Da se podsjetimo

Tvrtka ADATA Osvjetljenje objavilo je svoju 'Tulip' LED stolnu lampe, praktičnog rješenja rasvjete koje kombinira sigurnost sa efikasnošću. 'Tulip' stolna lampa pruža 1000 Luxa osvjetljenja bez štetnog ultra-ljubičastog zračenja, i posjeduje trostupanjsko podešavanje razine osvjetljenja skupa s prikladnim i prijatnim noćnim osvjetljenjem
Blage linije i mekane boje vanjskog izgleda lampe kreiraju minimalistički prirodan ambijent u domu ili kancelariji. Podešavanje osvjetljenosti kontrolira se tipkom lakom za uporabu i kodiranom bojama, osjetljivom na dodir, sa razinama osvjetljenosti od 100, 80 i 60 posto, označenim mekom ružičastom, ljubičastom i plavom nijansom. Za noćnu uporabu, noćno osvjetljenje pruža sigurnost putem mirnog i toplog sjaja.
a mnoge potrošače jedan od glavnih razloga interesiranja za LED osvjetljenje je smanjenje potrošnje električne energije. 'Tulip' stolna lampa pruža uštedu u potrošnji električne energije i preko 60 posto u odnosu na tradicionalne lampe. Jedno LED svjetlo od 8W može zamjeniti jedno tradicionalno svjetlo od 21W, i pruža konstantno osvjetljenje bez treperenja u trajanju od 40.000 sati i više.

Dostupna je u dve kombinacije boja, bijelo-plavoj i bijelo-srebrnoj, Tulip stolna lampa dolazi s dvogodišnjim jamstvom, a bit će dostupna u maloprodaji i internetskoj prodaji, po maloprodajnoj cijeni od 57,75 dolara.

Računi za vodu u cijeloj Hrvatskoj uskoro će biti veći za kunu i pol po kubiku, koliko je Ministarstvo poljoprivrede odlučilo uzeti građanima i dodijeliti Hrvatskim vodama za investicijski ciklus koji se navodno priprema uz pomoć novca iz europskih fondova
Grubom računicom procjenjuje se da će četveročlana obitelj mjesečno plaćati dvadesetak kuna više, ali o postotcima se nitko ne usuđuje govoriti jer je i inače razlika u cijeni vode između nekih gradova i općina i do nekoliko puta.

Prigodno, u isto vrijeme objavljena je kratka analiza Instituta za javne financije koja je pokazala da se u samo pet gradova i općina ispravno obračunava cijena vode (Makarska, Split, Sinj, Čakovec i Đurđevac) dok u preostalih 118 tvrtki koje se bave ovim poslom ili vlada nered ili se građani nepotrebno 'gule' putem računa za komunalne usluge.

U nekim slučajevima građanima se dvaput obračunava naknada za koncesiju, u drugima im se nezakonito naplaćuje fiksni dio cijene, a sve skupa svodi se na zaključak da potrošači kroz račune za vodu financiraju svaku glupost koja nekom komunalnom poduzeću padne na pamet: od izgradnje cesta i uređenja groblja do lokalnog prijevoza ili tržnica ili sponzorstva sportskim klubovima.

SPLITSKI APSURD: Ne štedite vodu, poskupjet će!
Split je poseban slučaj: iako se nalazi u ponosnom društvu od samo pet gradova i općina koji ispravno obračunavaju cijenu vode, ona će u travnju svejedno skočiti. I to više od hrvatskog prosjeka: pored Vladine kune i pol, kubik će poskupjeti i za 'lokalnu' jednu kunu. Razlog: treba pokriti troškove tvrtke Vodovod i kanalizacija.
A u njoj je u posljednjih četiri godine mandata Željka Keruma zaposleno čak pedesetak novih ljudi, i to bez natječaja, od kojih su mnogi članovi njegove Hrvatske građanske stranke ili rođaci istaknutih članova.
Dolaskom Ive Baldasara na vlast ništa se nije promijenilo: tek su Kerumov direktor i SDP-ov zamjenik direktora zamijenili fotelje i sve je ostalo po starome.
Novi direktor Zdravko Mulić objasnio je da do poskupljenja dolazi i zato što je potrošnja vode u posljednje tri godine pala s 22 na 19,5 milijuna kubika, pa su i prihodi tvrtke manji. Drugim riječima - što građani više štede, voda će im biti skuplja!
Plaćaju čak i gubitke vode, odnosno sve što lokalni vodovodi izgube na putu do njihovih slavina - a u slučajevima poput Imotskog to iznosi nevjerojatnih 78 posto količine vode. Neizravno se na teret kućanstava prevali i prodaja vode iz Buzeta u Sloveniju ili iz Vrgorca u Hercegovinu - jer se hrvatska voda u susjednim državama kupuje jeftinije nego u samoj Hrvatskoj.

Opći kaos i zastarjeli sustav vodoopskrbe navodno je bio motiv Vladi da krene s izdvajanjem lokalnih vodovoda u potpuno samostalne tvrtke i s njihovim okrupnjivanjem, navodno kako bi se preko Hrvatskih voda lakše provele investicije financirane europskim novcem - no mnogi strahuju da je to tek prvi korak prema privatizaciji samih voda.

Same potrošače pak ponovno nitko ništa ne pita: kao i u slučaju najavljenog naplaćivanja izdavanja računa za struju, i ovdje je na pomolu njihovo potpuno marginaliziranje. Po najnovijoj verziji Zakona o zaštiti potrošača koji bi uskoro trebao biti usvojen, udruge više neće imati svoje predstavnike u tijelima koja odlučuju o cijenama - građani svoja prava neće moći braniti jer 'osnovni' zakon gubi svoj smisao.

'Zakon o potrošačima postaje 'opći zakon' koji će de facto biti podređen ostalima. Dakle potrošači će nominalno imati svoja prava, ali će u zakonima o struji, vodi ili bilo čemu drugome biti propisano da se ona ne moraju poštivati', uzrujan je Ante Tičić iz Saveza udruga za zaštitu potrošača.

'Gura nas se na marginu i građanima preostaju jedino mediji, samo oni im mogu pomoći. Nikakve inspekcije i nikakve udruge', upozorava on.

Upravo Savez udruga za zaštitu potrošača još prije godinu dana obratio se Ustavnom sudu i zatražio da se izjasni o Vladinoj Uredbi o najnižoj cijeni vodnih usluga, na osnovi koje komunalne tvrtke 'deru' građane, što je potvrdila i analiza Instituta za javne financije. Odgovora još nema. Sudu se nigdje ne žuri.

'Imali smo i slučajeve da su naši predmeti kod njih stajali i nekoliko godina, da bi se u međuvremenu promijenilo nekoliko zakona, pa bi nam Ustavni sud tek tada odgovorio da nema smisla razmatrati naš zahtjev jer stari zakon više ne vrijedi', jada se Tičić. Građanima savjetuje da se što bolje informiraju o svojim pravima i ne boje se pokretanja upravnih sporova.

'Politika postavlja direktore i direktori odgovaraju politici, a građani su u tom procesu bliže fikusu nego stvarnom sudioniku. Samo trpaju svoje kadrove u poduzeća, posebno HDZ, ali i SDP. Pa dokad će se to gomilati, dokad ćemo sve to plaćati?', pita Tičić i posebno poziva Zagrepčane, ali i ostale građane koji žive u stambenim zgradama da provjere svoje račune za vodu.

'Ako je cijela zgrada priključena na samo jedan vodomjer, a računi se ispostavljaju za svaki stan posebno, na njima ne smije biti fiksni dio cijene. On služi samo za pokrivanje troškova priključenja zgrade na vodovod i nema veze s potrošnjom vode. Dakle u tom slučaju može se pokrenuti pojedinačni ili grupni upravni spor na temelju članka 26. Zakona o potrošačima i bilo bi dobro da se to napravi. Dok god se građani masovno ne odluče na ovakve poteze, nitko nas neće ozbiljno shvaćati', smatra Tičić.

Cilj internetskih digitalnih knjižnica je omogućiti brz i jednostavan pristup informacijama i sadržajima (knjige, udžbenici i edukacijski sadržaji, dokumenti...), usporediv s uslugama koje pružaju velike javne knjžnice.
http://www.gutenberg.org/
http://www.bookyards.com/
http://manybooks.net/
http://www.getfreeebooks.com/
https://openlibrary.org/
http://books.google.com/
http://www.elektronickeknjige.com/
http://www.bl.uk/
http://www.loc.gov/index.html

Akademik Vladimir Paar u večerašnjem predavanju pod naslovom "Krupni fizikalni problemi klimatskih modela" ukazao je na složenost i kaotičnost klimatskih sustava, istaknuo kako ta složenost traži bolje klimatske modele s dubljim fizikalnim relacijama te se zauzeo za promjenu znanstvene politike u području klime.

Predsjednik HAZU akademik Zvonko Kusić uveo je nazočne u predavanje akademika Paara koji su, osim glavne dvorane Knjižnice Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU), ispunili i susjedne prostorije. Kako je rekao akademik Kusić, to nije iznenađenje kada se zna da je riječ, ne samo o intrigantnoj temi, već i o intrigantnom predavaču, koji je već 22 godine redoviti član HAZU poznat po interdisciplinarnom pristupu svakoj znanstvenoj temi.

Najjednostavnije rečeno, akademik Paar, za razliku od većine klimatologa, ne zagovara opće poznato stajalište o globalnome zatopljenju kao posljedici ljudskoga faktora, već smatra da ljudski utjecaj na klimatske promjene, koji ne negira, nema odlučujuću ulogu. Za razliku od većine, Paar pripada skupini znanstvenika koji smatraju da postupno, iako to neće biti vidljivo u ovome stoljeću, ulazimo u razdoblje globalnoga zahlađenja.

Tako je istaknuo da srednja globalna temperatura ne raste zadnjih 16 godina, iako u 21. stoljeću koncentracija ugljikovoga dioksida u atmosferi raste brže nego ikada u proteklome stoljeću što je, rekao je, jedno od pitanja na koje znanstvenici trebaju dati odgovor. Pri tomu, istaknuo je, nema napretka znanosti bez suprotstavljenih mišljenja

Paar je podsjetio da je švedski fizičar i kemičar Svante Arrhenius potkraj 19. stoljeća uveo teoriju "efekta staklenika" s globalnim zagrijavanjem, a danski fizičar Henrik Svensmark potkraj 20. i početkom 21. stoljeća klimatsku teoriju Sunčevoga "magnetskog štita" od kozmičkih zraka. Jednostavno rečeno Svensmark je, istražujući aktivnost Sunca, došao do rezultata da veća aktivnost Sunca jača magnetsko polje na Zemlji što djeluje kao štit protiv štetnog utjecaja kozmičkih zraka. Posljedica toga je da ima više oblaka što uzrokuje i niže temperature na Zemlji.

Spomenuo je i klimatologa Milutina Milankovića, autora teorije ledenih doba, koja povezuje varijacije Zemljine orbite i dugoročne klimatske promjene, poznate i pod imenom Milankovićevi ciklus izmjene ledenih doba i doba zatopljavanja.

Akademik Paar je, među ostalim, ukazao i na svjedočenje poznate klimatologinje Judith A. Curry pred američkim Kongresom prošle godine kada je rekla i da "dok bolje ne razumijemo prirodnu varijabilnost klime ne možemo ništa pouzdano reći o globalnome zagrijavanju".

Ipak, bez obzira na različita mišljenja o klimatskim promjenama, akademik Paar smatra da bi projekt ITER - međunarodni istraživački i inženjerski projekt iz oblasti nuklearne fuzije mogao osigurati budućnost čovječanstva u nekom mogućem ledenom dobu.

Dobar dio javnosti ovih dana pratit će natjecanja na Zimskim olimpijskim igrama u Sočiju, rijetki možda i potegnu do Rusije, no bilo da se u Rusiji nađete zbog Olimpijade ili nečega drugoga, možda je dobro znati što rusko tradicijsko praznovjerje smatra poželjnim, a što ne.

Rusima ne darujte noževe, satove ili šalove! Šalovi predskazuju suze, noževi neprijatelje a satovi rastanak, piše internetski Ruski vjesnik.

Čak ako ste Ruskinji naumili pokloniti skupocjeni Hermes šal, ona će ga radije kupiti sama, samo da se poštedi suza. Ako ipak komu poklonite neku od nepoželjnih stvari, nemojte se iznenaditi dade li vam novčić. Svakako ga uzmite, premda vas može začuditi što vam za skupocjenu stvar plaća sitnišem. To služi stvaranju iluzije da je stvar kupljena.

Novac se ne smije uzimati i davati u ruke! U Rusiji vam se može dogoditi da taksist ili trgovac ne želi uzeti novac koji mu pružate u ruku i inzistira da ga stavite drugdje, primjerice na pult uz blagajnu. Vjeruje se naime, da novac prenosi energiju vlasnika pa i onu negativnu.

Ljubitelji zviždanja, s povodom i bez njega, bit će tužni kad doznaju da se u Rusiji to ne radi u kući. Zviždite li u kući, smatra se da nećete imati novca.

U Rusiji se nikakva stvar ne dodaje preko praga. Zašto je to tako nije posve jasno, ali Ruski mistik i astrolog Vladislav Oblonski objašnjava kako je u davna vremena u toj zemlji uobičajeno bilo prah predaka čuvati pod pragom, pa je to mjesto trebalo što manje uznemiravati. Zato se prag uvijek preskakivalo, na njemu se nikad nije sjedilo ili nešto preko njega dodavalo.

U Rusiji neki (prazno)vjeruju kako se ne treba vraćati ako ste krenuli iz kuće, a niste stigli na cilj. Ako ste se ipak vratili, treba svakako triput preko lijevog ramena pogledati u zrcalo, inače vas može sustići nesreća. Smatra se da, vrati li se tko doma, a prethodno nije stigao na cilj zbog kojega je izišao, njegove životne snage kopne, a na pragu ga hvataju zločesti duhovi čije djelovanje poništava trostruki pogled u zrcalo preko lijevog ramena.

Krećete li na put, prije toga u treba malo sjesti. Kada tko odlazi, pred sam izlazak svi ukućani trebaju koji trenutak sjesti, potom ustati i reći "zbogom", i tek tad možete mirno napustiti dom. Znalci objašnjavaju da je tako zbog praznovjerja prema kojem domaći duhovi ne vole čovjeka pustiti iz kuće u strašni i opasni vanjski svijet, a kada on sjedne kao da nigdje ne ide, to ih prevari.

Noću u Rusiji ne treba izbacivati smeće. Ne zna se odakle potječe ta zabrana, ali je ruski muškarci vole i često se na nju izgovaraju.

Ministar zaštite okoliša Mihael Zmajlović predstavio je u Vladi nova pravila raspolaganja ambalažnim otpadom. Više neće biti ručnog prebrojavanja plastičnih boca, nego će svi trgovački centri morati uvesti automate koji će internetom biti spojeni s Poreznom upravom i Fondom za zaštitu okoliša. Nova pravila i cijene otkupa otpada godišnje bi trebali donijeti Fondu 20 milijuna kuna više

Osim što će od 1. srpnja svi građani pod prijetnjom visokih novčanih kazni (do 10.000 kuna!) morati odvajati plastiku, staklo, metal, papir i tkaninu u posebne vreće od običnog, kuhinjskog otpada, mijenja se i način na koji će se kasnije raspolagati otpadom.

Trenutno je u Hrvatskoj 1.820 mjesta, najčešće trgovina, na kojima se otkupljuju boce za 50 lipa po komadu. Fond za zaštitu okoliša trenutno čak plaća trostruko brojanje pristiglih boca i pakiranje u vreće koje godišnje koštaju enormnih 13 milijuna kuna. Kako bi se taj trošak smanjio, do kraja 2015. godine plan je na 90 posto mjesta uvesti automate koji će sami sortirati boce i prešati ih kako bi se kasnije smanjio trošak prijevoza kamionima.

'Možda se to čini komplicirano i čudno, ali sada tri puta plaćamo brojanje jedne te iste ambalaže', rekao je Zmajlović i pojasnio što se točno postiže automatizacijom prikupljanja ambalaže.

'To je veliko rasterećenje gospodarstva, pouzdano i bez grešaka uzrokovanih ljudskim faktorom. Povećat ćemo učinkovitost transporta jer se prešanjem više neće prevoziti zrak te ćemo ukinuti paušalnu naknadu za prijevoz i uvesti cijene prema težini otpada', rekao je Zmajlović.

Kako će automati biti internetski spojeni s Poreznom upravom i Fondom za zaštitu okoliša, podatak o količini ambalaže bit će precizniji nego do sada.

Za otkupljivače, odnosno reciklatore, tako prikupljena i sprešana ambalaža od 1. ožujka više neće biti tako jeftina kao do sada. Naime ministar Zmajlović tvrdi da se od 2006. do 2013. izgubilo oko pola milijarde kuna jer smo prodavali otpad po četiri puta manjoj cijeni od tržišne.

'Odluka kojom to mijenjamo donesena je danas, a stupa na snagu 1. ožujka. Cijene su usklađene s onima na europskim burzama. (...) To bi trebalo donijeti Fondu veće prihode za 15 do 20 milijuna kuna godišnje', kaže Zmajlović.

Novim načinom zbrinjavanja ambalažnog otpada, rekao je ministar, učinjeno je sve da se više nikada ne dogodi da netko uz pomoć Fonda za zaštitu okoliša grabi novac iz džepova građana Hrvatske.

Kaže da se nekada toleriralo to da 40 posto ambalaže prolazi mimo sustava i bez naknade za Fond. 'Subvencionirale su se privatne djelatnosti koje su više nego samoodržive, dakle financiraju se iz same vrijednosti sirovine, i tako su se stvarali ekstra profiti pojedincima', tvrdi Zmajlović.

'Mi kao država moramo biti dobar gospodar. Želimo prestati zakopavati vrijedne sirovine na odlagališta i u sljedećih nekoliko godina udvostručiti radna mjesta direktno zaposlenih u gospodarenju otpadom sa 6.000 na 12.000 zaposlenih', kaže ministar.

Kako bi sve sredine učinkovito prikupljale otpad, pokrenuta je akcija pod nazivom 'Velika čistka' u kojoj je 140 gradova u četiri mjeseca započelo s primarnom selekcijom otpada.

Velika novost je i to da se ukidaju koncesije za tvrtke koje gospodare otpadom te se uvodi potpuna liberalizacija po tržišnim uvjetima. 'Nema više povlaštenih i monopola!', poručio je Zmajlović. Oni koji trenutno imaju koncesije imat će ih do kraja, i to po novim i većim cijenama otkupa otpada, ali bez mogućnosti produljenja.

Sva ambalaža, od metalne do plastične, u otkupu se do sada plaćala čak četiri puta manje. Zmajlović upozorava da je to vlasništvo građana i da cijena otkupa ambalaže više ne smije biti toliko mala. Ne očekuje pobunu otkupljivača koji su, kaže, sve ovo vrijeme bili svjesni toga da će se cijene otpada jednoga dana morati uskladiti s europskima.

Građani u svemu ne smiju zaboraviti to da nakon 1. srpnja moraju odvajati kompost (kuhinjski otpad) od ambalaže koju je moguće reciklirati, odnosno od papira, stakla, plastike, metala i tkanina koji se mogu skupljati u posebne vreće. Gradovi i općine moraju svim građanima osigurati mjesta za skladištenje takvog otpada, a kazne za miješanje smeća bit će vrlo visoke. Za fizičke osobe čak do 10.000 kuna, a za tvrtke i 30 puta veće.

Znate li što je doista dobro za vas i vaše zdravlje? Naše neznanje i vjerovanje brojnim rasprostranjenim mitovima među najvećim su neprijateljima u borbi s bolestima i očuvanju zdravlja
Doktorica Nancy L. Synderman u svojoj knjizi 'Medicinski mitovi koji vas mogu ubiti', u izdanju Profila, otkriva najveće mitove o zdravlju i liječenju bolesti u koje većina još uvijek vjeruje. Raskrinkala je neke najpoznatije mitove, a u svojoj knjizi poručuje da si prestankom vjerovanja u mitove, možete spasiti, produžiti i poboljšati život.

Komarci su najopasniji insekti na planetu
Ženka komarca iz roda Anopheles bez problema može ponijeti titulu 'najsmrtonosnije životinje na planetu'. Odgovorna je za više od 300 milijuna slučajeva malarije godišnje i uzrok je oko 1,2 milijuna smrtnih slučajeva. Postoji tri tisuće vrsta komaraca, u Sjevernoj Americi njih oko dvije stotine, no svi oni ne prenose iste bolesti. Komarci također prenose dengu i žutu groznicu, encefalitis te bolest srčanog parazita u pasa. Komarci su najaktivniji noću. Od uboda se možete zaštiti nošenjem dugih rukava i nanošenjem repelenata kad boravite na otvorenom. Osim toga, izlijte ustajalu vodu iz pojilica za ptice, oluka i kanti jer to mogu biti rasadnici za komarce.

Alergije mogu biti smrtonosne
Većina alergija nije opasna, no neke jesu. Anafilaksija je najteža alergijska reakcija (i srećom najrjeđa). Oko 10 do 15 posto populacije vjerojatno će imati neku anafilaktičku reakciju na gotov bilo koji alergen, uključujući ubode insekata, pelud, neka cjepiva, lijekove i određene namirnice. Ta je reakcija gotovo trenutačna i 'sistemska' je (drugim riječima, zahvaćen je cijeli organizam). Simptomi uključuju otežano disanje zbog sužavanja grla, ubrzano bilo, osip ili oticanje, a u nekim slučajevima šok i kardiovaskularni kolaps. Anafilaksiju valja smjesta liječiti injekcijom epinefrina, kako bi se otvorili dišni putovi. Čim dođe do reakcije, mogu se uzeti i uobičajeni antihistaminici, no svakako treba odmah potražiti pomoć na odjelu hitne medicine.
Namakanje u vrućoj vodi može utjecati na reproduktivnu sposobnost muškarca
Namjeravate postati tata? Onda izbjegavajte opuštanje u toploj kadi. Spermi, da bi bila zdrava, obilna i pokretljiva, gode hladne temperature i muška je anatomija tome prilagođena. Smješteni iza penisa u kožnoj vrećici koja se naziva skrotum, testisi proizvode spermu i testosteron. Testisi se nalaze izvan tijela jer se sperma najbolje razvija na temperaturi nekoliko stupnjeva nižoj od naše unutarnje tjelesne temperature. Temperature vode veće od 37 Celzijevih stupnjeva mogu utjecati na spermatogenezu, tj., proces nastanka sperme, i katkad treba do šest mjeseci da se čimbenici koji utječu na kvalitetu sperme vrate u normalu. To uključuje broj spermija, njihovu pokretljivost, oblik i strukturu – a sve je to nužno za plodnost muškarca. Stoga, ako u bliskoj budućnosti planirate začeti dijete, odgodite uživanje u vrućoj kupki.

Dosadni poslovi vas mogu ubiti
Opće je prihvaćeno mišljenje da upravljanje velikom korporacijom ili donošenje teških odluka po cijele dane predstavlja preduvjet za preranu smrt. No, čini se da to ipak nije točno. Upravo vas dosadan, jednoličan posao može ubiti. Tako nalaže jedno istraživanje Škole javnog zdravlja pri Sveučilištu u Teksasu. Istraživači su otkrili da radnici na nezahtjevnim poslovima, s malo nadzora nad onima što rade, imaju 35 posto više izgleda da preminu u desetogodišnjem razdoblju od radnika na zahtjevnim radnim mjestima. Zašto? Čini se da je stvar u gubitku nadzora nad vlastitim životom. Imate li kakav-takav nadzor nad odlukama u svojemu životu, to pridonosim smanjenju stresa i prirodnog porasta razine kemikalija koje ga prate. Što poduzeti u s tim? Razmislite o tome što vam se ne sviđa u vašemu poslu i zatim to promijenite. Ako je jedini posao koji možete dobiti rad na pokretnoj traci, nastojte se malo razonoditi na pauzama ili nakon posla. Najvažnije je odagnati dosadu.

Nedostatak sna i loš san navode tijelo na prekomjernu proizvodnju stresnog hormona kortizola. Previše kortizola u tijelu može narušiti pamćenje, povisiti krvni tlak, potkopati vaš imunološki sustav i izazivati depresiju. Bolji san pomaže da se popravi ta neravnoteža. Stoga se riješite potištenosti odlaskom na spavanje uvijek u isto vrijeme i pridržavanjem tog rasporeda.

Bolje je biti u formi nego mršav
Mršav ne znači automatski biti u dobroj formi, a to dokazuju i istraživanja. Jedno veliko istraživanje na ženama sa srčanim problemima, Womnen's Ischemia Syndrome Evaluation, otkrilo je da aktivne žene, bez obzira bile mršave ili debele, imaju manje izgleda da dožive srčani udar ili neki drugi srčani problem od žena koje ne vježbaju. No to nije poticaj da nabacite kilograme. Druga opsežna istraživanja pokazala su da višak kilograma ili pretilost, bez obzira na to koliko vježbali, uistinu uvelike povećava rizik za nastanak šećerne bolesti. Najvažnije je da se pokrenete, ostanete u formi i razmišljate kao sportaš.

Mirovanje nije uvijek najbolje
Nekoć su liječnici, ako ste bolovali od nekog ozbiljnog stanja, poput opravka od srčanog udara, preporučivali da ostanete u krevetu zbog bojazni da bi vam aktivnost mogla naštetiti ili biti pogubna. No danas liječnici savjetuju da ustanete iz kreveta. Neaktivnost je osobito opasna u slučaju srčane bolesti. Što se tiče drugih bolesti koje zahtijevaju hospitalizaciju, vaš će vas bolničarke i liječnici vjerojatno poticati na postupnu fizičku aktivnost budući da zbog dugotrajnog mirovanja postoji opasnost od nastanka čireva na koži, upale pluća, gubitka kalcija u kostima i tromboze dubokih vena – stvaranja ugrušaka u venama koji se mogu odvojiti i završiti u plućima.

Nazeb nahranite, ali vrućicu nemojte izgladnjeti
Izborna zamisao poslovice 'nazeb nahrani, vrućicu izgladni', datira iz 16. Stoljeća, kada je sastavljač jednog glosara napisao: 'Post je odličan lijek za vrućicu'. Njegov zdravstveni savjet baš i nije bio tako sjajan, a zamisao o tome da za vrijeme prehlade treba mnogo jesti, a izgladnjivati se kada imamo vrućicu otada u stopu prati liječenje prehlade. Stoga je možda došlo vrijeme da se tim bapskim pričama zauvijek stane na kraj. Prehlada je bolest koju izaziva virusna infekcija nosa. Simptomi uključuju kihanje, curenje nosa, začepljen nos, bol ili grebanje u grlu, često popraćene glavoboljom, zimicom ili vrućicom. Dobra je zamisao nahraniti prehladu, ali loša izgladniti vrućicu budući da vaše tijelo u svako doba treba hranjive tvari kako bi ozdravilo. S povišenom temperaturom povisuje se i vaš metabolizam – što znači da su vašem tijelu više nego ikada potrebne kalorije kako bi moglo obavljati osnovne funkcije poput disanja i pumpanja krvi. Izgladnjivanjem će vaše tijelo samo teže pobijediti bolest. Ako vam se ne jede kruta hrana, pileća juha mogla bi biti prava stvar za vas. Uz to, ona pomaže otvaranju nosnih prolaza pa ćete lakše disati.

*Za one koji ovo još nisu znali, a i one druge da ponove gradivo*

Razmak između željezničkih tračnica u SAD je točno 1.4351 m.

Zašto toliko?

Zašto što je toliki razmak između željezničkih tračnica britanske željeznice.
Budući da su željeznice u SAD počeli graditi Englezi, upotrijebili su
i u Americi istu mjeru.

A zašto u Engleskoj upotrebljavaju tu mjeru?

Zato što su prvi vagoni u Engleskoj izrađeni u radionici koja je prije
izrade vagona proizvodila kočije. Za željezničke vagone su
upotrijebili isto podvozje koje su prije koristili za kočije.

Zašto su za podvozja kočija upotrebljavali baš tu mjeru (1.4351 m)?

Zato što je razmak kotača na kočijama bio prilagođen starim europskim
putevima koji su imali utrtu tu širinu.

Zašto su putevi imali utrtu baš tu širinu?

Zato što su puteve napravili stari Rimljani tijekom svojih osvajačkih pohoda.
Njihove dvokolice sa konjskom zapregom imale su tu mjeru.

A zašto su rimske dvokolice imale baš tu mjeru?

Zato što su zapregu konstruirali tako, da je bila široka točno onoliko
koliko su zahtjevale dvije konjske guzice.

*Konačno:*
Američki space shuttle ima dva rezervoara za gorivo (SRB - Solid Rocket Booster),
koje izrađuje firma Thiokol u saveznoj državi Utah.
Inženjeri koji su projektirali rezervoare htjeli su napraviti šire,
ali su bili ograničeni širinom željezničkih tunela, kojima je prolazio
vlak sa rezervoarima. Širina tunela je određena razmakom tračnica.


Zaključak:

Najnapredniji primjer američke tehnologije je zasnovan na temelju širine guzice rimskoga konja!


Trebalo bi ovaj mail poslat kompletnoj državnoj upravi i
majmunima koji mijenjaju zakone i pravilnike svako malo,
uz napomenu: "Držite se konjske guzice!"

Prije ili kasnije, doći će vrijeme za nabavku novog pametnog telefona. Ako ste bili pažljivi prema starom uređaju, vjerojatno će u tom trenutku biti još uvijek u dobrom stanju. Što ćete s njim nakon što kupite novi?
Možete ga, naravno, dati u reciklažu, pokloniti, ostaviti negdje neka skuplja prašinu... No zašto ga ne biste iskoristili kad je već tu?

Evo za što, recimo, može poslužiti.
Daljinski upravljač

Postoje brojne aplikacije pomoću kojih možete pametni telefon pretvoriti u univertalni daljinski upravljač za TV, PC, DVD player, programe poput iTunesa.... Među njima su, recimo, Retune, Unified Remote, Power DVD i drugi.

Budilica

OK, imat ćete je i u novom mobitelu. Ali ako imate stari pri ruci, montirajte ga na dock i pretvorite u moćnu budilicu uz pomoć aplikacija kao što su Timely, Wake Up idoubleTwist Alamar Clock.

Igraća konzola

Ako nije stariji od nekoliko godina, smartphone vjerojatno ima dovoljno dobar procesor, na kojem se može vrtjeti igre. Spojite ga kao vanjski gamepad ili joystick, spojite ga na TV i igrajte.

Vanjska memorija

Imate podatke za pohranu, ali ne vjerujete baš servisima u računalnom oblaku? Pretvorite dobri stari smartphone u prijenosni čvrsti disk i čuvajte na njemu podatke pomoću aplikacija kao što su Servers Ultimate, FTP Server ili WebDAC server.

Vjerujete li još uvijek u stare mitove o zdravlju? Pijete osam čaša vode na dan, mislite da vas vitamin C štiti od bolesti, a jaja izbjegavate zbog kolesterola - sve to je potpuno krivo, a pravu istinu otkriva doktorica Nancy L. Snyderman u svojoj novoj knjizi 'Medicinski mitovi koji vas mogu ubiti'
Ne morate piti osam čaša vode dnevno

Naše potrebe za tekućinom mogu se zadovoljiti i na druge načine osim pijenjem vode. Na primjer, vodu dobivamo iz soka, mlijeka, kave, čaja, povrća te druge hrane i pića. Važnost vode nije sporna: njome se prenose hranjive tvari, hormoni i kisik do vaših stanica i odnose otpadne tvari putem krvotoka i limfnog sustava. Osim toga, voda podmazuje vaše zglobove i zahvaljujući njoj osjećate se bolje. No koliko biste vode zapravo trebali piti? Rukovodite se žeđu. K tome, s vremena na vrijeme obratite pozornost na to kakva vam je mokraća. Ako je tamnožuta ili smeđa, dehidrirali ste. Morate unijeti dovoljno tekućine svakoga dana kako bi vaša mokraća bila bistra poput vode, navodi autorica, doktorica Nancy L. Snyderman, u svojoj novoj knjizi 'Medicinski mitovi koji vas mogu ubiti' u izdanju Profila.

Herpes nije zarazan

Herpes (herpes zoster) godišnje napadne više od pet tisuća odraslih osoba, a karakterizira ga bolan osip kao posljedica preboljenih vodenih kozica u djetinjstvu. Nakon što se vodene kozice povuku virus varičele ostaje uspavan (neaktivan) u korijenima živaca i može se aktivirati nakon mnogo godina. Stres, bolest i starija dob okidači su koji mogu aktivirati uspavani virus varičele u korijenima živaca, izazivajući izbijanje herpesa.

Tehnički, herpes ne možete dobiti od druge osobe površnim dodirom. No ako imate herpes, izbjegavajte trudnice, djecu i osobe s oslabljenim imunitetom. Mjehurići sadrže virus vodenih kozica. Ako niste imali vodene kozice, izbjegavajte dodirivanje osoba koje imaju herpes. Ako imate šezdeset ili više godina, posavjetujete se sa svojim liječnikom oko cjepiva za herpes. Postoje i antivirusni lijekovi koji mogu pomoći u rješavanju herpesa.
Uzimanje vitamina C ne sprečava prehladu

Uzimanjem dodatne dnevne doze vitamina C vjerojatno se nećete uspješno zaštititi od prehlade, osim ako ne trčite maratone. Do tog su otkrića došli istraživači s Australskog nacionalnog sveučilišta i Sveučilišta u Helsinkiju koji su razmotrili trideset istraživanja vođenih nekoliko desetljeća, a koja su uključivala više od 11 tisuća osoba koje su uzimale dnevne doze od barem dva grama – četiri puta veću dozu od one koja se obično nalazi u dodacima prehrani. Njihova analiza pokazuje da vitamin C, poznat i kao askorbinska kiselina, slabo pomaže u sprečavanju prehlade, odnosno smanjivanju njezinog trajanja ili težine. Međutim otkrili su i da osobe izložene visokim razinama stresa – poput trkača maratona, skijaša i vojnika – imaju 50 posto manje šanse da dobiju prehladu ako svakoga dana uzmu dozu vitamina C. No što se tiče ostalih, 'prosječnih' ljudi, valja voditi računa o tome da vitamin C - ako se uzima u velikim dozama tijekom dugih razdoblja - može biti štetan.


'Želučana gripa' zapravo nije gripa

Vjerojatno ste čuli i koristili izraz 'želučana gripa' kako biste opisali smetnje s mučninom, povraćanjem ili proljevom. Te simptome može izazvati mnoštvo različitih virusa, bakterija, pa čak i parazita, te mogu biti vezani za gripu, ali su rijetko njeni glavni simptomi. Gripa je bolest dišnog sustava, a ne upala želuca ili crijeva.



Jedenje čokolade ne izaziva akne

Velik broj ljudi još uvijek misli da određene namirnice, poput čokolade, pržene hrane ili oraha, izazivaju prištiće. To su prije nekoliko desetljeća opovrgnula znanstvena istraživanja koja pokazuju da na sklonost tom kožnom oboljenju ne utječe prehrana, već nasljedni čimbenici i, do određene mjere, njega kože. Koža se upali kada se pore začepe zbog masnoće i bakterija. U mnogih se osoba stanje dodatno pogoršava naglim porastom razine hormona – tijekom adolescencije, trudnoće, pa čak i menopauze.


Jedenje jaja ne povisuje kolesterol

Jaja su prije nekoliko godina došla na zao glas jer sadrže više razine kolesterola od drugih namirnica. Najveći dio masnoće u jajima nalazi se u žumanjku, no jedenjem jaja ipak nećemo dobiti visoki kolesterol. Kada jedemo namirnice bogate masnoćama, jedan dio njih jetra pretvara u kolesterol. Uz jaja, mnoštvo je drugih namirnica koje se pretvaraju u kolesterol, a to su masno meso i mliječni proizvodi. Jaja su bogat izvor bjelančevina, a bjelanjak je zdraviji i nemasniji od žumanjka. No, kao i drugu hranu, valja ih jesti umjereno.


Metode protiv štucavice su učinkovite

Postoji mnoštvo metoda za zaustavljanje štucavice. Disanje u papirnatu vrećicu jedan je od starinskih lijekova. Neki liječnici smatraju da to umiruje dijafragmu zbog porasta razine ugljikova dioksida u krvotoku. Ispijanje velike čaše vode ili zadržavanje daha katkad djeluje na sličan način. Stimuliranje gornjeg nepca također može pomoći. Možete ga blago trljati vatiranim štapićem ili se sagnuti naprijed i pokušati popiti čašu vode sa suprotne strane čaše – ako se ne uspijete riješiti štucavice, barem ćete zabaviti svoje prijatelje. A ako to ne upali, evo još jednom maštovitog savjeta: prstima začepite oba uha. Ono što je gotovo uvijek učinkovito jest da bilo koji od ovih postupaka izvodite pet minuta, osim u rijetkim slučajevima, kada je uzrok štucavice neki prikriveni poremećaj, jer upravo je toliko potrebno da većina štucavica prestane sama od sebe.


Kava vas ne može otrijezniti

Niti će izbaciti alkohol iz vašeg organizma, suprotno popularnom vjerovanju. Ljudi misle da pijenje kave može suzbiti učinke alkohola jer kava djelomice poništava sedirajući učinak alkohola. Odgovorno pijte alkohol i nemojte se dovesti do toga da se morate trijezniti.

Mi ljudi smo društvene životinje, no isto tako smo i bića s brojnim socijalnim inhibicijama, strahovima i depresijama

Ove tjeskobe, proizašle iz nekoliko ključnih instinkta, odigrale su važnu ulogu u evoluciji naše organizacije od čopora do suvremenog društva. Psihijatar Jeffrey P. Kahn u svojoj knjizi 'Angst: Origins of Anxiety and Depression' predstavlja pet temeljnih tjeskoba koje su rezultat transformacije čovjeka od biološki oblikovanog bića do racionalnih i neovisnih individua kroz desetke tisuća godina. To su panični poremećaj, opsesivno-kompulzivni poremećaj, atipična depresija i melankolična depresija.

Svaki od tih strahova imao je određenu svrhu. Oni su služili očuvanju naše međuovisnosti i suradnje, osiguranju reda, organizacije i hijerarhije i sprečavali nas da činimo nažao drugima. Na primjer povećana emocionalna osjetljivost na društveno odbacivanje, koja danas uzrokuje epizode atipične depresije, mogla nam je pomoći da se ponašamo pristojno i održimo sklad u zajednici. Budući da je suradnja bila korisna, geni zaslužni za bazične instinkte prenosili su se na buduće generacije.

No s druge strane ti isti instinkti nisu bili poticajni za razvoj slobodnjačkog istraživačkog i umjetničkog duha, za romantiku, inventivnost i sklonost eksperimentu, drugim riječima za cijelu jednu skupinu drugačijih osobina koje su bile vitalne za razvoj naše civilizacije. Kako bismo ih oslobodili, ponekad smo trebali potisnuti ili čak namjerno odbaciti rigidna pravila koja su bila važna za opstanak naših plemena i klanova. Takve transgresije u nama su budile tjeskobu pa nam je bilo neophodno pronaći nešto što će nas opustiti, neko sredstvo za smirenje.
Kreativno oslobođenje duha

Kahn smatra da je tu funkciju u povijesti odigralo prije svega pivo, ali i vino.

Baš kao i slonovi, majmuni, medvjedi, mravi i druge životinje, i ljudi su povremeno u prirodi nailazili na fermentirano voće ili žitarice. Sigurno ste vidjeli dokumentarce i dobro se nasmijali snimkama pijanih životinja. Na YouTubeu ih ima cijelo obilje (https://www.youtube.com/watch?v=50tlF3kGbT4).

Kako smo od takvih slučajnih terevenki došli do proizvodnje alkohola, nije sasvim jasno, međutim neka nova istraživanja pokazuju da su ljudi prije počeli koristiti žitarice za proizvodnju piva nego za kruh.

Primjerice Brian Hayden i njegovi suradnici sa Sveučilišta Simon Fraser u Kanadi ovaj su mjesec objavili studiju u časopisu Journal of Archeological Method and Theory prema kojoj je proizvodnja piva bila izuzetno važna za društva Levanta na istoku Mediterana u vrijeme kasnog epipaleolitika, prije nekih osam do deset tisuća godina.

Antropološke studije provedene u Meksiku došle su do sličnih rezultata. Naime preteča kukuruza, trava teosinte, bila je pogodnija za proizvodnju piva nego brašna za tortilje ili kruh. Meksikancima su zapravo trebala stoljeća da iz nje 'genetskim inženjeringom', odnosno odabirom i križanjem, uzgoje kukuruz koji je kasnije postao temelj njihove prehrane.

Alkoholni napici poput piva i vina s vremenom su postali kohezivan element koji je slabio intenzitet neugodnih i inhibirajućih instinkta krda. Festivali, slavlja i razgovori uz vatru zahvaljujući opojnim napicima postali su mnogo ugodniji i otvoreniji.

Postoje neki dokazi da su se pivo i vino koristili kao poticaj u raspravama, čak i onim važnim. Povjesničar Herodot još je u petom stoljeću prije nove ere zapisao da su se u Perziji državničke odluke donosile nakon pijanke, a ujutro u trijeznom stanju još jednom razmatrale. Tko zna, možda odatle dolazi ona izreka koju poznaju brojni jezici - da sve važne odluke treba prespavati.

Rimski povjesničar Tacit bilježi da su drevni Germani uvijek pili tijekom vijećanja jer su smatrali da čovjek ne može dobro lagati kada popije. Poznato je da su Rimljani cijenili ovu oslobađajuću moć vina pa odatle i izreka in vino veritas.

U Urukaginom zakoniku, koji potječe iz 24. stoljeća pr.n.e., pivo je čak bilo jedinica za plaćanje i kaznu.

Američki državnik, filozof i znanstvenik Benjamin Franklin navodno je rekao da je pivo dokaz da nas Bog voli te da želi da budemo sretni. Kavane i barovi bili su i u novijoj povijesti okupljališta i utočišta brojnih intelektualaca i umjetnika.

Nema sumnje da bi bez piva i vina naša suvremena civilizacija ostala bez nekih od vrhunskih kreacija ljudskog stvaralaštva i genijalnosti.

Sad kad je neizvjesna sudbina kultnog Nordschelifea napokon privedena kraju novopečeni vlasnik, njemački proizvođač automobilskih dijelova Capricorn, krenuo je s popularizacijom svoje akvizicije teške 100 milijuna eura
Kao da u stazu svih staza i dosad nismo bili zaljubljeni, videoisječak objavljen putem službenog kanala na prekrasan način prikazuje Nordschelife iz dosad neviđenih kutova.

Ako vas je ikad zanimalo zašto ljubitelji brzine 20,8 kilometara asfalta oko Nurburga nazivaju Zeleni pakao, odvojite dvije minute i pogledajte zapis.

Kad auto pista ima reputaciju najteže na svijetu, onda bi svatko tko se po njoj vozi na štopericu trebao barem biti siguran u svoje mogućnosti. Normalno, u stvarnosti to baš nije tako. Na čuvenu stazu izlazi svaki šaban koji za sebe misli da je super vozač, a onda vožnje završavaju ovakoPogledajte kompilaciju udesa na Nurburgringu snimljenu samo ove godine. Čini se da je jedan desni zavoj na uzbrdici posebna enigma za vozače. Iako se izlijeće posvuda, baš to mjesto pokazalo se kao najčešća zamka. Ili je to mjesto s najviše publike, tj. kamera?

Redom na istom mjestu izlijeću BMW-i, Lotusi, VW-i pa čak i nekoliko motocikala. Posebno bolno izgleda udes crnog BMW-a pri kraju, no autor videa ističe kako nitko u ovim udesima nije ozbiljnije stradao.

Dosta je zanimljivo i to da se, recimo, na cca 1:23 vidi kako izlijeće Nissan 370Z, a onda istom brzinom bez problema isti zavoj prolazi mali dizel iz 80-ih! Mi mislimo da je ili stara Corsa ili AX (ali možda smo u krivu). Ne znamo je li itko od genijalaca u ogradi naše gore list, ali netko na jasnom hrvatskom na 3:40+ kaže 'ovo neću ni gledati'. Ne slušajte ga i pogledajte video, jer ovo je najbolja opomena svima koji misle da mogu voziti kao Marc Lieb, kralj Nurburgringa u Spyderu 918.

Ovaj tekst bez problema mogu razumjeti laici, a trebao bi ga pročitati svatko kome je stalo do vlastitog zdravlja', rekla je u razgovoru za tportal prof. dr. sc. Livia Puljak, izvanredna profesorica Medicinskog fakulteta u Splitu, koja je u petak u Zagrebu predstavila nedavno objavljenu knjigu 'Gdje su dokazi?'
Dr. Puljak je volonterski na hrvatski prevela ovo izuzetno važno štivo namijenjeno pacijentima i javnosti, koje na jednostavan način govori o tome kako možemo znati je li neka terapija sigurna i učinkovita.

Poznati kritičar pseudoznanosti, loše znanosti, grijeha farmaceutske industrije i tzv. alternativne medicine, autor bestselera 'Loša znanost' i 'Bad Pharma' dr. Ben Goldacre u predgovoru knjizi istaknuo je da bi ona trebala naći svoje mjesto u svakoj školi i u čekaonicama svih ordinacija.

Kroz intervju s dr. Puljak pokušali smo razjasniti zašto je ova knjiga toliko važna.

U svom uvodu u knjigu upozoravate da ljudi ponekad, razočarani nedjelotvornošću lijekova, odlučuju uzeti stvari u svoje ruke pa kupuju neke neprovjerene čajeve i pripravke ili posežu za alternativnom medicinom za koju nema dokaza. S druge strane, knjiga ljudima preporučuje da se uključe u kreiranje vlastitog liječenja. Na prvi pogled to može izgledati kontradiktorno...

Poruka knjige nije da bi ljudi trebali na svoju ruku uzimati terapije, već da ne treba uzeti odmah sve što im se servira. Pacijente se potiče da traže pouzdane informacije o učinkovitosti neke terapije da bi zajedno sa svojim liječnikom mogli donijeti informirane i kvalitetne odluke važne za svoje zdravlje.

Ljudi pripravke koji se reklamiraju kao 'prirodni' često doživljavaju kao bezopasne. Je li to uistinu tako?

Mnoge terapije koje se reklamiraju na tržištu nemaju učinke koji se obećavaju. Radi se o kojekakvim čajevima, kremama od biljnih ekstrakata, magnetnim narukvicama, uređajima koji liječe rak i sličnim proizvodima za čiju učinkovitost uglavnom nema nikakvih dokaza. Ljudi vole uzimati nešto što je prirodno kako bi izbjegli 'kemiju'. Međutim, i biljke su građene od kemijskih spojeva baš kao i konvencionalni lijekovi. Sve je to kemija. Sve tvrdnje o učincima neke terapije, bez obzira je li to čaj, vrsta hrane, dodatak hrani, tableta ili kirurški zahvat, mogu se i trebaju provjeriti objektivnim istraživanjima.

Bolesnici često kažu da će nešto probati jer nemaju što izgubiti. Imaju li?

Iskušavanjem neprovjerenih terapija ljudi mogu mnogo izgubiti. One mogu biti štetne ili neučinkovite, a čovjek koji ih uzima sebi uskraćuje terapije koje bi zaista pomogle. Pritom nepotrebno troši novac i gubi nadu u izlječenje. Neprovjerene terapije obično se reklamiraju isključivo nečijim bogatim iskustvom i svjedočanstvima zadovoljnih korisnika, a ne spominju se objektivni dokazi iz istraživanja. Pritom na svakog zadovoljnog korisnika dolaze na tisuće ljudi kojima terapija nije pomogla, ali im je neugodno javno priznati da su nasjeli na prevaru.

Neki pacijenti kažu da su probali neku terapiju koja obećava čudesa i da njima pomaže. Da li njima ta terapija doista pomaže?

Ljudi su vrlo subjektivni, i vide ono u što vjeruju. Neke bolesti su samoograničavajuće; one bi prošle i same od sebe sa i bez terapije. Primjer je prehlada. Postoje i bolesti koje imaju faze pogoršanja i poboljšanja – ako pacijent uzme terapiju neposredno prije faze poboljšanja, opet će terapiji pripisati nepostojeća svojstva.

Knjiga otvoreno govori i o grijesima farmaceutske industrije, znanstvenika i liječnika. Čini mi se da je to važno jer danas mnogi vjeruju u teorije zavjera prema kojima postoje lijekovi za brojne bolesti, ali ih medicina ne želi priznati jer joj ne bi donijeli profit. Što mislite o tome?

Kratka biografija
Livia Puljak je izvanredna profesorica i znanstvenica Medicinskog fakulteta u Splitu. Nakon edukacije u SAD-u i Kanadi 2008. godine utemeljila je Hrvatski Cochrane ogranak, neprofitnu organizaciju čiji je cilj promocija medicine utemeljene na dokazima.
Farmaceutska industrija radi istraživanja koja su joj u interesu i za koja smatra da će joj donijeti profit. Stoga nisu utemeljene teorije zavjere koje kažu da se neka terapija ne nudi na tržištu jer netko na njoj ne može zaraditi. Svaki terapijski postupak može se zapakirati i prodati. Danas informacije o novim spoznajama u medicini putuju brzinom svjetlosti. Ako je nešto zaista učinkovito, za to se odmah zna u cijelom svijetu. Teorije zavjera uglavnom stvaraju ljudi koji nemaju dovoljno informacija, koji na temelju dva pozitivna pokusa zaključe kako je nešto lijek za rak i da ga netko iz neutvrđenih razloga ljudima uskraćuje.

Ipak činjenica je da se u svaki lijek u prosjeku ulaže oko 800 milijuna dolara. S tako visokim ulozima za očekivati je da će istraživanja koja vode zainteresirane kompanije davati višestruko bolje rezultate od nezavisnih istraživanja. Kakva je tu uloga Cochrane kolaboracije koja je zaslužna za objavljivanje ove knjige?

Proizvodnja lijekova zaista je vrlo skup proces i zato većinu istraživanja novih lijekova provodi farmaceutska industrija. Međutim, da bi neki lijek došao na tržište, njegovi proizvođači trebaju dostaviti dokaze o učinkovitosti i sigurnosti lijeka. S druge strane ljudi nisu svjesni da prema zakonima mnogih država, pa i naše, proizvođači alternativnih pripravaka uopće ne moraju dokazivati njihovu učinkovitost što znači da oni mogu biti potpuno beskorisni, a ipak se prodavati u ljekarnama. O gotovo svakoj temi u medicini objavljena su brojna istraživanja; neka mogu pokazati pozitivne učinke, a druga suprotan rezultat. Cochrane kolaboracija je međunarodna neprofitna organizacija koja se bavi tzv. sustavnim pregledima. U njima se pretražuje više baza medicinske literature, pronađu sva istraživanja napravljena na određenu temu, i skupno analiziraju kako bi se dobio konačan zaključak. Takvo istraživanje daje nam objektivniju informaciju je li neka terapija učinkovita ili nije te da li možda trebamo dodatna ili kvalitetnija istraživanja na tu temu. Mi se zalažemo da se sve medicinske tvrdnje, bilo alternativne ili konvencionalne kvalitetno provjeravaju kako bi uistinu bile utemeljene na dokazima.

Kako biste definirali razliku između alternativne medicine i medicine?

Objektivno govoreći, ne postoji alternativna medicina. Svaka terapija ili lijek čiji se učinak može znanstveno dokazati, postaje medicina!

Poklonici alternativne medicine često nisu svjesni da je ona također unosan biznis te da ima itekako jak lobi kojemu je u opisu posla širenje straha od zloglasne 'alopatske' medicine i 'Velike farme'. Prema službenim procjenama samo Amerikanci na alternativnu medicinu godišnje troše 34 milijarde dolara. Što mislite o tome?

Teško je procijeniti koliko se novca troši na alternativnu medicinu jer se mnogi od tih postupaka nude na crno. Takve informacije aproksimativno možemo saznati tako da pitamo pacijente koliko troše na alternativu. Primjerice, Martin i suradnici su 2012. objavili procjenu da osobe s bolovima u leđima i vratu godišnje troše oko 2.500 kn na alternativne terapije. Sličnu procjenu dobili su Yildiz i suradnici kad su 2013. istražili troškove među oboljelima od karcinoma u Turskoj. Kada se to pomnoži s brojem pacijenata, dolazi se do velikih iznosa. Nažalost, obično se radi o bačenom novcu.

Kada bi alternativna medicina uistinu bila učinkovita, ne bi li zemlje u kojima ona dominira, poput Indije ili Kine, imale značajno duže očekivano trajanje života?

Potpuno ste u pravu. Mnogi postupci koji se primjenjuju u tzv. tradicionalnoj ili alternativnoj medicini poznati su stoljećima. Međutim, tek smo u zadnjih stotinjak godina, zbog iznimnog razvoja moderne medicine utemeljene na objektivnim istraživanjima, doživjeli produljenje ljudskog vijeka. Standardna medicina nije savršena, ali nitko ne može poreći da ljudi žive sve duže i kvalitetnije. Iako još uvijek ima bolesti koje ne možemo potpuno izliječiti, imamo lijekove koji bolje ublažavaju simptome i pacijentu omogućuju bolje funkcioniranje u svakodnevnom životu. To možemo zahvaliti isključivo objektivnim medicinskim istraživanjima, u kojima se terapije ne temelje na preporuci autoriteta, neprovjerenim teorijama ili religijskim idejama, nego na objektivnim dokazima.
U knjizi se spominje i jedan primjer neprovjerenog opasnog savjeta liječnika. O čemu se radi?

Knjiga spominje savjet američkog pedijatra dr. Spocka čija je knjiga o njezi novorođenčadi i djece u Americi najprodavanija knjiga nakon Biblije. U njoj je 1950-ih dr. Spock roditeljima savjetovao da novorođenu djecu stave spavati na trbuh jer ako spavaju na leđima i povrate, mogu se ugušiti. Međutim, s vremenom se njegov savjet počeo dovoditi u vezu s povećanim brojem tzv. smrti u kolijevci. Bilo je potrebno 40 godina da se u propisno provedenim istraživanjima napokon jasno dokaže činjenica da je njegov savjet bio smrtonosan. Ovaj primjer nam pokazuje da je ponekad potrebno puno vremena da se neke logične teorije pokažu pogrešnima i da je svaki postupak u medicini potrebno objektivno istražiti.

Prije nekoliko desetljeća liječnici su od pacijenata skrivali da imaju rak. Smatrate li da je došlo vrijeme da se pacijenti više sami upućuju i uključuju u terapije?

Idealno bi bilo kad bi pacijenti i zdravstveni radnici bili suradnici. Nažalost, zbog manjka vremena liječnici ponekad mogu zanemariti upozorenja i prijedloge pacijenata. Trebamo zajedno raditi na boljem odnosu kako bi bilo moguće zajedničko odlučivanje. To podrazumijeva da liječnik svoje preporuke temelji na najboljim dokazima i iskustvu, ali da u to mora uključiti želje pacijenta jer svi pacijenti nisu isti niti imaju iste potrebe.

Možete li ukratko objasniti principe terapije utemeljene na dokazima?

Da bismo sa sigurnošću rekli da je neka terapija provjereno učinkovita i sigurna, potrebno je napraviti objektivno kliničko istraživanje. To podrazumijeva da u istraživanje treba uključiti ispitanike u istoj fazi bolesti, napraviti nasumičnu raspodjelu ispitanika u više skupina, davati im terapiju određeno vrijeme i onda usporediti rezultate jedne i druge skupine. Pritom jedna skupina može primati terapiju koja se istražuje, a druga neku kontrolnu terapiju, placebo ili nikakvu terapiju. Bilo bi idealno da pacijenti ne znaju koju terapiju primaju, kao ni oni koji procjenjuju njihovo zdravlje. Jedino takve usporedbe daju nam objektivne procjene učinkovitosti i sigurnosti terapija.
Profil
Knjiga govori i o tome da rano otkrivanje bolesti nije nužno korisno za pacijente, pa se navode primjeri ranog otkrivanja karcinoma dojke ili prostate. Kako je moguće da rano otkrivanje bolesti bude štetno?

Programe za rano otkrivanje bolesti trebalo bi raditi ako imamo nesumnjive dokaze da produžuju život i smanjuju smrtnost. Za pretrage kojima se otkriva karcinom dojke i prostate takve dokaze nemamo. Takvim pretragama otkriva se veliki broj tumora koji nikad ne bi uzrokovali probleme, a pacijentima se narušava kvaliteta života i podvrgavaju se nepotrebnim terapijama. Nažalost, oni koji promoviraju takve pretrage govore isključivo o prednostima rane dijagnostike, a nikad ili rijetko o mogućim posljedicama tako da pacijenti nisu u prilici donijeti informiranu odluku.

Kako ste došli na ideju prevesti ovu knjigu?

Knjiga je prevedena kao dio inicijative Hrvatskog Cochrane ogranka za aktivno uključivanje pacijenata u odlučivanje u zdravstvu. Za nju smo dobili projekt popularizacije znanosti Ministarstva znanosti i pokroviteljstvo Ministarstva zdravlja. Upravo zbog se može nabaviti po vrlo povoljnoj cijeni od 49 kn.

Dr. Goldacre kaže da bi ona trebala biti promovirana u svakoj školi i svakoj liječničkoj čekaonici. Mislite li i vi da je svatko može i treba pročitati?

Hrvatski prijevod knjige ima i mrežnu stranicu na poveznici http://hr.testingtreatments.org/ gdje se može čitati. Nakon što sam je prošle godine prevela, dala sam je velikom broju laika na čitanje, od kojih su neki bili predstavnici udruga pacijenata. Sudeći prema povratnim informacijama, bez problema je mogu pročitati i razumjeti laici, a vjerujem da bi je trebao pročitati svatko kome je stalo do vlastitog zdravlja.

Ljetno računanje vremena u 2014. počinje 30. ožujka u 2 sata tako što se pomicanjem za jedan sat unaprijed vrijeme u 2 sata računa kao 3 sata, izvijestio je danas Državni zavod za mjeriteljstvo Republike Hrvatske (DZMRH)

DZMRH napominje kako je Uredba o računanju vremena u 2014. objavljena u Narodnim novinama broj 24/14. Iako se obično naziva ljetnim vremenom, ovo razdoblje najčešće obuhvaća veći dio proljeća nakon proljetnog ekvinocija i gotovo cijelu jesen (od travnja do kraja listopada).

Svrha ljetnog računanja vremena bolja je usklađenost između sati dnevnoga svjetla te radnog vremena i školske nastave. Tako, umjesto ranojutarnjeg dnevnog svjetla, za kojeg većina ljudi još spava, ostaje sat dnevnog svjetla više za večernje aktivnosti. Ljetno računanje vremena češće se koristi u umjerenom pojasu zbog zamjetne razlike između broja sati dnevnog svjetla u različitim godišnjim dobima. Vlade ga obično opravdavaju kao mjeru uštede energije jer se njime omogućuje učinkovitije korištenje prirodnog sunčevog svjetla u ljetnim mjesecima. Budući da je manje tame u vrijeme kad je većina ljudi budna, manje se koristi električna rasvjeta, no ima i onih koji nastoje pobiti tu tezu. Koriste pritom razne argumente: od ekonomskih preko zdravstvenih do vjerskih.

Protivnici pomicanja sata u prvom redu navode neznatne efekte ušteda koje nastaju promjenom računanja vremena. Navodi se procjena energetskih stručnjaka da, primjerice, cijela Francuska promjenom računanja vremena uštedi samo pola procenta realizacije češke termoelektrane Temelin. S druge strane naglašavaju se brojne negativne posljedice na zdravlje ljudi, odnosno zdravstvene teškoće koje nastaju nakon naglih promjena izazvanih računanjem vremena.

Rusija je 2011. godine ukinula zimsko računanje vremena, a tadašnji predsjednik Dmitrij Medvedev izjavio je tada da će Rusija imati samo ljetno vrijeme jer je to zdravije za stanovništvo, ali i za stoku.

Medvedev se pozvao na istraživanje Ruske akademije medicinskih znanosti prema kojem promjena vremena najviše pogađa djecu i starije osobe koje mogu imati problema sa spavanjem, metabolizmom, radom srca i imunitetom. Prema jednom ruskom istraživanju, broj samoubojstava poslije promjene vremena poveća se čak 66 posto.

Prema istom istraživanju, promjena vremena šteti i životinjama, naročito kravama, jer pomicanje vremena mužnje negativno utječe na laktaciju.

Neki njemački znanstvenici istaknuli su kako je prelazak sa zimskog na ljetno vrijeme vrlo nezdrav jer se povećava broj srčanih napada kojima je uzrok, vjerojatno, kraće spavanje. Navodno jetri treba čak tjedan dana da se prilagodi ljetnome vremenu i sukladno tome ljudskom bi tijelu više odgovaralo kad bi mu bioritam stalno funkcionirao po zimskom vremenu.
Imamo još ovaj tjedan da se naspavamo!

Čak 13 od 14 najtoplijih godina otkada postoje mjerenja zabilježeno je u 21. stoljeću, a svako od posljednja tri desetljeća bilo je toplije od prethodnog, pokazao je novi dokument Ujedinjenih naroda
U svojem godišnjem klimatskom izvješću Svjetska meteorološka organizacija (SZO) objavila je da se nastavlja globalno zagrijavanje, da je prošla godina bila najtoplija ikada u Australiji te da ekstremno vrijeme poput poplava i suša postaje sve učestalije i sve izraženije.

Michel Jarraud, glavni tajnik Svjetske meteorološke organizacije (SMO), rekao je povodom 23. ožujka, Svjetskog meteorološkog dana, u Ženevi da je 2013. godina globalno bila šesta najtoplija otkada postoje mjerenja.

Predstavljajući UN-ov dokument na HTV-u, glavni meteorolog HRT-a Zoran Vakula upozorio je da je vrlo velika vjerojatnost da će ovo ljeto biti iznadprosječno toplo te da će se ponoviti ekstremno visoka temperatura u duljem razdoblju.

'Toplinski valovi odnose jako puno žrtava u posljednjih 20-ak godina i na tome treba poraditi', rekao je Vakula.

Od 2. travnja parkiranje u Zagrebu unutar tri postojeće zone i garažama bit će jeftinije između 25 i 50 posto. Istovremeno unutar druge i treće zone doći će do proširenja broja ulica u kojima će se naplata vršiti.

Prema najavi Milana Bandića, zagrebačkog gradonačelnika proširenje naplate u četvrtoj i petoj zoni, koja bi bila sve do Sesveta mogla bi se dogoditi već početkom svibnja.

S početkom travnja ukinut će se i vremensko ograničenje zadržavanja na parkirališnom mjestu u trećoj zoni, novo vrijeme naplate na parkiralištu Paromlin gdje će se parkiranje naplaćivati od 7 do 20 sati, šest dana u tjednu, dok će na parkiralištu Zagrebačkog velesajma naplata biti samo radinim danom. Proširenje druge zone najviše će pogoditi građane Trnja; MO Trnje, MO Marin Držić, MO Sigečica, MO Kanal, područje sjeverno od Slavonske, zapadno od Heinzelove. Druga zona se uvodi u Buconjićevu, Bulatovu i Pavlinovićevu ulicu, odnosno u područje između Ilice, Bosanske i Ulice Pantovčak.

U zapadnom dijelu grada prva zona širi se do Republike Austrije, druga zona do Vodovodne, treće zona do Selske (područje između Ilice i pruge na jugu).

Na pitanje, koliko će smanjenje cijena parkinga značiti manje prihoda Zagreb parkingu Bandić je odbio odgovoriti uz pojašnjenje da 'treba pričekati mjesec dana nakon čega će se znati nešto više'. Na novinarsko inzistiranje da pojasni znači li to da izračun zapravo ne postoji, gradonačelnik samo ponavlja 'više će se znati za mjesec dana'.

Još u 17. stoljeću, za vladavine dinastije Qing, neki je nadahnuti dizajner osmislio pametni prsten - 1,2 centimetra dug i 0,7 cm širok abakus koji stane na prst i kojeg se, unatoč veličini, može koristiti za računanje.
Ne pomoću prstiju, doduše - za to su kuglice premale. No, vlasnica prstena vjerojatno je koristila igle i slična pomagala.

Nastanak kineskog abakusa pripisuje se slavnom matematičaru Chengu Daweiju, koji je živio i djelovao za dinastije Ming, između 1368. i 1644. godine.

Tipičan osnovni abakus imao je deset žica, paralelno nategnutih na okviru između dvije ploče, s devet kuglica na svakoj od njih.

A istraživanja su pokazala kako su binarni kod koristili još prije 600 godina u Polineziji, stoljećima prije no što se računalo pojavilo.

Do tog su otkrića lani došli norveški znanstvenici, istražujući jezik kojeg koriste na malom pacifičkom otoku Mangareva. Pretpostavljaju kako su ga koristili za praćenje svoje zamršene trgovačke mreže, piše Daily Mail.

Prema odluci Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture objavljenoj u Narodnim novinama broj 145/2013 obvezno je korištenje zimske opreme na određenim dionicama javnih cesta u Republici Hrvatskoj u periodu od 15. studenoga do 15. travnja
Zakoni bi trebali biti tu da štite građane, što u ovoj situaciji baš i nije slučaj. Naime, proizvođači guma jasno propisuju da se zimski pneumatici trebaju koristiti isključivo u situacijama kada vanjska temperatura padne ispod sedam stupnjeva Celzija.

Iznad tih temperatura zimske gume svojom mekšom komponentom uzrokuju veću potrošnju goriva, brže se troše te, što je najgore - nude duži zaustavni put i lošije prianjaju uz podlogu u zavoju.

Drugim riječima, ovaj je zakon opasan za građane, posebice kad se u obzir uzme da, između ostalog, vrijedi za dionice autoceste A1 od Zagreba do Maslenice, te za čitave dužine autocesta A2, A3, A4, A5 i A6, odnosno ukupno 840 km cesta gdje se postižu i najveće brzine u prometu.

Sreća u nesreći je ta što prema zakonu u zimsku opremu spadaju i ljetne gume s dubinom profila od 4 mm ukoliko u prtljažniku imate spremne lance za upotrebu.

U protivnom, čeka vas kazna od 700 kuna i zabrana daljnjeg prometovanja.

Kompletan popis cesta na kojima biste trebate imati zimsku opremu do 15. travnja možete pronaći

AUTOCESTE

Broj
ceste

Opis ceste

Duljina (km)
A1
Zagreb (čvorište Lučko, A3) – Karlovac – Bosiljevo – čvorište Maslenica
242,4
A2
GP Macelj (granica Rep. Slovenije) –Trakošćan – Krapina – Zagreb (čvorište Jankomir, A3)
61,0
A3
GP Bregana (granica Rep. Slovenije) – Zagreb – Sl. Brod – GP Bajakovo (granica Rep. Srbije)
306,0
A4
GP Goričan (granica Rep. Mađarske) – Varaždin – Zagreb (čvorište Ivanja Reka, A3)
97,0
A5
Čvorište Osijek – Đakovo – čvorište Sredanci (A3)
51,8
A6
Čvorište Bosiljevo 2 (A1) – Delnice – Rijeka (čvorište Orehovica, A7)
81,0

Ukupno kilometara autocesta:

839,2

DRŽAVNE I ŽUPANIJSKE CESTE

Broj ceste

Opis ceste

Duljina (km)
1
G. P. Macelj (gr. R. Slovenije) – Krapina – Zagreb – Karlovac – Gračac – Knin
338,7
2
G. P. Dubrava Križovljanska (gr. R. Slovenije) – Varaždin (D528)
33,5
2
Osijek (D34)– Vukovar – G. P. Ilok (gr. R. Srbije)
85,7
3
Karlovac – Rijeka (D8)
130,9
5
G. P. Terezino Polje (gr. R. Mađarske) – Virovitica – Veliki Zdenci – Daruvar – Okučani – G. P. Stara Gradiška (gr. BiH)
123,1
6
G. P. Jurovski Brod (gr. R. Slovenije) – Ribnik – Karlovac (D1)
32,1
6
G. P. Dvor (gr. BiH) – Dvor (D47)
2,4
7
G. P. Duboševica (gr. R. Mađarske) – Beli Manastir – Osijek (D2)
43,0
7
Čvorište Velika Kopanica (A3) – G. P. Slavonski Šamac (gr. BiH)
13,2
23
Josipdol (D42) – Senj (D8)
68,5
25
Lički Osik (D50) – Gospić (D50)
7,5
27
Gračac (D50) – D. Karin (D502)
40,5
30
Čvorište Buzin (A3) – Velika Gorica – Žažina (D36)
38,8
30
Petrinja (D37) – Hrvatska Kostajnica (D47)
34,2
34
Donji Miholjac (D53) – Valpovo – čvorište Osijek (A5)
41,2
36
Žažina (D30) – Sisak – čvorište Popovača (A3)
33,9
37
Sisak (D36) – Petrinja (D30)
13,0
42
Čvorište Ogulin (A1) – Josipdol (D23)
5,5
45
Veliki Zdenci (D5) – Garešnica – čvorište Kutina (A3)
43,6
46
G. P. Tovarnik (gr. R. Srbije) – Vinkovci (D55)
32,7
47
G. P. Jasenovac (gr. BiH) – čvorište Novska (A3)
8,5
47
Hrvatska Kostajnica (D30) – Dvor (D6)
24,5
50
Žuta Lokva (D23) – Otočac – Gospić – Gračac (D27)
104,2
53
G. P. Donji Miholjac (gr. R. Mađarske) – Našice – G. P. Slavonski Brod (gr. BiH)
91,6
53
D525 – Sl. Brod (granica BiH)
3,2
54
Maslenica (D8) – Zaton Obrovački (D27)
13,5
55
Čvorište Županja (A3) – G. P. Županja (gr. BiH)
8,1
204
G. P. Pribanjci (gr. R. Slovenije) – Bosanci (D3) – čvorište Bosiljevo 1 (A1)
6,3
212
D7 – Kneževi Vinogradi – G. P. Batina (gr. R. Srbije)
22,1
213
D2 – G. P. Erdut (gr. R. Srbije)
26,7
214
Županja (D55) – Gunja – gr. BiH
28,8
217
Ličko Petrovo Selo (D1) – G. P. Ličko Petrovo Selo (gr. BiH)
3,0
519
Dalj (D213) – Borovo (D2)
16,2
525
Čvorište Sl. Brod zapad (A3) – D53
2,2
528
Varaždin (D2) – čvorište Varaždin (A4)
2,4

Ukupno kilometara državnih cesta:

1523,3

TRANZITNI PROMET IZ HRVATSKIH LUKA

LUKA VUKOVAR
2
Riječno pristanište Vukovar – Borovo (D55)
2,7
55
Borovo (D2) – Vinkovci – čvorište Županja (A3)
41,5

LUKA OSIJEK
417
Riječno pristanište Osijek – čvorište Osijek – istok (D2)
2,3

LUKA I RAFINERIJA SISAK
36
Sisak (D36) – čvorište Popovača (A3)
21,6

Ukupno kilometara državnih cesta:

68,1
Članak 3.
Obvezna uporaba zimske opreme odnosi se na sve vrste motornih vozila bez obzira na vremenske uvjete i stanje kolnika, izuzev vozila oružanih snaga Republike Hrvatske.

Članak 4.
Pod zimskom opremom motornih vozila čija najveća dopuštena masa nije veća od 3,50 tona, sukladno posebnom propisu, podrazumijevaju se zimske gume (M+S) na svim kotačima ili ljetne gume s najmanjom dubinom profila od 4 mm i s lancima za snijeg pripravnim za postavljanje na pogonske kotače.
Pod zimskom opremom autobusa podrazumijevaju se lanci na pogonskim kotačima ili zimske gume (M+S) postavljene na pogonske kotače, a autobusi i teretna vozila koja zbog tehničkih razloga ne mogu postaviti lance na pogonske kotače moraju imati zimske gume (M+S) na pogonskim kotačima.

Članak 5.
Upravitelji javnih cesta obvezni su za javne ceste iz članka 2. ove Odluke kojim upravljaju, putem medija obavijestiti javnost o obveznoj uporabi zimske opreme.

Članak 6.
Karta zimskih dionica javnih cesta u Republici Hrvatskoj na kojima je obvezna uporaba zimske opreme u razdoblju od 15. 11. tekuće godine do 15. 4. iduće godine, nalazi se u Prilogu 1. koji čini sastavni dio ove Odluke.

Članak 7.
Nadzor nad odvijanjem prometa motornih vozila po ovoj Odluci provodit će Ministarstvo unutarnjih poslova u skladu s propisima iz svog djelokruga.

Članak 8.
Ova Odluka stupa na snagu i primjenjuje se danom objave u »Narodnim novinama«.

Aspirin je poznata tableta koja liječi glavobolju, ali i mnoge druge zdravstvene tegobe, a upravo zbog toga mnogi ga nazivaju čudom od lijeka. Osim zdravstvenih prednosti, aspirin ima niz drugih prednosti koje bi vas mogle iznenaditi
Brojna različita istraživanja pokazala razne dobrobiti aspirina. Najnovije istraživanje američkih znanstvenika pokazalo je kako aspirin može povećati plodnost u žena, odnosno da male doze aspirina povećavaju šanse za začeće te urednom trudnoćom. Prethodna istraživanja pokazala su kako male dnevne doze aspirina čak i olakšavaju sam porod.

Zdravstvene prednosti aspirina dokazale su i broje druge studije. Tako su znanstvenici uočili povezanost djelovanja aspirina i različitih oblika karcinoma. Ustanovljeno je kako aspirin usporava rast i širenje stanica raka.

Tako je uzimanje aspirina povezano sa sprečavanjem karcinoma dojke, a znanstvenici su otkrili i kako svakodnevno uzimanje niske doze aspirina kod ograničene skupine žena umanjuje rizik raka i do 30 posto.

Osim na karcinom dojke, aspirin djeluje i na gastrointestinalni karcinom i karcinom debelog crijeva, a istraživanja pokazuju kako svakodnevno uzimanje ovog lijeka može smanjiti rizik obolijevanja i za 38 posto, a svakodnevno uzimanje aspirina ima pozitivan učinak i kod ljudi s genetskim poremećajem zbog kojega su u većoj opasnosti od te vrste raka.
Učestalo uzimanje aspirina pokazalo se povezanim i s umanjenim rizikom obolijevanja od karcinoma jetre, jajnika i raka glave i vrata.

No to nije sve – studije pokazuju kako redovito uzimanje aspirina kod starijih žena umanjuje rizik od obolijevanja od raka kože, a što je razdoblje uzimanja lijeka dulje, to je rizik manji.
Međutim, blagotvorno djelovanje aspirina povezano je i sa sprečavanjem moždanog udara i infarkta, a istraživanja koja su ispitivala učinke manjih doza aspirina (75 do 160 mg na dan) kod starijih žena s visokim rizikom od bolesti srca, dokazala su kako ovaj lijek pozitivno utječe i na sprečavanje pojave demencije. Prethodna istraživanja pokazala su pak kako svakodnevno uzimanje aspirina smanjuje obolijevanje od Alzheimerove bolesti za čak 55 posto.

No aspirin može poslužiti i za mnoge druge stvari koje će vas zasigurno iznenaditi. Pa tako odlično služi za poboljšanje tena. Za ljepšu kožu lica, napravite masku za lice uz pomoć aspirina. Razmrvite ga i dodajte nekoliko kapi vode kako bi nastala meka pasta. Nanesite je na lice i ostavite da djeluje 10 do 15 minuta, a potom isperite lice toplom vodom. Sastojci aspirina pomoći će u pomlađivanju kože i uklanjanju mrtvih stanica s lica.

Aspirin može pomoći i kod uboda različitih vrsta kukaca. Mjesto uboda navlažite vodom, a potom utrljajte aspirin koji će brzo djelovati.

Boja za kosu dulje će potrajati, a kosa će biti sjajnija ako uzmete čašu tople vode i u nju dodate šest do osam aspirina. Pripravak nanesite na cijelu kosu, ostavite da stoji na kosi 10 do 15 minuta, a potom normalno operite kosu.

Aspirin vam može pomoći i u vrtu. Neki ga vrtlari izmrve i takvog stavljaju u zemlju, a neki ga miješaju s vodom te njome zalijevaju biljke. No nemojte pretjerati s količinom jer previše aspirina može biljkama nanijeti štetu.

Uz malu pomoć aspirina i cvijeće u vazi će dulje trajati. U vodu u vazi razmrvite malo aspirina, a cvijeće će dulje biti svježe i lijepo.

Premda su mnoga istraživanja pokazala razne dobrobiti aspirina, neki stručnjaci upozoravaju da se ne smije sve shvaćati doslovno, odnosno da je aspirin ipak lijek koji se sastoji od kemijskih sastojaka, a sasvim sigurno neki od sastojaka mogu štetiti određenim organima u ljudskom tijelu.

Valja imati na umu kako čak i male doze u manjoj mjeri povećavaju rizik od krvarenja – od malih posjekotina koje u tome slučaju mogu jače krvariti pa do krvarenja u mozgu. Naime, aspirin prorjeđuje krv i na taj način smanjuje rizik od stvaranja ugrušaka koji izazivaju srčani ili moždani udar, no upravo je to razlog zbog kojega posjekotine nakon aspirina mogu pojačano krvariti.

Osim toga, aspirin može neke antidepresive učiniti manje učinkovitima i može pojačati napadaje u astmatičara. Stoga se svakako preporučuje prije uzimanja aspirina posavjetovati se s liječnikom.

U duboko polariziranoj zemlji kao što je Hrvatska, rijetko kad se može govoriti u širokom društvenom konsenzusu o bilo kojoj temi, ali ako je suditi po nedavnoj saborskoj raspravi o GMO hrani, čini se da u Lijepoj Našoj sve ideološke prepreke padaju u vodu kad se radi o podilaženju opće raširenim mitovima i antiznanstvenom populizmu najgore vrste

Nisu samo saborski zastupnici neuobičajeno jedinstveni kad se radi o otporu tehnologiji genetske modifikacije biljaka. Fenomen parazitiranja na strahu od imaginarnog neprijatelja itekako je očit i u medijima, ali I mnogim drugim institucijama koje oblikuju javno mnijenje. Tako u Hrvatskoj mediji koji vole gajiti percepciju lijevo-liberalnih, o GMO hrani 'izvještavaju' na gotovo identičan način kao i rigidna konzervativno-desničarska glasila – s nevjerojatnom dozom paranoje i sklonosti širenju straha, koji se na tržištu preplavljenom (dez)informacijama ionako uvijek bolje prodaje od objektivne i znanstveno utemeljene informacije.

GMO kao uzrok svih zala ili ipak ne?

U prošlotjednoj saborskoj raspravi o izmjenama Zakona o genetski modificiranim organizmima, koje inače tek propisuju da će inspekciju umjesto dosadašnjeg Državnog inspektorata obavljati Ministarstvo poljoprivrede, moglo se čuti zaista svašta; od opisa GMO hrane kao 'frankenštajnske hrane', preko plašenja javnosti 'skrivanjem' GMO sastojaka u pojedinim prehrambenim artiklima, pa sve do bizarnog povezivanja tehnologije genetske modifikacije i kloniranja. Nekoliko zastupnika se u svom izlaganju pozvalo na davno diskreditiranu studiju o tumorima na štakorima navodno uzrokovanim GMO hranom, dok je jedan od njih GMO hranu usput optužio za porast malignih oboljenja.

'Studije Seralinija o tumorima kod štakora nije nitko u svijetu uspio ponoviti, pa je taj rad povučen iz znanstvenog časopisa u kojem je objavljen. Mislim da bi bilo najbolje kada bi ovo istraživanje pokušali ponoviti neki od znanstvenika kojima po pitanju GMO-a hrvatska javnost bezrezervno vjeruje. Siguran sam da bi hrvatski porezni obveznici voljeli financirati domaće istraživanje koje bi potvrdilo ili odbacilo tvrdnje iz tako po život važnog istraživanja. Uostalom, zašto ne tražiti stručno mišljenje od naših svjetski priznatih znanstvenika koji se bave problematikom liječenja malignih oboljenja, na primjer profesora Igora Štagljara', zapitao se u razgovoru za tportal molekularni biolog dr. Hrvoje Fulgosi, vodeći stručnjak za genetsku modifikaciju u Hrvatskoj.
U konačnici, treba tražiti od naših liječnika, uglednih saborskih zastupnika, da hrvatskoj javnosti objasne zašto su Hrvatska i susjedna Mađarska (velika protivnica GMO-a) na vrhu liste europskih zemalja po pojavnosti malignih oboljenja, daleko ispred Španjolske koja je najveći proizvođač GM kukuruza u Europi', smatra dr. Fulgosi.

Unatoč svemu što je izrečeno u Saboru u jeftinom pokušaju prikupljanja političkih poena, na policama hrvatskih trgovina nema GMO hrane, što potvrđuje i dr. Fulgosi.

'Kontrole i analize koje su provela nadležna tijela tijekom 2013. godine, koristeći analitičke metode dvaju hrvatskih laboratorija za GMO analize, nisu na tržištu RH pronašle ni jedan uzorak hrane koji prelazi dozvoljeni prag od 0,9% prisutnosti odsječaka DNA koji pripadaju stranim genetskim elementima. Provođene su i opsežne kontrole sjemenskog i sadnog materijala, kao i već zasađenih polja kukuruza, soje, uljane repice, šećerne repe i suncokreta. Niti jedna analiza nije bila pozitivan, pa tako na poljima RH nema niti tragova GM kultura. Uzorkovanje i nadzor provodilo je Ministarstvo poljoprivrede, Odjel nadzora poljoprivrednog zemljišta i poljoprivredne proizvodnje; Ministarstvo zdravlja, Uprava za sanitarnu inspekciju (Služba županijske sanitarne inspekcije i Služba granične inspekcije) te privatne osobe. U RH je obavezno označavanje hrane i hrane za životinje koja sadrži više od 0,9% elemenata genetske modifikacije. Ne stoji teza da građani ne znaju što kupuju', govori naš sugovornik.

Što se tiče veze GMO-a i kloniranja životinja (a i ljudi, 'upozoravaju' naši vrli saborski zastupnici) možda ne bi bilo zgorega da se parlamentarni predstavnici javnosti prvo upoznaju sa složenijim terminima prije nego što počnu njima baratati u javnosti.

'Kloniranje životinja nema ama baš nikakve veze s tehnikama molekularne biologije koje se koriste za genetske modifikacije kod biljka ili drugih organizama. Kloniranje gena podrazumijeva stvaranje identičnih kopija odsječaka DNA molekula, a klonirane životinje imaju čitave stanične jezgre iz oplođenih jajnih stanica prebačene u somatske stanice neke druge životinje. Ove tehnike mikromanipulacije prije podsjećaju na mikrokirurgiju nego na tehnike rekombinantne DNA. Sve kada bismo i htjeli klonirati boškarina, mi u Hrvatskoj nemamo ni opreme niti praktičnih znanja za takav znanstveni poduhvat', pojašnjava dr. Fulgosi.

Približavanjem sezone mnogi varalice, pa i iz susjednih zemalja, sele se na obalu. Prva žrtva uličnih prijevara, koje se s početkom sezone u većem broju bilježe uz obalu, u Splitu je 84-godišnjakinja koja je nasjela na jednu od najstarijih varki – trik s lažnim nakitom

Na gotovo identičan način prevaren je i prije dva dana 84-godišnjak, također iz Splita, piše Slobodna Dalmacija.

'Građanima savjetujemo da budu oprezni kod ovakvih i sličnih ponuda, te da o njima obavijeste policiju pozivom na broj 192. Također savjetujemo da o navedenom skrenete pozornost starijim članovima obitelji koji često postaju žrtve prijevara', naglašava splitska policija.

Proteklih godina bile su česte i prijevare s masažerima.

Jedna od 'najtežih' prevara zbila se 22. svibnja 2013. kada su 87-godišnjoj B. M. u zagrebačkoj Susedgradskoj ulici dvije lažne maserke iz stana su odnijele vrtoglavih 700 tisuća kuna.
(pitam se što je bakica radila sa toliko novaca doma?)

Alarmantno stanje i svjetski trend razvijenih zemalja koji ide u smjeru sve manje tjelesne aktivnosti nije zaobišao ni Hrvatsku. Vjerojatno je upravo rođena prva generacija koja će živjeti kraće od svojih roditelja ukoliko se nešto ne poduzme, a ključ promjene u našim je rukama i vrlo je jednostavan, upozoravaju stručnjaci sa Kineziološkog fakulteta u Zagrebu te pozivaju na trenutačnu promjenu.

“U posljednja dva desetljeća dobivamo alarmantne podatke u vezi tjelesne aktivnosti hrvatskih građana. Svega nekoliko postotaka hrvatskih građana kontinuirano i/ili organizirano vježba, a manje od dvadeset posto je dovoljno tjelesno aktivno!” - kazao je dekan KIF-a prof.dr.sc. Damir Knjaz i dodao: “Nastavimo li tako, nove će generacije hrvatskih građana živjeti sve kraće a zdravstveni sustav će imati sve veće i veće troškove. Neraskidiva je veza između tjelesne aktivnosti i zdravlja te hrvatsko društvo mora biti spremno poduzeti radikalne zahvate u obranu zdravlja i kvalitete života svojih građana!”

Samo prije nekoliko generacija tjelesna aktivnost je bila svakodnevna dnevna rutina, dok je danas tjelesna neaktivnost postala normalna i prihvatljiva pojava. Socijalne i ekonomske posljedice toga su nesagledive, stoji u priopćenju s KIF-a.

Razvijene zemlje s rastućim ekonomijama drastično su smanjile tjelesnu aktivnost građana, npr. u SAD-u za čak 32 % u dvije generacije. U Kini je veliki broj građana postao tjelesno neaktivan, mnogo više nego u ijednoj drugoj naciji. Samo u jednoj generaciji u 18 godina, tjelesna aktivnost je pala za nevjerojatnih 45 posto, a isti trend slijede i mnoge druge zemlje. Hrvatska je pri dnu ljestvice zemalja EU kada je tjelesna aktivnost njezinih građana u pitanju.

“Briga za zdravlje čovjeka počinje u majčinu trbuhu. Odgovornost roditelja za zdravlje djeteta ne smije se svesti isključivo na posjetu liječniku. Puno veći doprinos djetetovu zdravlju roditelj će dati ukoliko dijete od najranijih dana podržava i usmjerava u aktivnom načinu života. Tjelesno vježbanje je i preventiva i lijek. Tjelesno vježbanje je dostupno i jeftino. Konačno, tjelesno vježbanje je najisplativija investicija u djetetovo zdravlje i kvalitetu života!” - rekao je prof.dr. sc. Igor Jukić.

Uzimajući u obzir nesagledive troškove i posljedice, teško je shvatiti zašto više nije učinjeno da se epidemija tjelesne neaktivnosti zaustavi, naglašavaju stručnjaci s KIF-a. Ovaj problem modernog društva dovodi do velikih povećanja kroničnih bolesti i skraćenog vijeka života, ali isto tako velikih i nepotrebnih troškova za zdravstveni sustav zemlje.

- Znanost je jasna. Tjelesna aktivnost djeluje na puno više razina nego samo na dobro zdravlje. Ona kreira produktivnost, vodstvo i inovacije. Smanjuje depresiju i kriminal, razvija edukaciju i postignuća, veću dobit i povratak poslu. Dobrobiti koje će imati pojedinci i cijele nacije i više su nego obećavajuće i dalekosežnije nego što ih sada možemo uvidjeti - ističu stručnjaci s KIF-a.

U medicinskim krugovima često osporavana terapeutska metoda, gladovanje je vrlo popularno u Njemačkoj čije zdravstveno osiguranje u nekim slučajevima pokriva troškove takvih alternativnih metoda.

"Pokušajte tjedan dana, samo tjedan dana i poslije ćete vidjeti", tvrdi 57-godišnji Michael Van Almsick koji jednom na godinu dolazi postiti u kliniku Buchinger-Wilhelmi na obali jezera Konstanz blizu Švicarske.

Vlasnik velike PR agencije iz Muenchena, koja će organizirati koncerte Rolling Stonesa u Njemačkoj, u klinici već dvadesetak godina liječi svoje tegobe s prekomjernom težinom i prateće kronične tegobe.

Odbacio je lijekove za povišeni krvni tlak i promijenio prehrambene navike. Dan u klinici počinje uvarkom, u podne uzima voćni čaj i zatim slijedi dvosatna šetnja. Za ručak pojede juhu, malo meda, a na dan popije više od dvije litre vode. Ukupan unos od 200 do 250 kilokalorija deset puta je manji od preporučenog dnevnog unosa za muškarce njegove dobi.

Otto Buchinger (1878-1966) liječnik po kojem je nazvana klinika, eksperimentirao je s gladovanjem kako bi se izliječio od reumatoidnog poliartritisa koji ga je primorao da 1917. napusti dužnost mornaričkog liječnika. Njegova se metoda proširila i popularna je u Njemačkoj.

Gladovanje sprečava kardiovaskularne bolesti, pomaže pri liječenju astme, artroze, kroničnih bolesti probavnog sustava, nekih kroničnih infekcija dišnog sustava ili depresivnih stanja, tvrde zagovaratelji.

Pouzdane znanstvene studije o toj metodi nisu brojne, no jedna iz 1991., objavljena u časopisu Lancet 1991., bavi se učincima gladovanja na reumatoidni artritis.

U Njemačkoj je knjiga "Postom do zdravlja i ljepote" Helmuta Luetznera (prevedena na hrvatski) koji je nekada radio kod Buchingera, prodana u više od dva milijuna primjeraka od objave 70-ih godina.

O gladovanju se uči u nekim sveučilišnim centrima, među njima i bolnici Charite u Berlinu gdje profesor Andreas Michalsen vodi odjel prirodnih metoda liječenja.

"Nijemci su pomalo opsjednuti biljkama, ekološkim uzgojem, vegeterijanstvom, jogom, zdravim životom", kaže Michalsen koji provodi kure posta od 12 do 14 dana, a pokriva ih pokriva zdravstveno osiguranje.

Alternativni pristup potječe od romantičara koji su "vjerovali u snagu samoizliječenja" i "Lebensreforma" (reforma života) krajem 19. stoljeća, što je bio odgovor na galopirajuću industrijalizaciju, kaže Michalsen.

"Unos u redovitim intervalima hrane bogate kalorijama novost je u ljudskoj evoluciji", objašnjava.

Kalifornijski profesor Valter Longo pokazao je 2008. da gladovanje štiti zdrave stanice miševa od toksičnih učinaka kemoterapije, što je dodatno pojačalo interes za gladovanjem u Njemačkoj.

Zadnjih četvrt stoljeca dijabetes, reumatizam, povišeni krvni tlak tretiraju se lijekovima koji su bili izbačeni na tržište, a zatim povučeni zbog štetnih nuspojava, kaže Michalsen i zaključuje "učestalost tih bolesti raste jer postajemo sve stariji" i "apsolutno sam uvjeren da će za deset godina gladovanje postati vrlo važno, jednostavno zato što tradicionalna medicina na njih nema odgovora".

Potrošačke skupina Which? identificirala je niz taktika kojima se brojni supermarketi koriste ne bi li kupce naveli na veću potrošnju i kupnju većeg broja proizvoda
Od visećih znakova do crvenih naljepnica, pa čak i neobičnog miješanja proizvoda gdje je pivo na istoj polici s pelenama, supermarketi se koriste nizom trikova kako bi zavarali kupce i naveli ih na prekomjernu potrošnju. Stručnjaci iz potrošačke skupine Which? sudionike u istraživanju poslali su u četiri velika lanca britanskih supermarketa te promatrali kako na njih utječe način na koji su dućani organizirani te način na koji su postavljeni proizvodi na policama.

Tijekom istraživanja ispitanici su prije ulaska u šoping centar imali šoping listu i čvrsti stav što će točno kupiti. Međutim, kako se ispostavilo, svi su iz supermarketa izašli sa znatno većim brojem stvari, ali i većim računom od očekivanog. Ovaj eksperiment ponovno je potegnuo pitanje psiholoških igara koje koriste supermarketi kako bi naveli kupce na kupnju proizvoda koji im donose najveći profit.
Istraživanje je otkrilo kako će znakovi koji vise sa stropa dućana koji djeluju poput zastave navesti kupce da primijete određene proizvode u području perifernog vida, posebice ako se miču. Supermarketi također na proizvode često stavljaju crvene naljepnice, što kupci automatski povezuju sa sniženjem, iako nema realnog sniženja cijena. Lanci supermarketa isto tako jako dobro znaju koliko je važan raspored stvari na policama. Jedan od čestih trikova je stavljanje piva pokraj pelena jer se istraživanjem tržišta utvrdilo kao upravo te proizvode kupci najčešće kupuju petkom navečer, prenosi Daily Mail.

Otkriveno je kako kupci police u dućanima promatraju na isti način kao police s knjigama, usmjeravajući pogled s lijeva na desno, a veliki brendovi vrlo često supermarketima plaćaju dodatne iznose kako bi osigurali poziciju svojih proizvoda u razini očiju kupaca.

Psihološke igre koje kupce navode na kupnju
Mlijeko i kruh često su smješteni na samom kraju dućana, što kupce navode da obiđu cijeli supermarket i usput kupe nešto neplanirano.
Povezani proizvodi smješteni su jedni do drugih kako bi se potaknula impulzivna kupnja.
Jeftiniji proizvodi često su skriveni ili postavljeni na dnu polica.
Crvene naljepnice na proizvodima povezuju se s nižim cijenama.
Supermarketi općenito slažu proizvode prema cjenovnom rangu pa se tako cijena povećava na policama gledajući slijeva na desno, što pak suptilno umanjuje razliku u cijenama između najskupljih i najjeftinijih proizvoda. Povoljniji proizvodi, koji nude najnižu cijenu, ali i profit, obično se nalaze na samom dnu polica.

S obzirom da su troškovi života veći no ikada, kupci u supermarketima traže najpovoljnije ponude. Znanstvenici su otkrili kako neki supermarketi vrše promocije proizvoda kao što su kolači na samom ulazu u dućan, što pak kupce navodi na podsvjesno razmišljanje o tom proizvodu, a kasnije i na kupnju. Također, kako bi se privukla pažnja kupaca, tu su i viseći znakovi koji ih navode da primijete proizvode koje se vrlo vjerojatno ne nalaze na njihovoj šoping listi. Osim toga, neki supermarketi tik do kruha smještaju proizvode poput slanine i narezaka, što navodi na kupnju jer kupci automatski počnu razmišljati o sendviču, pa je stoga i veća vjerojatnost da će te proizvode kupiti.

Vrlo uspješna prodajna taktika je i kreiranje izgleda dućana, pa se tako voće i povrće gotovo uvijek nalazi na samom ulazu u supermarket, što pak stvara svjež i zdrav ambijent. Za razliku od voća i povrća, kruh, šećer i mlijeko vrlo često su 'skriveni' u dubini dućana kako bi se kupce navelo da obiđu cijeli dućan i kupe dodatne proizvode dok pokušavaju pronaći mjesto gdje se nalaze mlijeko i šećer.