Da se podsjetimo

Lijepo se snašao ovaj kamper, u jednom potezu vozi auto i čamac!

Zakon o sigurnosti u prometu nedavno je izmijenjen, a s prvim danom ove godine na snagu su stupile nove strože kazne za nepoštivanje prometnih propisa. U nastavku donosimo one najčešće
Zakon i dalje prepoznaje starije i mlađe vozače. Tako su postrožena pravila za one u dobi do navršene 24. godine života, s hrvatskom vozačkom dozvolom. Mladi vozači čine otprilike 8 posto sudionika u prometu, a uzrokuju ukupno 9,6 posto prometnih nesreća, odnosno 12,5 posto onih sa smrtnim ishodom.

Mladi vozači koji u dvije godine skupe 9 kaznenih bodova gube vozačku dozvolu, te mogu ponovno polagati vozački ispit tek za dvije godine. Stariji vozači doživjet će istu sudbinu ako u navedenom vremenskom roku skupe 12 kaznenih bodova.

Za što se dobivaju kazneni bodovi?

Najčešći razlog za knjiženje kaznenih bodova proizlazi iz prebrze vožnje ili vožnje pod utjecajem alkohola.

Ako prekoračite brzinu u naseljenom mjestu do 10 km/h - 300 kuna, od 10 do 20 km/h - 500 kuna, od 20 do 30 km/h - 1.000 kn i 1 kazneni bod, za raspon od 20 do 50 km/h - 2000 kn i 2 kaznena boda, a za više od 50 km/h propisana je kazna između 5.000 i 15.000 kuna ili kazna zatvora do 60 dana, te tri kaznena boda.

Za prekoračenje brzine izvan naseljenog mjesta kazne su nešto lakše. između 10 i 30 km/h - 500 kn, 30 do 50 km/h - 1.000 kn, a za više od 50 km/h - 3.000 do 7.000 kuna i tri kaznena boda.

Ako piješ, ne vozi!

Mladi vozači, profesionalni vozači i biciklist s izmjerenih do 0,5 promila alkohola u krvi zaradit će kaznu od 700 kuna. Za ostale vozače zakon kaže: od 0,5 do 1 promila - 1.000 do 3.000 kn kazne i 6 mjeseci zabrane upravljanja vozilom te jedan prekršajni bod. Od 1 do 1,5 promila - 3.000 do 5.000 kn, 9 mjeseci zabrane upravljanja i 2 prekršajna boda. Za iznad 1,5 promila zakon određuje globu od 5.000 do 15.000 kuna uz zabranu upravljanja vozilom, prijedlog zatvorske kazne do godinu dana, te 3 prekršajna boda.

Za što se još ide u zatvor?

Zatvor do 60 dana prijeti i ako upravljate vozilom bez položenog vozačkog ispita, kao i kazna od 5.000 do 15.000 kuna, a isto vrijedi i ako upravljate motornim vozilom nakon što vam je privremeno ili trajno oduzeta vozačka dozvola. Iza rešetaka se možete naći na do 60 dana i ako unutar 24 mjeseca ponovite prekršaj prekoračenja brzine u naseljenom mjestu za više od 50 km/h, ili ako vas policija ponovno uhvati za upravljačem u alkoholiziranom stanju.

Za što se dobiva maksimalan broj kaznenih bodova?

Po tri boda dobit ćete u već spomenutim situacijama prekoračenja brzine, vožnje pod utjecajem, kao i upravljanja motornim vozilom bez vozačke dozvole, no i ako ne propustite vozilo s prednošću, ako napustite mjesto prometne nesreće, ako se oglušite na naredbu ovlaštene osobe, i ako odbijete alkotest ili liječnički pregled.

Koliko 'koštaju' manji prekršaji?

Za neupaljena kratka svjetla kazna je 300 kuna, za neosiguravanje pojasom 500 kn, a ista globa vrijedi i za nepropisno parkiranje, kao i za oduzimanje prednosti prolaska pješacima na pješačkom prijelazu. Ako pak vozite unatrag bez upaljenih pokazivača smjera kazna je 300 kn.

A skuplji?

Prolazak kroz crveno svjetlo kažnjava se s 2.000 do 5.000 kuna, a kaznu od 1.000 kuna policija vam može odrezati i ako se zbog gužve zaustavite u križanju i time ometate ostale sudionike u prometu. Vožnja slaloma također se naplaćuje 1.000 kuna.

Naposljetku valja napomenuti da je novčane kazne do 2.000 kn moguće na licu mjesta platiti polovičnim iznosom, odnosno u dvotrećinskom iznosu tijekom određenog roka nakon provedenog prekršajnog postupka.
/tportal.hr/
Moj komentar - kazne nikad veće a brojnih nesreća nikad nije bilo više?
Policijske akcije su kampanjske, ne provodi se stalna kontrola već samo povremena i k tome još selektivna.
Kao primjer imam svoju ulicu u Zagrebu (Smičiklasova) u kojoj 2-3 puta mjesečno jedan policaj gleda tko dolazi kroz crveno ili
vozi prebrzo pa zaustavlja i kažnjava (no gospodu u skupim lemozinama propušta, valjda se više puta opekao sa njima).
Kada bi tu bio barem 10 dana za redom divlji bi se valjda naučili da je tu opasno, ovako i zaborave da moraju paziti?
Smeta me što u maloj Patačićkinoj ulici (gdje je vodovod) kažnjava sve koji se samo zaustave da prime ili iskrcaju putnike a ranije
ujutro kada dolaze kooperanti vodovoda i parkiraju te zakrče tu ulicu ga nema?
Isto tako je na početku Martićeve nastalo divlje parkiralište općinara (već godinama) koje nitko ne dira, savjesni vozači koji
su propisno parkirani ne mogu izaći sa svojih mjesta- i nikome ništa?

Tvrtka Autocesta Rijeka - Zagreb kreće u veliku sanaciju čak pet vijadukata na autocesti Zagreb - Rijeka i mosta Krk. Procijenjena vrijednost radova je oko 100 milijuna kuna, saznaje Jutarnji list. Naši sugovornici iz te tvrtke naglašavaju da promet ovim vijaduktima nije ugrožen, ali se zbog dotrajalosti objekti moraju sanirati.
Budući da je teksta puno ako vas zanima pogledajte na Linku

I danas bi nam dobro došlo neko slično rješenje?

U 2019. slijedi novi, u posljednjih nekoliko godina već četvrti pokušaj slanja vozača starijih od 65 na obavezan liječnički pregled. MUP ovaj put misli ozbiljno, no nema sumnje da će prijedlogu nogu nastojati podmetnuti Matica umirovljenika. Za koje je to “diskriminacija po dobi”…

Bit će zabavno. Ministarstvo unutarnjih poslova, naime, prije neki je dan otkrilo plan svojih aktivnosti u 2019., koji između ostaloga pokazuje da se u sljedećoj godini ponovno planiraju izmjene Zakona o sigurnosti prometa na cestama. I to ne bilo kakve. Iz priloženoga se vidi da će se nastojati izmijeniti sve i svašta, pa tako i jasnije odrediti dužinu trajanja zabrane upravljanja za pojedine prekršaje, propisati ukidanje vozačke dozvole u slučajevima kad je ona istekla ili oduzeta, uvesti video nadzor u vozila kako bi se spriječile manipulacije pri polaganju ispita iz vožnje u autoškoli…


No, u oči posebno upada nakana da se propiše obavezni liječnički pregled za vozače starije od 65 godina u slučaju da oni žele produljiti vozačku dozvolu. Zvuči li vam to poznato? Sasvim sigurno. Riječ je, naime, ni manje ni više nego već o četvrtom takvom pokušaju u posljednjih nekoliko godina. I baš svaki je propao, koliko god se nastojalo time propisati nešto što bi trebalo biti razumljivo samo po sebi - da vozači prije smrti barem jednom moraju na obavezni liječnički. To u Hrvatskoj, naime, nije slučaj. Tko ovdje s 18 bude zdrav i dobije vozačku, bez ikakve zdravstvene kontrole vozi dok kod on smatra da mu je tako zgodno. Ili povoljnije od Ubera…

Više o tome ima na Linku
/Misli da ako se zakon i donese da će uvijek biti onih koji će utjecati na liječnike da im daju zeleno svjetlo. Osim toga dobar broj mlađih
je također zaslužio doživotnu zabranu radi psihičke neuračunjljivosti koja se sada gotovo nimalo ne provjerava/

Hmmmm....

Najjeftiniji električni automobil : Električni automobili su u svijesti mnogih vozača i dalje egzotična vrsta vozila. S jedne strane nepovjerenje u novu i neprovjerenu tehnologiju, s druge strane objektivna tehnička ograničenja, još uvijek slabo razvijena infrastruktura punionica te visoka cijena vozila, kada se podvuče crta i sve to zbroji prosječni vozač će i dalje odabrati dizelaša ili benzinca.

Cijena je jedan od ključnih faktora kod električnih automobila, osobito u državama čiji građani u prosjeku nemaju visok standard života zbog skromnijih primanja i relativno visokih troškova. Zbog toga je sasvim logično kada vidimo da skandinavske države imaju izrazito razvijeno tržište električnih vozila jer to nije slučajnost. Osim visokog stupnja osvještenosti prema ekologiji, poznato je da skandinavske države imaju najviši životni standard.

Tržište električnih automobila na globalnoj razini raste polako ali ono što je sigurno jest da kronično nedostaje jeftinih automobila na struju. Određenu promjenu i osvježenje na tržište električnih automobila bi mogli unijeti Rusi sa svojim izuzetno povoljnim električnim automobilom Zetta.

Na tržište ga planiraju plasirati 2020. godine sa cijenom od oko 6,400 Eura. Tehničke karakteristike obuhvaćaju nominalnu snagu od 46 KS uz mogućnost kratkotrajne isporuke od 97 KS. Domet bi mu trebao biti oko 200 kilometara a najveća brzina 120 km/h. S obzirom na izgled i dimenzije vozila, 120 km/h zvuči kao recept za navalu adrenalina.

Po cijeni najbliži konkurent Zetti bi za sada trebao biti jedino Renault K-ZE namijenjen na kinesko tržište. Cijena ovog Renault je nešto preko 7,000 Eura. Ruska Zetta bi u konačnici trebao biti 99% ruski proizvod od domaćih komponenti. Jedina uvozna stavka jesu baterije koje dolaze iz Kine.

Više ima na linku

Dizajn tih malih "električara" sve više podsjeća na vozilo Bake Patak

Nameće se potreba kvalitetnijih proizvoda i proizvoda čiji dijelovi mogu poslužiti za ponovnu proizvodnju novih. Time se smanjuje otpad, bez obzira može li se on reciklirati / Vjerojatno je industrija tekstila i odjeće najizrazitiji primjer što nas sve čeka i koje promjene izaziva.

prof. dr. Gojko Nikolić


Gojko Nikolić
U svakodnevnim izvješćima i tekstovima sve više dominiraju izrazi i novi pojmovi poput transhumanizma, digitalizacije, industrije 4.0 i 5.0, robotizacije, ekologije. Svi ti pojmovi i njihova rješenja logički su nastavak razvoja i mogućnosti koju pruža razvoj znanosti i tehnike. Sve više je učestaliji pojam kružno gospodarstvo (eng. Circular economy).

Njegova realizacija je vjerojatno do sada najzahtjevniji proces čije se ostvarenje očekuje u prihvatljivom roku. Ona u osnovi obuhvaća zaštitu prirodnih resursa zemlje i sprečavanje daljnjeg onečišćenja i devastacije prirode koje mogu ozbiljno utjecati na kvalitetu života, pa u nekim slučajevima i opstanak u ovakvom obliku na zemlji. To je neophodnost djelovanja koje još mnogi nisu ni svjesni što znači i koliko mijenja svakodnevni život i navike, projektiranje proizvoda i promjenu proizvodnih procesa.

Sve je podređeno zaštiti prirodnih resursa, jer sadašnja situacija ljudske nebrige prijeti promjenama koji bi mogle biti kobne za čovječanstvo. Ključni elementi kružnog gospodarstva odnose se prvenstveno na iskorištenje prirodnih izvora energije promjenljivog karaktera, poznatih kao obnovljivi izvori energije (sunce, vjetar, voda). Slijedi oporaba: mehaničko i kemijsko recikliranje te kompostiranje.

Sve je to ponovna upotreba materijala. Dio oporabe mora biti ipak pretvaranje otpada u energiju izgaranjem, bez zagađivanja prirode bilo zemljišta, zraka ili vode (rijeke, jezera, mora). To zahtjeva drugačije osmišljavanje proizvoda i procesa proizvodnje, nove modele ostvarivanja prihoda. Zaštita prirode je prvenstveni cilj.

U prirodi nema otpada koji se ne iskorištava
Sva razmišljanja i načela rada usmjeruju se prema uzorima u prirodi gdje sve ima svoj ciklus od nastanka (rađanja), rada (života), uništenja (umiranja) i potom oporabe za novi život. U prirodi nema otpada koji se ne iskorištava. Najefikasniji procesi i oni koji slijede te prirodne zakone strogog odabira, uspijevaju se održati i daje razvijati. Čovjek jedini u svojim postupcima remeti taj prirodni sklad.

Koncepat kružnog gospodarstva sažet je u četiri engleske riječi koje počinju s R zato je nazvan 4R. To su: Repair– popraviti, Reuse– ponovo upotrijebiti, Remanufacture– preraditi i ponovo proizvesti te Recycle – reciklirati. Ovome su, prije svega pod utjecaje „zelenih“, dodani pojmovi označeni s XR koje se odnose na promišljanje kupaca i njihovu promjena ponašanja. [1]

Kružno gospodarstvo je najzahtjevniji i najneizvjesniji, ali ujedno i najneophodniji korak koje čovječanstvo mora napraviti. Sve dosadašnje globalne aktivnosti u društvu i gospodarstvu poput digitalizacije, automatizacije, odnosno robotizacije, koncepta industrije 4.0 i 5.0, pa do svakog proizvoda koji postaje IoT (Internet stvari, engl. Internet of Things) predstavljaju korak napretka koji je omogućio razvoj tehnike i znanosti.

Kod toga su prisutni problemi u realizaciji, koje treba rješavati, ali svi su oni na tragu dosadašnjeg uhodanog načina razvoja društva. Kružno gospodarstvo, kao novi koncept, s rokovima koje EU određuje za njeno provođenje u sljedećih 10 do 30 godina, prvi put znatno utječe na dosadašnje ponašanje ljudi, kao i postojeća načela razvoja gospodarstva. Promjene su neophodne zbog potrebe i nužnosti odgovornijeg ponašanja prema prirodi i planetu na kojem živimo i čije se resurse mora zaštiti.

U pitanje dolazi odnos prema stvarima, prirodi, ali i profitu
Kružno gospodarstvo utječe na ono što je pokretač u većine društva i na što su najosjetljiviji. Dolazi u pitanje njegov odnos prema stvarima, prirodi, ali i profitu. Od ljudi se traže sustavnosno razmišljanje. Svi su akteri u gospodarstvu (poduzeće, osobe-zaposlenici) povezani i umreženi s drugim akterima. [2]

Ljudi trebaju promijeniti svoje ponašanje u pogledu smanjenja upotrebe proizvoda (Reduce), ponovne upotrebe proizvoda (Reuse). Ne bacati proizvod već ga popraviti i ponovo koristiti (Repair), prenamijeniti proizvod za neku drugu upotrebu (Repurpose), a nepotreban proizvod pokloniti nekome kome je potreban (Regift). Tu je još i niz sličnih zahtjeva koji ukazuju na promjenu u ponašanju.

Od tvrtki se traži osim energijske uštede i korištenje obnovljivih izvora energije, korištenje novih materijala za proizvode koji se mogu ponovo koristiti ili reciklirati. To znači i rekonstrukciju proizvoda. Nadalje zahtjeva se izrada, gdje god je to moguće, proizvoda modularnog tipa, kako bi se mogli jednostavnije popravljati, a pojedini dijelovi ponovo koristiti. Potrošač ima pravo vratiti proizvod proizvođaču nakon isteka garancije. To mijenja u mnogome postojeće poslovanje i proizvodnju. Model poslovanja koji proizlazi iz toga je ostvarivanje prihoda iznajmljivanjem, dok proizvođač ostaje trajnim vlasnikom proizvoda.

Nameće se potreba kvalitetnijih proizvoda i proizvoda čiji dijelovi mogu poslužiti za ponovnu proizvodnju novih. Time se smanjuje otpad, bez obzira može li se on reciklirati.
Utjecaj trajnijih proizvoda na radna mjesta
U prvi mah to ukazuje na mogućnost smanjenja broja zaposlenih u industriji. Međutim sve prognoze ukazuju suprotno. Računa se da će se moći stvoriti: jedno radno mjesto za svakih 10.000 t otpada koje se spaljuje, 36 radnih mjesta ako se otpad mehanički reciklira, a 296 ako se otpad ponovo iskorištava.


Postoji i naziv za ta radna mjesta: Green Jobs , Environmental Jobs. Prema podacima EU kružno gospodarstvo osiguralo bi gospodarski rast i godišnje donijeti oko 1,9 bilijuna eura. [3] Procjenjuje s da bi u EU do 2030. otvorilo 700.000 novih radnih mjesta. Uz to bi se osiguralo potrošačima kvalitetnije i dugotrajnije proizvode. [4]

Mnoge zemlje su napravile već važne iskorake na području kružnog gospodarstva. U tome prednjače Njemačka, Škotska i Švedska. Taj iskorak se mjeri gospodarenjem otpadom kao osnovnim preduvjetom uvođenja kružnog gospodarstva. Kao primjer se može ukazati na Švedsku koja oporabljuje više od 50 % ukupnog i oko 99 % kućnog otpada. [3]

U Hrvatskoj otpad završava na odlagalištima, često ilegalnima, a sadrži vrijedne sirovine i akumuliranu energiju. [5] Prema podatcima Eurostata prosječna količina komunalnog otpada po stanovniku EU iznosi 487 kg/po stanovniku, a u RH iznosi 416 kg. Prosjek oporabe komunalnog otpada u EU iznosi 46,4 %, a u RH svega 23,6 %. (izvor: Eurostat). [6] Europska unija je zacrtala da se do 2035. godine oporabi 65 % komunalnog otpada, a do 2030. godine 70 % ambalažnog otpada. [6] Koliko se kod nas posvećuje pozornosti gospodarenju otpadom, posredno ukazuje i podatak da su zemlje članice EU zajedno registrirale 338 patenata za zbrinjavanje otpadom, a RH niti jedan. [6]

Promjene u industriji tekstila
Vjerojatno je industrija tekstila i odjeće najizrazitiji primjer što nas sve čeka i koje promjene izaziva. U toj industriji su promjene i zahtjevi kružne ekonomije najuočljiviji, možda i najteže ostvarivi. Tekstilna industrija je treći najveći zagađivač okoliša, čak 75 % proizvedene odjeće završava na otpadu. U bliskoj prošlosti, koje se mnogi još sjećaju, ponuda odjeće nije bila velika. Bili smo i manjih financijskih mogućnosti te se manje kupovalo nove odjeće. Ona se popravljala ili prekrajala. Danas se i relativno nova odjeća baca jer više »nije u modi«. Otpad se gomila i uništava okoliš. [3]

Jedan od važnog pristupa u kružnom gospodarstvu proizvodnje odjeće je produljenje uporabe odjevnih proizvoda. Po potrebi se mogu popravljati od strane vještih majstora krojača. Modna industrija će sigurno biti poseban problem i stvarati razumljive otpore. Ona dva puta godišnje, plasira novu, sve jeftiniju i kratkotrajniju odjeću. Osim uzgojenih materijala, poput pamuka sve se više koriste umjetna vlakna. Rabe se već više od 65 % organskih polimera, plastike i gume. [7]

Elaborat Studija o sustavu sakupljanja, zbrinjavanja i oporabe tekstilnog otpada s prijedlozima početnih akcija u Republici Hrvatskoj, za Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, iz 2013. pokazao je da u RH nema sustavnog prikupljanja tekstilnog otpada niti su za to postavljeni odgovarajući kontejneri. [8] Svjedoci smo da i danas nakon 8 godina nije ništa napravljeno na gospodarenju tekstilnim otpadom.

Tekstilna industrija u procesu rada je veliki potrošač vode. Godišnje se potroši 79 milijardi kubnih metara vode (podatak za 2015. godinu) koju poslije toga treba pročistiti. Kolika je to potrošnja najbolje govori i podatak da se za jednu pamučnu majicu kratkih rukava potroši 27000 litara vode, koliko popije prosječni čovjek u 3 godine. [9]

Plastični proizvodi postali sastavni dio života
U javnosti je stvoren dojam da na okoliš naviše utječe plastični otpad. Plastični proizvodi su postali sastavni dio života i bez nje nije moguće zamisliti svakodnevni život. Sva su nastojanja umjerena na smanjenje količine plastičnog otpada u svakodnevnom životu, ali ključni je pristup naći zamjenski materijal koji se jednostavno reciklira i u prirodi brzo razgrađuje. To je zahtjev Europskog parlamenta. Traže da do 2030. godine sva plastična ambalaža bude prikladna za recikliranje. Oko njih se vode bitke, određuju zabrane, ukazuje se na štetnost ne samo po okoliš već i po zdravlje ljudi.

Od 25 milijuna tona plastičnog otpada koja nastaje godišnje u EU samo se 30% prikuplja radi recikliranja. Ostalo završi na odlagalištima. Na plažama 85 % otpada čine plastični proizvodi. Zabranjuje se dodavanje mikroplastike u kozmetičke proizvode, deterdžente te proizvode za čišćenje, te predlažu oštrije mjere za proizvode od tekstila, guma, boja i filtera cigareta kako bi se smanjila količina mikroplastike. [10]

Ekolozi su nametnuli kao glavni problem zaštitu okoliša od svih materijala. Ističu plastiku, posebno mikroplastiku, veličine čestica od 1 do 1000 mikrometara, koja se ispušta u okoliš, koja putem otpadnih voda dolazi u more. Najveći udio mikroplastike, koja po EU uključuje i gumene čestice, potječe od plastičnih zaštitnih premaza brodova. Slijede čestice od pranja odjeće te čestice koje nastaju zbog abrazijskog trošenja, habanja gumenih pneumatika.

Pranjem npr. proizvoda od sintetičke tkanine nastaje pola milijuna tona mikroplastike, koja završava u moru. To je 35 % primarne mikroplastike ispuštene u okoliš (Izvor EEA-2019.; EPRS-2017.). [9] Te čestice, ali i one već do 5 mm koje se prema EU direktivi ubrajaju u mikročestice, pronađene su u tijelima morskih životinja. Putem njih prehranom mogu doći i u ljudski organizam. [10] Nema još rezultata istraživanja koji decidirano utvrđuje koliko i kako te čestice utječu na ljudsko zdravlje. Bolesti povezane s plastikom nazvane su plastoza.
link
/Na tome malome portalu se može naći puno korisnih podataka, nema snzacionalizma i drugih gluposti/

Brojne su studije do sada analizirale ugljični otisak električnih nasuprot klasičnim automobilima na fosilna goriva. Volvo je sada izravno usporedio svoj model XC40 – na struju i benzin

Otkako su jedan od glavnih tržišnih i ekoloških trendova postali električni automobili, vodi se debata o tome jesu li električni toliko ekološki prihvatljiviji da bismo mogli prelaskom na njih smanjiti zagađenje okoliša. Proponenti elektrifikacije ističu da automobili koji voze na struju ne zagađuju okoliš sa svakim prevaljenim kilometrom, dok oni konzervativniji ističu da je sama proizvodnja električnih automobila dovoljno “nečista” da poništava kasnije povoljne ekološke učinke. I, tko je u pravu, pitate se? Volvo kaže – u određenoj mjeri i jedni i drugi.

Naime, dosadašnje su studije pokušale razjasniti ovo pitanje na temelju cijele autoindustrije ili samo određenih tipova automobila. U takvim je slučajevima bilo mnogo nedoumica, podataka koji nedostaju, procjena ili generaliziranja, pa je bilo teško izvući jednoznačne zaključke. No, studija koju je proveo Volvo izravno je usporedila njihov SUV XC40 u dvije izvedbe – klasičnoj benzinskoj i potpuno baterijsko-električnoj.

Proizvodnja e-vozila je zagađivač
Prvi zaključak daje za pravo kritičarima električnih vozila. Prilikom proizvodnje Volva XC40 Recharge u atmosferu se ispušta čak 70% više stakleničkih plinova nego prilikom proizvodnje usporedivog benzinskog modela. No, uštede na štetnim emisijama u slučaju električnog modela počinju s njegovim korištenjem, tijekom kojeg se ne stvaraju štetni plinovi od izgaranja fosilnih goriva. Računica pokazuje da u najgorem slučaju Volvo XC40 Recharge treba prevaliti gotovo 146.000 kilometara da bi se po emisijama izjednačio s ICE pandanom. Uzmemo li da je životni vijek takvog vozila oko 200.000 kilometara, ispada da je električni automobil ipak nešto manje štetan po okoliš.

Bitan je izvor energije Značajne razlike javljaju se kada se analizira izvor električne energije za pogon e-vozila. Spomenutih 146.000 km dobiveno je na temelju globalnog energetskog miksa, u kojem se velik dio električne energije i dalje dobiva iz fosilnih goriva, primarno ugljena. Uzmemo li primjer vožnje Volva XC40 Recharge na europskom prosječnom energetskom miksu, on će se s benzinskim po emisijama izjednačiti nakon 84.000 prijeđenih kilometara. Napaja li se isključivo energijom iz vjetroelektrana, u prednosti će biti nakon 47.000 km.  Obični benzinski Volvo XC40 tijekom cijelog životnog vijeka emitira 58 tona CO2 ekvivalenta, dok model Recharge može, ovisno o izvoru energije kojom se napaja, ispustiti 27 do 54 tone. Stoga Volvo zaključuje kako je neophodno, uz prelazak na električne automobile, značajno ulagati i u obnovljive i “zelene” izvore energije za njih. Iz ove kompanije naglašavaju da su oni već ranije obećali kako će do 2030. postati isključivo proizvođač električnih automobila, a deset godina nakon toga bit će i klimatski potpuno neutralni.
link
/Dakle nema neke velike razlike, kad bi se klasična vozila više orijentirala na pogon sintetskim gorivima ili plinom bila bi jednaka?/

Možda ste se jednom u životu zapitali koliko na Zemlji ima mrava. Pa, znanstvenici su sad i to izračunali

Zahvaljujući svojoj izrazito socijalnoj prirodi, mravi su prisutni u gotovo svim ekosustavima na planeti. U ovome trenutku postoji više od 15 700 imenovanih vrsta i podvrsta ali postoje i brojne druge vrste koje još nemaju ime, piše CBS News.

Kako bi došli do ukupnog broja mrava na planeti, znanstvenici sa Sveučilišta Hong Kong su analizirali 489 studija iz cijeloga svijeta, obuhvaćajući sve kontinente i glavna staništa. Drugi su znanstvenici obavljali zamoran zadatak izravnog promatranja i brojanja mrava, a zatim se kombinacijom podataka došlo do procijenjene brojke od 20.000.000.000.000 000, znači 20 kvadrilijuna m
Znatano više od dosadašnjih procjena
Znanstvenici kažu da je to između 2 i 20 puta više od prijašnjih procjena, a izračunali su i ukupnu težinu svih mrava. Njihova biomasa iznosi oko 12 milijuna tona suhog ugljika, kazao je koautor studije Mark Wong sa Sveučilišta Zapadna Australija. Ugljik je samo pola suhe težine mrava što znači da im je ukupna masa još veća. Kad bi se težina svih mrava zbrojila, bili bi teži od svih sisavaca i divljih ptica, na Zemlji, zajedno.

Znanstvenici su rekli da mravi nisu ravnomjerno raspoređeni po planeti, najviše ih je u tropima, naglašavajući važnost tih regija kako se klima mijenja, piše The Conversation. U izobilju ih ima u šumama i sušnim područjima.

Mravi imaju ključnu ulogu
Svi mravi imaju ključnu ulogu u održavanju ravnoteže ekosustava. Prozračuju tlo, raspršuju sjeme biljaka, razgrađuju organski materijal, služe kao izvor hrane i stvaraju staništa za druge životinje. Oni su važan dio prehrambenog lanca, napominju znanstvenici i mogu, za poljoprivrednike, biti učinkovitiji od pesticida.

Neke životinjske vrste ne mogu preživjeti bez mrava, uključujući neke ptice koje se oslanjaju na mrave u pronalasku hrane i bezbroj biljnih vrsta koje se ili hrane ili udomljuju insekte u zamjenu za zaštitu i širenje sjemenki.

Svaki mrav je jedinstven
Mravi su dominantni insekti, a pod ozbiljnom prijetnjom zbog uništavanja i fragmentacije staništa, upotrebe kemikalija, invazivnih vrsta i klimatskih promjena. “Svaki mrav jedinstven je u svojoj anatomiji, ponašanju i povijesti”, rekao je 2008. godine slavni istraživač mrava Tom Junod za Esquire.

U interesu čovječanstva je da prati populaciju mrava, kažu znanstvenici. Brojanje mrava nije teško, a znanstvenici cijelog svijeta mogu pomoći u proučavanju kako se ovi insekti ponašaju u vrijeme velikih promjena u okolišu.

Ova procjena je vjerojatno i preniska
Hongkonški znanstvenici priznaju da postoji nekoliko ograničenja u rezultatima. Lokacije nisu bile ravnomjerno raspoređene u smislu geografskih regija, većina podataka je prikupljena sa zemlje, a postoje populacije mrava pod zemljom i pod lišćem. Koliko god ova brojka bila visoka, procjena je vjerojatno niska, navodi The Conversation. Znanstvenici se nadaju da ova otkrića mogu pružiti kritičnu osnovu s koje se populacije mrava mogu pratiti u budućnosti, usred zabrinjavajućih klimatskih promjena u okolišu.

Broj insekata u svijetu drastično pada. Studija iz 2019. pokazala je da 40 posto vrsta insekata prijeti izumiranje, a broj letećih insekata u Velikoj Britaniji pao je za 60 posto od 2004.godine. Trenutno se ne zna opada li i broj mrava.
telegram.hr

borna je napisao/la:... a pod ozbiljnom prijetnjom zbog uništavanja i fragmentacije staništa, upotrebe kemikalija, invazivnih vrsta i klimatskih promjena.

Npr:

Mrzim pticu trkačicu.
Zakaj u crtićima uvijek nadrapaju mesožderi?

Pfaff je napisao/la:Ma, baš je drag - srce od čovjeka!  

Danas bi ga nosao na rukama.

Tek nakon što policijski službenik zatraži dokumente možete se odvezati i izaći iz vozila
To da ljudi ne vole biti sputani ni vezani, nije neko otkriće. Nije novost ni da vezivanje pa čak i sigurnosnim pojasom koje je mnoge spasilo od teških ozljeda, ako ne i od smrti, također brojni ne ljube osobito. Neovisno o čitavoj plejadi studija koje dokazuju značaj i dobrobit vezivanja sigurnosnim pojasom u vozilu postoje oni koji sumnjičavo vrte glavom. Neki ne vjeruju u njegovu dobrobit, druge pojas sputava, trećima gužva košulju, uglavnom ne vežu se!

Kazna za nevezivanje sigurnosnim ispraznit će vam novčanik u iznosu tisuću kuna.

Međutim, postoje i oni koji se odluče boriti do kraja. Do posljednjeg daha i zadnje istance! Dobiju kaznu zbog nevezivanja pojasom i odluče poricati. Poriču da nisu bili vezani pojasom. Kako se to dokazuje? Logika je jasna ukoliko nema fotografije ili snimke, nekog tehnički koliko toliko pouzdanog dokaza ide riječ protiv riječi. Policijski službenik tvrdi da niste bili vezani, vi tvrdite da ste bili vezani. I što ćemo sad? Čija riječ više vrijedi. Neki se i zanesu presumpcijom nevinosti, svatko je nevin, tj. u ovom slučaju vezan, dok mu se ne dokaže suprotno, odnosno svatko je vezan dok se ne dokaže da nije bio vezan. Vi ćete na sudu tvrditi da ste bili vezani, a neka policijski službenik tvrdi da niste, pa neka se vidi čija riječ više vrijedi. Neka se i obrazloži zašto nečija riječ više vrijedi.

Stvari teoretski izgledaju jednostavno, a kako stoje u praksi? Uvijek drugačije. Upravo kroz praksu čovjek može spoznati stvari koje sam nikada dokučio ne bi. Budite iskreni, je li vama ikada palo na um razmišljati o tome što vam je činiti, odnosno što ne smijete činiti kad vas policijski službenik zaustavi u prometu na cesti. Svima na um prvo padne, kako će im policijski službenik nazdraviti dobar dan i kroz spušteni prozor zatražiti dokumente! Tu je kvaka 22. Ukoliko je slušati sudsku praksu, koju potvrđuje i Ustavni sud, ne valja trčati pred rudo, nemojte žuriti! Polako! Stanite i ne mičite, čekajte da vas se pita! Ništa preko reda.

Stav je suda (Općinski sud u Novom Zagrebu, broj: Pp P-4027/2019-25 od 12. studenoga 2020.) da „prilikom zaustavljanja vozila od strane policijskog službenika treba ostati i dalje u vozilu i ponašati se sukladno pravilima iz ZOSPC-a, i da se tek nakon što policijski službenik zatraži dokumente možete odvezati i izaći iz vozila“. Znači nema odvezivanja prije toga!

Zašto je to tako bitno? U konkretnom slučaju povodom kojeg je donesena odluka u kojem je sadržan gore navedeni stav, vozač kojem je izrečena novčana kazna zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom je poricao da nije bio vezan! Tvrdio je da je za vrijeme vožnje bio vezan, ali je pojas odvezao kada se zaustavio i kada više nije bio u prometu. Kako su mu se vozačka i prometna dozvola nalazile otraga u torbi da je zbog toga morao izaći iz vozila kako bi dao policijskom službeniku dokumente i to je razlog zašto je odvezao pojas kada je stao s automobilom.

Predlagao je saslušanje policijskog službenika, koji ga je zaustavio, ali on iako uredno pozvan nije se odazivao na pozive suda i svaki put se ispričao. Sud je u konačnici odustao od saslušanja policijskog službenika i kao nesporno utvrdio da je vozač okrivljenik kritične zgode postupio suprotno odredbi ZSPC-a koja nalaže vezivanje sigurnosnim pojasom. Iznesen je pri tom gore citirani stav o potrebi da se tek nakon što policijski službenik zatraži dokumente vozač može odvezati i izaći iz vozila.

Protiv takve sudske odluke podnesena je ustavna tužba. Međutim, ni tu pozitivnog ishoda za vozača bilo nije. Ustavni sud (odluka U-III-386/2021 14. srpnja 2021.) je zaključio kako je sud pažljivo ocijenio dokaze te da izvedeni dokazi nedvojbeno upućuju na to da je upravo podnositelj počinio prekršaj za koji se tereti pa se ispitivanje svjedoka ukazuje kao nepotrebno. Okolnost što je okrivljenik ujedno odvjetnik također nije bila činjenica koja mu je išla u prilog. Ustavni sud je naime, naglasio da je podnositelj po struci odvjetnik od kojeg se očekuje poznavanje prava i zakonskih pravila bolje od prosječnog građanina, koji je stoga morao znati da se i prilikom zaustavljanja vozila od strane policijskog službenika i dalje morao pridržavati propisa i u trenutku zaustavljanja vozila postupati po zahtjevima izraženim pomoću znakova ili po naredbama policijskog službenika.
revijahak.hr

S prvim naznakama lijepog vremena, kao svojevrsne vjesnike proljeća na prometnim površinama, a i izvan njih moguće je vidjeti, bicikle, tricikle ali i različita vozila koja se pokreću na električni pogon. Električni romobil kad se govori o električnom pogonu, posve su sigurno najprisutniji!  Međutim, ovo je prvo proljeće električnih romobila u kojem oni bivaju „sputani“ egzaktnom zakonskom regulativom. Republika Hrvatska tek je  30. 7. 2022. stupanjem na snagu izmjena i dopuna Zakona o sigurnosti prometa na cestama podrobnije regulirala njihov status i tako se pridružila velikom broju europskih zemalja koji su već imali normativna rješenja za električne romobile i  njihove vozače.  Nakon prvotnog oduševljenja tijekom kojeg su diljem Europe usta bila puno hvalospjeva  na račun električnih romobila  u smislu mogućnosti razvoja novog modela prijevoza na području urbanih sredina, reduciranja broja motornih vozila i naravno permanentno spominjanog zagađenja okoliša – javili su se tzv. problemi u raju! Oslo je svojedobno onemogućio unajmljivanje električnog romobila od 23 sata noću do 5 u jutro zbog broja nesreća. Građani Pariza tek će imati priliku  izjasniti se o tom pitanju. Najavljen je referendum za 2. travnja s jednim jednostavnim pitanjem “Nastavljamo li ili ne sa slobodnim iznajmljivanjem električnih romobila?”. Tisuće nesreća u Francuskoj vezanih uz električne romobile, pa čak i onih sa smrtno stradalim, razlog je zbog kojih se bitno mijenja način na koji se percipira to prijevoznog sredstva!

Budući mi malo kaskamo i tek nepunih osam mjeseci imamo na snazi zakonska pravila koja reguliraju upravo „tretman“ i dužnosti vezane uz električne romobile, teško da su ista temeljito „ušla pod kožu“ vozačima električnih romobila. Treba stoga, ponoviti gradivo! Električni romobil! On se svrstava pod pojam osobno prijevozno sredstvo, na što su se neki odmah zapitali postoje li i neosobna prijevozna sredstva, čisto da se zna! Dakle, od kraja srpnja 2022. električni romobili, električnih monocikli, segway i slična prometala pod uvjetom da ispunjavaju propisane uvjete, svrstani su u posebnu kategoriju vozila za koju je uveden i zajednički izraz – osobno prijevozno sredstvo.

Za početak treba skrenuti pozornost roditeljima da to nije igračka i da postoji dobna granica za vožnju električnim romobilom! Dobna granica za upravljanje osobnim prijevoznim sredstvom u koje se ubraja i električni romobil je 14 godina! Osobno prijevozno sredstvo, pojam je to koji se odnosi na vozilo koje nije razvrstano ni u jednu kategoriju vozila sukladno posebnim propisima, bez sjedećeg je mjesta, a čiji radni obujam motora nije veći od 25 cm³ ili čija trajna snaga elektromotora nije jača od 0,6 kW i koje na ravnoj cesti ne može razviti brzinu veću od 25 km/h, odnosno čija najveća konstrukcijska brzina ne prelazi 25 km/h (vozilo koje se može samo uravnotežiti, monocikl s motornim ili električnim pogonom, romobil s motornim ili električnim pogonom i sl.). To su podaci o kojima treba voditi računa pri kupnji! Ne brže od 25 km/h!

Vezano uz estetiku, tu se također skreće pozornost na opremu! Čim ugledate vozača električnog romobila, morate ugledati osobu s kacigom na glavi! Bez toga nema poštivanja zakona! Kad se kupuje električni romobil, pribavite i zaštitnu kacigu! Vozači osobnih prijevoznih sredstava na glavi moraju nositi zaštitnu kacigu za vrijeme vožnje (kazna 30,00 eura), a na osobnom prijevoznom sredstvu smije se prevoziti samo osoba koja upravlja tim vozilom. Vidljivost se također traži! Reflektirajuće oznake i svjetla! Vozači osobnih prijevoznih sredstava su dužni noću i danju, u slučaju smanjene vidljivosti, biti označeni reflektirajućim prslukom ili reflektirajućom odjećom ili drugom reflektirajućom oznakom (kazna 30,00 eura).  Uz to, od prvog sumraka do potpunog svanuća (noću), a i danju u slučaju smanjene vidljivosti, na osobnom prijevoznom sredstvu mora biti upaljeno jedno svjetlo bijele boje na prednjoj strani i jedno crveno svjetlo na stražnjoj strani (kazna 60 eura).

Slušalice se mogu koristiti restriktivno! Vozilom se ne smije upravljati koristeći slušalice u ili na oba uha čime bi se umanjila mogućnost reagiranja i sigurnog upravljanja vozilom. U slučaju kršenja propisane obveze, propisana je sankcija, odnosno novčana kazna u iznosu od 30,00 eura. Upozoriti valja i na parkiranje takvih osobnih prijevoznih sredstava. Nije dozvoljeno „posijati ih, nasloniti“ gdje vam na um padne ili vam se učini zgodnim. Osobno prijevozno sredstvo ne smije se ostaviti bez nadzora na prometnim površinama za kretanje vozila i pješaka, osim na za to posebno uređenim i označenim mjestima (kazna 130,00 eura).

Vozač osobnog prijevoznog sredstava mora upravljati vozilom na način kojim se ne umanjuje stabilnost vozila i ne ometaju drugi sudionici u prometu, a osobito ne smije skidati istodobno obje ruke s upravljača, pridržavati se za drugo vozilo, prevoziti, vući ili gurati predmete koji ga mogu ometati u upravljanju vozilom ili ugrožavati druge sudionike u prometu (kazna 30 eura). Ako se dva ili više vozača osobnih prijevoznih sredstava, kreću u skupini, dužni su kretati se jedan iza drugoga (kazna 60 eura).

I za kraj, ali ne manje bitno, štoviše i te kako bitno! Gdje se smije a gdje ne voziti električni romobil? Vozači osobnih prijevoznih sredstava dužni su se kretati biciklističkom stazom ili biciklističkom trakom u smjeru kretanja (kazna 60 eura). U slučajevima da biciklistička staza ili traka ne postoje, mogu se kretati površinama namijenjenim za kretanje pješaka te zonama smirenog prometa pod uvjetom da vode računa o sigurnosti drugih sudionika u prometu. Iznimno, kada ne postoji mogućnost kretanja osobnih prijevoznih sredstava biciklističkom stazom ili biciklističkom trakom, površinama namijenjenim za kretanje pješaka te zonama smirenog prometa (bilo da navedene površine nisu izgrađene, označene ili se ne mogu koristiti i sl.) osobna prijevozna sredstva mogu se kretati dionicama županijskih, lokalnih i nerazvrstanih cesta na kojima je brzina kretanja ograničena na 50 km/h ili manje i gdje je to dopušteno postavljenim prometnim znakom krećući se što bliže desnom rubu kolnika. Osobna prijevozna sredstva ne smiju se kretati autocestom, brzom cestom i cestom namijenjenom isključivo za promet motornih vozila (kazna 60 eura).
Čini se jednostavno, a zapravo hrpa pravila! Valja ih znati prije nego se prepustite užitku vožnje električnog romobila!
revijahak.hr

borna je napisao/la:... županijskih, lokalnih i nerazvrstanih cesta na kojima je brzina kretanja ograničena na 50 km/h ili manje...

Htio bih vidjeti koliki bi mu bio vijek trajanja u selu mojem malom gdje šetoara u pravilu nema, ograničenje brzine je 40 km/h, a cestom praše s 80 na sat teretnjaci nakrcani balvanima...

Kad smo, inače, kod toga - ne kužim zašto se zakonodavac petlja s tim proipisima umjesto da se okoristi darvinijanskim učincima korištenja romobila. Pa čak i električnog

Dolaskom toplijeg vremena probudili su se i E-romobilisti pa je sve opasnije hodati po trotoaru, trebao bi imati treće
oko odostraga na glavi da ih vidim
Jutros rano idem po kruh do pekare i samo što sam malo skrenuo na stranu da virnem u jedan izlog skoro me pregazio
jedan veeliki i nečujni Kacigu nije imao i zasigurno je išao brže od 25 km/h. Mislim da će uskoro i pješaci
trebati kacige da se obrane od takovih?
Propisali su sijaset kazni za njih i ostale slične samo to će biti samo slova na papiru ako ih se ne počne loviti i kažnjavati!

Osim što kutiju prve pomoći trebate imati u automobilu i osim što bi ona trebala biti mlađa od pet godina, ta kutija treba biti u skladu s hrvatskom normom HRN 1112

Na instrumentnoj ploči ništa ne svijetli. Sve žaruljice rade, gume su u redu, kočnice također, kao i amortizeri. Sva su stakla na autu čitava. Da, valjalo bi automobil i oprati prije nego se s njim uputite na redovan godišnji tehnički pregled. Svu potrebnu opremu također treba imati u vozilu: reflektirajući prsluk, sigurnosni trokut i rezervne žarulje. Vatrogasni aparat s važećim atestom također, ako je automobil službeni, odnosno registriran na tvrtku. I kutiju prve pomoći. Imam to od lani, kazat ćete sad. Ipak, provjerite je li joj istekao rok trajanja, iako to zvuči poput vica, jer zavoj se baš i neće pokvariti ako je stariji od pet godina – koliki je propisani vijek trajanja kutije prve pomoći – niti će se škarama nešto dogoditi stoje li u kutiji koju godinu više. No, zakon je zakon, a on propisuje da u automobilu morate imati kutiju prve pomoći ne stariju od pet godina od proizvodnje.

Kad se ukažete u stanici za tehnički pregled s namjerom da obavite godišnji pregled svog automobila, djelatnici stanice provjerit će ne samo imate li kutiju za prvu pomoć, nego i vrijedi li ona još uvijek. U pravilu, ne provjeravaju sadržaj kutije, a neće vas ni rušiti na tehničkom pregledu otkriju li da je kutija prve pomoći u vašem automobilu starija nego što bi trebala biti. Ali, zabilježit će da je automobil imao manji nedostatak. Stoga, poštedite se neugodnosti i svakih pet godina kupite novu kutiju prve pomoći. Stoji od deset eura na više. Nemate se volje gnjaviti s tim, pogotovo kad ‘stara’ kutija ne znači pad na tehničkom pregledu? Razmislite ponovno. Na tehničkom ćete pregledu proći, ali nećete zaustavi li vas prometni policajac jer Zakon o sigurnosti prometa na cestama propisuje 30 eura kazne ako u vozilu nemate kutiju prve pomoći sukladno Pravilniku o tehničkim uvjetima.
Osim što kutiju prve pomoći trebate imati i osim što bi ona trebala biti mlađa od pet godina, ta kutija treba biti u skladu s hrvatskom normom HRN 1112. Kutiju prve pomoći treba imati i prilikom registracije motocikla, no kutija za motocikl mora zadovoljiti normu HRN 1113, pa na to pripazite prilikom kupnje.
Spomenuli smo već vatrogasni aparat, koji morate imati vozite li automobil registriran na pravnu osobu. Tu je situacija malo složenija nego kod kutije prve pomoći. Prije svega, zbog nedostatka vezanog za kutiju prve pomoći nećete pasti na tehničkom pregledu, dok neregularan vatrogasni aparat znači upravo to – pad. Pravilnik o tehničkim uvjetima vozila u prometu na cestama propisuje čak i težinu aparata koji je potrebno imati u pojedinom vozilu. Ako nemate vatrogasni aparat ili on za konkretan period nije ovjeren, vozilo ne prolazi na tehničkom pregledu.
Jedan razuman komentar toga članka:
Neće propasti zavoj, ali istječe sterilnost. Bilo bi lijepo kad bi se autor informirao prije pisanja. Cijena kutije je oko 13 eura, trenutno u jednom prehrambenom lancu je akcija i sada je 10 eura jer je datum proizvodnje početak 2023, tako da vrijedi 4 godine ako se sad kupi.
vecernji.hr

Još jedna od budalaština svojstvenih Hrvatskoj. Taman se prestanem sramiti pripadnosti ovoj državi a već mi date novi razlog. Kakve veze ima koliko je kutija stara kad se može nadopunjivati? Zavoj iz kutije možda sam trošio jednom godišnje i uvijek ga zamijenio novim. Možda sam polomio i škare i kupio nove. Na ovako imbecilni zakon odgovor je jedino u proizvodnji praznih kutija u koje ćemo onda premjestiti sadržaj starih, vremenski isteklih. Moja kutija je, inače, iz 2007. i nikad je nisam otvorio. Zatreba li mi, onaj nesterilni zavoj bit će u uporabi do stručne liječničke intervencije, pri čemu će rana najvjerojatnije biti dezinficirana. Inačica B je: imam novi jako sterilni zavoj, a pri prematanju u zdravstvenoj ustanovi pokupio sam MRSU. I onda?

Eh, ti farmaceutski lobiji. Nije im bilo dosta zarađivati na cjepivu protiv Covida već hoće i na kutijama prve pomoći?

I država na tome zarađuje kao i na brojnim drugim nesuvislim odredbama.
Inače je ranije vrijedilo pravilo da u kutiji prve pomoći sve mora biti netaknuto, moglo se kažnjavati ako
je nedostajao i samo jedan zavoj npr. Na tehničkom pregledu su srećom prestali gubiti vrijeme na takove
sitnice kao i na gledanje fali li koja žaruljica u kutiji sa rezervnima!
/Mene su pred 40-ak godina zaustavila na cesti 2 Miličnika u Slo i krenuli tražiti dlaku u jajetu kako bi
me imali za što kazniti, pronašli su jednu pregorjelu žarulju pa sam se izvukao jer sam im rekao da sam ju
netom promjenio prije polaska na put. Morao sam im obećati da ću stati na prvoj pumpi i kupiti novu!/

Danas na mnogim vozilima uopće nije lako promijeniti žarulju - treba rastaviti pola vozila, ponegdje skidati i oplatu. Dodatno, danas je u sklopu jedne lampe nekoliko žarulja - točnije rečeno: izvora svjetlosti, pa to dodatno posložnjava problematiku.

Oni koji imaju obične halogene žarulje su još sretni što se tiče troškova!
Tzv Hid i Xenon svjetla su daleko skuplja no srećom traju duže, Laser svjetla su najnoviji krik tehnike
koji se radi skupoće nalazi kod skupih vozila. Led rasvjeta prevladava zadnje vrijeme, malo troši, traje
dugo no kod kvara/sudara i sl. mora se mijenjati cijeli far/sklop koji je skup kao kajgana u onoga...
link

Drote bi trebalo (o njihovom trošku) obučiti za mijenjanje žarulja na različitim tipovima automobila. Pa kad te za blistavog sunčanog zimskog dana zaustave jer ti je crkla žarulja, lijepo zasuču rukave i promijene ti ju.

Moji xenoni radili su od 2008. do prošlog studenog. Kod njih je dobro da te ne iznenade naprasnim otkazivanjem poslušnosti. Kad snop svjetlosti lagano porumeni, znaš da imaš još desetak sati fore.