Njam, njam ...part II

Moj prošlotjedni ulov - zlatače i grabovi vrganji. Gulaš sam jeo 4 dana. Dodaci su bili malo svinjećih kockica, mrkva, začini (lovor, crno vino, muškatni oraščić...) Prilog: noklice. Nije uslikano jer se prvo nisam mogel sčekati da probam, a ostale dane nisam na to mislio.

gaspa je napisao/la:... a ostale dane nisam na to mislio.

Moraš se više koncentrirati...

Pfaff je napisao/la:

gaspa je napisao/la:... a ostale dane nisam na to mislio.

Moraš se više koncentrirati...

Podržavam Gaspu, apetit je važniji od slikanja.

besposlenpop je napisao/la:Podržavam Gaspu, apetit je važniji od slikanja.

Postoji određena razlika između apetita i požrešnosti...

Napravio sam si napravu koju zovu Lazy Susanna. Danas je imala vatreno krštenje

Kinezi to imaju naveliko, pogotovo kad ih gomila sjedne za (okrugli) stol.

gaspa je napisao/la:Kinezi to imaju naveliko, pogotovo kad ih gomila sjedne za (okrugli) stol.

Što sam i napisao u opisu filjma. A bude ih i višekatnih

Curry Station Niagara

Otputujte u prošlost do retro japanske željezničke stanice na Curry Station Niagara, dok uživate u ukusnoj curry riži i još mnogo toga.
Detalji restorana
Od 1963. Curry Station Niagara pruža jedinstveno gastronomsko iskustvo u Tokiju. Izvana, neki bi ga mogli zamijeniti s ulazom na željezničku stanicu; no izrazita aroma curryja koja se širi ulicom može namamiti slučajne prolaznike. Narudžbe stižu do vašeg stola na minijaturnom parnom vlaku, s malim tanjurom za posluživanje koji se vuče iza za hranu i piće. Jelovnik je ispunjen mnogim varijacijama curry riže, uključujući pržene svinjske kotlete, plodove mora, povrće i sir! Imaju čak i curry pilaf i curry špagete za one koji traže nešto posebno. Vlasnik stanice Curry Station Niagara godinama je skupljao artefakte iz tvornica vlakova, željezničkih postaja, pa čak i muzeja vlakova. Restoran prikazuje te relikvije, uključujući retro sat željezničke stanice izvan kuhinje. Stvorili su nostalgično i gostoljubivo okruženje za sve. Mora ga posjetiti svatko tko ima i najmanji interes za vlakove ili retro antikvitete.















link

Na Njemačkom malo i velo željezničarskom forumu su članovi pričali priče o ponovnom ujedinjenju te o razlikama
u životu prije toga. Kopirao sam jednu priču o brojačima jaja u DDR-u:
Zatim vam želim ispričati nešto o brojačima jaja, ali mnogo prije nego što je zid pao.

Otišao sam negdje, u Berlin ili DDR, ne sjećam se točno. Vjerojatno do Berlina, a na ruti je bilo samo jedno odmorište u koje ste smjeli ući.

Bilo je oko 6:00 ujutro kad sam se zaustavio da doručkujem. Cijela soba bila je prazna; Još je bilo rano. Sjeo sam, došao je konobar i naručio sam doručak za nevjerovatnih 2,84 marke. Opsežan doručak za ovu krivu cijenu, bez ikakve zarade.

Doručak je došao vrlo brzo, samo je nedostajalo kuhano jaje. "Potrajat će nekoliko minuta, samo se kuha." Razumijem. Doručak je bio ukusan, kava dobra, a odjednom se iz kuhinje začuo zvuk zvona - jaje je kuhano i spremno za posluživanje. Konobar je uzeo jaje iz kuhinje, ali nije došao do mene s jajetom, nego je otišao do blagajne. Tu je malo zavrtio jaje i nešto ukucao u kasu. Račun je stigao, naboden je, a onda je konobar donio jaje.

Pogledao sam jaje i vidio višeznamenkasti broj ispisan olovkom. To me sad zanimalo; Pitala sam konobara, a kako u prostoriji nije bilo nikoga, on mi je rekao: „U ugostiteljskom dijelu stalno se preusmjeravaju jaja, a da bi se to spriječilo, postoje žene koje ta jaja broje jedno po jedno i stavljaju Upišite ih u kontrolnu knjigu. Zatim se jaje nosi u restoran i nakon upotrebe se izdaje s brojem. Ovi računi se vraćaju u kontrolne knjige i tamo se označavaju kao korištena.

Dolazim iz ljevaoničkog sektora i to sam već znao iz ljevaonice u DDR-u, čistača čajnika, punioca čajnika, uzimača čajnika, sakupljača čajnika i čovjeka koji je kuhao čaj. Ovdje je bio brojač jaja. Mogu zamisliti situaciju nakon pada komunizma, kada su te žene tražile posao na Zavodu za zapošljavanje i na pitanje o prethodnom poslu rekle da su “jajima na broj”.

Bilo je tamo stvari koje se ovdje teško moglo zamisliti, kao što je golemo, kilometarsko polje rotkvica viđeno u blizini Leipziga, koje su sve intenzivno posijane u jednom danu (cilj ispunjen), ali koje su također sve sazrele u isto vrijeme (cilj nije dosegnuto).

Srdačan pozdrav
Udo

Sjeća li se još tko detalja iz Pfaffovih bakanalija, od kojih sam posebno (ne znam zašto) upamtio etiopsko meso. Nadam se da ne, ili bar ne pretjerano, tako da mogu dati svoj skromni doprinos koji neće biti prezren i preskočen već tijekom prve rečenice. Što se tiče mojeg kuharskog umijeća, ono nije nešto posebno i kao kuhar nisam dostojan Pfaffu ni šircl odriješiti (poznati tekst iz jedne druge knjige?), ali mi ponekad, nekim čudom, neko jelo ispadne sasvim dobro.

Danas predstavljam vrlo jednostavno, a meni nadasve ukusno, jelo – porilučni džumbus. Zašto je džumbus – ne bih zbao. Ali, iako sam u djetinjstvu poriluk ne mrzio, nego jako mrzio, danas se u njemu zajedem. Dakle: treba vam mljeveno meso (ja uzeo junetinu), malo riže i gomila poriluka. Prvo se malo poprži meso s rižom(!), pa doda u poriluk (ili obratno). Začinja se soli i paprom (ja umjesto papra stavljam đumbir). Može se začinjati i dalje po mašti, dodati povrtni temeljac mjesto vode, pasatu. I onda ispadne nešto ovakvo:



A sad bi trebao slijediti crni (ili bijeli, sivi…) pravokutnik. Dočepao sam se izvanrednog primjerka (Pfaff može nastavak preskočiti) salpe od kilu i deset. Vrlo obazrivo sam je pržio da joj se ne oguli koža i ispao je jako fotogenični primjerak. Za onaj crni (bijeli, sivi…) pravokutnik. Vezano za nedavnu diskusiju i stupnjevanje pristupa konzumaciji, ponovila se ispričana priča. Riba stiže na stol i udriii… Dok sam se prisjetio da sam je htio digitalno ovjekovječiti, što za vas, a više za sebe, već sam je konzumirao jednu trećinu, uključujući i glavu. Što – konzumirao? Proždro! No kako je, srećom, jeftinija od uzgojenih brancina i orada, nadam se da ću se dočepati sličnog primjerka. I da neću brzati s konzumacijom (pardon – proždiranjem).

gaspa je napisao/la:... I onda ispadne nešto ovakvo:
...

Jedno od onih jela koje zvuče dobro, vjerujem mirišu dobro, a izgledaju grozno.

besposlenpop je napisao/la:

gaspa je napisao/la:... I onda ispadne nešto ovakvo:
...

Jedno od onih jela koje zvuče dobro, vjerujem mirišu dobro, a izgledaju grozno.

Baš tako. Budem probao (čim nađem poriluk na ackiji) pa javim ishod...

Propustio sam dati vremenski plan aktivnosti: pržiti meso i (sirovu) rižu desetak min a onda smjesu s porilukom i začinima kuhati još sat vremena.

gaspa je napisao/la:Propustio sam dati vremenski plan aktivnosti: pržiti meso i (sirovu) rižu desetak min a onda smjesu s porilukom i začinima kuhati još sat vremena.

Nisi probal pržit i poriluk?
Tak opće ne smrdi ko kad ga kuhaš.

Hvala na ovom savjetu, noram nagovoriti suprugu da proba tako kuhati svoj poriluk jer ja tada moram pobjeći
negdje van (a to ona radi često i dugo traje)

borna je napisao/la:Hvala na ovom savjetu, noram nagovoriti suprugu da proba tako kuhati svoj poriluk jer ja tada moram pobjeći
negdje van (a to ona radi često i dugo traje)

Ja ga već godinama ili pržim ili pečem, i ak ne zagori, skoro mi je bolji od kuhanog.
A traje 10-ak minuta.

Skoro sam zaboravio na srdele u kojima sam uživao prošlog petka

K-ivica već nekoliko mjeseci nema u svojoj ponudi srdele iako se povremeno pojave u letku?
Ove veelike prema prijašnjim majušnima su sam upecao u S-paaru, kila i pol je bila 4 E, izbrojao sam ih 40.
One ranije male bi brojale najmanje 80.

... tako je puna veseljaaa!

Šipak, nar, mogranj, pomegranat... je moje omiljeno voće jedino je malo dosadno za čistiti.
Sinoć sam očistio dva sveudilj pazeći da se grozno ne ucotam i najeo se do sita!

Moram se požaliti na zadnje srdele kupljene u Sp-u, nisu to domaće srdele već tko zna od kuda?
Uopće nemaju okusa poput Jadranskih, čak ih i mačka ne voli jesti dok sam se ja prisilio.
Ne znam kako bi im opisao okus, možda poput odstajalih 2 dana iako su barem izgledom bile svježe?

Dobili smo goste za vikend! Očekivane, doduše, pa smo im spremili rustikalnu večeru...

Police sa kojekakim prismokom





Gosti su pridonijeli Over Mura muving kejk nabavljen u Šparu



Savršen, moram priznati. Sve kako mora biti: dvije vrste tijesta, mak, orasi, sir, jabuke... Ne presladak i bez suvišnih dodataka tipa šlag, preljevi i slično. Toplo preporučam



U pakovanju su navodno dva komada, ali sam ih ja prepilio na pola i bilo je taman

Radi bolje preciznosti rekao bih: Between Mura muving kejk. Among Mura ne bi odrazilo smisao. A onaj Over Mura se prodaje i jede over border.

Nikako da dođem na red sa svojim slikovnim postom. Prvo sam čekao da se malo slegnu i zaborave goranske bakanalije, onda su mi posao pokvarili gosti ludi za polama, a uz današnji komentar bilo bi glupo odmah nastaviti drugim postom (nekad se to voljelo komentirati kao nabijanje postova)

gaspa je napisao/la:A onaj Over Mura se prodaje i jede over border.

Da, to su nam fantje uvijek poturali kao pravi slovenski kolač. A nije...

Pfaff je napisao/la:Da, to su nam fantje uvijek poturali kao pravi slovenski kolač. A nije...

Ma kako nije? Ta pogledaj samo proizvode Celjskih mesnina - sve sami autohtoni specijaliteti: Leskovački ćevapčići, kulen... Postupak zaštite je, pretpostavljam, u tijeku, da to ne bi, nedajbože, možda tko drugi svojatao kao svoje.

gaspa je napisao/la:Radi bolje preciznosti rekao bih: Between Mura muving kejk. Among Mura ne bi odrazilo smisao. A onaj Over Mura se prodaje i jede over border.
...

Međimorje izvorno označava "među morima", odnosno među vodama - rijekama Murom i Dravom, a nema veze sa nazivom rijeke Mure.

Pfaff je napisao/la:

gaspa je napisao/la:A onaj Over Mura se prodaje i jede over border.

Da, to su nam fantje uvijek poturali kao pravi slovenski kolač. A nije...

Oni su registrirali Prekmursku gibanicu i osporavali istu takvu Međimursku, pa su se naši dosetili i samo promenili redosljed fila.
I tak imamo Prekmursku i Međimursku gibanicu, svaku drukču, a istovjetne okusom.