Zagrebačke pruge

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ZAPADNI DIO (26)

Ono što je zanimljivo a teško zamisliti, tu je, paralelno s juga, išla i rečena pruga Samoborčeka, Radgonskom koja nije bila izgrađena u današnjem profilu. Tu se, kod TOZ-a, pod malim kutom, križala s industrijskim kolosijekom i nastavila južnim obodom RK Vrapče. Kako ovdje više nemamo što ni raditi, ni tražiti (a usluge ćenife nam ne trebaju), vraćamo se nazad (to je uvijek najgori dio istraživanja). Prvo sagledajmo dolazeću situaciju. Ovaj put vas častim slikom s nathodnika, ne trebate se više penjati. Imamo onaj zarasli koridor sjevernog matičnjaka, par kolosijeka M101, par parkirnih kolosijeka reliquiae reliquiarum RK Vrapče, onda na pola desnog ruba kolosijek za kontejnerski terminal a u gornjoj trećini desnog ruba nailazi kolosijek TOZ. Sve to se skuplja u jednu točku da bi se učas opet razdvojilo.



Street-view odvojka kolosijeka TOZ od tog južnog servisnog.



Stalno se vrtimo amo-tamo i oko sebe, kao nakupina plinova u jednom čovječjem dijelu tijela (ima o tome jedan lijep kolokvijalni izraz). Sad promatramo taj odvojak u smjeru TOZ. Usput možemo ponavljati što smo (ako smo) naučili – koji je koji od preostalih prikazanih kolosijeka.



Malo hoda unatrag, prema istoku (licem smo i dalje okrenuti prema zapadu), do točke koncentracije svih industrijskih kolosijeka RK Vrapče. To zajedništvo traje koji metar a onda naslućujemo ponovno razdvajanje.



To to je! Ode lijepim pitomim krajolikom lijevo pruga za M101 (to je bio izlazni/spojni kolosijek iz RK Vrapče) a ravno, isto tako lijepim pitomim krajolikom, opet u konačnici za M101, ali tek nakon kojeg kilometra i uz puno drugih usputnih zanimljivosti. To je nekadašnji servisni kolosijek za kretanje lokomotiva prema ložioni u (nekadašnjem) TK Črnomerec i obratno, a danas spojni kolosijek kontejnerskog terminala sa Zapadnim kolodvorom. Kako je RK Vrapče na nižoj razini od glavne pruge, izlazni kolosijek prema istoku je u usponu, pa su stoga vlakovi iz RK Vrapče izlazili vrlo sporo i prilično bučno, često i uz poguranciju manevarke.



Krenemo li tim lijevim odvojkom za prugu M101 nećemo se dugo radovati. Bila je to navlakuša, a obzirom da više nema kolodvora, ne treba ni spojne pruge, onaj drugi krak je za postojeće potrebe sasvim zadovoljavajući.



Taj izlazni kolosijek nekad je bio spojen s glavnom prugom M101 a netom prije tog spoja desno se odvajao pomoćni kolosijek koji ovdje vidimo i koji je bio u upotrebi sve do izgradnje stajališta Kustošija. Skretnica na glavnoj pruzi je u međuvremenu skinuta pa je ostao samo taj odvojak, paralelan s glavnom prugom, duž kojeg je sagrađen teretni plato (nekad su to zvali Vojnom rampom, jer je preko puta bila ona spominjana vojna pekara, a i druga skladišta). Plato je prekinut ŽCP-om Sokolska i nastavlja se iza njega.



Kontinuitet tog kolosijeka prekinula je gradnja južnog perona stajališta Kustošija. Desno se vidi zarasli plato. Zanimljivo, taj je kolosijek bio u funkciji i neko vrijeme nakon otvaranja stajališta Kustošija, jer je prvobitni peron bio uzak, smješten između 2 kolosijeka, glavnog M101 i tog industrijskog, i tek kasnije je proširen na sadašnje dimenzije. Kolosijek je neko vrijeme služio kao izvlačnjak za TK Črnomerec.



Malo kasnije vratit ćemo se opet na povijest tog kolosijeka, a sad se idemo pozabaviti onim drugim, ravnim krakom, servisnim kolosijekom koji idilično vodi između malih kućica i vrtova.



Idila je brzo gotova i nailazimo na neosigurani a bome i neobilježeni ŽCP Postojnska ul.

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ZAPADNI DIO (27)

Stotinjak metara dalje izbijamo na ŽCP Sokolska. To je onaj s dvije rampe. Eto kako to izgleda, kad je jedna spuštena a druga nije.



Mi, srećom, ne moramo čekati da se višom željezničkom milošću i prometnim okolnostima rampa digne. Vraćamo se na onaj peronom stajališta Kustošija prekinuti kolosijek. U današnjoj inačici nastavak tog kolosijeka spojen je s glavnom prugom.



Tom kolosijeku s juga (a na slici s lijeva) se priključuje servisni kolosijek od RK Vrapče.



Pogled na situaciju s druge strane. I tu imamo točku koncentracije pruga i njihovo rasčešljavanje odmah poslije toga. I ovdje je bilo intervencija u prvobitno stanje: ovog spoja desnog s lijevim kolosijekom najvjerojatnije nije ni bilo, već je desnodolazeći, servisni, kolosijek zakretao i spajao se s kolosijekom čiji se prekinuti nastavak vidi u daljini, čime je bio ostvaren relativno neometani spoj RK Vrapče s ložionom u TK Črnomerec.



Razlog ovako kratkom postu je dvojak. Prvo - blisko se nadovezuje na prethodni, pa ne bi valjalo izgubiti nit, a drugo - ovime završavamo jednu cjelinu, što će reći da slijedećim postom započinjemo jednu novu, a to je nekadašnji Teretni kolodvor Črnomerec, danas prošireni Zapadni kolodvor.

Sviđaju mi se ove tvoje reportaže sa zapada grada jer sam često na tom dijelu, u blizini u Meršićevoj mi živi punica.

gaspa je napisao/la:...ovime završavamo jednu cjelinu...

Odličan istraživački posao, odlično dokumentiran. Veeeeliko HVALA!

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ZAPADNI DIO (28)

Pred nama je Teretni kolodvor Črnomerec, sagrađen 1920, nekad itekako značajan, a danas mu se ime sačuvalo samo u pričama. Službena oznaka je: Zagreb Zapadni kolodvor. Al' ga ima (Zapadnog kolodvora). Odavde (od Zagrebačke) pa skoro do vječnosti odn. do ul. Republike Austrije (2,1 km). Slijedeća slika prikazuje područje nekadašnjeg TK Črnomerec, smještenog između Zagrebačke i Selske ceste.



Kolikogod nam sline curile za ovim kolodvorom i njegovom infrastrukturom, prvo smo se zavezli na najjužniji kolosijek koji odmah napušta taj kolodvor i vodi nas... kuda?...kamo? Pogledajmo karte. Na prvoj iz 1945. usmjerit ćemo pažnju na uspravni krak za Drvinje. Kud je išao prvi odvojak (lijevo) – ne znam. Odn. znam kud je išao, jer mu se tragovi i danas naziru, ali ne znam što je tada tamo bilo. Drugi je bio, kako karta kaže, za Končar (njegovu skromnu staru jezgru) a treći za Drvinje, prostor skladištenja i trgovine ogrjevnim drvom.



Na Karti VGI JNA iz 1956 uočavamo prugu za ciglanu (1) i prugu za pivovaru (4) – već viđeno, te prugu za vojarnu Prečko (2) koja je središnja tema ovog dijela (pruga, ne vojarna!), s odvojkom u Končar (3) i pugu u EL-TO, o kojoj će biti riječi.



Karta iz 1993. realno prikazuje položaj svih pruga, a vojarna Prečko više nije bila u funkciji. Ulaz u vojarnu nije dobro ucrtan (vjerojatno crtkana linija sugerira na nešto uklonjeno, neodređenog položaja)



Na topografskoj karti pruga za vojarnu je poštucana a karta iz 2007. prikazuje tadašnje stanje. Vidimo kako pruge redom isčezavaju.





Već ste navikli gledati položaj istraživanih pruga u prostoru

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ZAPADNI DIO (29)


Put pod noge (a mogle bi zaboljeti). Do nadvožnjaka Zagrebačka c. i službenog početka Zapadnog kolodvora dosmucali smo se onom najjužnijom prugom od RK Vrapče, onom koja je ovdje prelopatana i preusmjerena, a da je sve bilo kao što bješe na početku, dovezli bismo se do onog danas prekinutog dijela. Ne možemo se oteti dojmu da su na ovoj praznini bila čak 2 kolosijeka.



Imamo i pogled s druge strane. To je nekad bio izvorni servisni kolosijek za lokomotive od RK Vrapče do ložione Črnomerec. Al' su ga dobro završili!



TK Črnomerec se otvara pred nama. Za trenutak (poetski rečeno – trajat će duže od trenutka) ćemo ga zaobići. Na svim skretanjima zadržat ćemo desni smjer. S desne pruge na desno...



...i stalno tako na desno, bez obzira što nam iskliznica ne obećava ništa dobro...



...dok se ne odvojimo od kolodvora. Ups! Ovo pruga? Nekad bila. Da, iskliznica je imala smisla. Ali mi ipak nismo obeshrabreni.



Pruga zavija i pitamo se kud li nas vodi...



...a vodi nas do ŽCP Tomislavova ul.



Pruga je nešto povišena pa ovaj hupser i prelaz preko nje uvelike uveseljava vozače koji ŽCPu pristupaju neprimjerenom brzinom. Scene kao u američkim filmovima potjere.



Vidjeli smo da se ubrzo nakon ŽCPa pruga grana



Da i nema ovog zelenja na tračnicama, pruga nas ne bi nikud dovela. Netom poslije prelaza produžene i ovdje neasfaltirane Zagorske završava.



A nekad je vodila u Končar koji je tada bio građevinski drukčije koncipiran i pruga je imala smisla. Ovde je prelazila Klanječku ul. S druge strane je nova hala bravarije a iz onog doba potječe siva dvokatnica u pozadini.

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ZAPADNI DIO (30)


No, manimo se mi slijepih krakova i nastavimo slijediti temeljnu prugu. Prelaz preko produžene i ovdje neasfaltirane i neugledne Zagorske ul, nekoliko metara zapadnije od onog već viđenog.



Pruga nas je dovela do stovarišta ogrijevnog materijala, odakle će u 4 smjera (tu vidimo samo 3: lijevo Končar, sredina vojarna Prečko, desno Ferimport)



Gledajmo ih dok ih još imamo, pa kakve su – da su.



Da slijedimo lijevu prugu, iza zavoja naletjeli bismo na ova vrata iza kojih je srednji od 3 nekadašnjih ŽCP Klanječka ul. Prvi je pogled iznutra, drugi izvana





Treći, najzapadniji, krak Končarevih pruga najduže se održao. Izašavši iz stovarišta ogrijeva i prešavši Klanječku ul. pruga ulazi u tvornički krug Končar.







Pruga ide rubom Končara a ograda je dijeli od ostataka Gaboške ul, jedine koja je samo djelomično platila danak poslijeratnom industrijskom procvatu. Končareve tvornice na ovoj su lokaciji pojele jedno čitavo manje naselje od čak 18 ukriženih ulica.



1968. se Končar već dobro udomaćio na ovom području a usporedne slike pokazuju njegovo daljnje širenje na sjever gdje ga je ograničila prvo Klanječka ul. a poslije sveukupna gospodarska situacija, raspad države, privatizacije, umno upravljanje i gubitak tržišta.



Oznake na karti, dok je Končar još bio veleime, znače:
1 – stara, prekinuta, pruga u povijesni Končar (možda je bolje koristiti i staro ime: Siemens?)
2 – novija, netragom nestala pruga u Končar, ukinuta gradnjom nove bravarije
3 – dugo korištena Končareva pruga
4 – krak u halu tvornice generatora ali i u dio gdje su se u početku, prije preseljenja u Jankomir, proizvodile lokomotive
5 – krak do utovarne rampe srednjih i malih električnih strojeva te ispitne stanice lokomotiva
B – nova hala bravarije
G – kala generatora, u donjem (južnom) dijelu i proizvodnje električnih lokomotiva
P – ekspedit i utovarna rampa
I – ispitna stanica električnih lokomotiva

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ZAPADNI DIO (31)


Malo insajderskih slika. Na prvoj vidimo gore kolosijek u generatore i lokomotive a ispod kolosijek do utovarne rampe i ispitne stanice. Onda imamo kolosijek duž ekspedita, s jedne i druge strane (kolosijeci završavaju betonskim bikovima). Naposlijetku je stanje s prijelaza tisućljeća kad pruga više nije bila u funkciji ali je fizički uglavnom postojala.









Rade Končar je onomad rekao: Milosti ne tražim niti bih vam je dao. Slično je i s njegovom prugom. Milosti nije tražila, a nije je ni dobila. Valja nam je ostaviti i vratiti se u ono skladište ogrijevnog materijala. Onaj desni krak prelazio je tadašnju Kroflinovu ul. (danas Golikovu) i s druge strane ulazio u prostor Ferimporta.



Propade Ferimport, propadoše mu i pruge koje su se lijepo razgranale u dvorištu.







Nismo ovdje imali nešto posebno za vidjeti, samo čemer i jad. Opet u stovarište ogrijeva pa ovaj put srednjom prugom. Eto i južnog ŽCP Kroflinova gdje je pruga izlazila kroz ova vrata, koso sjekavši cestu…



…nastavljajući s druge strane ovim koridorom…



…koji nas dovodi do ŽCP Hanamanova ul.

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ZAPADNI DIO (32)


Pruga je dalje vodila po manjem nasipu a onda joj se na putu ispriječio potok Kustošak koji je premošten bez većih problema. Na željezničku osnovu postavljena je drvena konstrukcija za pješake i bicikliste. Reklo bi se da taj most ni u snu ne može nositi željezničku kompoziciju. Ali je, u izvornoj izvedbi.



Daljnja trasa lagano zarasta i ne bi se reklo da smo u gradu.



I onda dolazimo do ŽCP Rudeška c.



U međuvremenu je Rudeška c. rekonstruirana pa su i ova, i njoj slične slike, postale povijesne. Tračnica više nema. S druge strane trasu bivše pruge uzurpirala je Tefilak zadruga za završne radove u graditeljstvu i trgovini koja je 2017. završila u stečaju. Malo ćemo zaobići ograđeni dio i nastaviti trasom bezimenim Rudeškim ogrankom. Da je ovdje ostala (upotrebljiva) pruga, gdje bi lokalni živalj parkirao svoje limene ljubimce?





Slijedi nam ŽCP II. Rudeški ogranak…



…nakon kojeg na trasi nailazimo male rudeške kućice i njihove vrtove. Male? Ovo desno više vuče na tajkunaru (ne ona višekatnica, nego kuća s ružičastom ogradom).



Kad bismo i to mimoišli, pruga bi nas dovela ovamo. Na njenoj trasi sad je ulaz u podzemnu garažu nove stambene zgrade. Kad je već sagrađen, nije bilo razloga da trasu ne zapriječi i privatni posjed (onaj što vuče na tajkunaru) i na njemu, kao na svakom poštenom privatnom posjedu, sagrađena pečenjara (ona mala kućica što se ispriječila cesti).



Neke pečenjare su privatne, neke, poput ove, javno dobro stanara višestambene zgrade koji su si uredili ugodan kutak za druženje. No, to je samo usputna tema. Ovdje se od naše pruge koja je išla lijevim (istočnim) rubom livade odvajao desni krak, išavši duž desnog (zapadnog) ruba. A onda tu i nije bila baš livada nego neka skladišta, kažu Kemobojina.



A onda malo dalje nalazimo na podsjetnik na nekadašnje željezničko carstvo. Na ovom betoniranom platou nekad su bile dvije hale. Naša pruga koju pratimo je išla desnim rubom (a onaj slijepi kolosijek lijevim)



Vješto oko željezničkog arheologa će naći dokaz da je ovuda zaista nekoć prolazila pruga.



I tu su se iskoristile blagodati neuređenog katastra i zemljišnih knjiga. Koridor pruge je potiho prisvojen i zagrađen u korist susjednih privatnih kuća.

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ZAPADNI DIO (33)


Daljnji put na jug dovodi nas do ŽCP Ratarska ul. nakon kojeg je pruga prolazila pored dječjeg vrtića (2. slika lijevo).





Dolazimo do na ovoj trasi posljednjeg vidljivog ŽCP, ŽCP Jablanska ul.





Jedan pogled unazad



Nekad su se ovdje prostirale ledine i šikare a danas se kraj sve više urbanizira. Tu je negdje prolazila i pruga mijenjajući smjer sjever-jug u istok-zapad. Pruga je ucrtana odokativno, dojma radi.



Dalje je pruga pratila Ljubljansku ul (danas Zagrebačku aveniju).



Pješačko-biciklistička staza duž Zagrebačke avenije pomiče svoju os na most. Most je poširoki i ne upućuje da mu je osnova nekadašnji željeznički most jer je pruga išla otprilike pravcem pješačko-biciklističke staze.



U nastavku je krajolik itekako izmijenjen i nitko ne bi ni pomislio da je ovdje nekoć bila neka pruga.



Naposlijetku stižemo do križanja Zagrebačke i Zagrebačke (avenije i ceste; istoimeni trg ovdje još nije oformljen, a mjesta ima…). Križanje nije uslikano, jer ulice k'o ulice a zgrade k'o zgrade. Pruge koja je tu nekoć išla ionako nije za vidjeti. Niti bilo kakvog njenog traga. Prešavši to križanje pruga je zakrenula kojih 30° prema sjeveru i ušla u vojarnu. Na ta nas vremena samo podsjeća zračna slika. Na mjestu vojarne danas su stambene zgrade a pruga je završavala na današnjoj karting stazi.

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ZAPADNI DIO (34)

Jesmo li se umorili na ovom putu? Jesmo li spremni za daljnje istraživanje? Ovo je dosad bio itekako najduži odvojak, pa je valjalo napraviti pauzu. Gotovo da smo i zaboravili odakle smo krenuli. Pa, vratimo se onda na taj početak, još je mnogo toga pred nama. A početak je bio na zapadnom ulazu/izlazu Zapadnog kolodvora, nekad Teretnog kolodvora Črnomerec, naizgled jednostavnog, a ipak dosta složenog, kad se u njega zadubimo. Na tom ćemo kolodvoru naći podosta toga što će zaokupiti našu pažnju. Krenimo, dakle.

Razmotrit ćemo sveukupnu kolosiječnu shemu. Kolosijeke sam obilježio brojevima kako bi situacija na slikama bila lakše sljediva. Jer kolosijeci sluđuju. Gdje je koji bio, kud je vodio, gdje i s kim se spajao… - pitanja i pitanja



Službena shema daleko je jednostavnija i ne doživljava južnu polovicu kolodvora. I, naravno, opet je naopaka – jug je gore, Zagreb GK lijevo a Vrapče i Podsused desno.



A sad uvid u stvarnost. Na zračnoj snimci iz 1968. vidi se jedna poslastica - lokomotivska okretnica. Slika, nažalost, nije baš oštra a čini se da su s druge strane okretnice 3 kraka. Slijedi današnja situacija. Poslasticu su pojeli.



Spustivši se s oblaka na zemlju ušetavamo u kolodvor. Na zgradi se jasno i ponosno koči natpis koji s bivšim kolodvorom nema veze ali ukazuje na integracije infrastruktura. Desno od pruge 3 (počinjete li shvaćati značaj tog obilježavanja?) prvi je kolosijek onaj servisni iz TK Vrapče a drugi je slijepi, možda bolje reći: prekinuti, pretpostavljamo izvorna veza servisnog kolosijeka s RK Vrapče.



Pred pola desetljeća prazan, TK Črnomerec (zvat ću ga tako, mada to više nije službeni naziv, da razlučim ovaj dio od Zapadnog kolodvora u užem smislu, lociranog oko kolodvorske zgrade i nasuprotnog joj skladišta) bio je prazan a ovih dana je solidno zaposjednut. Trenutno ćemo zanemariti pruge s brojevima i posvetiti se onoj što se odvaja desno.



Uđimo u os tog odvojka. Odmah se desno odvaja pruga 15 koju smo u više proteklih nastavaka proučavali – to je pruga za vojarnu Prečko. Stoga ćemo mi ravno pa na prvoj slijedećoj skretnici desno (ravno nastavlja pruga 16).



Slike su iz različitih razdoblja, prostorno a ne vremenski poredane, pa će neki od kolosijeka biti sad ga vidiš, sad ga ne vidiš. Ovdje vidimo kolosijeke 16 i 18, dalje nastavljaju 21 i 22 a 17, 19 i 20 nam fale.



Još par koraka dalje i ukazuje se kolosijek 17 s vagonima. Ali, gle! Kolosijek nije priključen ni na što. Na ovom nezatravljenom dijelu šesnaestice, na kojem je i vagon-platforma, bila je nekad skretnica kolosijeka 17.



Nekad bilo, sad se spominjalo. U originalu ovdje trebamo imati 9 kolosijeka. Lijevi (16) vodi duž zgrade ložione. Slijede 3 u ložionu (17, koji je tu još bio spojen, 18 i 19 koji je isto tako još bio spojen) i 3 pod nadstrešnicu. Kolosijek 20 se ne vidi na slici, on se odvaja desno od kolosijeka 19. Kolosijek 22 skreće pod nadstrešnicu a nekad je bio odvojak kolosijeka koji je išao ravno, do okretnice (koje isto tako nema, pa što će i kolosijek do nje). Nema ni kolosijeka koji se odvajao desno (za sve vidi onaj orto iz 1968. i moju shemu kolosijeka).



Spala knjiga na 5 slova (bolje reći na četiri i po) i dobila tople žute tonove. Obzirom da je kolosijek 17 s obje strane izoliran, očigledno ja da su žuti vagoni na njemu za sva vremena. A, za promjenu u odnosu na prethodnu sliku, kolosijeka 19 opet nema. To je ono: sad ga vidiš, sad ga ne vidiš.

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ZAPADNI DIO (35)


Nastavljamo lagano dalje da vidimo kako će se sve to rasplesti. Što ćemo novo otkriti, a što smo izgubili. Ili je pritajeno. Ili sakriveno. Od kolosijeka 19, kojeg smo tako lijepo vidjeli prije dvije slike, naziremo tek pragove obrasle travom zelenom



Još malo dalje (ne moram opisivati ni tumačiti – brojevi govore sami za sebe)



Približivši se nadstrešnici vidimo da kolosijek 20 zaista postoji, ali i da nestaje tu pod ovim pragovima. Pod nadstrešnicom su, inače, garažirane samohotke Pružnih građevina.



I kad ne bismo skrenuli pod nastrešnicu nego nastavili dalje trasom čiji točan položaj možemo tek pretpostaviti, i da smo nekoliko desetljeća mlađi, došli bismo do ovokolodvorne okretnice locirane na ovom mjestu negdje do početka devedesetih, a koja je nemaštovito zatrpana (ništa od kakvog bazena ili fontane) i na koju danas ništa ne podsjeća. Tu je nekad bio i vodotoranj. Nekad je tu negdje bila smještena i mala samohodna dizalica na parni pogon, za pretovar ugljena. Na uklonjenim kolosijecima, u doba njihova postojanja, bili su parkirani otvoreni teretni vagoni na kojima je pisalo: kasirana za prijevoz leša - ložiona Črnomerec.



Vratimo se na zapadnu stranu ložione. Na njoj su bila troja vrata i kroz svaka je u ložionu ulazio kolosijek. I danas su vidljivi kolosijeci 17 i 18 ali ne i 19 (od kojeg se odvajao opet poluvidljivi kolosijek 20).



Malo Positovo naselje s nužnikom i vanjskom rasvjetom montiranom na vagon. Kolosijek 17 je onaj koji je demontažom skretnice odspojen od HŽ pružnog sustava.



Kolosijek 16 nikud više ne vodi, a da se željeznička vozila, nastavljajući njime, ne pretvore u cestovna, osigurava ova iskliznica, tip B.



Tu dalje nema više ničeg zanimljivog pa ćemo se vratiti do funkcionalnog dijela TK Črnomerec. Ili Zapadni kolodvor, kako hoćete. Na zapadnom ulazu rasplet kolosijeka.



Kolosijek 14 služio je za istovar rasutih tereta.

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ZAPADNI DIO (36)

Pozabavimo se ovom mikrolokacijom. Kolosijek 16 prvi se odvojio od grupe za ložionu i vodio je duž zgrade ložione i kasnije (što ćemo vidjeti) se spajao na kolosijek 14. Danas zatrpan. Neperspektivan.



Da ga pratimo, došli bismo do cestovne vage. Danas nefunkcionalne. Neperspektivne. Kolosijek je vodio duž nje )oštro oko zamijetit će njegove tragove u daljini.



Na kolodvoru smo vidjeli uporabljive kolosijeke. Na periferiji je, kao i uvijek, stvar sasvim drukčija. Ovdje doslovce vrijedi izreka što južnije, to tužnije. Južni kolosijeci prilično su zapušteni. I obično se uz i oko njih radi o nekoj šumi. Kolosijek 14, onaj za rasute terete, spaja se s kolosijekom 13  ali mu to brani crveni lopar.



Prije tog spoja kolosijeku 14 pridružuje se kolosijuek 16, onaj duž vage. Za razliku od prethodnih situacija gdje smo imali prugu a nismo imali skretnicu, ovdje imamo skretnicu ali nemamo prugu. Spajanje kolosijeka 13 s kolosijekom 14 prijeći drugi crveni lopar.



Pogled spoja 13 i 14 s druge strane.



I kako je baš kolosijek 13 zarastao u šumu? To je onaj njegov dio istočno od crvenih lopara.



Sad postaje jasnije. Pred kraj i povratak u civilizaciju pruge 13 nestaje. Ostadoše samo pragovi.



Došli smo i do istočnog ulaza/izlaza TK Črnomerec. Kolosijeci se udružuju, i to 4, 5, 6, 7 i 8 u jedan kolosijek koji prati glavnu prugu, a kolosijeci 9, 10, 11, 12 i izvršteni 13 u drugi kolosijek, koji dalje vrluda po svome.



Taj vrludajući je ovdje lijevo, u sredini je neka željezničarima svojstvena heavy-duty govorno-slušna sprava a ujedinjeni aktivni teretni kolosijek je desno od nje. Što su 2 i 3 – znate iz sheme, a i iz orta.



Okrenimo leđa prethodnom pogledu. Iza nas široki kolodvor, neposredno pred nama stegnuće 5 kolosijeka pa onda u daljini naziremo njihovo ponovno širenje. Poput ljudskog tijela, ovdje stegnutog u struku. A razlog je nekad ukrižje u razini, danas podvožnjak Selske c.



Onih 5 kolosijeka što idu ravno i nisu pretjerano zanimljivi. Prvog ste, uostalom, detaljno razgledali na putu prema Podsusedu. Riječ je o sjevernom manipulativnom kolosijeku. Nas će zanimati ovaj desni ujedinitelj kolosijeka 9 do 14. No da biste vidjeli kuda on to tamo skreće desno, morate malo sačekati. Tako vam je to kad koristite besplatnu verziju. Oni koji plate dobivaju komplet u visokoj rezoluciji i velikom formatu.

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ZAPADNI DIO (37)


Nakon stiska Selske ceste pruge doživljavaju svoj ponovni procvat. Bude tu još ogranaka, pa stoga prvo promotrimo raspoložive karte i planove. Prvi je iz 1923. i prikazuje nam 2 neovisna pristupa elektrani (munjari) i vodovodu s raznih strana. Onaj desni je stariji, građen 1907. (kad i munjara). 1925. je sagrađena nova kotlovnica i strojarnica (postoji i danas), drukčije položena nego stara građevina pa je stoga za njezine potrebe uvedena nova pruga (lijeva) iz TK Črnomerec, a stara je napuštena. Iako o tome nećemo u ovom nastavku već u nekom narednom, uočite prugu Samoborčeka koja je tih godina išla sve do Zapadnog kolodvora (služila je samo za teretni promet) i tamo se križala s prugom normalnog kolosijeka, kako je to najtočnije prikazano na prvoj karti (iz 1923.).



Na planu iz 1932. pruga do vodovoda, s odvojcima do carinskih skladišta, je realno ucrtana.



Na planu grada iz 1934. opet vidimo 2 pristupa, kao i 1923, ali se čini da su nekako ofrlje ucrtana, da ne kažem kopirana. Isto izgleda i plan iz 1935. (ne prilažem ga da ne udavim čitateljstvo).



I konačno na planu iz 1993. (a bilo je u međuvremenu još planova) imamo ucrtane pruge kako ih manje-više možemo naći i danas.



Eto opet moje oštevilčene sheme kolosijeka (kako smo već iskusili, brojke su tu radi lakšeg snalaženja i poimanja situacija na slikama, a ja se pritom ne moram mučiti s upitno razumljivim opisima).



Dron bi nam to prenio a ja kolosijeke ucrtao otprilike ovako





Kad je popustio stisak Selske ceste, od pruge 6 odvaja se desno na jugoistok pruga 15 a od nje odmah pruga 9. Kako se to dalje grana vidjet ćemo uskoro.



Tu se prvo od pruge 15 odvojio lijevo krak 10 vodeći u carinska javna skladišta. Od njega se kasnije desno odvojio krak 11 što ne vidimo niti ćemo vidjeti. Dalje slijedi odvojak kraka 12 od pruge 15, opet u carinska javna skladišta.



Krak 10? Kakav krak 10? Nema toga (više). Krak je postao nepotreban, šleperi su upisali novi bod a skretnica se dala iskoristiti negdje drugdje, pa HŽ nije za tu potrebu morao kupovati novu.



Dva se kolosijeka (koja? – brojevi su tu, umjesto moje priče) lagano ali sigurno međusobno udaljuju.



ŽCP na putu koji spaja Meršićevu ul. i zapadni  pristupni put carinskim javnim skladištima je sav po PS-u.



Zavirit ćemo i u prostor tih famoznih carinskih javnih skladišta. Tu sad vidimo zašto nismo vidjeli odvojak kraka 11 od kraka 10. Uklonjen!

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ZAPADNI DIO (38)


No, glavna sporedna pruga koju slijedimo je ipak pruga 15, pa se vratimo na nju. Od nje se odvajao kolosijek za Vinoprodukt (13) i najvjerojatnije za HEP Elektru (14), o čemu nisam našao ni jedan podatak, ali sam smještaj i namjena zgrade u kojoj je bila radionica za popravak transformatora i vrata na njoj upućuju na potrebu pruge do radione, radi prijevoza transformatora većih dimenzija.



Dalje pruga nastavlja između dviju ograda. Iskliznica na njoj govori da..., ma, zapravo se možemo pitati o svrsi iskliznice, jer je pruga dalje do kraja održavana.



Svrha te iskliznice mogla bi biti spriječavanje nekontroliranog prolaska vagona preko ceste. Riječ je o ŽCP Magazinska c. S druge strane ceste niz je gospodarskih subjekata i prolaz vlaku ograničavaju vrata. I to ne jedna! Čini se da se svaki gospodarski subjekt ogradio za sebe.





A onda dođu dani otvorenih vrata i pruga postane propusna. No badava što su vrata otvorena, kad je tu još jedna iskliznica. Svrhu ove je pogotovo teško shvatiti.



I tako je ta pruga završila u EL-TO (HEPova kratica za Elektrana-toplana, za razliku od TE-TO ili Termoelektrana-toplana na Žitnjaku), a mi se, ne mogavši u krug toplane, a pogotovo ne s fotoaparatom, vraćamo na početak odvojka. I imamo što vidjeti! U doba ovih dimilica nije bilo dronova ali slika iz poluvisine ipak veseli. Možda slikač prizemljuje padobranom? Kolosijek desno spojit će se s prugom 6 i zaobići onu kućicu s desna a od njega će se odvojiti i pruga za EL-TO i druge korisnike, koju smo upravo obišli. Ova slika je unijela veliku pomutnju u moje poimanje ovdašnje situacije i potkopala temelje nekih dosadašnjih izlaganja. Sjetite se kad smo promatrali odvojak od sjevernog manipulativnog kolosjeka za Franck i pivovaru. Odvojak za pivovaru nije baš bio sasvim jasan. Sjetite se i onog ficleka koji nakon par metara završava bikom pred podvožnjakom Selske c. Tamo sam napisao da mi nije jasna svrha i funkcija tog odvojka. A sad se ukazuje. Na ovoj slici. Uvodim famoznu prugu 1 koja ovdje završava u prazno. To bi trebala biti pruga za pivovaru, a pruga za Franck odvajala se od matičnjaka 2. Kad bi ili kad je postojao spoj pruge 1 o onim ficlekom, vidljivim ovdje, onda bi taj ficlek, tada znatno duži, bio izvlačnjak za manevriranje kompozicije namijenjene pivovari. Zanimljivo, zanimljivo. Gdje mi je u mlađim danima bilo zanimanje za željeznice, pa da ovu situaciju detaljnije proučim? Ali, pristupa ionako ne bi bilo, jer je aktivni kolodvor kvalitetno omeđen ogradom koja priječi pristup.



Nastavit ćemo ravno, prema Zapadnom kolodvoru (da, da, znam, znam, već jesmo na Zapadnom kolodvoru...) Prugom 6 obići ćemo onu kuću s južne strane, gdje nas čeka opet jedan rasplet pruga.



Malo naprijed, pa pogled unazad. Slika govori više od tisuću riječi. Ali i brojke na slici govore više od tisuću riječi.



Nimalo naprijed ali zato pogled opet unazad, u odnosu na prethodnu sliku. Lijevi krak (6) glumi blagu slalomsku stazu a desni se grana u 2 slijepa kolosijeka, jedan izvan (7) a drugi unutar ( ograde (big deal, i njemu se lako pristupa kroz portu s druge strane jer je u istom krugu danas samoposluga i vrhunska trgovina vinom, a i pivom, iako je naglasak na otočkim tj. britanskim pivima, Vrutak).



To je pruga 8 k'o fol unutra.



Nastavljamo onom slalomskom prugom (6)...





...koja će nas ubrzo dovesti do ŽCP Vodovodna ul. Opet vidimo poznatu i više puta viđenu situaciju: stisni pruge pa ih raspojasaj. Ali ove su se raspojasale prije ŽCP-a.

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ZAPADNI DIO (39)

Dođosmo mi tako do Vodovodne i prijeđosmo je. Na malo drugi način nego inače. Inače hodamo ili se vozimo cestom i prelaziimo prugu. Sad hodamo prugom i prelazimo cestu. Pred nama (želimo li biti dosljedni u odnosu na posljednju sliku iz prošlog posta, onda je za nama, ali mišljeno je na smjer našeg kretanja a ne okretanja) je Zapadni kolodvor, u onom užem smislu, odakle smo prije 33 nastavka krenuli u istraživanje zapadnih pruga. Pošli smo s putničkog dijela a vraćamo se na teretni dio. U teretnom dijelu se, pored utovara i istovara vagonskih pošiljaka, obavlja i rasformiranje i formiranje određenih teretnih vlakova, a i značajan dio putničkog dijela Zagreb Zapadnog kolodvora je namijenjen utovaru, istovaru i carinjenu teretnih vagonskih pošiljki. Nekad, kad nije bilo kamiona u značajnijoj mjeri i kad je željeznica obavljala 90% kopnenog teretnog prometa, su na ovaj kolodvor pristizale i tu se podizale sve komadne pošiljke iz zemlje i inozemstva. O toj slavnoj željezničkoj prošlosti govore i ovi brojni industrijski kolosijeci koje smo dosad vidjeli i koje ćemo vidjeti. Po Zagrebu je svojedobno bila veća duljina industrijskih kolosijeka nego tramvajskih pruga, ali Zagreb tu blagodat nije znao iskoristiti, jer bismo u protivnom danas imali, na osnovi tih pruga, bolje razvijen javni gradski promet.

No, kako je na teretnom dijelu Zapadnog kolodvora sve počelo? Po karti iz 1890. vidimo odvojak pruge za vodovod, do kojeg je od Ilice vodila Vodovodna ul.



Na karti iz1898. je taj odvojak malo suvislije ucrtan a ne kao okomica na glavnu prugu.



Na karti iz 1923. vidimo da se kolosijek za vodovod odvajao od izdvojenog kolosijeka (kasnije u nacrtu br. osam) iza skladišnih zgrada. Na istoj karti vidimo i prugu Samoborčeka koja se križa s industrijskim kolosijekom. Samoborčekov kolosijek je ovdje bio pretovarni kolosijek (iako je pomalo čudno da u tom slučaju uz njega nije bio i regularni normalni kolosijek). Najviše se koristio za pretovar ugljena za loženje parnih lokomotiva. Kasnije je funkciju pretovara preuzela nova infrastruktura na RK Vrapče a ovdje je pruga napuštena i demontirana. Ali, o tome više u poglavlju o Samoborčeku.



Shematski to izgleda ovako: službeni (ponovo odn. već klasično naopaki) i neslužbeni prikaz s isto tako neslužbenim brojevima kolosijeka za lakše snalaženje po slikama





Namjena kolosijeka:
1. – manipulativni
2. i 3. – glavni prolazni
4. do 7. – prijemno-otpremni (4. je znan kao Lika, 5. kao Dalmacija, 6. kao Magazin a 7. kao Čeona rampa) – oznake iz neslužbene sheme

Službeno su 8. do 13. kolosijek bili ranžirni a 14. manipulativni, ali ih (više) nema na službenoj shemi – dopuštam da se ti brojevi odnose na kolosijeke zapadno od Vodovodne ul. koji ovdje nisu prikazani. Na neslužbenoj shemi 8. kolosijek je znan kao Bosna i na njemu su se slagali teretni vlakovi za Zaprešić i Varaždin.

ŽCP Vodovodna ul. smo, dakle, ostavili iza sebe.



Na našem nastavku puta pogledi su nam usmjereni ne u budućnost već na istok, na Zapadni kolodvor u užem smislu. Zgrada lijevo, što sam propustio napomenuti na putu prema Podsusedu, bila je prva ložiona u Zagrebu.



Nastavljamo, korak po korak, dalje. Od kolosijeka 6 (Magazin) odvajao se do 2014. slijepi kolosijek 7 (Čeona rampa)



Nakon toga ga više nema. Srećom, ostala je ranija, kakva-takva, slika za sjećanje.



Kolosijek 6 dobio je ime Magazin po skladištu duž kojeg prolazi (ili koje je duž njega sagrađeno). Ime odgovara tada uvriježenoj YU željezničkoj terminologiji.



Na istočnom kraju Zapadnog kolodvora (vidi igre riječi!) južni (i dalje igra riječi) kolosijek 6 pridružuje se kolosijeku 5 a kao sigurnosni sustav služi nekolikometarski izvlačnjak. U igri riječi nedostaje nam sjever.

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ZAPADNI DIO (40)

Vratimo se časak do Vodovodne, pa ćemo opet put istoka. Zašto idemo amo-tamo? Utvrđujemo lekciju? Nešto smo važno propustili? Pa, nećemo baš sasvim istim putem. Od ŽCP Vodovodna slijedit ćemo nedruštveni kolosijek 8 Bosna koji se izdvojio od kolosijeka 6 (veza s južnim dijelom TK Črnomerec) i osamio južno od kolodvorskih zgrada. Gledajući sliku, reći ćete: nije to kolosijek, to je pola kolosijeka, ako i toliko. Ali nazire se i druga polovica. Na slici. Danas u stvarnosti više ne. Davno su prošli dani njegove slave.



Početak odvojka do pred koju godinu još je bio kakav-takav.



No, uslijed nekorištenja priroda čini svoje. Vegetacija raste li, raste. Kao zanimljivost vidimo desno još neke tračnice po kojima se kotrlja transformator. Te tračnice ne pripadaju HŽ sustavu, niti su kompatibilne s njim. Ali, dva kolosijeka su dva kolosijeka.



Malo dalje nailazimo na jednu enigmu (ilitiga zagonetku). Vješto oko jednog željezničkog arheologa uočilo je tragove pruge, okomite na kolosijek 8. Širina tog kolosijeka nije izmjerena ali se usuđujemo reći da je to odvojak za bivšu firmu Sirovina (vulg. Canjkerica, od canjek = stara, poderana krpa) koja se bavila sekundarnim sirovinama, pojednostavljeno: otpadom. Njezina lokacija bila je na mjestu Doma sportova ili čak nešto istočnije. Ovu prugu ne nađoh ni na jednoj karti, ali suvremenici je se sjećaju, a pronađeni su i neki materijalni tragovi. Pruga je išla preko Magazinske i završavala u dvorištu tog otpada. Pomislili bismo da se možda radi o ostacima prve pruge u vodovod/munjaru, ali dvojim o tome, jer je ta pruga ucrtana zapadnije, vrlo blizu Vodovodne ul.



Što nas ovdje zbunjuje? Pa križanje tih pruga pod pravim kutom. Pruga 8 položena je, kao i ostali kolosijeci Zapadnog kolodvora, u smjeru zapad-istok. Ovaj ostatak položen je u smjeru sjever-jug. Kakav je bio njegov spoj s ostalim prugama? Da bi se u raspoloživom prostoru ta pruga spojila na odn. odvojila od nekog kolosijeka (najsuvisliji bi bio kolosijek 7 Čeona rampa), polumjer zakrivljenosti ne bi mogao biti veći od 30 m a to je strašno malo, dapače – puno premalo. Usporedbe radi, polumjer zakrivljenosti tramvajske pruge na skretanju iz Jagićeve u ul. Republike Austrije (u neposrednoj blizini Zapadnog kolodvora) je nešto manji od 25 m. Na glavnoj pruzi preko Semmeringa (Austrija), građenoj sredinom 19. st, primijenjen je minimalni polumjer zakrivljenosti od 190 m. Najmanji polumjer na našim uskotračnim prugama iznosio je 100 m na pruzi Gabela-Uskoplje-Herceg Novi-Zelenika i 50 m na šumskoj pruzi Prijedor-Srnetica-Knin.

No, vratimo se mi našim vidljivim i manje vidljivim prugama. Kolosijek 8 išao je lijevo, duž ograde. Prekopani dio ukazuje na nekadašnje postojanje nečeg. Betonski blokovi koji vuku na bikove nisu, vjerojatno, imali tu svrhu jer nisam našao tragove drugih kolosijeka u ovom dijelu. Ni pisane, ni crtane, ni upamćene. Iako bi jedan takav kolosijek kojizavršava na desnom bloku imao smisla, jer bi bio pored uskotračnog Samoborčekovog pretovarnog kolosijeka.



Destruktivcima se kolosijek 8 sakrio u travu, ali neće dugo.


Obišavši građevine Zapadnog kolodvora s juga kolosijek 8 vraća se na glavnu prugu. Zapravo: vraćao se. Danas se više ne vraća. I taj dio je iz kategorije: sad ga vidiš, sad ga ne vidiš.





Nekadašnji spoj (raskinut je prije 2017.)





Nisam se baš raspisao oko zadnjih slika. Valja to nadoknaditi. Dakle, kad smo ujedinili prednje i stražnji kolosijek, da vidimo što se zbiva dalje. Kolosijek 5 se pridružuje kolosijeku 4 (koji će uskoro zaigrati glavnu ulogu u našim nastavcima) a nešto prije se od njega nešto odvaja desno.



Taj odvojak vrlo je kratak, pedalj-dva. Uprizorena je sva moguća signalizacija i iskliznica, reda radi, ako vas signalizacija zbunjuje pa od jada ne znate što ćete.



A nekad je taj kolosijek bio aktivan u nešto većoj dužini. Do onog bika.



Do bika? Ma, jok! U predbikovsko vrijeme išao je i dalje. Dokle? Ne znamo. Ali, zaobiđimo bika, kućicu i stup i pratimo tračnicu (samo je jedna ostala, poput ptičice iz gore iz sličnoimene pjesme).



U stripovima ili tekstovima u nastavcima na kraju je obično pisalo: Nastavit će se. U predzadnjem nastavku je pak pisalo: Svršit će se. Dosad sam mogao koristiti ono Nastavit će se ali ovom nastavku ipak pripada (tako da znate na čemu ste):

Svršit će se

Ovi kolosijeci koji idu sa Selske prema toplani su mi itekako poznati, tamo u Meršićevoj mi punica živi, često idem njima u "Vrutak".
A one iskliznice na kolosijeku prema toplani nisu tamo bez veze, baš iz razloga su koji si naveo. Štite cestovni prijelaz od eventualnih odbjeglih vagona. Tim kolosijekom se ipak nešto zna i kotrljati, znao sam viđati Đurana kako ide sa vagonima iz toplane.

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ZAPADNI DIO (41)

Nastavak iz prošlog broja – i to je obično pisalo na početku stripova ili tekstova u nastavcima. A sad dalje o temi.

Međutim, manimo se mi tih ostataka (a za one koji su zaboravili a ne da im se vraćati – riječ je o krnjem kolosijeku i njegovim ostacima i tragovima istočno od Zapadnog kolodvora) i posvetimo onom kolosijeku 4, za koji smo rekli da će ubrzo igrati glavnu ulogu.



Riječ je o prugi M405, do rasputnice Trešnjevka.



Pruga M405 u početku vodi poredno s dvokolosiječnom prugom M101 do nadvožnjaka Adžijina ul. Tu su prugu nešto obnavljali pa je ispala grboida. Da joj malo povećaju amplitudu ispao bi tobogan smrti. Začudo, vlakovi preko nje sasvim solidno prolaze.



Dvodjelni nadvožnjak Adžijina i skretanje pruge M405 na jug.



Lagano se udaljujemo od Adžijine ul, s pogledom na (još) jedno arhitektonsko iživljavanje u donjogradskoj jezgri koje odavde djeluje poput nekog transformera.



Pruga u luku dolazi do cestovnog nadvožnjaka kod Tehničkog muzeja Nikola Tesla i Trga Dražena Petrovića. Nešto dalje je i propust za pješake.



Još malo dalje je i prolaz u garažu cibona i autopraonicu pred njom.



Tu se pruga izravnala i bliži se svom kraju, rasputnici Trešnjevka, i spoju s riječkom (M202) i dalje sisačkom (M502) prugom, koje joj prilaze s istoka.





Kao kod svakog poštenog spoja sporednijeg na glavniji kolosijek gradi se sigurnosni odvojak, popularno: šturc. Tu se pruga M405 prvo priključuje na prugu M202 a nešto dalje je i spoj s prugom 502.





Ovi spojevi odn. prijelazi bili su posebno zanimljivi u višim sferama. Sisačka pruga M502 bila je napajana izmjeničnim naponom 25 kV a riječka M202 istosmjernim naponom 3 kV. Kako se tu vozilo? Citiram sjećanja jednog uvaženog forumaša (ne našeg): Putnički vlakovi iz Glavnog koloodvora prema Karlovcu su išli normalno s elektrama. Iz Zapadnog kolodvora prema Sisku i obratno elektro lokomotive su prolazile sa zaletom i spuštenim pantografom a svi teretni vlakovi iz i za pravac Rijeka su mjenjali lokomotive u kolodvoru Hrvatski Leskovac. Riječka lokomotiva se tu skidala a dolazila je parna ili dizel lokomotiva za dalje. Postojale su posebne parnne i dizel lokomotive koje su prevlačile teretne vlakove do i od Zagreb Zapadnog kao i Zagreb Borongaja. Za vlakove pravca Sisak kao i iz Siska su se vlakovi odmah prevlačili dizel lokomotivama. Vlakovi iz Rijeke uglavnom su završavali vožnju u Zapadnom kolodvoru. Vlakovi pravca Koprivnica i Novska su se prevlačili od Hrvatskog Leskovca do Zagreb Borongaja i obratno. Otprema vlakova iz kolodvora Zagreb Zapadni je bila zabranjena ukoliko je vlak trebao stajati na prostornom štitnom signalu. Vlakovi su se ipak tako otpremali i prešutno se to toleriralo. Strojovođe vlaka prema Klari s elektro lokomotivama bi stale malo dalje od signala kako bi mogli uhvatiti zalet i proći sa spuštenim pantografom. Od Klare prema Zapadnom, ukoliko je vlak trebao stati na signalu rasputnice Trešnjevka, isto tako je bila zabranjena otprema.

Eto, svemu jednom dođe kraj, pa tako i mi ovim 41. nastavkom završavamo pregled zapadnog dijela zagrebačkih pruga. Jesam li vas umorio? Sebe jesam. Ali, hvala na poticajnom impulsu, jednom je to, nakon godina sakupljanja, obilazaka i pripreme, trebalo urediti u neku suvislu cjelinu.

Logičan nastavak je prikaz južnog dijela, pruge M202, pruge M502 i njihove spojnice, pruge M404. A kad će on uslijediti – teško je reći. Teško je reći i u kojem će biti obliku – da li objavljen na forumu ili podijeljen u obliku Powerpoint prezentacije. U svakom slučaju hvala forumaškoj manjini (možda čak i mikrini – od mikro) na pažnji i iskazanom interesu – znači da je ovaj uradak imao i neku javnu svrhu (iako sam ga radio prvenstveno za sebe). I ovakav kakav je, već je podložan izmjenama i dopunama. Neke se stvari nikad ne mogu dovršiti.

Nađe se ponešto i na FB, tako je objavio Nikica Kolundžija Zagreb 1960-ih raskrižje Zvonimirova-Heinzelova
industrijski kolosijek ...

(Mislim da bi trebalo nastaviti zanimljive priče sa slikovnicom ako ne zbog nas onda radi mlađih)

borna je napisao/la:(Mislim da bi trebalo nastaviti zanimljive priče sa slikovnicom ako ne zbog nas onda radi mlađih)

Tako je. Ja baš uživam u slikicama!

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – JUŽNI DIO (1)

He-he...Tko čeka – dočeka! Iako ne svi i ne uvijek. Ja čekam da se borna malo ispuca pa da ga odmjenim, ali ništa... ne da se on. Čim netko nešto stavi, on pojača. Sad je i Pfaff doživio trenutak inspiracije i evociranja sjećanja. Neću, znači, nikoga odmijeniti nego ću im se pridodati. Jer (gramatičari će sad reći: ne počinje se rečenica s Jer ali baš me briga), da bi se potakla neka diskusija i stvorila živost, dobro je voditi usporedno nekoliko zanimljivih tema (o tome što je kome ovdje zanimljivo mogla bi se voditi druga diskusija). Ili da planirane teme zatvorimo u izravne kružne kontakte ovih četvoro-petoro tekstopisaca i ne zlorabimo forumski i tamo neki serverski prostor?

Dakle, dočekali SMO daljnje razglabanje o prugama. Ja – jer sam ih (napokon) skupio i uredio; vi – jer ćete ih (napokon) gledati i čitati. Zahvaljujem na strpljenju i da me niste izvređali kao prošli put (što je kao posljedicu imalo objavljivanje zapadnih zagrebačkih pruga nakon davnih obećanja, da neke skinem...). Očigledno u međuvrermenu nije manjkalo drugih dobrih tema pa se moja izočnost nekako provukla.

Možda bi bolji naslov ove teme bio: jugozapadni dio, ali ne valja suviše komplicirati. U prikazu zagrebačkih pruga gibamo se, krenuvši od od zagrebačkog Glavnog kolodvora, kao nekakvog središnjeg mjesta, smjerom suprotnim kazaljci na satu, iako sam mislio nastaviti s istočnom prugom. Za ovu promjenu ima više razloga:
- pruga Zidani Most – Sisak koja je po mojoj raspodjeli južna pruga starija je od istočne
- topologija ovih pruga daleko je jednostavnija od one istočnih pa je stoga tema kraća i lakša za obradu, što bi moglo jamčiti da ćemo je u nekom razumnom vremenu privesti kraju

Ovdje prikazane južne pruge sastoje se od pruge M202 Zagreb – Rijeka (obrađujemo dionicu do Hrvatskog Leskovca), pruge M502 Zagreb – Sisak (obrađujemo dionicu do Velike Gorice) i njihove spojnice, pruge M404 (Delta rasputnica – Klara) s njihovim odvojcima koji baš i nisu obilati kao na zapadu:
• industrijski kolosjek Pliva Otopine
• industrijski kolosjek pekarne Klara
• industrijska pruga za Velesajam
• industrijska pruga kod Otoka

Drugim riječima, ni sama tema, nažalost, neće biti zanimljiva ni intrigantna kao što je bila priča o zapadnim prugama.

Što se tiče karata i planova grada – tu se nema baš mnogo što za pokazati. Pruge se ne granaju, nemaju odvojke, nemaju prijelaze među kolosjecima, nisu mijenjale trasu... jedino što se mijenjalo su okolne ulice i naselja, a to nije tema ovog prikaza. Za ona četiri posebna slučaja dat ću kartografski prikaz kad do njih dođemo. Za općenitu situaciju umjesto kartografskog (ili uz njega) radije ću dati shematski prikaz. Taj shematski prikaz je moj projekt i spada u one vječne i nikad dovršene poslove, pa dopuštam greške u njemu.





Ovoj pruzi mogla bi se pribrojiti i pruga M405 od Zapadnog kolodvora do odvojnice Trešnjevka jer predstavlja dio prastare pruge Zidani Most – Sisak, ali taj smo dio već obradili u dijelu o zapadnim prugama. I u uvodnom dijelu, već poodavno, rekli smo nešto u infrastrukturi južnih pruga. Evocirajte sjećanja, vratite se nekoliko desetaka postova unazad, pročitajte ponovo i pripremite se za nastavak.

Sad ću prekinuti, ne jer – kako to Pfaff možda misli – nemam pripremljenog materijala, nego da vi odradite što treba tj. ponovite gradivo, pa da osvježeni krenemo dalje u nove spoznaje.

Hvala na nastavku ove zanimljive teme (konačno)
Forum služi da što većem broju zainteresiranih prenesemo svoje mudrolije i saznanja.
Kad bi se to nekoliko nas interno razmijenilo to ne bi bilo dostupno drugima, pogotovo mlađima kojih srećom ima na ovom forumu.
Pitanje je što će biti sa forumom za 10, 20 godina, dali će još postojati (ja se nadam da hoće i da će jednog dana moju djecu i
unuke interesirati što je njihov nono tako uporno piskarao svaki dan)?
Facebook je mnogima postao alternativa no meni je postao pretrpan sa svime i svačime pa je sve teže naći nešto interesantno.
Nameće nam stvari koje nas ne zanimaju.

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – JUŽNI DIO (2)


Brzo sam se vratio, zar ne?

Prvo bacimo pogled na onu najstariju trasu Južne željeznice Zidani Most – Sisak. Ova slika je iz 1907. pa se na njoj vide i pruge prema Glavnom kolodvoru a trebala bi se nazirati i riječka pruga jer je onda već bila izgrađena. Crveno su pruge koje u ovom dijelu razmatramo a žuto ostale pruge.



Obje pruge, i M202 (riječka pruga) i M502 (sisačka pruga), počinju na zagrebačkom Glavnom kolodvoru, gdje se i donosi odluka u kom pravcu odn. kojom prugom krećemo. Poslije više nema kajanja. Gledajući trasu, vidimo dvokolosječnu prugu, ali ti kolosijeci su od Glavnog kolodvora pa do vječnosti razdvojeni (izuzetak će biti naveden u nastavku) i nije čudo na njima vidjeti kako dva vlaka voze paralelno u istom smjeru. Dok vlakovi za Sisak, dakle prugu M502, kreću s poglavito 3. perona držeći se južnog ruba putničkog dijela kolodvora, vlakovi u smjeru Karlovca, dakle za prugu M202, kreću poglavito s perona 4 i presijecaju prugu M101 za Zaprešić i Sloveniju. Ovo presijecanje posebno je bilo zanimljivo u rano doba elektrovuče u Hrvata jer je pruga M202 bila napajana istosmjernim naponom 3 kV, a sijekla se s prugom M101 napajanom izmjeničnim naponom 25 kV. Njihov sraz bio bi nedopustiv pa je stoga na pruzi M101 bio jedan beznaponski odsječak koji su vlakovi prolazili inercijom (nakon zaleta), sa spuštenim pantografom.

Odakle kreću vlakovi za Split, kao i oni prema moru koji u Zagreb dolaze s istoka, za ovu priču nije bitno. Oni će se na samom izlazu iz Glavnog kolodvora naći na pruzi M202.





Na gornjoj slici desno je bio riječki peron odn. kolosijek napajan istosmjernim naponom. Kolosijek je danas slijep, a vidi se njegov spoj s paralelnim kolosijekom koji vodi na 1. peron – tuda su manevarkom odvlačili istosmjernu lokomotivu koja je dovezla riječki vlak i vraćali je na drugi kraj vlaka.

Na rubu zone Glavnog kolodvora ispod svih pruga prolazi Miramarska c.podvožnjakom izgrađenim 1912. Pogled s juga – pruga je iza bijelog zida a ispred njega je Koturaška cesta.



Prešavši podvožnjak, pruge se račvaju, kako smo to na jednoj od prethodnih slika vidjeli. Ovo je pogled prema Glavnom kolodvoru. S lijeva na desno: 2 slijepa kolosijeka (izvlačnjaci Velika i Mala botanika), sjeverni kolosijek M101, spoj južnog i sjevernog kolosijeka M101, južni kolosijek M101, kolosijek u neko spremište, riječki kolosijek M202, sisački kolosijek M502, 2 slijepa kolosijeka (izvlačnjaci).



Napravimo li na lijevo krug (može i na desno), vidjet ćemo ovo. Raspored kolosijeka kao gore, samo obrnutim redom.



Za ljubitelje fotografije malo drugačiji prikaz



Od Glavnog kolodvora južne pruge lagano se počinju dizati nasipom i ostavljaju za sobom paralelne slijepe kolosijeke, a ispod sebe pješačko-biciklistički prolaz, spoj Runjaninove ul. i Koturaške c. koji u dobroj mjeri koristi studentarija FER-a.







A zašto su slike različite veličine? One velike zaostale su od nekog ranijeg uploadanja tko zna gdje (pa ih sad ovdje koristim) a manje su novouploadane u dimenzijama prijateljskim forumskim zahtjevima lakšeg i bržeg učitavanja.

Danas sam darežljiv s postovima. Nešto me krenulo...


ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – JUŽNI DIO (3)


A zašto nasipi? Pruga je sama po sebi u ono doba predstavljala barijeru koja dijeli grad, a kad je još podignuta na nasip, stanje je bilo još gore, jer je propusta kroz nasip bilo malo. Danas se to rješenje pokazuje odličnim jer željeznica ne smeta cestovnom prometu, niti on njoj. A do podizanja pruge na nasip došlo je u stvari zbog gradnje novog željezničkog mosta preko Save. Gradnjom je mosta bilo nužno izgraditi i nasip za premošćivanje Savske ceste te u nastavku prema Zapadnom i današnjem Glavnom kolodvoru. U tom je dijelu ugrađeno 250.000 m3 nasipa za proširenu dvokolosiječnu prugu u dužini od 3,24 km.

Koturaška c. prati prugu do Savske c. preko koje pruga prelazi ozbiljnim nadvožnjakom, stilski jednakim onima u bliskoj okolici (pruga M101 preko Savske, nadvožnjak pruge M405 kod Trga Dražena Petrovića – sve već viđeno u zapadnim prugama).



Ovo bi bila, kao, dvorišna strana suvremenih poslovnih zgrada, Cibone i HoTo tornja.
(ovo: HoTo od imena investitora, Horvatinčić Tomislava)







Skrenuvši iz smjera wsw (zjz) u smjer ssw (jjz) pruge dolaze do rasputnice (ili odvojnice) Trešnjevka gdje im se sa sjevera priključuje jednokolosječna spojna pruga od Zapadnog kolodvora, M405. Ovdje je zadnja prilika da se s riječke prijeđe na sisačku prugu, a tako je uređeno da vlakovi sa Zapadnog kolodvora mogu prema Sisku. Obrat (prijelaz sa sisačke na riječku prugu) ne vrijedi (osim ako nećemo manevrirati u rikverc).









Prolazeći Zagrebom ove dvije pruge nećemo pretjerano doživjeti jer su, iako na nasipu, zgradama duž Savske c. zaklonjene od pogleda, a s druge strane su neatraktivne uličice i putevi kojima se, osim domaćih, slabo prolazi – osim, možda, borne kad slika sličice iz Zagreba (ili tako nekako). Zato pak vlakoljupci zaposleni u okolnim poslovnim zgradama mogu uživati u pogledu i zbivanjima na prugama.



Odavle željezničari daju podatke za neku dionicu pruge 105



Ubacit ću i dvije zračne slike prođene dionice





A pokazat ću vam i nastavak pruga do Save kroz nekad slabo izgrađene gradske dijelove i danas