se odvajao opet poluvidljivi kolosijek 20).



Malo Positovo naselje s nužnikom i vanjskom rasvjetom montiranom na vagon. Kolosijek 17 je onaj koji je demontažom skretnice odspojen od HŽ pružnog sustava.



Kolosijek 16 nikud više ne vodi, a da se željeznička vozila, nastavljajući njime, ne pretvore u cestovna, osigurava ova iskliznica, tip B.



Tu dalje nema više ničeg zanimljivog pa ćemo se vratiti do funkcionalnog dijela TK Črnomerec. Ili Zapadni kolodvor, kako hoćete. Na zapadnom ulazu rasplet kolosijeka.



Kolosijek 14 služio je za istovar rasutih tereta.

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ZAPADNI DIO (36)

Pozabavimo se ovom mikrolokacijom. Kolosijek 16 prvi se odvojio od grupe za ložionu i vodio je duž zgrade ložione i kasnije (što ćemo vidjeti) se spajao na kolosijek 14. Danas zatrpan. Neperspektivan.



Da ga pratimo, došli bismo do cestovne vage. Danas nefunkcionalne. Neperspektivne. Kolosijek je vodio duž nje )oštro oko zamijetit će njegove tragove u daljini.



Na kolodvoru smo vidjeli uporabljive kolosijeke. Na periferiji je, kao i uvijek, stvar sasvim drukčija. Ovdje doslovce vrijedi izreka što južnije, to tužnije. Južni kolosijeci prilično su zapušteni. I obično se uz i oko njih radi o nekoj šumi. Kolosijek 14, onaj za rasute terete, spaja se s kolosijekom 13  ali mu to brani crveni lopar.



Prije tog spoja kolosijeku 14 pridružuje se kolosijuek 16, onaj duž vage. Za razliku od prethodnih situacija gdje smo imali prugu a nismo imali skretnicu, ovdje imamo skretnicu ali nemamo prugu. Spajanje kolosijeka 13 s kolosijekom 14 prijeći drugi crveni lopar.



Pogled spoja 13 i 14 s druge strane.



I kako je baš kolosijek 13 zarastao u šumu? To je onaj njegov dio istočno od crvenih lopara.



Sad postaje jasnije. Pred kraj i povratak u civilizaciju pruge 13 nestaje. Ostadoše samo pragovi.



Došli smo i do istočnog ulaza/izlaza TK Črnomerec. Kolosijeci se udružuju, i to 4, 5, 6, 7 i 8 u jedan kolosijek koji prati glavnu prugu, a kolosijeci 9, 10, 11, 12 i izvršteni 13 u drugi kolosijek, koji dalje vrluda po svome.



Taj vrludajući je ovdje lijevo, u sredini je neka željezničarima svojstvena heavy-duty govorno-slušna sprava a ujedinjeni aktivni teretni kolosijek je desno od nje. Što su 2 i 3 – znate iz sheme, a i iz orta.



Okrenimo leđa prethodnom pogledu. Iza nas široki kolodvor, neposredno pred nama stegnuće 5 kolosijeka pa onda u daljini naziremo njihovo ponovno širenje. Poput ljudskog tijela, ovdje stegnutog u struku. A razlog je nekad ukrižje u razini, danas podvožnjak Selske c.



Onih 5 kolosijeka što idu ravno i nisu pretjerano zanimljivi. Prvog ste, uostalom, detaljno razgledali na putu prema Podsusedu. Riječ je o sjevernom manipulativnom kolosijeku. Nas će zanimati ovaj desni ujedinitelj kolosijeka 9 do 14. No da biste vidjeli kuda on to tamo skreće desno, morate malo sačekati. Tako vam je to kad koristite besplatnu verziju. Oni koji plate dobivaju komplet u visokoj rezoluciji i velikom formatu.

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ZAPADNI DIO (37)


Nakon stiska Selske ceste pruge doživljavaju svoj ponovni procvat. Bude tu još ogranaka, pa stoga prvo promotrimo raspoložive karte i planove. Prvi je iz 1923. i prikazuje nam 2 neovisna pristupa elektrani (munjari) i vodovodu s raznih strana. Onaj desni je stariji, građen 1907. (kad i munjara). 1925. je sagrađena nova kotlovnica i strojarnica (postoji i danas), drukčije položena nego stara građevina pa je stoga za njezine potrebe uvedena nova pruga (lijeva) iz TK Črnomerec, a stara je napuštena. Iako o tome nećemo u ovom nastavku već u nekom narednom, uočite prugu Samoborčeka koja je tih godina išla sve do Zapadnog kolodvora (služila je samo za teretni promet) i tamo se križala s prugom normalnog kolosijeka, kako je to najtočnije prikazano na prvoj karti (iz 1923.).



Na planu iz 1932. pruga do vodovoda, s odvojcima do carinskih skladišta, je realno ucrtana.



Na planu grada iz 1934. opet vidimo 2 pristupa, kao i 1923, ali se čini da su nekako ofrlje ucrtana, da ne kažem kopirana. Isto izgleda i plan iz 1935. (ne prilažem ga da ne udavim čitateljstvo).



I konačno na planu iz 1993. (a bilo je u međuvremenu još planova) imamo ucrtane pruge kako ih manje-više možemo naći i danas.



Eto opet moje oštevilčene sheme kolosijeka (kako smo već iskusili, brojke su tu radi lakšeg snalaženja i poimanja situacija na slikama, a ja se pritom ne moram mučiti s upitno razumljivim opisima).



Dron bi nam to prenio a ja kolosijeke ucrtao otprilike ovako





Kad je popustio stisak Selske ceste, od pruge 6 odvaja se desno na jugoistok pruga 15 a od nje odmah pruga 9. Kako se to dalje grana vidjet ćemo uskoro.



Tu se prvo od pruge 15 odvojio lijevo krak 10 vodeći u carinska javna skladišta. Od njega se kasnije desno odvojio krak 11 što ne vidimo niti ćemo vidjeti. Dalje slijedi odvojak kraka 12 od pruge 15, opet u carinska javna skladišta.



Krak 10? Kakav krak 10? Nema toga (više). Krak je postao nepotreban, šleperi su upisali novi bod a skretnica se dala iskoristiti negdje drugdje, pa HŽ nije za tu potrebu morao kupovati novu.



Dva se kolosijeka (koja? – brojevi su tu, umjesto moje priče) lagano ali sigurno međusobno udaljuju.



ŽCP na putu koji spaja Meršićevu ul. i zapadni  pristupni put carinskim javnim skladištima je sav po PS-u.



Zavirit ćemo i u prostor tih famoznih carinskih javnih skladišta. Tu sad vidimo zašto nismo vidjeli odvojak kraka 11 od kraka 10. Uklonjen!