Njam, njam ...part II

POČITNICE NA KMETIH

Nemoj čujem neki prigovor glede korištenja stranog jezika u naslovu! To je, inače, naziv jedne starije pjesme čuvenog slovenskog ansambla Avsenik i savršeno odgovara za ovu priliku. U slobodnom prijevodu: odmor na selu. Riječ kmet danas u slovenskom jeziku znači seljak i nema previše veze s kmetovima Matije Gupca i društvom.

Svojedobno, penjući se na Pecu, dio istočnih Karavanki, prošao sam kroz selo Podpecu u kojem je seosko gospodarstvo Mihev. Planinari na svojim pohodima skupljaju (otiskuju u prigodne knjižice) žigove posjećenih lokacija (no, to je već druga priča), a na gospodarstvu, osim traženog, vlasnik je imao i svoj žig: Rudi Mihev kmet. Toliko o kmetovima, bivšim i sadašnjim.

A i jesam pravovremeno s temom s godišnjeg! Pih!

Zastranio ja! Danas je popularno odmarati se (e, jakog li odmora, kad povazdan samo zujiš okolo, a u bazi prespavaš) na seoskim gospodarstvima. Tako sam i ja, u akciji obnavljanja uspomena iz dosadašnjeg života i skupljanju fotografija koje onda nitko nije napravio, posjetio Gornju Savinjsku dolinu, selo Luče, u kojem sam ljetovao 1968. (dobro ste pročitali, MCMLXVIII !). Gostoprimstvo (naravno, u zamjenu za novac) mi je pružilo seosko gospodarstvo (turistična kmetija) Stoglej, jedno od rijetkih koje nudi i prehranu, a ne ostavlja te da tumaraš okolo tražeći neku suvislu gostionicu. Detalje o tome možda u putositnicama ili ako osmislim neku novu temu, a ovdje ću se, kako i naziv teme nalaže, zadržati na jelu. Kao pobornik samoposlužnog načina posluživanja hrane (švedski stol) koji obilazim i trpam hranu na tanjure prosječno kojih 6 puta tijekom obroka, bio sam malo skeptičan kakvu ću hranu ovdje dobiti, jer za broj gostiju koji koriste tu uslugu prsti dvije ruke gotovo da su ti suvišni. Oh, kako sam bio u krivu! Ne glede broja konzumenata, za njih je i jedna ruka bila dovoljna, nego glede predmeta blagovanja. Uglavnom – tamošnja prehrana (za više nego razuman  novac!) zaslužila je uvrštenje u ovu temu.

Idemo redom. Doručak je bio na razini onog već dosta ranije opisanog baranjskog. Posebnost je mlijeko vlastitih krava, netom pomuženo. Iako mi je nekad na nekim gospodarstvima bilo preintenzivno, ovo je bilo savršeno. Nije na slici, ali u ponudi je i domaći jogurt. Čisti ili u kombinaciji s pekmezom.



Domaćini kažu – sve namirnice su s njihovog gospodarstva. Pored kuće su staklenik i mali vrt koji daju zadovoljavajuću količinu povrća. Sir je od domaćeg mlijeka. Pretpostavljam da i suhomesnate proizvode rade sami. Ovi dugački suhomesnati naresci u sredini su čuveni gornjesavinjski želudac, poznat kao takav još 1620, nekad služen samo u posebnim prilikama i blagdanima a između 2 rata isporučivan i na britanski dvor. U zdjelicama otraga su med i pekmez.

Ručak preskačem, ili gricnem nešto iz ruksaka, ili naletim na neki lokalni specijalitet usput. Večera je glavni obrok. Ovdje je bila u 18 sati što je zapravo dobro jer ne čekaš predugo (gladan).

Počinje se s juhom. Aperitivom, zapravo. Domaćini nude žesticu od jabuka i krušaka oplemenjenu travom. Mjera kakva treba – 0,5, a cijena 2 €.

Ali, o juhi (juhama) sam htio pisati. Prvi dan bila je juha od brokule. Onaj jušnik nahranio bi i dvije osobe, ali to je kmetijska mjera za jednu osobu. Kao da su prepoznali u meni izjelicu koja, doduše, pamti i bolje izjeličke dane (godine čine svoje, želudac se stišće). No, uspješno sam se izborio, jer okus je takav da kad kreneš, ne možeš stati. Jedina ti je kočnica saznanje da slijede i glavno jelo i desert za koje treba ostaviti mjesto. Znači: 2,5-3 tanjura su uvrh glave. A i doma imam tanjurčinu u koju stane 6 dl juhe, i redovno je napunim.



Narednih dana redale su se juha od mrkve…



…govedska juha s domaćim rezancima…



…pa juha od tikvica – za mene apsolutna novost – čovjek što uči dok je živ, što nailazi na nova jela.



Da ne razvodnim temu juhama, prelazimo na konkretno. Prvo slika, onda tekst.



S desna na lijevo vidimo pečeno meso i krumpir, kuhanu mrkvu i brokulu te štrukle sa sirom, prezlima i brusnicama. Salata je vrlo mješana. To je, po mjeri domaćina, porcija za jednu osobu.



Dvije vrste mesa: pečena rebra i punjena rolada. Restani krumpir i pržene tikvice. Malo manje mješana salata.



Gulaš, ali teško opisiv. Bilo je tu i nekih kao rezanaca od paprike i tko zna čega još. Žganci. Šteta što nisu bili heljdini, ali gle mene – sad bih još i prigovarao? Ne, samo bih sugerirao.



Skoro pa klasični nedjeljni obrok – pečeno pile. Klasični bi bio da je pile pohano, ali ionako više volim pečeno jer se pohano često svodi na pohanje i kosti. Prilozi: riža, kuhani karfiol i mrkva, punjene tikvice s bešamel umakom. Paradajz i zelena salata.



Grilani odresci, pečeni krumpir i tikvice. Ovaj krumpir odn. njegov okus moram posebno pohvaliti. Kao Harijeve ćevape u Travniku. Nema puno veze s okusom krumpira koji inače jedem. Neuslikanu salatu već znate.

Do deserata sam već toliko bio ubijen u pojam da sam ih propustio slikati, a radilo se o štrudlu, palačinkama sa sirom, pudingu… Deserti su uglavnom došli na red oko 21 h u sobi, kad se sva ranije unešena hrana lijepo slojevito posložila u želucu.

Ipak, izdvojio sam jedan desert: mramorni kolač s orasima u kombinaciji s flancatima. Flancate, u većim dimenzijama, u Zagrebu zovemo poderane gaće, koji put mišeki, a u krajevima preko Velebita i Dinare im kažu kroštule.



Toliko o kmečkoj hrani. Ostala kuharičina umijeća iskušat ću pri slijedećoj posjeti.

A kad sam već završio sa slatkišima, ne mogu ne spomenuti jedan slatkiš, poznat u cijeloj deželi i okolnim zemljama: trojanski* krof (krafn, pokladnica). Impozantnih dimenzija! Uz malu furmansku gostionicu na putu Ljubljana – Celje niknuo je ogroman pekarski pogon koji uz krafe s različitim punjenjima (kojih se ne mogu napeći) nudi i široku lepezu drugih kolača. Svi stolovi u novoj sali u pogonu su prepuni a na kisoku za vanjsku prodaju narod stoji u redu.



*nije riječ o inačici trojanskog konja iako naziv podsjeća na Homerovu Ilijadu iako domaći o Heleni iz Troje govore kao o Lenčki z Trojan. Mjesto se, naime, zove Trojane (naglasak je na a).

A sad nešto sasvim drugo (rekoše u Cirkusu Montyja Pythona). Zbog jedne slike ne ispati se ispucati cio post. Riječ je o nečem nezaobilaznom na slovenskim planinama. Planina na slovenskom znači gorski pašnjak s pastirskim nastambama u kojima pripravljaju i mliječne specijalitete. Jedan od njih je i kiselo mlijeko. Neke od tih planina su komercijalizirane u priličnoj mjeri pa se pitaš je li u cijeni jedne porcije uključen i dio krave (pitanje starog škrca, pardon, šparne osobe).

Hmm moram paziti u koje doba čitam ovakove osvrte da se ne zadavim slinom
Ovo prikazano u jednom postu bi meni bilo dovoljno za čitav tjedan, u mlađim danima sam i ja znao
pojesti toliko ali zadnjih 10-ak godina sam to sveo na minimum.

Prekrasne fotografije i grdne količine.
Na mesinu baš više i ne padam tek tako, ali juhice su maestralne...

PS: Ili sam se ja promijenio ili mi Trojanski krofi više nisu onako dobri kao nekoć. A kremšnite su im, da prostiš, katastrofa

borna je napisao/la:Ovo prikazano u jednom postu bi meni bilo dovoljno za čitav tjedan

Pa i ja sam to jeo cijeli tjedan.  

Pfaff je napisao/la:Na mesinu baš više i ne padam tek tako

Na mesinu ne pada, ribu ne jede... od čega li je toliki poras'o?    

Pfaff je napisao/la:Ili sam se ja promijenio ili mi Trojanski krofi više nisu onako dobri kao nekoć.

Vjerojatno nisi. I ja sam pošao za od drugih opisanom tradicijom. Krofi su veliki, dobri, upackao sam se pekmezom od borovica koji je iz njih iscurio, ali nisu me baš izuli iz cipela (možda i zato što sam se upackao) pa dopuštam da su nekoć, dok se sve nije u tolikoj mjeri industrijaliziralo, bili bolji. Jer ne može industrijska peć ispeći tako dobro kao bakin šparhert. Uz to, bake su to radile s ljubavlju a sad se radi radi zarade.

Pfaff je napisao/la:... A kremšnite su im, da prostiš, katastrofa

Odkad so zaprli Podlehnik, mogli bi povedat da so vse katastrofa.
Al otktil sam jako dobre u Plodinama.

A samoborske u samoborskim slastičarnama? Tamo zaista osjetiš bitno drukčiju kremu, kao da je rade sa snjegom (ne Pfaffovim nego s tučenim bjelanjcima)

gaspa je napisao/la:A samoborske u samoborskim slastičarnama? Tamo zaista osjetiš bitno drukčiju kremu, kao da je rade sa snjegom (ne Pfaffovim nego s tučenim bjelanjcima)

Fuuuj!!!
To je zašećereni omlet!

Otkad se više ne držimo onoga Kaj su jeli naši stari (krumpir i zelje, zelje i krumpir) postaje problematično što smisliti za svaki dan u godini. To je često veći problem nego sama priprema. Recimo: juhe. Juha goveđa, ev. juha riblja (ali ni riblje glave više nisu tako jeftine kao nekad). Juha pileća - ništa, jer današnja pilad, industrijski pakirana, ne sadrže iznutrice. Juha od 14 povrća i nije neka juha - ima u Eurospinu pakiranje od 1,5 kg smrznutog povrća 14 vrsta, za dva i po eura, pa to samo skuham, malo začinim i jedem 4 dana. Nekad se kuhala paradajz juha, juha od grisa, krumpirova juha... danas idemo linijom manjeg otpora pa kupimo paket. Najbolji su Sparovi jer u vrećici ima uvjerljivo najviše materijala (i do 90 g). Maggi je tuga i jad, izbjegavajuća robna marka, jer punjenja ne prelaze 40 g, što je mjera za par deci juhe. E, ali sad kad je Pfaff pažnju usmjerio na juhe, dao mi je malo misliti, pa sam večeras priredio trogirsku juhicu. Recept je Kauflandov. Postupak se sastoji od 58 riječi koje tvore takav nesmisao da je to čudo jedno. Npr. kuhaj 1 sat pa kad prokuha ugasi. Onda sam ja to po svojem. Ovako:
Glavicu karfiola kuhao u slanoj vodi kojih pola sata (možda čak nisam ni trebao). U drugoj posudi ajnpren na maslinovom ulju i u njega 5 režnjeva češnjaka. Doliti vode u kojoj se kuhao karfiol, usitnjeni karfiol i 10 dag suhog dimljenog špeka (hamburgera) izrezanog na sitne kocke. To kuhao daljnjih pola sata, začinio đumbirom, dodao 1 dl bijelog vina i kosani list peršina. Kuhao još 15 minuta. I ispalo ovo:



A tek kako miriše po onom dimljenom špeku...

Joooj, sad kad me krenu moje juhiceee...

Al prije toga, moje zelje:



Trebalo ga je prvo oguliti (jel otuda ime Ogulin? ):



Paška, jer nije bilo tuzlanske:




Na svaki red šaka soli i par zrna bibera:



F svaki glavici zvrtamo luknjicu i nasipamo sol i par zrna bibera:



Nažalost, ove godine su stale samo dve glavice.  
Jednostavno, bile su sve prevelike.  
Moral bi sljedeće godine birat pojedinačno, makar koštalo više ...

Nesmemo zaboravit ni lorber:



Prvi kamen:



I drugi kamen:



Dodajem vodu (ispalo je nekaj više od 3 litre):



I na kraju, voda oko poklopca:



Još samo krpa, da sifon ne skuplja prašinu:



I sad, čekanje 3 tjedna do podruma.

Lijepo Ti to ide!

besposlenpop je napisao/la:Nažalost, ove godine su stale samo dve glavice.  
Jednostavno, bile su sve prevelike.  
Moral bi sljedeće godine birat pojedinačno, makar koštalo više ...

Moj prijatelj iz Labina je bio kod nas prije nekih dva tjedna i kupio kod Šipca u Delnicama koji ima savršenu piljarnicu, glavice veličine moje šake. Platio 1€ po kili, veli da su izvanredne. Niks otpad...

besposlenpop je napisao/la:I sad, čekanje 3 tjedna do podruma.

Treba nešto moliti, plesati oko kace?

Apropos podroom, prije ohoho godina je moj dragi prijatelj u Rijeci počeo tako eksperimentirati s kiseljenjem. I završilo to u podrumu, a onda me on jednog dana upita: "Čuuuj, kad je to gotovo, mislim kupus?"
Velim ja: "Kad ti dođe delegacija od kućnog savjeta da to makneš iz podruma!"

Ja se kiseljenjem ne bavim. Nije da ne znam, ali je naša potrošnja tako nepravilna da mi se cijela zezancija ne isplati...

Pfaff je napisao/la:Lijepo Ti to ide!

Fala, fala.

Pfaff je napisao/la:
Moj prijatelj iz Labina je bio kod nas prije nekih dva tjedna i kupio kod Šipca u Delnicama koji ima savršenu piljarnicu, glavice veličine moje šake. Platio 1€ po kili, veli da su izvanredne. Niks otpad...

Vidiš, vidiš, to je ideja za sljedeću godinu.  
Nekad se tak išlo u Slunj po banane.

Pfaff je napisao/la:
Treba nešto moliti, plesati oko kace?

Pa štajaznam, možda neki i imaju rituale, ja samo slušam jel redovno klokoće sifon i da nije pala razina vode (rasola).

Pfaff je napisao/la:
Apropos podroom, prije ohoho godina je moj dragi prijatelj u Rijeci počeo tako eksperimentirati s kiseljenjem. I završilo to u podrumu, a onda me on jednog dana upita: "Čuuuj, kad je to gotovo, mislim kupus?"
Velim ja: "Kad ti dođe delegacija od kućnog savjeta da to makneš iz podruma!"

Ja se kiseljenjem ne bavim. Nije da ne znam, ali je naša potrošnja tako nepravilna da mi se cijela zezancija ne isplati...

Ja kacu držim 3 tjedna u stanu, a onda još 2 tjedna na 'ladno do prve berbe.  

Nakon tri tjedna mu dođe delegacija familije pa prelazi na 2. fazu.

Uzgred i mimogredce: Napišeš krasan i bogat putopis s 200+ fotografija i nadahnutim tekstom... Rezultat: 2-3 komentatora s manje-više jednosložnim komentarom. Ali o kiseljenju kupusaaa...

Zelje - naše veselje.

Pfaff je napisao/la:Uzgred i mimogredce: Napišeš krasan i bogat putopis s 200+ fotografija i nadahnutim tekstom... Rezultat: 2-3 komentatora s manje-više jednosložnim komentarom. Ali o kiseljenju kupusaaa...

A e.
To me je sjetilo kak smo divanili na Iskonovoj "Kuhinji" o tome odakle se čisti riba, pa je to krenulo u smjeru kako se sole srdele ... naravno, krenulo je dalmoško teoretiziranje ko da se slaže raketa za let na Mjesec. Nešto sam bil teorijski potkovan o tome (soljenju srdela, ne o raketama), pa sam napisal "neš ti pameti - red srdela, red krupne soli i tako do vrha - isto ko kad kiseliš zelje".
Očekival sam urnebes, al osim par smajlija od strane mojih kontinentalki, nastal je muk.

Bilo je i vreme...

... aš vane je malo ispodnulno!
Ovo je mala, probna porcija da vidim kakaff im je küpüss u 'Dildu'



Ima još jedan red, ali ovaj na dnu je puno dekurativniji



Javim...

II. poglavlje:





Korisnici su iskazali ushit i zadovoljstvo

Jučer sam taman pojeo zadnju porciju onih neukusnih srdela kad mi se hanuma pojavila sa novom količinom iz dućana

Nije mi preostalo ništa drugo nego primiti se posla, u jednoj kili je bilo 43 ribice.
Ove mirišu i jesu jadranske, to mi je i mačka potvrdila

borna je napisao/la:Ove mirišu i jesu jadranske, to mi je i mačka potvrdila

Je, morao sam raskužiti ekran limunovim sokom i mlakom vodom...

Danas ujutro su postavili stolove na rivi

Advent u Baški i ove godine nosi plemenitu, humanitarnu notu: svi prikupljeni prilozi bit će darovani za pomoć hrabroj otočanki Ivani Berković.

Na Paladi će se 15. prosinca održati omiljeno natjecanje u pripremi lovačkog kotlića, koje okuplja 20 timova s više od 80 sudionika i njihovim navijačima. Ovi entuzijasti ne propuštaju priliku za fantastičnu zabavu, posebno kada događaj ima humanitarnu svrhu. Natjecanje traje cijelo prijepodne, nakon čega slijedi humanitarna prodaja šurlica s gulašom—savršena prilika da kušate ove gastronomske delicije i pritom pomognete onima kojima je to najpotrebnije.

Istoga dana, na Paladi će se održati i humanitarni božićni sajam na kojem će sudjelovati razne udruge i polaznici DV “Katarina Frankopan”. Glazbeni nastupi izvrsne grupe Dellboys i majstora zabave Infinity Banda garantiraju odličnu zabavu za sve generacije, od jutra do večernjih sati. Posebno za najmlađe, tu je i kreativna radionica u organizaciji “Avantura malih okica”, gdje će djeca moći osloboditi svoju maštu i kreativnost.
Ubrzo se počelo dimiti iz lonaca

Lijepo je vrijeme, ne puše vjetar i sunce grije

Nabavijo sam si tič'cu za Božić...

Jel to ono što hoda kao patka, glasa se kao patka i izgleda kao patka ...?

Po to ja jurim sutra ujutro, samo da nađem neku manju. Nisam je jeo već godinama.

Odgovor popu: jest, to to je, samo te, za razliku od patke što hoda kao patka, glasa se kao patka i izgleda kao patka, može i uštipnuti za guzicu.

Zapravo, možda bi je bolje bilo usporediti s labudom?