Da se podsjetimo

Nešto je već viđeno no ovdje je sve koncentrat...

Cccc zavladala je neka zimska fjaka na forumu?
Policija i inspektori cestovnog prometa obavljat će tehnički pregled teretnih vozila i autobusa na hrvatskim cestama od svibnja sljedeće godine. To je regulirano Pravilnikom o tehničkom pregledu vozila na cesti.

Policajci i inspektori za tehnički pregled na cesti imat će na raspolaganju mobilne jedinice, a godišnje će morati obaviti početni pregled tehničke ispravnosti na cesti na najmanje pet posto ukupnog broja teretnih vozila i autobusa registriranih u Hrvatskoj.

U Pravilniku se navodi da će za obavljanje pregleda vozila na cesti policijski službenici ili inspektori cestovnog prometa zaustavljati vozila koja vizualno izgledaju loše održavano.

Ta će vozila prvo biti podvrgnuta početnom tehničkom pregledu koji uključuje provjeru zapisnika o zadnjem redovnom tehničkom pregledu ili pregledu na cesti, vizualnu procjenu tehničkog stanja vozila, a po potrebi će se vizualno procijeniti i koliko je sigurno teret koji se prevozi postavljen na vozilo.

Na temelju rezultata početnog tehničkog pregleda policija i inspektori odlučit će treba li vozilo podvrgnuti i detaljnom tehničkom pregledu na cesti koji, između ostalog, uključuje provjeru ispravnosti kočnica, pneumatika, kotača, šasije te štetnosti utjecaja na okoliš.

Detaljni tehnički pregled vozila na cesti provodit će se uz pomoć mobilne jedinice za pregled, u objektu namijenjenom za pregled vozila na cesti ili u stanici za tehnički pregled vozila kao izvanredni tehnički pregled. Ako se nakon detaljnog pregleda utvrde nedostaci, vozač ili vlasnik vozila morat će platiti naknadu za tehnički pregled.

Pravilnik stupa na snagu 20. svibnja 2018. godine. U Udruzi hrvatskih cestovnih prijevoznika (UHCP) zadovoljni su Pravilnikom, za koji kažu da ima intenciju povećati intenzitet kontrola vozila na cesti, a smanjiti broj kontrola u fiksnim tehničkim stanicama.
/24sata.hr/

Ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković izjavio je u ponedjeljak da "postoje prednosti za donošenje pozitive odluke u vezi s ukidanjem mostarine za Krčki most" te da će se one prije toga razmotriti
U izjavi novinarima nakon sastanka o prometnoj i lučkoj infrastrukturi s krčkim načelnicima općina i gradonačelnicima te predstavnicima Primorsko-goranske županije, Butković je rekao da je tražio argumente budući da su otočani, i fizičke i pravne osobe na Krku, Lošinju, Cresu i drugim otocima po Zakonu o otocima oslobođeni od plaćanja mostarine.

"Te argumente ćemo razmotriti, kao i mogućnosti Autoceste Rijeke-Zagreb, i donijeti odgovarajuće odluke, kao što je to bilo i na tunelu Sv. Ilija", rekao je.

Objasnio je pritom kako je Krčki most pristupna cesta, kao i tunel Sv. Ilija, te da tu ima određenih prednosti za donošenje pozitivne odluke.

Više je na Linku

Nakon što je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić rekao da će podići spomenik žrtvama Holokausta ispred Pošte na Glavnom kolodvoru, na kojem se nalazi stara lokomotiva kojom su ustaše prevozili logoraše do koprivničkog logora Danica, a potom do masovnih gubilišta u Jadovnu i drugih logora u NDH-u, mnogi smatraju da se radi o još jednom pokušaju revizionizma jer je priča o lokomotivi poznatijoj po nazivu Crna Katica znatno kompleksnija nego što se čini. Za tportal tu najavu komentira Branko Lustig, koji se prisjeća njene sudbine, ali i sudbine Titovog Plavog vlaka
Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić ovih dana iskoristio je posjet članova Izraelsko-hrvatske međuparlamentarne skupine prijateljstva kako bi još jednom najavio podizanje spomenika žrtvama Holokausta i obnovu sinagoge u Praškoj ulici, koju su uništili ustaše.

Bandić je tom prilikom naglasio kako je obveza gradske vlasti da u Zagrebu podigne spomenik za šest milijuna židovskih žrtava nacističkog i fašističkog terora, najavivši kako će radovi na projektu spomenika ispred Pošte na zagrebačkom Glavnom kolodvoru krenuti za nekoliko mjeseci te da će biti zgotovljen za godinu dana.
Više je na Linku

Pa nisu valjda toliko ludi da maknu tu lokomotivu, pa imaju mjesta po gradu za dizat spomenike koliko hoćeš.

Kod Banditosa se nikad ne zna što će izvalit a još manje što će od toga biti!
Umjesto da se dostojno označi što je ta lokomotiva sve prošla možda je maknu i naprave bogtepitaj što?
Iskreno rečeno sumnjam da će biti išta, to je prigodno izvalio dok su Židovi bili u posjeti kako bi im se dodvorio.
Najava grandioznih radova smo se naslušali zadnjih 10-ak godina a ostvarena nije niti jedna desetina (za neke
bih rekao sa srećom)

Toplo se nadam da je to samo Bandijevo laprdanje pro-forma.

Negdje sam vidio sliku kak bi to trebalo izgledati i ako se dobro sječam taj bi spomenik trebao bit na travnjaku sjeverno od lokomotive, a lokomotiva ostaje. Inače vrijeme joj je za obnovu jer se več polako raspada.Kaj se tiče njene prošlosti, pa ta je lokomotiva vozila 80 godina, a logor je radio nekih 3 do 4 godine, uostalom nije lokomotiva ubijala ljude. Kaj bumo sad prestali i plin koristit zbog njegove uloge u koncentracijskim logorima. Inače ja se sječam postavljanja te lokomotive na glavni i nije bila nikakva noč nego dan i bilo je dosta okupljenih ljudi i kolko se sječam ciljano sam išao tamo vidjet postavljanje te lokomotive tako da se to nije radilo u nekoj tajnosti.

Građani od 20. veljače ove godine za sakupljanje nedrvnih šumskih proizvoda trebaju od Hrvatskih šuma ishoditi godišnju dozvolu, priopćile su u petak Hrvatske šume
Od toga dana, naime, na snazi je Pravilnik o izmjenama pravilnika o korištenju nedrvnih šumskih proizvoda prema kojemu građani za sakupljanje nedrvnih šumskih proizvoda za osobne potrebe trebaju osobno, poštom ili e-mailom u upravama šuma, podružnicama Hrvatskih šuma ishoditi godišnju dozvolu koja će se izdavati bez naknade.

Izdana godišnja dozvola vrijedi do 31. prosinca tekuće godine na području uprave šuma podružnice koja je dozvolu izdala.
U zahtjevu je potrebno navesti ime i prezime, adresu i OIB osobe na koju će glasiti dozvola, vrstu nedrvnih proizvoda te područje sakupljanja za koju se dozvola traži.

Dozvola vrijedi za sve nedrvne šumske proizvode osim za podzemne gljive (tartufe).
Za osobne potrebe može se dnevno sakupiti do tri kilograma plodišta nadzemnih gljiva, pet stručaka šparoga, deset kilograma plodova kestena, kupina, malina itd.

Ako se nedrvni šumski proizvodi sakupljaju radi prerade, trgovine i drugog prometa, njihovo sakupljanje i ubiranje regulira se ugovorom, a prije njegova sklapanja podnositelj zahtjeva dužan je dostaviti odgovarajuće sredstvo osiguranja plaćanja radi naplate naknade za sakljupljanje i naknade eventualne štete.
/Eto imamo i jednu novu imenicu- nedrvni proizvod . Zanima me kako će kontrolirati koliko se plodova ubralo, sa šparogama su bili jako škrti..../
tportal.hr

Švicarci se danas na referendumu izjašnjavaju o ukidanju televizijske pristojbe što bi moglo dovesti do nestanka jedine nacionalne radiotelevizije (SSR) koja emitira na četiri jezika. Većina je Švicaraca o toj popularnoj inicijativi koju je pokrenula mladež Liberalno-radikalne stranke već glasala dopisnim putem.
Televizijska pristojba u Švicarskoj, zemlji koja broji 8,4 milijuna stanovnika, jedna je od najskupljih u Europi i iznosi 392 eura.

U nekim europskim zemljama, poput Španjolske, ona ne postoji, dok je u drugima poput Nizozemske ukinuta ili je pred potpunim nestankom, kao u Belgiji.
Glasovanje o pristojbi pomno će se pratiti u sjedištu federalne vlade jer se SSR, koji emitira na četiri službena švicarska jezika, financira u visini 75 posto pretplatom. Koriste je također i dvadeset i jedna radijska postaja i 13 regionalnih televizija koje ispunjavaju uvjete javnog servisa.

Ukupno 13.500 izravnih i neizravnih radnih mjesta dovedeno je u ovim referendumom u pitanje, tvrde savezne vlasti. SSR će morati brzo prekinuti svoje aktivnosti ako glasači odluče ukinuti pristojbu, kazao je glasnogovornik Daniel Steiner.

"Bilo bi nemoguće bez pretplate u maloj četverojezičnoj zemlji poput Švicarske imati audiovizualnu ponudu koja bi makar djelomično ispunjavala uvjete javnog servisa kao sada", rekao je.
Oni koji su za ukidanje naglašavaju da će novac koji će građani uštedjeti omogućiti oslobađanje "ogromne kupovne moći" koja će se nanovo investirati u ekonomiju.

Ta je perspektiva oduševila glavnu stranku u Švicarskoj, Demokratski savez centra, jedinu koja je pružila podršku inicijativi. Iza referendumske incijative stoji naraštaj 'milenijalaca' odrastao uz internet i njegove video platforme, koji ne mari mnogo za tradicionalnu televiziju.

Međutim, ako je suditi po anketama, u svojoj namjeri ukidanja pretplate neće uspjeti. U obranu televizije stali su mnogi poznati političari, sportaši, filmaši, čak i bankari.
/tportal.hr/

Nakon osmogodišnje izgradnje Kinezi su u utorak svečano pustili u promet najduži prekomorski most na svijetu dug 55 kilometara koji povezuje Hong Kong i Makao
Most rekordne dužine pušten je u promet nakon što je glatko prošao sva testiranja i inspekcije koje su obavljene posljednjih tri mjeseca.

Most je dvosmjerna autocesta sa šest traka. Ukupna dužina mosta je 55 kilometara, a njegov glavni dio uključuje 23 kilometra mostova, sedam kilometara tunela te dva umjetna otoka.
Upravo je izgradnja umjetnih otoka bila najveći tehnički izazov za inženjere, a prema riječima Zhang Jinwena, direktora ovog zahtjevnog projekta, most će dosadašnju trosatnu vožnju od Hong Konga do Makaa skratiti na samo pola sata.

'Most će povećati prometnu povezanost u ovom području, i pojačati razmjenu osoblja, dobara, informacija i kapitala između ta tri grada. Od mosta će profitirati sva tri mjesta. Također će pružiti bolju infrastrukturu koja će omogućiti volji prijevoz, brzi razvoj i bržu integraciju regije', izjavio je zamjenik voditelja Ureda za most Yu Lie.
Most, primjerice, u svojoj konstrukciji ima 60 puta više čelika od Eiffelovog tornja u Parizu, a 20 puta je duži od mosta Golden Gate u San Franciscu.

Ideja o povezivanju dvije kineske Posebne upravne regije nastala je još 1983. godine, no kamen temeljac je postavljen tek u prosincu 2009. nakon čega je odmah krenula izgradnja.

/tportal.hr/

To su ti koji će graditi Pelješki most?

Ima i priča na linku
(Pfaff bi mogao to prakticirati sa jednim montažnim bazenom pored kuće)

Ovo bi moglo ići i pod za nasmijati se ali i u crnu kroniku?


Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, ravnatelj Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar, Zvonimir Šostar, i direktor tvrtke Genijator Petar Jončić, prošli su tjedan najavili i demonstrirali plan za pilot program koji bi trebao rezultirati sustavom obaveznog čišćenja motora automobila koji bi potom manje zagađivali zrak u Zagrebu.
Prema planu, nakon pilot projekta u kojem bi se čistač trebao potvrditi, postavilo bi se šest eko-stanica, opremljenih s oko 250 uređaja nazvanih Genijator, koji bi jednom godišnje čistili motore oko 400.000 zagrebačkih automobila za što bi Zagrepčani plaćali oko 150 kuna. Očišćeni motori stvarali bi za 50-ak posto manje štetnih plinova, a istovremeno bi bili efikasniji i trošili manje goriva. Prema jednostavnoj računici, stanice bi ostvarile ukupan promet od oko 60 milijuna kuna godišnje.

Izum je predstavljen kao djelo Petra Jončića, koji ga je patentirao u Hrvatskoj i kao prvi dobio nagradu za životno djelo Nikola Tesla koju mu je uručio gradonačelnik. Najavljeno je da su za njega zainteresirani europski gradonačelnici te da će, kada jednom krene u Zagrebu, osvojiti cijeli svijet.

No, mi smo već u prvom tekstu u našoj znanstvenoj rubrici izrazili određene sumnje da bi projekt mogao biti prijevara, prije svega zato što Genijator, koji motor čisti smjesom vodika i kisika dobivenih elektrolizom, nije novost nego se već ranije pojavljivao u nekim prijevarama u drugim funkcijama, kao svojevrsni perpetuum mobile, a također ne postoje ozbiljni znanstveni radovi koji bi potvrđivali njegovu učinkovitost.

Na Linku imade
još puno zanimljivog teksta.
Da je to bilo javno prikazano 1.4. bila bi dobra prvo aprilska šala!

- 50 kuna, za što?! Vrijedi samo godinu dana? Pa, jeste li vi normalni?! - u panici sam zavapila na pultu jednog splitskog poštanskog ureda, na traženje službenice da platim ovjeru vlastitog potpisa!
Svjesna sam kako smo odavno postali “skupa” država u koji sve treba platiti, no da u Hrvatskoj pošti moram platiti usluge ovjeravanja potpisa, baš mi i nije bilo jasno.
Našla sam se u situaciji, a vjerujem kao i većina hrvatskih građana, da u poštanskom sandučiću dobijem “žutu” obavijest kako mi je dragi “poštijer” došao uručiti pismo, paket ili poziv na sud, a mene nije bilo doma, pa mi je - naravno - ostavio poruku da trebam u roku pet dana doći u poštanski ured po svoju pošiljku.
Iako, moram biti iskrena, u par navrata sam svjedočila poštarovom zvonjenju na parlafon, otvorila bih mu ulazna vrata zgrade, no on se nije popeo do stana, nego mi je direktno ubacio u sandučić obavijest kako me nije zatekao – u stanu...
No, to je već druga priča, pa se vraćam na “žutu” obavijest. Često, nažalost, preskočim rok preuzimanja pošiljke, “pobigne mi vrime”, pa sam sa članom obitelji došla u ured kako bih ispred službenice potpisala punomoć da ubuduće on može, u njihovom uredu, preuzeti moja pisma.
- Taj potpis trebate platiti 50 kuna, a punomoć vam vrijedi godinu dana – pojašnjena nam je “službenim” glasom ta usluga, iako mi baš i nije jasno što to trebam platiti.
Za što točno dajem novac – možda za biljeg i ovjeru potpisa, za što pošta nije ovlaštena? Za to napisano uvjerenje kako bi drugi član moje obitelji, s kojim sam došla u poštanski ured, s valjanim osobnim iskaznicama, s našim potpisima, mogao uzeti pismo umjesto mene?
Što to vrijedi 50 kuna? I to samo na rok od 365 dana...
Srećom dobili smo i informaciju kako ovjeru potpisa za ovu uslugu mogu obaviti i kod javnog bilježnika gdje je cijena 70 kuna. I to bez vremenskog roka....
/slobodnadalmacija.hr/

Hyperion me podsjetio da je danas 20 godišnjica najteže nesreće željeznica u Njemačkoj

borna je napisao/la:Hyperion me podsjetio da je danas 20 godišnjica najteže nesreće željeznica u Njemačkoj

Eto. Ima HŽ pravo da ne treba voziti brže od 40 km/h

Računalni pionir koji nam je donio prvu domaću elektroničku učionicu i prvo mikroračunalo smatra kako je njegovo najveće postignuće to što je drugima dao priliku. Branimir Makanec prošlog tjedna dobio je nagradu za životno djelo, a za tportal ovaj 86-godišnji inženjer govori o svom osebujnom životnom putu i radu od kojeg ne odustaje
Hrvatski robotički savez nedavno je nagradu za životno djelo dodijelio inženjeru Branimiru Makancu, jednom od pionira računalstva u Hrvatskoj.

Makanec je potomak plemićke obitelji kojoj je povelju dodijelio car Franjo 1791. godine. Diplomirao je na Elektrotehničkom fakultetu (danas Fakultet elektrotehnike i računarstva) 1961. godine. Tema diplomskog rada bila mu je projektiranje izvedbe prvog digitalnog računala na području ondašnje Jugoslavije.

Za vrijeme studija osnovao je studentsku Grupu kibernetičara, u kojoj je 1959. projektirao i izradio prvog hrvatskog autonomnog čovjekolikog robota. Znatno kasnije je uz podršku profesora Bože Težaka (također pionira informatike u Hrvata, po kojem je nazvana godišnja nagrada za najbolje informatičke novinare) osnovao i poznati Multimedijski centar u okviru Referalnog centra Sveučilišta u Zagrebu.

Autor je prve elektroničke učionice za frontalnu programiranu nastavu, koju je kao glavni inženjer osmislio i postavio pri Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju u Vinogradskoj ulici u Zagrebu 1964. godine.


Projektirao je i prvo osobno računalo na našim prostorima, Ivel Ultra. Više od tisuću tih računala bilo je korišteno u velikom broju srednjih škola diljem Hrvatske.

Premda u mirovini, ovaj vitalni 86-godišnjak i dalje je aktivan u radu s mladima kroz Udrugu za poticanje darovitosti djeteta Bistrić, a nije zanemario ni programiranje.

Razgovarali smo u njegovu stanu u zapadnom dijelu Zagreba, koji se, bar na prvi pogled, ne razlikuje bitno od prostora u kojem bi živio i radio višestruko mlađi računalni programer. Makanec je sjedio za stolom kojim je dominiralo nekoliko velikih monitora. Na drugom stolu uz računalo je bio i Sonyjev PlayStation 3.

Informatikom se, rekao nam je, počeo baviti još u osnovnoj, a intenzivnije u srednjoj školi. 'U to vrijeme još nisu postojali integrirani krugovi pa sam se koristio relejima, koji su također binarni uređaji što imaju puno kontakata pa ih se može priključiti i na druge uređaje', kaže. Malo-pomalo počeo je napredovati u području koje je većini ljudi tada bilo potpuno nepoznato.

Projektiranje išlo bolje od bubanja napamet
'To mi je dalo prednost. Što sam više ovladavao digitalnom tehnikom, to sam mogao projektirati i izvoditi uređaje kakve nitko drugi nije mogao. S releja je bilo lako prijeći na tranzistore, pa na flip-flopove, potom i na čipove. Prvi čipovi na kojima sam radio imali su po četiri flip-flopa. Danas ih svaki čip ima po nekoliko milijuna', opisao nam je Makanec.

Studij elektrotehnike odužio se jer se više bavio onime što ga je doista zanimalo. 'Cijeli život sam bio projektant i u glavi sam stalno nešto projektirao. Učenje bilo čega napamet, poput primjerice nepravilnih latinskih glagola, nikad mi nije dobro išlo', priznao je.

Dok je bio srednjoškolac, tome je doskočio uz pomoć, pogađate, tehnike.

Uređaj za šaptanje

'Dosjetio sam se napraviti uređaj pomoću kojeg su mi mogli šaptati dok sam odgovarao. Minijaturizacija tad nije bila toliko zastupljena pa sam morao koristiti veliku slušalicu koju sam prikrio tako što sam zamotao cijelu glavu i nastavniku rekao kako imam tešku upalu uha ili već tako nešto', rekao nam je Makanec uz smijeh.

Umjesto strojeva koji uče, strojevi koji podučavaju
Računala su mu bila ljubav na prvi pogled. 'Kao mlad vjerovao sam da ću uz pomoć računala napraviti umjetnu inteligenciju. U to vrijeme su računala uspoređivali s ljudskim mozgom. Čak su ih i zvali elektronskim mozgovima. Kako bih ih konstruirao, počeo sam proučavati neurofiziologiju jer i naš mozak stalno uči, mijenja se, prilagođava promjenama u okolini', objasnio je.

No njegova karijera krenula je drugim putem. Umjesto na strojeve koji uče, pri izradi diplomskog rada njegov ga je mentor, dr. Jozo Budak uputio na izradu stroja koji će podučavati druge. 'Stalno mi je govorio kako je to mnogo važnije', prisjetio se naš sugovornik.

Tako je dobio, kako kaže, lijepu stipendiju i, umjesto na radno mjesto u Radioindustriji Zagreb, bacio se na razvoj strojeva za podučavanje. Svoje prvo računalo nazvao je digitalnim simulatorom. Sastojalo se od više elemenata koje se moglo prespajati na više raznih načina da bi se dobile različite funkcije. 'Takva računala su se u to vrijeme nazivala računala s vanjskim programiranjem', pojasnio je.

Makanec je za svoj digitalni simulator izradio više programa i odmah mu našao mjesto u idućem projektu - prvoj elektroničkoj učionici na ovim prostorima - gdje je upravljao procesom učenja u frontalnoj nastavi.

Bio je to prvi uređaj koji je potpuno automatski izvodio nastavu. Prikazivao je sadržaje pomoću dva dijaprojektora kojima je sinkrono upravljao, a na ekranu je postavljao pitanja na koja su učenici odgovarali koristeći respondere (komunikatore, također njegov izum).


Ti su uređaji sadržavali četiri do pet tipki pomoću kojih su učenici odabirali odgovore koje su smatrali točnima. Kad bi svi odgovorili, na displeju bi se pokazalo tko je odgovorio točno i tko ne. Zatim bi učionica krenula na iduće pitanje ili nastavni modul. Prvi takav uređaj, smješten u već spomenutom Zavodu za fizikalnu medicinu, imao je 30 komunikatora.

Od elektroničkih učionica kupili su - vikendice
Vijest o nesvakidašnjem tehničkom čudu u zagrebačkoj Vinogradskoj ulici brzo se proširila, pa su se za Makančev sustav za automatizirano učenje zainteresirali drugi znanstvenici koji su se bavili obrazovanjem, ali i druge institucije.

'Tako me jednog dana posjetio pukovnik Jugoslavenske armije i upitao bih li mogao načiniti takvu učionicu za obuku pilota i zrakoplovnog osoblja na Zrakoplovnoj akademiji u Zadru. Zašto ne, rekao sam, nije to neki problem. A koliko biste vi za to tražili, pitao me on. Čujte, pojma nemam, rekao sam mu, nisu to dosad tražili od mene pa nisam o tome ni razmišljao. Koliko bi vama to vrijedilo? Kad mi je rekao iznos, umalo sam pao sa stolice', opisao je Makanec uz smijeh.

'Nakon toga su i druge vojne i civilne akademije htjele moje elektroničke učionice pa se posao naglo proširio. Oformio sam ekipu i načinili smo oko dvadesetak učionica diljem cijele Jugoslavije, koje sam postepeno usavršavao. Jedna od najljepših bila je pri Pedagoškoj akademiji u Mariboru u Sloveniji. Ne znam što je danas s njom...

Uz svaku učionicu načinio sam i demonstracijski program koji je pokazivao sve mogućnosti učionice: kako ispituje, kako pohranjuje rezultate, kako se na temelju odgovora učenika grana program i vraća na ono što učenici ne znaju...', istaknuo je Makanec.

'Bio je to dobar posao. Svi članovi mog tima kupili su u to vrijeme vikendice', dodao je.

I tako je rođen legendarni Multimedijski centar
No s dolaskom mikroračunala Makančeve su učionice otišle u povijest. Primjerak učionice, prve te vrste u Europi u to vrijeme, danas možete pogledati u zagrebačkom Školskom muzeju.

Makanec se nakon toga prebacio na mikroračunala. Dok su računala u Hrvatskoj još radila na bušenim karticama, on je iz Velike Britanije uvezao Hewlett-Packard 2000, prvi time-sharing sustav u našoj zemlji, koji je istovremeno mogao raditi s većim brojem konverzacijskih terminala.

Htio ga je instalirati u Tehničkom školskom centru u Klaićevoj ulici u Zagrebu, u kojem je imao laboratorij i jednu od elektroničkih učionica. Od toga ga je pak odgovorio profesor Težak, rekavši kako nema smisla da takvo računalo služi samo jednoj školi.


Tako je nastao već spomenuti Multimedijski centar, u kojem su prve korake u svijet računalstva napravili brojni tadašnji srednjoškolci, danas istaknuti informatički stručnjaci, među kojima su bili Zorislav Šojat i suosnivač poznate tvrtke za računalnu sigurnost Sophos Jan Hruška.

'Upravo Jan Hruška kao 14-godišnjak napravio je i prvi univerzalni konverzacijski program za HP na hrvatskom jeziku i nazvao ga Točka. Bila je to senzacija. On i drugi nadareni klinci bili su sjajni. Savladali su programiranje za jedan do dva dana i odmah počeli pisati programe za naš HP 2000', prisjetio se Makanec.

Zbog učionica ostao u Zagrebu
Iako je bilo ponuda i prilika za odlazak na rad u inozemstvo, naš sugovornik je ostao u Zagrebu. 'Da nije bilo elektroničkih učionica, vjerojatno bih ostao u inozemstvu. Bio sam na razgovoru za posao i ponudili su mi ogromnu plaću za tadašnje uvjete. Rekao sam kako mi treba još bar šest mjeseci da dovršim posao s elektroničkim učionicama.

Moj nesuđeni poslodavac pristao je pričekati me i dao mi predugovor. Uokvirio sam ga i objesio iznad kreveta da me podsjeti kako moram otići kad dovršim posao. Međutim vrijeme je prolazilo, a ja nisam odlazio. Stalno su dolazili novi projekti. I tako sam ostao. Da sam tada otišao, imao bih i ja tvrtke i love do krova, kao i svi moji učenici', ispričao nam je Makanec.

Ako nemate ljude, nemate ništa
To što je dao priliku mladim ljudima i potaknuo ih na ulazak u svijet računalstva danas smatra svojim najvećim dostignućem.

Samo računalo ne može ništa

'Znate, sve ovisi o ljudima. Računalo samo po sebi ne može ništa. Netko ga mora programirati, a to ne može svatko. Ako nemate kvalitetne ljude, nećete postići ništa. Djecu treba usmjeravati prema kreativnom razmišljanju i rješavanju problema, a i poticati njihovu radoznalost', naglasio je.

Sa svojim učenicima redovno se sastaje na velikom svečanom ručku svake godine u travnju u Zagrebu. Neki od njih potegnu iz Australije, Kanade i Sjedinjenih Država kako bi prisustvovali.

Pitali smo ga plaši li ga brz razvoj umjetne inteligencije. Samo je odmahnuo rukom. 'Ljudi imaju najveću inteligenciju dosad stvorenu. Neće nas nadmašiti nešto što smo sami stvorili', poručio je Makanec. Ipak, pravu umjetnu inteligenciju - inteligentnu mrežu s kojom ćemo moći ravnopravno komunicirati - očekuje ubrzo: već za pet do deset godina.

Iako u mirovini, i dalje programira. Nakon što su mu igre na PlayStationu dosadile počeo se baviti prividnom stvarnošću i trodimenzionalnim programiranjem.

'Izradio sam već dosta svjetova i gradova u prividnoj stvarnosti po kojima se šećem. Napravio sam puno toga u životu, mogu se sad malo i igrati', rekao nam je na kraju Makanec uz šeretski osmijeh.
/tportal.hr/
Drago mi je da se konačno netko sjetio i ing.Makanca, bila mi je čast upoznati se sa njime (preko male željeznice) davne 1965
kada mi je dao savjete za automatizaciju vlakova. Suradnja je potrajala dugo godina...

Jeste li znali da je cijela priča oko elektrifikacije BMW-ovih modela započela tamo negdje tijekom šezdesetih godina prošlog stoljeća i kako je strah od ekoloških normativa rezultirao jednim posebnim BMW-om „02“ serije?


Početak priče seže u 1972. godinu koja je u novijoj njemačkoj povijesti izuzev „crnog rujna“ (tj. kada je grupica palestinskih terorista izmasakrirala kompletan izraelski hrvački tim) poznata i po održavanju olimpijskih igara u Münchenu. Dotične je Olimpijske igre nakon krvoprolića (koje je Steven Spielberg 2005. godine opisao filmom “Munich”) obilježilo je i premijerno prikazivanje ovog (tada) električnog čuda, te je BMW 1602 pogonjen svom silom akumulatora pratio atletska natjecanja na duge pruge, odnosno konkretnije, maratonce u užurbanom pohodu na zlatnu medalju.

Inicijalna ideja bila je trkačima omogućiti udisanje svježeg zraka tijekom utrke usprkos istovremenom prisustvu automobila na utrci, što je zasigurno bilo od pomoći.


Ovako pogonjeni BMW 1602 pod haubom je imao 12 akumulatora koji zajedno teže oko 350 kilograma, te se mogao puniti na dva načina – kroz utičnicu ili pak zamjenom seta (odnosno svih 12) akumulatora odjednom.

Naravno da je BMW cijelu priču držao u strogoj tajnosti, te je tijekom nekoliko godina razrade tehnologije proizveo ukupno dva primjerka ovog eksperimentalnog električnog automobila „02“ serije, koji su istovremeno predstavljeni svijetu na gore spomenutim Olimpijskim igrama.

Tako se zapravo bez problema može reći da je 1602 zapravo „tata“ svim daljnjim pokušajima elektrifikacije BMW-ovih modela, kojih je tijekom posljednja četiri desetljeća bilo nekoliko.


Uglavnom, tako se i tada rodio prvi električni BMW, i svojom je pojavom već tada lagano najavio promjene koje će budućnost kad-tad donijeti sa sobom. Samim time je ovaj automobil s jedne strane koncept, no s druge i prorok koji je od BMW-a napravio jednog od pionira u polju kombinacije strujnih krugova i automobila, odnosno nečeg što je u današnje vrijeme (nažalost) izuzetno aktualan segment tržišta. To je naravno itekako usrećilo sve one koji protiv automobila oduvijek imaju nešto za reći, no poanta nije u tome, već u ideji s kojom se već puna četiri desetljeća svijet automobila itekako muči, a pravih i stvarnih rezultata (tj. upotrebljivih na dnevnoj bazi) i dan-danas zapravo nema.

…no negdje je moralo početi, pa kad se to već dogodilo, drago mi je da je jedan od legendarnih BMW-ovih modela zaslužan za početak te bajke o strujnim krugovima i njihovoj praktičnoj primjeni u sklopu automobila.


/automobili.hr/

Eto glavnog razloga zašto nemam Bugattija
Izvor: Screenshot / Autor: YouTube
Iako mnogi vozači to ne čine, većinu osnovnih zahvata na automobilu, poput promjene ulja i filtera, možemo napraviti i sami. Dok god automobil u pitanju nije Bugatti Veyron
Svojevremeno najbrži i najskuplji automobil na svijetu pravi je inženjerski dragulj, no istovremeno je, mora se priznati, užasno kompliciran.

Redovni godišnji servis za ovo čudo košta 21.000 američkih dolara, što uključuje zamjenu ulja i filtera. Sam proces traje 27 sati. Da, dobro ste pročitali.


automobila
Zašto toliko dugo? Zato što je potrebno rastaviti pola automobila da biste došli do filtra ulja.

Koliko je Veyron opsesivno kompulzivno konstruiran možda najbolje svjedoči podatak da je ulje potrebno ispustit sa 16 različitih lokacija!
Video priložen u nastavku na najbolji način svjedoči zašto današnji hiperautomobili koštaju koliko koštaju, ne samo zbog krajnje cijene, već i one koju morate platiti za održavanje automobila u voznom stanju.

Nadajmo se da će električni hiperautomobili poput Rimčevog C_Two promijeniti ovu praksu.

/tportal.hr/

Nesreća se dogodila u Križevačkoj ulici, a 71-godišnjak je skretao u Ulicu S. Miklaužića kad je na njegov mercedes opelom naletio 26-godišnjak


Vozač mercedesa (71) vjerojatno je gorko požalio što je nakon prometne nesreće koju nije skrivio, a u kojoj je na njegovu automobilu nastala manja materijalna šteta, inzistirao na policijskom očevidu.
Nesreća se dogodila u Križevačkoj ulici u Koprivnici nedaleko od prodavaonice Lidla, a 71-godišnjak je skretao u Ulicu Stjepana Miklaužića kad je na njegov automobil opelom naletio 26-godišnjak. Mercedes imao je postavljenu eurokuku premda nije vukao teret, što je zakonom o sigurnosti prometa na cestama zabranjeno.
Zbog toga je i sam zaradio novčanu kaznu, baš kao i mladić na čijem je opelu nastala znatno veća materijalna šteta. A sve se moglo riješiti vrlo jednostavno i bez plaćanja novčanih kazni.
Prema naputku policije, dok je na vozilima nastala manja materijalna šteta i ako nema ozlijeđenih, vozači su dužni vozila ukloniti s prometnice i popuniti europsko izviješće o prometnoj nesreći, a naknada štete obavit će se preko polica osiguranja. No, kako je 71-godišnjak inzistirao na dolasku policije, to mu se i samome obilo u glavu jer nije pojma imao da eurokuku ne smije ostaviti na automobilu
/podravski.hr/

borna je napisao/la:

Vozač mercedesa (71) vjerojatno je gorko požalio što je nakon prometne nesreće koju nije skrivio, a u kojoj je na njegovu automobilu nastala manja materijalna šteta, inzistirao na policijskom očevidu.

Tako se jedan stariji vozač zabio svojim autom u stražnji dio službenog automobila koji je vozio moj prijatelj. Službeni automobil je dan poslije trebao biti predan u auto kuću a umjesto njega preuzet novi auto. Šteta na autu (Audi A4) bila je zanemariva te je moj prijatelj krivcu rekao da si sam popravi auto, a da štete na službenom niti nema te neka ide kući. Stariji je vozač inzistirao na policiji i nije pomakao auto sa mjesta saobraćajke. Došla policija, kaznila ga zbog nepomicanja auta, dala mu da puše dreger, stari napuhao skoro 1,5 promila...
Ostao bez vozačke, 2 kazne...
JBG