Njam, njam ...

Kada sljedeći put budete gulili neku organski uzgojenu bananu, sjetite se ove grafike koja pokazuje da je to omiljeno voće čak i u najprirodnijem obliku prepuno kemikalija; neke od njih poput asparaginske kiseline, triptofana, cisteina itd., imaju čak zabrinjavajuća imena
No ne brinite, sve je u prirodi prepuno kemikalija, svako voće i svako povrće.

Zanimljive ilustracije (gore i dolje) koje su se prošli tjedan proširile internetom i društvenim stranicama napravio je australski kemičar James Kennedy kako bi se našalio i ukazao na besmislenu paniku te senzacionalističku medijsku buku koja se učestalo diže oko svake moguće kemikalije čije ime nađe mjesto na etiketama prehrambenih proizvoda.

'Neki su ljudi zabrinuti zbog različitih sastojaka kao što su 'E-brojevi'. Ovu grafiku sam napravio kako bih pokazao da 'prirodni proizvodi (poput banana) sadrže sastojke koji također mogu djelovati zastrašujuće. Svi sastojci na popisu su 100 posto prirodno sadržani u bananama koje nisu GMO. Nijedan od njih nije pesticid, umjetno gnojivo, insekticid niti kontaminacija.

Oglašivači vole koristiti riječi kao što su 'čist i 'jednostavan' kada opisuju 'prirodne' proizvode, no ne mogu biti dalje od istine. S ovim grafikama htio sam pokazati da su 'prirodni' proizvodi obično složeniji od bilo čega što možemo stvoriti u laboratoriju. Kako ne bih ljude obeshrabrio, izostavio sam na tisuće minornih sastojaka banana među kojima i DNK', napisao je Kennedy.

Na problem pseudoznanstvenog senzacionalizma već godinama upozorava i hrvatski toksikolog dr. sc. Franjo Plavišić koji je ovu pojavu nazvao 'ideološkom toksikologijom'.

'Koristeći strahove ljudi od opasnih kemikalija, pseudoznanstveni pobornici ove ideje, najčešće pripadnici New gea, sustavno u javnosti raspiruju strah od razvoja znanosti i tehnologije uopće... Ideološki toksikolozi, koji su često vezani uz vjerske zajednice, svako malo u medijima plasiraju senzacionalističke vijesti o štetnosti različitih kemikalija u našem okolišu, umjetnim materijalima, lijekovima i hrani ne vodeći nikakvog računa o kolikim je koncentracijama i dozama zapravo riječ. To su gotovo isključivo amateri koji se uopće ne bave toksikologijom već o njoj samo čitaju tuđa izviješća. No oni su uporni misionari koji imaju svoje stranice, medije i časopise', rekao je 2011. dr. Plavšić na tribini 'Kako je javne medije opsjela pseudoznanost'.

Ako želite testirati učinak zvučnih imena kakvima se u marketinške svrhe učestalo koriste praktički sve industrije od prehrambene do kozmetičke, a osobito alternativno medicinske, samo pitajte prijatelja: Bi li jeo etil butanoat, fenilalanin, asparaginsku kiselinu, triptofan? Ili da šala bude još bolja pitajte ga: Bi li jeo nešto što je prepuno dihidromonoksida (što je jedan od mogućih naziva za vodu H2O)?

borna je napisao/la:...
'Neki su ljudi zabrinuti zbog različitih sastojaka kao što su 'E-brojevi'.
...

Složio bi sa ovom tvrdnjom! Aditivi označeni kao E-brojevi nisu zdravi za ljudski organizam s time da su neki aditivi manje štetni od drugih ali svi su u biti opasni. Dobro je prije kupovine pročitati koji su brojevi navedeni na deklaraciji jer ima zbilja opasnih.

Pregled E-aditiva može se ovdje pročitat (stranica je na hrvatskom!).

dida je napisao/la:...svi su u biti opasni.

Krivo!!!

Koliko je ova tvrdnja netočna možeš se uvjeriti upravo na ovoj stranici koju si linkao. Ljudi su napravili famu o E-brojevima, žuti novinari jedva dočekali da imaju o čemu pisati, a sve je lijepo rečeno u ove dvije rečenice na vrhu stranice koju si linkao (ako se već ljudima ne da tražiti pravilnik o prehrambenim aditivima u Narodnim novinama). Dakle, nisu E-brojem označeni nezdravi i opasni aditivi, nego SVI aditivi. Među njima je i najobičnija kuhinjska sol, soda bikarbona, limunska kiselina, kisik, vitamin C, pčelinji vosak, masne kiseline...

Dakle, zeleno obojeni aditivi sa linkane stranice su apsolutno neopasni (naravno, ako se ne pretjeruje), neki su čak u manjim količinama i preporučljivi u ishrani (npr. askorbinska kiselina, jodirana kuhinjska sol...).

Žuto obojeni aditivi su potencijalno rizični (npr. ne utječu direktno na zdravlje, ali mogu izazvati alergijsku reakciju). Nije ih preporučljivo često koristiti, ili ukoliko se dokaže alergija (bez obzira na način manifestacije) treba ih izbjegavati.

Crveno obojeni aditivi su ti zbog kojih ljudi zaziru od E-brojeva. To su aditivi koji i u malim količinama imaju loš utjecaj na ljudsko zdravlje. Zato ih treba izbjegavati i držati se uputa o dopuštenom dnevnom unosu u organizam (ADI), kojeg je preporučila američka Agencija za hranu i lijekove (FDA).

Jean je napisao/la:... kuhinjska sol, soda bikarbona, limunska kiselina, kisik, vitamin C, pčelinji vosak, masne kiseline...
...

... a ovo nije opasno?

  

Ne na taj način na koji se "udara" po E-brojevima. Ako ćeš gledati na način da su i ovi aditivi zapravo opasni, onda ćeš crknuti od gladi, jer je na taj način opasno apsolutno sve što je oku vidljivo, čak i čista voda.

Pokušaj zamisliti (ili organizirati) ishranu bez C vitamina, bez soli i bez masnih kiselina. Šta ti ostaje da jedeš? Prokuhani kamen (uz uvjet da si prethodno sa njega temeljito očistio sve ostatke bilja, prljavštine i mineralnih soli).  

Jean je napisao/la:Ne na taj način na koji se "udara" po E-brojevima. ...

Nebi baš ja to tako postavio! Svaki iole ozbiljan lječknik koji drži do svojih pacijenata reći će ti kao prvu stvar da smanjiš unos soli! Kao drugo poznato je da soda bikarbona uništava želučanu floru. Limunska kiselina i C vitamin (u većim količinama) oće izazvat gastritis. Masne kiseline su poznate kao vrlo loš izbor za vene/žile. A kisik ... ne onaj u zraku već onaj u bocama (za liječenje) ... nema gore stvari za čovjeka nego da ga priključe na kisik (u bolnicama). Ja sam imao priliku nekoliko puta primat kisik (zbog astme) i nakon dan i pol više nisam mogao funkcionirati bez njega!!! Mozak se navikne vrlo brzo na dodatnu dozu kisika i odvikavanje može bit slično kao i skidanje sa droge. Na sreću, imao sam mudre liječnike koji su nakon tri dana skidali kisik.

dida je napisao/la:

Jean je napisao/la:Ne na taj način na koji se "udara" po E-brojevima. ...

Nebi baš ja to tako postavio! Svaki iole ozbiljan lječknik koji drži do svojih pacijenata reći će ti kao prvu stvar da smanjiš unos soli!  Kao drugo poznato je da soda bikarbona uništava želučanu floru. Limunska kiselina i C vitamin (u većim količinama) oće izazvat gastritis. Masne kiseline su poznate kao vrlo loš izbor za vene/žile. A kisik ... ne onaj u zraku već onaj u bocama (za liječenje) ... nema gore stvari za čovjeka nego da ga priključe na kisik (u bolnicama). Ja sam imao priliku nekoliko puta primat kisik (zbog astme) i nakon dan i pol više nisam mogao funkcionirati bez njega!!! Mozak se navikne vrlo brzo na dodatnu dozu kisika i odvikavanje može bit slično kao i skidanje sa droge. Na sreću, imao sam mudre liječnike koji su nakon tri dana skidali kisik.

Sve ja to razumijem, ali jedno je govoriti o tvarima čiji neumjeren unos izaziva nus pojave, a nešto sasvim drugo je apsolutno sve aditive (a kao što vidiš, neki od tih aditiva funkcioniraju i kao osnovne alimentarne komponente) bezuvjetno nazivati otrovima i štetnima za zdravlje. Ajmo malo vidjeti na što bi ličio život bez tih "otrova":

Sol je štetna jer kod pretjeranog unosa izaziva povišeni krvni tlak, međutim nedostatak soli u organizmu uzrokuje nisku razinu elektrolita, pa kad se to desi doktor će ti reći da povećaš unos soli u organizam i da piješ mineralnu vodu. Također, sol se jodira jer nedostatak joda u organizmu izaziva gušavost, disfunkcionalnost štitne žlijezde (hipotiroidizam), a u težim slučajevima i teško oštećenje mozga (kretenizam).

Manjak vitamina C u ishrani uzrokuje pad imuniteta na viruse, bolesti kože, u težim slučajevima propadanje (nemogućnost regeneracije) krvnih žila, paradontozu, a u najtežem slučaju skorbut. Pomanjkanje vitamina C u dječjoj dobi može rezultirati otežanim rastom.

Masti su važan izvor energije, a osim toga bez masti vitamini A, B, D i K bili bi totalno neupotrebljivi u ishrani. To što prevelik unos masti (govorimo o masnim kiselinama, dakle o masnoćama životinjskog i biljnog podrijetla) rezultira debljanjem i sužavanjem krvnih žila, opet je stvar neumjerenosti.

Nus pojave prekomjerne upotrebe sode bikarbone su zaista minimalne (btw. ne postoji "želučana flora", postoji crijevna flora, ali na nju soda bikarbona nema baš preveliki utjecaj): u težim slučajevima kod svakodnevnog dugotrajnog uzimanja može izazvati pojavu bubrežnih kamenaca, ali samo kod pacijenata koji uzimaju pripravke sa kalcijem. Druga nus pojava je smanjena moć probave, uslijed nedovoljne kiselosti. Tada himus nedovoljno natopljen želučanim enzimima odlazi u crijeva što rezultira neprobavljenom hranom u izmetu. To za ovako malo deblje, kao ja , zapravo i nije nus pojava   
 
Bez kisika... Postoji tzv. formula 3-3-3: 3 tjedna bez hrane, 3 dana bez vode ili 3 minute bez kisika =

Prekomjerno konzumiranje obične vode, s druge strane, opet vodi padu koncentracije elektrolita, pomanjkanju tjelesne energije, a u ekstremnim slučajevima može prouzročiti kolaps i smrt. Jedna je stvar neuravnoteženost, a druga stvar su bezuvjetni otrovi kao npr. aspartam.

Sad si me natjerao da ponovo guglam i pretražujem ono što sam na faksu mrzio iz dna duše    (zapravo mi je ovaj dio o sastavnicama ishrane i o metabolizmu čak i bio interesantan, ali kad je kasnije ugnjavio sa kemijskim i nutritivnim svojstvima jedne po jedne namirnice, pa onda još i sa načinima prerade i čuvanja...).

Odličan prikaz, hvala!
(sadsevišenemoramraspitivatikodsvoglječnikaililjekarnika)

Jean je napisao/la: Šta ti ostaje da jedeš? Prokuhani kamen ...

Postaneš Vegeterijanac     

dida je napisao/la:

Jean je napisao/la:... kuhinjska sol, soda bikarbona, limunska kiselina, kisik, vitamin C, pčelinji vosak, masne kiseline...
...

... a ovo nije opasno?

  

Jean je napisao/la:Prekomjerno konzumiranje obične vode, s druge strane, opet vodi padu koncentracije elektrolita, pomanjkanju tjelesne energije, a u ekstremnim slučajevima može prouzročiti kolaps i smrt. Jedna je stvar neuravnoteženost, a druga stvar su bezuvjetni otrovi kao npr. aspartam

Eto, Jean je sve detaljno objasnio.
Dida očito ne shvaća razliku između normalne, tj. preporučene količine neke namirnice i prekomjernog unosa. I najobičnija čista voda, znači goli golcati H₂O, je štetan u slučaju prekomjernog unosa. Uzrokuje hiponatrijemiju (snižena koncentracija natrija u krvi) koja u težem obliku može biti i smrtonosna.

Kriška limuna može divno osvježiti najobičniju čašu vode, no ono što vam vjerojatno nikada nije palo na pamet je činjenica da stavljanjem limuna u čašu vode ili soka zapravo stavljate u piće i nevjerojatan broj bakterija koje u konačnici popijete
Za potrebe studije čiji su podaci objavljeni u časopisu Journal of Environmental Health znanstvenici su uzeli uzorke s kore i mesa 76 limuna u 21 restoranu, a uzorke su skupljali tijekom 43 odlaska u restorane te u konačnici otkrili da čak 70 posto limuna na sebi ima mikrobe. Uzorci su prikupljeni u trenutku serviranja pića (bez obzira je li se radilo o vodi ili sokovima) i to prije nego li je gost otpio gutljaj. Iako znanstvenici nisu uspjeli odrediti točno podrijetlo mikroba, nagađali su da su mogli dospjeti na limune preko zaposlenika u kuhinji, sirovog mesa ili kontaminacijom peradi.

'Iako su limuni poznati po antimikrobnim svojstvima, rezultati istraživanja ukazuju na to da različiti mikrobi ipak mogu preživjeti na mesu i kori razrezanog limuna. Voditelji restorana i zaposlenici trebali bi biti svjesni toga da kriške limuna koje stavljaju u pića mogu imati na sebi potencijalno patogene mikroorganizme', kažu znanstvenici, a prenosi Huffington Post.

Philip Tierno, klinički profesor mikrobiologije i patologije, proveo je desetke sličnih eksperimenata, uključujući istraživanje koje je naručio ABC News, a u kojim je otkriveno da su kriške limuna ispitanih u različitim restoranima kontaminirane čak i ljudskim fekalijama. A tijekom snimanja emisije kamere ABC Newsa ulovile su zaposlenike restorana kako barataju kriškama limuna golim rukama. Prema riječima Philipa Tierna, restorani rijetko kada peru limune, a kada to i čine, naprave to vrlo površno – samo ih poplahnu vodom, ali ih ne izribaju.
'Na svakoj skupini uzoraka pronašli smo različite bakterije koje potječu s tri različita mjesta na tijelu koja se najčešće dodiruju i nakon toga se one prenose neopranim rukama. Tako su na limunima otkrivene bakterije iz crijeva (u obliku fekalne materije), bakterije iz dišnih putova (putem kašljanja, kihanja i govora) te bakterije s kože. Među uzetim uzorcima pronađene su bakterije E. coli, Staphylococcus epidermidis i candida, gljivica koja se obično nalazi u vagini. Iako znanstvenici nisu testirali prikupljene uzorke na viruse, kao što su norovirus i virus prehlade, ova vrsta kontaminacije obično je jasan indikator njihovog postojanja.

No ako zanemarimo 'faktor užasa' zbog otkrića onoga što se sve nalazi na limunu, postavlja se pitanje kolika je zapravo vjerojatnost da se razbolite? Prema riječima Philipa Tierna, postoji izrazito mali, ali ipak postojeći rizik. 'Najvjerojatnije neće doći do infekcije, ali postoji mogućnost. Činjenica je da ne možete živjeti pod staklenim zvonom, a imunološki sustav obično je poprilično učinkovit.'

Oni koji se zbog mikroba doista ježe mogu odlučiti iscijediti limun u svoje piće umjesto ubacivanja cijele kriške – to bi trebalo smanjiti izloženost, iako je neće u potpunosti eliminirati.

Valja napomenuti da je, sudeći prema rezultatima istraživanja, bakterije i viruse jednostavno nemoguće izbjeći - tako su, osim na limunu, tijekom istraživanja slični organizmi otkriveni u cijelom restoranu, od boce s kečapom i posudica s paprom i soli, pa do menija i površine stola. Isto vrijedi i za mnoge druge priloge uz piće - limetu, višnje i masline. Važno je obratiti pažnju na osnovnu higijenu, kao što su pranje ruku i odabir čistog restorana, a ponekad jednostavno moramo vjerovati da naš imunološki sustav obavlja svoju funkciju – činjenica je da su mikrobi sveprisutni i da im je nemoguće pobjeći.

Opet jedna bedastoća na tragu uznemiravanja ljudi!

borna je napisao/la:... znanstvenici su uzeli uzorke s kore i mesa 76 limuna u 21 restoranu, a uzorke su skupljali tijekom 43 odlaska u restorane ...

A ako se bilo što kupuje za doma svaka iole dobra kućanica zna da se sve voće i povrće mora dobro oprati kad se doma donese.

dida je napisao/la:Opet jedna bedastoća na tragu uznemiravanja ljudi!

borna je napisao/la:... znanstvenici su uzeli uzorke s kore i mesa 76 limuna u 21 restoranu, a uzorke su skupljali tijekom 43 odlaska u restorane ...

A ako se bilo što kupuje za doma svaka iole dobra kućanica zna da se sve voće i povrće mora dobro oprati kad se doma donese.

A salatu svakako s dobrim octom - to je najbolje za utamaniti one male zelene sluzave...

Ja Jedem salatu sa limunom , uljem i soli. Prije upotrebe treba ga obavezno oprati , a pogotovo ako nije domaći poželjno je staviti ga u vodu sa sodom ! Ona ce ubiti sve bakterije... To ne vrijedi samo za limun...

K 357 je napisao/la:Ja Jedem salatu sa limunom , uljem i soli. Prije upotrebe treba ga obavezno oprati , a pogotovo ako nije domaći poželjno je staviti ga u vodu sa sodom ! Ona ce ubiti sve bakterije... To ne vrijedi samo za limun...

Najsigurnije ga je skuhati. Pola sata na 100 stupnjeva i sve je mrtvo

Pfaff je napisao/la:... to je najbolje za utamaniti one male zelene sluzave...

... a i to su proteini, jel'   

Mnogima jedna od omiljenih grickalica je čips, relativno pristupačne cijene, ukusan i lako dostupan. Međutim, jeste li se ikada zapitali što čips radi tijelu i zdravlju? Nakon ovoga čips ćete izbjegavati u širokom luku
Suprotno uvriježenu mišljenju, nije svaki čips napravljen od krumpira. Tako su, na primjer, neke vrste čipseva zapravo mješavine pšenice, riže, kukuruza i krumpirovih pahuljica. Kako objašnjava doktor Joseph Mercola, smjesa od navedenih sastojaka se zgnječi i nakon toga reže u oblikovane listiće nalik pravom čipsu, peče u dubokom ulji, suši i na kraju se poprska različitim okusima u prahu.



Doktor Mercola upozorava kako naoko bezazleni postupak (pečenje čipsa na visokim temperaturama) zapravo stvara štetan kancerogeni nusprodukt koji se zove akrilamid. To je štetan i potencijalno neurotoksičan spoj koji nastaje kada se hrana bogata ugljikohidratima, poput čipsa i prženih krumpirića peče na visokim temperaturama (iznad 100 stupnjeva). Kada se završi s pečenjem, površina hrane dobiva žutu ili smeđu boju, a upravo je to znak da su se stvorili akrilamidi, piše drmercola.com.



Debljanje

Čips obično sadržava velike količine masnoća i kalorija što može povećati rizik od debljanja i pretilosti. Oko tridesetak grama čipsa, što je otprilike 15 do 20 listića čipsa sadrži oko 10 grama masti i 154 kalorija. Studija iz 2011. objavljena u časopisu The New England Journal of Medicine otkrila je kako svakodnevna konzumacija 30 grama čipsa dovodi do prosječnog povećanja mase za prosječno i do jednog kilograma tijekom četiri godine.



Kako napominju znanstvenici, veza između čipsa i debljanja jača je nego veza između debljanja i bilo kojeg drugog prehrambenog proizvoda, uključujući i mesne prerađevine i zaslađene napitke. Osim toga, višak kilograma i pretilost povezuju se s povećanim rizikom od dijabetesa, srčanih bolesti i nekih oblika karcinoma, piše healthyeating.sfgate.com.

borna je napisao/la:... neke vrste čipseva zapravo mješavine pšenice, riže, kukuruza i krumpirovih pahuljica. ...

Probao jednom par komadića i rek'o nikad više!

Ali imaju dobre kutije koje se za svašta mogu upotrijebiti (meni je palo na pamet da bi se od njih mogao dobar tunel za H0 napraviti!)

Najbolji savjeti o kuhanju uvijek dolaze usmenom predajom preko obitelji, prijatelja ili poznanika. Tako i ovaj savjet o skidanju ljuske s tvrdo kuhanog jajeta putuje svijetom
Huffington Post saznao je za odličan način na koji oguliti tvrdo kuhano jaje bez muke.

Dakle njihov je trik vrlo jednostavan, a potrebna vam je zdjela s vodom na sobnoj temperaturi. Nakon što ste skuhali i ohladili jaja trebate ih položiti u zdjelu s vodom.

Uzmite svako jaje i lupkajte njime o rub posude kako bi ljuska popucala, a zatim ga vratite u vodu. Ostavite ih kratko u vodi jer će ona odvojiti ljusku od jajeta i zatim ćete je lakše odvojiti. Na taj način izbjeći ćete komadiće ljuske koji se lijepe za prste.
Vikend je pred nama, a hladno će nas vrijeme vjerojatno natjerati da ostanemo u toplim domovima. To zapravo uopće nije loše jer se možete posvetiti nekim užicima poput kuhanja. Želite li uživati u doručku s jajima, imamo nekoliko odličnih recepata. Tako možete spojiti jaja i tortilju i dodati zdravi špinat. Želite li savršeno okrugla pečena jaja, koja će odlično izgledati na tanjuru, pozabavite se ovim trikom.

Ukoliko ste osoba za klasičnu pripremu i volite omlet ili kajganu, evo nekoliko savjeta kako da ispadnu odlično i ukusno.

Jedan od poznatijih načina da očistite tvrdo kuhano jaje je i ispuhavanje iz ljuske, a kako se to radi, pogledajte u videu

Indirektno vezano za temu ali će biti od koristi   



Maslac najčešće koristimo prilikom kuhanja raznih jela i slastica ili ga mažete na kruh i tost. Maslac se može u kućanstvu koristiti za još mnogo toga, a zasigurno će vam pomoći i ovi savjeti.

1. Maslac će vratiti sjaj metalu i koži. Stavite ga na pamučnu krpu i namažite površinu.

2. Sprječit će nakupljanje plijesni na siru. Namažite sir s tankim slojem maslaca i očuvat ćete ga od plijesni.

3. Upotrijiebili ste samo polovicu luka? Da vam druga ne propadne namažite prerezanu stranu maslacem i zamotajte u aluminijsku foliju i spremite u hladnjak.

4. Uklonite tragove tinte s dječje lutke. Namažite mrlje maslacem i ostavite na suncu nekoliko dana.

5. Uklonite vodene tragove s drveta. Pokrijte područje slojem maslaca i pustite da odstoji preko noći. Ujutro obrišite čistom tkaninom.

6. Premažite lopatu s maslacem te se snijeg neće lijepiti za nju.

7. Ako vam je na prstu zapeo prsten koji želite skinuti natrljajte ga maslacem.

8. Riješite se škripe vrata tako da na spojeve samo utrljate malo maslaca.

9. Uklonite ljepilo i tvrdokorne mrlje s ruku. Protrljajte ruke maslacem.

10. Za lakše rezanje ljepljive hrane nož premažite tankim slojem maslaca.

11. Tabletu ćete lakše progutati ako je namažete maslacem. Popijte uobičajeno.

12. Nakon pripreme i čišćenja ribe neugodnog mirisa možete se riješiti tako namažete ruke maslacem.

13. Nakon depilacije voskom namažite noge maslacem. Prirodna ulja koja sadrži uklonit će ljepljive ostatke voska s nogu.

14. Ako vam se u kosu zaljepila žvakača guma, lako ćete ju skinuti ako pramen kose namažete maslacem.

15. Maslac možete iskoristiti i kao kremu za brijanje, za njegu suhe kože i lomljive nokte, omekšavanje kože na rukama i njegu vrhova kose.

source: večernji.hr

*****
Najkorisniji bi mogal bit savjet no. 13   

o definiciji organska hrana je ona koja u tijeku uzgoja, proizvodnje, tvorničke obrade i skladištenja nije bila podvrgnuta tretiranju umjetnim gnojivima, pesticidima, herbicidima i fungicidima. Logično je zaključiti da je bolje odlučiti se za nju nego za konvencionalnu jer je zdravija. No je li uistinu tako?

Na temu razlike u nutritivnim vrijednostima organske i konvencionalne hrane napravljene su brojne studije, a zaključak je da nema znanstvenog konsenzusa oko toga je li organska uistinu bolja.

Jedna pregledna studija objavljena 2009. u časopisu American Journal of Clinical Nutrition u kojoj je analizirano više od 50.000 izvješća te posebno 162 relevantna istraživanja utvrdila je kako ne postoje dokazi da je organski uzgojena hrana superiorna konvencionalnoj.

Stoga se tom temom ovdje nećemo baviti, već pesticidima, odnosno otrovima koji su drugi glavni argument u prilog organskoj hrani.

Je li organsko manje toksično?

Činjenica je da je više istraživanja pokazalo da organski uzgojena hrana sadrži manje umjetnih pesticida od konvencionalne. No što to točno znači i je li ta razlika vrijedna i do tri puta veće cijene?

Prije svega valja znati da se i u organskom uzgoju koriste pesticidi, uglavnom prirodni, ali i neki umjetni. Pritom se pretpostavlja da su prirodni sigurniji od umjetnih. To je u većini slučajeva točno, međutim, postoje neke važne iznimke. Primjerice rotenon, otrov koji stvaraju određene mahunarke, jest insekticid koji je dozvoljen i često korišten u organskoj poljoprivredi, a mnogo je otrovniji od većine umjetnih pesticida. Neka istraživanja pokazala su da čak može uzrokovati bolest nalik na Parkinsonovu. Američka agencija za zaštitu okoliša (EPA) preporučila je da dnevna doza unosa rotenona ne bi smjela biti veća od 0,004 miligrama po kilogramu tjelesne težine. Za usporedbu herbicid glifosat, poznatiji kao Roundup, smije se konzumirati u količinama do 0,1 miligrama dnevno, što znači da je 25 puta manje toksičan od prirodnog rotenona. Popularni fungicid ftalimid, poznat kao Captan, je čak 32,5 puta manje toksičan, a pirimetanil 42,5 puta.

Budući da organski uzgajivači pribjegavaju uporabi pesticida, fungicida i herbicida samo kada moraju, logično je zaključiti da će ih na proizvodima biti malo. Nažalost, to nije nužno točno. Naime, prirodni pesticidi se preporučuju kao benigniji za okoliš zato što se brže raspadaju. To pak znači da će uzgajivači često biti prisiljeni primijeniti ih više puta kako bi postigli istu razinu zaštite plodova. Primjerice jedno istraživanje provedeno 1989. na Sveučilištu McGill pokazalo je da je uz pomoć prirodnih pesticida moguće postići 75 postotan urod samo ako su jabuke njima prskane najmanje šest do sedam puta tijekom sezone. Umjetnim pesticidom ostvaren je urod od 90 posto uz četiri prskanja.

No što je sa svim onim studijama koje su pokazale da organsko voće i povrće sadrži manje tragova pesticida od konvencionalnog? Odgovor je da su u njima provedena samo testiranja na umjetne pesticide. U nekoliko rijetkih studija koje su testirale obje vrste pesticida znanstvenici su utvrdili da između 15 i 43 posto organskih proizvoda sadrži mjerljive tragove prirodnih, umjetnih ili čak oba pesticida. Nažalost, do danas nije objavljena niti jedna opsežna studija koja bi predstavila usporedbu razina tih tragova na organskim i konvencionalnim proizvodima te zdravstvenih rizika koje bi mogli uzrokovati. Zapravo bi takvu usporedbu bilo vrlo teško napraviti jer količine pesticida na organskim i konvencionalnim proizvodima uvelike ovise o uzgajivačima i specifičnim uvjetima koji variraju iz godine u godinu u nekom geografskom području.

Koliko su opasni pesticidi koje konzumiramo?

Zbog svega navedenog preostaje nam da se pitamo koliko je uistinu toksična konvencionalna hrana koju konzumiramo.

U jednoj studiji objavljenoj 2011. u časopisu Journal of Toxicology znanstvenici s University of California-Davis analizirali su konvencionalno uzgojeno voće i povrće koje su aktivisti nevladine udruge Environmental Working Group (EWG) na svojoj listi 'Dirty Dozen' (12 prljavih) izdvojili kao najzagađenije pesticidima. Ove godine na vrhu tog popisa našle su se jabuke, jagode i grožđe.

Voditelj studije Carl Winter otkrio je niz pogrešaka u metodologiji udruge, među ostalim i to da ona uopće nije usporedila razine pesticida s gornjim granicama koje preporučuje Američka agencija za zaštitu okoliša već se ravnala isključivo postotkom proizvoda na kojima su utvrđeni njihovi tragovi.

Winter i njegovi kolege stoga su odlučili analizirati koliko su stvarno toksični proizvodi s liste '12 prljavih'.

Na temelju podataka Američkog ministarstva poljoprivrede (USDA) procijenili su prosječne količine svakog pesticida na konvencionalnim proizvodima te količine koje prosječni Amerikanac dnevno preko njih unosi u organizam.

Što je pokazalo njihovo istraživanje? Krenimo od jabuka koje su najzagađeniji plod od '12 prljavih'. Winterov tim je utvrdio će prosječni Amerikanac konzumirajući uobičajene količine jabuka i proizvoda od jabuka, u tijelo unijeti 787 puta manje najčešćeg pesticida tiabendazola od sigurnih granica koje preporučuje EPA.

U ostalim proizvodima utvrđene su još niže razine. U prosjeku su one na '12 najprljavijih' 1000 puta niže od preporučenih. Čak i ako se u obzir uzme određeni kumulativni efekt toksina, oni ne mogu doći ni blizu granicama koje preporučuje EPA. Pritom treba imati na umu da su te granice iz sigurnosnih razloga najmanje 100 puta niže od doza koje su u testovima na životinjama koje su ih konzumirale cijeli život uzrokovale i najmanje znakove oboljenja. Konačno treba istaknuti da su sva navedena istraživanja rađena na proizvodima koji nisu oprani, a poznato je da većinu pesticida možemo ukloniti pranjem.

Prirodna toksičnost bilja

U ovim promišljanjima ne treba zaboraviti još jednu važnu činjenicu – da voće i povrće sadrži brojne prirodne otrove kao što su flavonoidi, vodikov peroksid i formaldehid, među ostalim i zato što se biljke same nastoje obraniti od napasnika. Jedno istraživanje koje je proveo Bruce Ames, direktor Centra Nutrition & Metabolism u Istraživačkom institutu Dječje bolnice u Oaklandu utvrdilo je da prosječni Amerikanac dnevno kroz voće i povrće konzumira oko 1.500 miligrama prirodnih otrova što je oko 16.000 puta više od 0,09 miligrama koje konzumira u obliku umjetnih pesticida. Ti prirodni otrovi također mogu izazvati rak. Primjerice jedna šalica kave sadrži količine toksina koje će prosječni Amerikanac kroz umjetne pesticide unijeti u godini dana. Neprofitna organizacija National Research Council 1996. je u svojem izvješću za američke vlasti upozorila da bi 'prirodne komponente hrane mogle biti veći razlog za zabrinutost od umjetnih toksina kada je u pitanju rak'.

Omjer štete i koristi

Naravno, to ne znači da nije dobro jesti voće i povrće. Naprotiv, dobrobiti koje oni donose organizmu daleko nadmašuju štete. Poznato je da mediteranska hrana koja sadrži dosta voća i povrća produžava očekivano trajanje života. U Hrvatskoj je priobalno područje od Istre do Dubrovnika regija s najdužim očekivanim trajanjem života, čak višim od europskog prosjeka. Primjerice muškarci u Dubrovačko neretvanskoj županiji u dobi od 65 godina mogu očekivati još 16 godina života, a žene još 20.

Jedno istraživanje iz 1992. pokazalo je da je kod četvrtine populacije SAD-a koja jede najviše voća i povrća, bez obzira je li ono organsko ili nije, rizik obolijevanja od raka upola manji nego kod četvrtine koja jede najmanje. Slično vrijedi i za bolesti srca i dijabetes. Jedna druga studija iz 2012. pokazala je pak da povećanje unosa voća i povrća za jedan obrok dnevno može spriječiti oko 20.000 oboljenja od raka godišnje. Isto povećanje može uzrokovati 10 slučajeva raka zbog povećanog unosa pesticida. Drugim riječima dobrobiti su neusporedivo veće od štete.

Da zaključimo bolje je prestati brinuti koliko na nekom konvencionalnom proizvodu ima pesticida jer nas to može odvratiti od konzumacije voća i povrća u poželjnim količinama. Također ne bi bilo pametno smanjiti njihov udio u prehrani zato što smo iz straha prisiljeni kupovati znatno skuplje organske proizvode.

Bivši ravnatelj Hrvatskog zavoda za toksikologiju i antidoping prof. dr. sc. Franjo Plavšić rekao je 2012. u intervjuu za časopis Biologija da je u svijetu danas stvorena atmosfera da je opasno živjeti, jer su otrovi svuda oko nas. 'Najgore je što zbog toga stradavaju djeca, kojoj uplašeni roditelji postavljaju brojna ograničenja u pogledu prehrane', upozorio je.

Kruh je neizostavna svakodnevna namirnica, no nažalost, ni ona nije lišena nebrojenih umjetnih dodataka i aditiva koji mogu negativno utjecati na zdravlje. Osim toga, točan popis sastojaka najčešće nije naveden, ali činjenica je da se kruh danas više ne proizvodi samo od brašna, vode, soli i kvasca. Znate li što se točno nalazi u vašem kruhu?
Emulgatori
Mono i digliceridi, natrijev stearoil-2-laktilat (SSL) i ester vinske kiseline (DATEM) koriste se za to da bi se povećao volumen tijesta te zadržala vlažnost. Mono i digliceridi se smatraju omekšivačima jer sprečavaju da se škrobni kompleksi stvrdnu ili postanu bljutavi.

SSL i DATEM su svojevrsni zgušnjivači tijesta, a te kemikalije u interakciji s proteinima sprečavaju raspadanje tijesta prilikom dodavanja ostalih sastojaka - grožđica, mekinja i orašastih plodova. Dodaci lecitina u emulgaciji masti u kruhu osiguravaju konzistentnije mrvice, a također pomažu da kruh dulje vremena ostane mekan zadržavanjem više vlage. Lecitin je i dobro sredstvo vezivanja. Naravno, lecitin se dobiva iz soje, što znači da dolazi od genetički modificiranih biljaka, piše naturalrevolution.org.

Omekšivači tijesta
Azodikarbonamid se koristi u prehrambenoj industriji kao dodatak hrani i sredstvo za izbjeljivanje brašna. Azodikarbonamidi zapravo opuštaju tijesto tako da i prilikom velikog pritiska krug i dalje zadržava oblik i značajke. Ovaj spoj poznat je i kao uzročnik alergijskih reakcija kod osoba osjetljivih na druge azodikarbonamidne spojeve, kao što su boje za hranu. Glavni način korištenja azodikarbonamida je u proizvodnji pjenastih plastičnih materijala kao aditiva.

Odjel za sigurnost i zdravlje u Velikoj Britaniji identificirao je azodikarbonamide kao uzročnike respiratorne osjetljivosti (mogući uzročnik astme), a odlučeno je da proizvodi koji sadrže ovaj sastojak moraju imati natpis 'može izazvati preosjetljivost dišnih putova'.

Treba spomenuti da se askorbinska kiselina ili vitamin C također koristi kao regulator kiselosti za jačanje glutena, ali zato što steže tijesto ima ograničenu uporabu te se rijetko koristi u komercijalne svrhe.

Bromad je omekšivač tijesta pronađen u većini brašna pod nazivom kalijev bromat, a tijesto čini elastičnijim te omogućava korištenje komercijalnih načina pečenja. Koristi se od 60-ih godina prošlog stoljeća i njegova stalna konzumacija može imati negativne posljedice na ravnotežu hormona štitnjače, a povezuje ga se i s različitim oblicima karcinoma. Velika Britanija zabranila je bromat u kruhu 1990, a je Kanada to isto učinila 1994.
Konzervansi
Kalcij propionat je najčešće upotrebljavan konzervans za kruh. Prirodno se nalazi u mliječnim proizvodima kao što je sir i koristan ako se konzumira u malim količinama. Međutim povećana koncentracija, kakva se zna naći u kruhu, može kod onih koji je redovno uzimaju imati različite posljedice. Između ostalog može potaknuti gastro-intestinalne infekcije, začepljenje nosa i nesanicu. Valja imati na umu: riječ kalcij ne smije vas zavarati.

Kukuruzni sirup s visokim udjelom fruktoze
Visokofruktozni kukuruzni sirup (HFCS) vrlo čest je zaslađivač u gaziranim pićima i napicima voćnog okusa. Kako se povećala uporaba visokofruktoznog kukuruznog sirupa, tako su porasle razine pretilosti i srodnih zdravstvenih problema. Upravo zbog toga znanstvenici opravdano sumnjaju da između toga postoji direktna veza.

Istraživanja su pokazala da je visokofruktozni kukuruzni sirup kemijski vrlo sličan običnom šećeru, a postavlja se pitanje razgrađuje li tijelo kukuruzni sirup na jednak način kao i šećer.

HCFS se smatra jednom od najvažnijih zdravstvenih briga. Zahvaljujući zagovornicima prirodnog zdravlja i aktivistima, potrošači diljem svijeta protive se konzumaciji kukuruznog sirupa. Upravo zbog tog razloga Corn Refiners Association odlučila je preimenovati svoj proizvod. Tako se naziv 'kukuruzni sirup' želi na ambalaži preimenovati u 'kukuruzni šećer', čime se nastoji zavarati potrošače.

Kukuruzni sirup (fruktoza) nakon konzumacije uzrokuje nepovoljne metaboličke učinke uključujući višak kilograma s nakupljanjem masnoće i otpornosti na inzulin. Inzulinska rezistencija dovodi do dijabetesa, a istraživanja pokazuju jasnu vezu između kukuruznog sirupa i rasta stope dijabetesa.

Istraživanje, objavljeno u časopisu Global Public Health, usporedilo je 43 zemlje, a rezultati su pokazali da je polovica zemalja u istraživanju imala malo ili gotovo ništa kukuruznog sirupa u proizvodima. Zemlje koje troše jako malo ili uopće ne troše HFCS su Indija, Irska, Češka, Austrija, Francuska i Kina. Zemlje koje najviše konzumiraju HFCS su SAD, Meksiko, Kanada i Japan. Sjedinjene Američke Države daleko su najveći potrošač i proizvođač kukuruznog sirupa.

Prilikom proizvodnje žitarica često se koriste razni pesticidi i genetski modificirano sjemenje. Radi brže i profitabilnije proizvodnje pekari nerijetko koriste gotove i već pripremljene smjese koje samo moraju pomiješati s vodom. Također, proizvođači nemaju zakonsku obvezu navođenja sastojaka na svakom proizvodu jer, kako tvrde, radi se o dodacima koji se nalaze i u brojnim drugim prehrambenim proizvodima koji u malim količinama nisu opasni za zdravlje. Međutim znanstvenici uporno upozoravaju na njihovo štetno djelovanje.

Organski sastojci i što manje sastojaka, to bolje
Kada čitate sastojke na ambalaži, važno je da točno znate što koja stavka znači. Na ambalaži se vrlo često nalazi više vrsta kemikalija koje produljuju rok trajanja kruha, ali jednako tako konzumacijom završe u organizmu. Kako biste odabrali kruh sa što manje štetnih sastojaka, izbjegavajte onaj zapakiran u plastične vrećice te kupujte kod provjerenih proizvođača ili pak razmotrite opciju pečenja kruha kod kuće. S obzirom na to da proizvođači nisu dužni navesti apsolutno svaki sastojak, da biste se zaštitili birajte proizvode s manjim brojem i poznatijim sastojcima.

Brokula je vjerojatno jedna od najzdravijih namirnica, zar ne? Bogata je antioksidansima, a vjeruje se i da smanjuje rizik obolijevanja od karcinoma. Brokula kuhana na pari čak snižava i kolesterol. Isto to vrijedi i za ostalo srodno povrće, kao što su kelj, kupus i prokulice – ali ako ih ne jedete previše, upozoravaju znanstvenici i nutricionisti
Kelj je u posljednje vrijeme postao vrlo popularna zdrava namirnica i čista 'super hrana', a popis njegovih zdravstvenih prednosti je podugačak, od antioksidansa, poboljšanja kardiovaskularnog sustava, protuupalnog djelovanja pa do smanjivanja rizika obolijevanja od karcinoma.

No konzumacija prevelike količine kelja može biti poprilično loša stvar. Naime, prevelike količine kelja mogu uzrokovati hipotireozu, stanje kada štitnjača ne proizvodi dovoljno hormona štitnjače, piše Yahoo Health.

Jennifer Berman piše za New York Times kako je nekada bila velika ljubiteljica zdrave hrane, pila je svježe povrtne sokove i jela puno zelenog povrća svaki dan. 'Zamislite moju šokiranost kada mi je liječnik na pregledu dijagnosticirao hipotireozu, vrlo čestu kod žena starijih od 40 godina. Kada sam se vratila kući, pogledala sam na internetu listu hrane koju bi valjalo izbjegavati. Pri samom vrhu popisa nalazio se upravo kelj, od kojega sam svako jutro pravila sok, a zatim brokula, cvjetača, kupus, prokulica i raštika – povrće koje sam konzumirala u doista velikim količinama jer se za njih smatra da sprečavaju obolijevanje od karcinoma', otkriva Jennifer Berman.
Svježe voće i povrće imalo je velik utjecaj i na njezine zube. Nakon pregleda zubar joj je rekao kako bi joj zubi bili u boljem stanju da je jela čokoladu i pila gazirane sokove umjesto svježih povrtnih sokova filtrirane vode s limunom. 'Očito prirodni šećeri u sokovima od voća i povrća mogu uzrokovati kvarenje zubi, a limun, iako bogat vitaminom C i bioflavonoidima koji sprečavaju rak, u određenoj mjeri oštećuje caklinu koja štiti zube.

Ako želite izbjeći negativne posljedice konzumacije kelja, svakako ga valja prije jedenja skuhati i tako uvelike umanjiti rizik. Naime, kuhanjem kelja smanjuju se aspekti koji pridonose pojavi hipotireoze. Negativan utjecaj na štitnjaču uglavnom ima križonosno povrće, kao što je kelj, brokula, kupus, cvjetača, bok choy, rikula, repa i potočarka, pa količinu tog povrća valja dozirati. S druge strane, povrće kao što su krastavci, cikla, celer, peršin, tikvice i mrkva s obzirom na količinu nema taj negativni aspekt.

Naravno, ove upozoravajuće činjenice o kelju i srodnom povrću ne bi vas trebale odgovoriti od redovite konzumacije povrća. Teresa Fung, profesorica nutricionizma na Harvard School of Public Health kaže: 'Normalne, razumne količine povrća nisu problematične. Osoba (koja nema problema sa štitnjačom) koja nekoliko puta tjedno jede križonosno povrće ne bi trebala osjećati nikakve negativne posljedice.' Međutim, kako naglašava, sve je u umjerenosti. 'Ako osoba ima hipotireozu ili uzima lijekove za štitnjaču, trebala bi način prehrane provjeriti sa svojim liječnikom. No čak i u tom slučaju križonosno povrće u razumnim količinama ne bi trebao biti problem. Ali ako na primjer svaki dan popijete veliku čašu soka od kelja, tada ste već u rizičnom području', objašnjava Teresa Fung.

Jantarne kapsule ribljeg ulje dulje vrijeme se ističu kao vrlo koristan dodatak prehrani koji ima višestruke dobre utjecaje na zdravlje, međutim neki znanstvenici se ne slažu s tom tvrdnjom. Stoga se postavlja pitanje - koliko je zapravo zdravo riblje ulje?
Brojne studije pokazale su da kapsule ribljeg ulja kao dodatak prehrani imaju brojne zdravstvene pogodnosti, a isto to, naravno, tvrde i proizvođači. Međutim unutar znanstvene zajednice bilježi se i rastući skepticizam po pitanju tog dodatka prehrani. Tako nedavna istraživanja čak upozoravaju da riblje ulje u kapsulama može povećati rizik od raka prostate.

No tu je i najnovija studija. Znanstvenici s Instituta za srce, pluća i krv ispitali su volumene mozga 1.111 starijih žena, a zatim ih provjerili nakon osam godina tražeći razine omega-3 masnih kiselina koje se nalaze upravo u ribljem ulju. Žene čiji testovi su bilježili više razine tih masnih kiselina, i to zahvaljujući i prehrani i uzimanju dodataka prehrani, imale su veći volumen mozga te je u skladu s time njihov mozak bio i do dvije godine 'mlađi', piše Yahoo Shine.
Rezultati, objavljeni ovoga tjedna u znanstvenom časopisu Neurology, mogli bi imati velike posljedice na liječenje Alzheimerove bolesti, povezane sa stezanjem volumena mozga.

No znači li to da je riblje ulje dobro za zdravlje? Odgovor otkriva profesorica Marion Nestle sa Sveučilišta New York. 'Bilo bi sjajno kada bi očuvanje zdravlja mozga u kasnijoj dobi bilo tako jednostavno i kada bi se moglo svesti na pažljivo uzimanje jednog sastojka. To je vrlo rijetko. No činjenica je da su ljudi koji redovito jedu ribu i zdraviji.' Kako napominje, uvijek je bolje odabrati svježe namirnice nego dodatke prehrani.

Ova najnovija studija o utjecaju ribljeg ulja na kognitivno zdravlje mogla bi potaknuti skepticizam u znanstvenika, no svi će se složiti u tome kako je svježa i fina riba za ručak ili večeru – doista dobra ideja.