Što me (ne) ljuti u prometu

Ta autoljepetrika je mutna stvar i ja ću se do daljnjeg držati fosilaca...

Neminovno će raznih problema biti sve više, za sada imamo sreće što nije došlo do zapaljenja nekog vozila
jer mu onda nema spasa. Osim malo(brojnih) servisa nema ljudi/stručnjaka obučenih za popravak električara,
osoblje na punionicama i ne zna što treba napraviti u slučaju problema.

Jučer sam u Delnicama prisustvovao prizoru koji mi je razgalio dušu...
Lujzianom je odnekud dobauljala kolona vozila poznate bavarske tvornice i metropolitanskih registracija. Neka su, pače, imale i nekakva obilježja...
Najprije su se utrpali na 'Dildovo' parkiralište koje ionako grca pod opterećenjem turista i domaćih. Nakon što su si u trgovini kupili okrjepu, krenuli su pod punim gasom i uz tutnjavu prikraćenih auspuhova put juga. Malo kasnije sreo sam ih kako parkirani na Petrolovoj benzinpumpentankštele marendaju netom nabavljene jestvine  



Nije mi jasno zašto nisu ostali na Pešćenici ili se vozili oko Jaruna?

Pfaff je napisao/la:
Nije mi jasno zašto nisu ostali na Pešćenici ili se vozili oko Jaruna?

Oko Jaruna ne mogu već neko vrijeme zato što je Tomašević zabranio kompletan motorni saobraćaj u bližoj okolici jezera!

Kako se časkom može desiti tragedija...

Na jednom od prekopa na Karolini gdje polažu cijevi za plinovod netko je nesmotreno preselio privremenu prepreku na desnu stranu ceste. Na toj konstrukciji ostao je i znak obaveznog smjera. Noćom, netko tko ne pozna cestu, a bude i malo noćne maglice, može u zadnji čas smotati desno (jer tako piše). A dole je tridesetmetarski ambis...



Poslije bi bilo nismo znali, to su neki Nepalci...

Počet ću s pozitivnim. Pred nešto više od godine dana, 04. 08. 2023, Gornju Savinjsku dolinu pogodilo je epsko nevrijeme pri čemu je oživotvoren pojam tisućgodišnje vode. Mjerna postaja u dolini izmjerila je 300 mm, što joj je granični kapacitet (a lijevalo je i dalje). U planini je izmjereno 360 mm. Takva tisućgodišnja voda razorila je dolinu i prometne komunikacije. Ceste se obnavljaju i danas, uspješno, gradilišta je sijaset i promet je na svakih nekoliko stotina metara reguliran semaforima. Kamiona sa šljunkom k'o u priči, zuje povazdan gore-dolje. Ti česti zastoji te nerviraju (u pravilu je riječ o crvenom valu) ali zaista se ozbiljno radi i rezultati su vidljivi.

A što je negativno? Pri tim sanacijskim radovima presječen je, kako to već biva, svjetlovodni kabel i veći dio Gornje Savinjske doline ostao je bez interneta, komunikacijski mrtav. I to je potrajalo nekoliko dana jer je u međuvremenu bio vikend. S jedne strane blagoslovljeni mir - nemaš pojma što se u svijetu događa, a s druge se pitaš što će ti sva ta suvremena tehnologija ako ovisiš o nekoliko staklenih niti. Vjerojatno i reljef pridonosi nemogućnosti alternativnih rješenja. Situacija se normalizirala prilično sporo, brzina prijenosa nikakva, 5 min radi pa onda opet ništa...

Sada mi je jasan razlog dugotrajne šutnje na forumu, već sam se zabrinuo...

Jutros sam išao zatvoriti prozor na uličnoj strani pa sam vidio zanimljiv prizor, kamion koji je na prikolici vozio
viljuškar se zaustavio i uključio sva 4 žmigavca. Nakon par minuta je krenuo polako unatrag a iza njega se na
pola metra zaustavila jedna vozačica koju nije mogao vidjeti, ona nije niti zatrubila i zadnji čas se pomakla još
niti pola metra unatrag tako da ju je ipak malo pogodio!

Još je dobro i prošla, autić ima samo malo udubljen prednji plastični dio.
Mnogi vozači se vole zaustavljati na zadnjim centimetrima od prednjih vozila, ova je valjda naučila lekciju?
Da se zaustavila ranije mogla je lijepo zaobići prikolicu i kamion.

Vozač koji izvodi ovakve opasne manevre vožnjom unatrag bi trebao imati asistenta koji regulira situaciju. Jer, ako se ne varam, on je naletio na zaustavljeno vozilo

Kamionom je trebao skrenuti oštro na desno u Patačičkinu pa je stao i pričekao da se istutnje svi koji su prolazili na
zeleno. Krenuo je unatrag jer je stao previše blizu Patačičkinoj da bi mogao skrenuti najprije lijevo pa onda desno.
Nije očekivao da će mu se netko tako zalijepiti na guzicu, da se neće dovoljno maknuti i da neće trubiti.
Inače meni se brojni čude i trube kad se negdje parkiram natraške da bih kasnije preglednije i lakše izašao van.
Općenito je takvo parkiranje mnogima nepoznat pojam a kasnije im je kao lakše izlaziti natraške u prometnoj ulici?

borna je napisao/la:Inače meni se brojni čude i trube kad se negdje parkiram natraške da bih kasnije preglednije i lakše izašao van.
Općenito je takvo parkiranje mnogima nepoznat pojam a kasnije im je kao lakše izlaziti natraške u prometnoj ulici?

Koliko se sjećam, čak je i protupropisno izlaziti natraške na prometnicu višeg ranga iako neki slabo čitaju propise.
U Delnicama su parkirališta u Supilovoj označena nakoso tako da ne možeš drugačije parkirati nego s nosom naprijed.

BTW, u USofA sam pak na par mjesta vidio natpise da nije dozvoljeno naguzno parkiranje. Kad sam pitao zašto, rekli su mi da policija sumnjičavo gleda na one koji su spremni za bijeg!

Danas navečer sam na D501 imao bliske susrete s dvojicom s Peščenice koji misle da su ZG tablice nešto poput kartice Odmah izađi iz zatvora u Monopolyju

Od jučer popodne je u mome kvartu nastala ludnica zbog parkiranja. Ponovo se snima neki film, baza ekipe je u
zgradi na uglu Smičiklasove i Račkoga. Pretpostavljam da se snima neka serija jer su tu relativno često?

Već su jučer počeli ograđivati parkirališta u Račkoga, danas isto vidim i u Martićevoj

Sve više je parkiranih velikih kombija, najviše ih je iz Slovenije. Nadam se da će do sutra navečer biti gotovi sa
snimanjem jer bi u protivnom u ponedjeljak postalo nemoguće?

Juhuuu! Imam dobru vijest!
Priča se da će u selu našem malom konačno postaviti ležeće pajkane pa će to lako moguće malo smiriti razne prometne neandertalce!

Pfaff je napisao/la:Juhuuu! Imam dobru vijest!
Priča se da će u selu našem malom konačno postaviti ležeće pajkane pa će to lako moguće malo smiriti razne prometne neandertalce!

A onog papka s grtalicom?

Vozač ralice će prije ili kasnije će zaboraviti na tu izbočinu i oštetiti ju u najmanju ruku

U Zagrebu čim padne malo kiše odmah se poveća gužva na cestama jer mimoze radije odaberu auto od tramvaja

Ovo smeće u ulici kneza Mislava je stajalo ovako najmanje 2 tjedna dok ga neki dan nisu konačno odvezli

Jučer je promet bio još zagušeniji, pitam se kad će doći dan da će sve stati?

Nedavno sam zamijetio da se šiša trava na Đamiji jednim robotom, valjda je pod nadzorom da ga netko ne mazne?

Ta trava izgleda kao da je plastična, takav dojam ostavlja i pod rukom (probao sam prvih dana kad su je postavili) a
u stvari je prava trava koja raste pa ju svako malo krate

O cestama, kartama i putokazima

O, sad sam zagrebao u golemo područje...

Zašto o ovom ovdje? Pa, promet se odvija po cestama. Da nema njih, ne bi bilo ni prometa (ne zanovijetajte sad s tračnicama, plovnim putovima, zrakom...). Dakle, ceste (kolovozi, putine...) su preduvjet cestovnog (da opet netko ne bi zanovijetao!) prometa. Ima ih svakakvih. Lijepih širokih, uskih, glatkih, grbavih, asfaltiranih, makadamskih, zemljanih, čistih, blatnih, ravnih, zavojitih, strmih... Sve su te ceste moje na mojim putešestvijama a upoznao sam ih što namjerno, što silom prilika. I sad dolazimo do njihovog prikaza na kartama.

Kartografi kao da nikad nisu napustili svoj ured. Ceste se na kartama prikazuju širim ili užim crtama te u bojama. Boje su, a valjda po nekim regulama, pridijeljene kategoriji odn. značaju ceste. S autocestama je sve jasno - znamo kakve ih očekujemo. Slično je i s brzim cestama. Eh, ali onda dolaze državne, regionalne, lokalne, nerazvrstane. Lijepa je ta podjela ali me kao vozača, korisnika ceste, to ali uopće NE ZANIMA. Zanima me samo stanje ceste, a to iz karata neću pročitati, već će me u mnogo slučaja dovesti u zabludu. Obzirom da sam trpežljiv i vjerujem u svoj auto, ta me različita stanja uglavnom ne zabrinjavaju, jer svaka cesta nekamo vodi, a ako i ne vodi, vratit ću se nazad. Na Papuku sam, tako, zbog neoznačenog račvišta (o tome ću kasnije) krivo skrenuo naizgled boljom cestom i nakon desetak km završio na šumarskoj okretnici.

Dalje. Na kartama je debelom crvenom crtom označena cesta Ljubljana - Kočevje - Delnice - Mrkopalj - Jasenak. To je ona koja vodi preko Matić poljane, pa između Bjelolasice i Bijelih Stijena (Pfaff zna, a možda i još netko). Nakon Vojnog Tuka, 3 km od Mrkoplja, asfalta jok. I onda 21 km većinom užeg makadama. Na topografskim kartama je navedena širina, ako ih imate i znate čitati. Ali normalan svijet nema topografske karte. I onda sretnem tako usred šume izbezumljenog Švicarca s familijom koji nervozno pokazuje na kartu (onu debelu crvenu crtu) i pita je li moguće da je to ta cesta (karta je švicarska, i njih su uspjeli dovesti u zabludu, odn. u Švicarskoj je ovakvo stanje glavne ceste nezamislivo). Mogao bih nabrajati mnoge druge slučajeve, a o svom iskustvu da ne govorim.

Onda dolazimo do stanja kolovoza. Ceste bi trebalo označavati prema tome: asfalt (previše bi bilo zahtijevati i rupičasti asfalt), makadam kojim možeš voziti u četvrtoj, lošiji makadam i, naposlijetku, vododerine. Ona cesta od Mrkoplja za Jasenak je u zadnjem dijelu gotovo 2 km u padu a kamenje je oblika, rasporeda i veličine takvo da ni ne pomišljaš na vožnju u suprotnom smjeru, uzbrdo, ako ne želiš mijenjati gume. Silazak još nekako ide.

Ima dobrih makadamskih cesti. Ali ima i onih sa strateški raspoređenim rupama manjeg promjera, poput misnkog polja, na kojima amortizere testiraš bolje nego na tehničkom pregledu. Uvijek barem jedan kotač nađe svoju rupu pa se pitaš jesi li u autu ili u barki. Počestio su te rupe ispunjene vodom, blatnom, naravno, pa u prometnu dozvolu, pod boju, možeš upisati: maskirna. Bez poskakivanja na takvim cestama možeš proći jedino ako ti je auto u mjerilu H0. O cestama vododerinama da i ne govorim. Voda si tako lijepo izabere put čas lijevo, čas desno, čas po sredini, uvijek presijecajući cestu dubokim kanalima, da razbije monotoniju vožnje i održi vozača budnim.

U redu, ne moramo koristiti takve ceste iako su višestruko kraće (ne i vremenski) od alternativnih pravaca i vode kroz lijepe krajeve. Ali za takve ceste moramo znati. Čini se da je još najbolji openstreetmap.org na kojem otprilike vidiš značaj i širinu ceste, ali i da li je asfaltirana ili šodrana. Nedostatak tih prikaza je što nema reljefni prikaz ni izohipse, pa ne znaš gdje se penješ a gdje spuštaš.

A putokazi? Kao da ih nadležni postavljači postavljaju iz zlobe i čuče negdje u prikrajku brojeći koliko su vozača povukli za nos. Isto vrijedi i za njihovo nepostavljenje. Sad ću samo navesti jučerašnji primjer. Otišao u gljive. A to znači putovanje manje naseljenim i šumskim krajevima. Do Lasinje je još i bilo nekako (ili nisam obraćao pažnju na putokaze jer znam put). A onda očekivah putokaze za Sjeničak, s druge strane brda. U Banskom Kovačevcu ga nije bilo, što je ispalo dobro, jer se uličica koju sam mjerkao ubrzo pretvara u kilometarsku nikakvu cestu koju sam, eto, srećom izbjegao. A onda, u Kablarima, putokaz za Banske Moravce postoji samo iz suprotne, karlovačke strane. To sam uspješno riješio i na kraju dvokilometarske prečice izbijam na lijepu široku cestu koja me putokazom lijevo upućuje u Vrginmost a desno u Karlovac. Lijevo. Mjestimično se osjećam kao kauboj na divljem zapadu koji osamljen jaše pustom prerijom. Nigdje nikoga, ni vozila, ni pješaka. Ono: na cesti nema ni psa. I u Gornjem Sjeničaku asfalt prestaje a nastavljajuća se cesta odlikuje svim onim gore opisanim negativnim značajkama. Tu i tamo pokoja naseljena kuća, brojne napuštene. Nit vodilja je širina ceste i eventualni znakovi stop na račvištima (e, kako su cestari bili marljivi, da u ovoj pustoši, pri najvećoj podnošljivoj brzini od 20 km/h, ako i toliko, ne bi netko izletio na glavnu cestu). Obzirom da mi gume ionako izgledaju kao da je netko žlicom iz njih vadio sadržaj i serviser u očaju maše glavom ne znajući kako da ih nakon servisa razmjesti, nije mi bilo pretjerano žao. Ali, čemu je trebao onaj putokaz za Vrginmost? Bolje bi bio natpis: prolaz na vlastitu odgovornost.

Pogledajmo situaciju s druge strane. Iz Vrginmosta, mjesta s valjda najhrvatskijim imenima ulica i trga, otužnog da nemaš volju ni kavu tamo popiti. I ovdje te putokaz usmjeri u divljinu, prema Gornjem Sjeničaku, odakle sam ja došao, i Dugom Selu Lasinjskom, za koje pojma nemam gdje je odvojak.



Eto sličice, tek da ne bude samo suhoparan tekst, iako su na brojnim forumima slike rijetke, a vode se uglavnom rasprave. Odavle do Gornjeg Sjeničaka, a to je naizgled zanemarivih 11 km ceste (što, naravno, nigdje ne piše, a i čemu bi?) koja traje cijelu vječnost nema ni jednog putokaza. Isto vrijedi za smjer u Lasinjsko Dugo Selo koje je na drugoj strani (smjerovi se negdje razdvajaju). A znate kako je to u prirodi - puteva na sve strane. Pa ti sad pogodi. Navučen jednim uskim asfaltom usred divljine pomislih: asfalt dolazi iz neke civilizacije. A završio sam u jednom dvorištu. Ali, i čemu putokazi? Ona trojica domaćih koji tuda prolaze znaju, a samo za mene i Indianu Jonesa ih se ne isplati postavljati.

Završio s jamranjem. Za ovaj put.

Ja sam svojedobno mislio da sam jako pametan kad sam se glede izbora šumskih cesta na raskršćima vodio filozofijom da je cesta koja je bolje trošena valjda i važnija pa će me nekuda i dovesti. Onda sam metodom vlastite kože naučio da veću istrošenost ceste izazivaju kamiončine koje prilikom izvoza trupaca voze do gorespomenutog šumarskog okretišta ubavog naziva npr. Grgina gudura ili nešto slično

Nadovezak na nedavno jamranje. Iako se za sve pohode temeljito pripremam, skok do Vrginmosta bio je nenadan, neplaniran i donekle ishitren. Pak sam sad, naknadno, provjerio situaciju na Google StreetView. Iako im je načelo: apage makadam - slikovni prikaz prestaje s asfaltom, i njih su navukli. 2021. provozali su se cijelom trasom (i snimili ju) od Gornjeg Sjenička do Vrginmosta. I ne djeluje tako loše.

Prizor koji se rijetko viđa: Negdje na potezu Lujziane između izlaza Delnice i Sopača su plinari napravili zemljani put do gradilišta. I na spoju s asvaltom stoji čovječuljak s golemom metlom i svaki put kad izađe blatnjavi kamion on pomete vasisdasiće. Svaka čast!
A ne ko drvosječe koji izađu na cestu s traktorom, zasvinje kilometar ceste i nikome ništa.



Danas sam konačno vidio: ove cijevi za plin su šuplje iznutra!

Šuplje? Zanimljivo Pa da, nije plin struja da ide kroz punu žicu.

Jučer oko pola 12 dok sam se vraćao iz Dubrave dočekao me zastoj prije Kvatrića

Nakupilo se 5-6 tramvaja u nizu i poduža kolona automobila koji su se teško probijali između zapriječenih tramvaja

Jedan Čeh se pokvario taman na skretnici a vozač Katice je nepromišljeno krenuo sa stanice i zatvorio prolaz automobilima u
obadva smjera  Nije se mogao odmah vratiti natrag jer se njemu na guzicu nabio drugi Čeh pa je potrajalo dok se
najprije on nije maknuo unatrag (reče naš Zlajo na drugom forumu)
U gradu je ionako u sva vremena i na svakom mjestu promet u kolapsu, dok sam oko 10 išao prema Dubravi kolona je
bila cijelim putem, u Dubravi je raskopano nekoliko manjih ulica radi plinskih instalacija pa ih treba na široko obilaziti.

borna: ne kužim zašto se ne vratiš na otok dok se stvar ne smiri?

Ha, nažalost promet se neće smiriti sve do kolovoza iduće godine (na kratko) a u međuvremenu postaje sve gori
Sada su i subote postale prilično prometne do popodnevnih sati, preostala je jedino nedjelja za šetnju autića.
Na moru je sve tužnije, kad je loše vrijeme i pogotovo kad zaburi na cesti nema niti pasa pa onda nemam publiku
da im demonstriram kupanje u listopadu...
   Nešto su škrte babe sa svojim kasnim ljetom ove godine, znalo je prijašnjih godina u ovo doba biti još lijepo i
toplo te dosta turista.

Pa onda da i mene nešto - ne naljuti, možda više začudi. Tamo daleko, negdje na Ferenščici, Vukovarska se sužuje i južni jednosmjerni kolnički trak prelazi preko pruge u sjeverni koji postaje dvosmjeran. Taj prelazak je dosta nepregledan jer je pogled na tramvaj dolazeći od Žitnjaka malo zastrt. A ljudi vole zaboraviti i na ono - tramvaj - što im dolazi iza leđa. Pa su onda objesili nad cestu prije tog prijelaza (TCP?) svjetleći znak. U one dane znak je zasvjetlucao kad se primakao tramvaj iz jednog ili drugog smjera signalizirajući vozačima da se zaustave i propuste tramvaj. U ove dane znak zasvjetluca kad se pojavi vozilo na cesti, iako je tramvaj od prijelaza daleko kao HŽ vlak kad na ŽCPR-u spuste rampu. U redu, opreza nikad dosta, ali vozači bi se mogli uspavati. Jer, kad tramvaj naiđe, čini mi se da od signalizacije ništa.

A kad sam već spomenuo ŽCPR... na najbližem Zapadu crvena svjetla počinju blinkati u 0:00. Rampa se počinje spuštati u 0:10 a u 0:15 je spuštena. Vlak dođe u 0:45. Smatrajmo taj prolazak trenutnim jer razmatramo vremenske odnose. Dakle, vlak prođe u 0:45 a svjetla se gase i rampa počinje dizati u 1:00. Mjere su minuta:sekunda